Bobani
30-10-2013, 23:49
DEVET (9) BANOVINA U DRŽAVI SHS
Poštovani i dragi doktore Tomislav Dragun,
Tražili ste od mene da Vam dadnem moje mišljenje glede priloženog linka. Sve sam pročitao i dok sam čitao već sam stvarao odgovor i u mojim mislima sam došao do slijedećeg zaključka:
U našoj preko trinaest (13) stoljeća dugoj povijesti najviše smo propusta (da ne kažem pogriješaka) napravili iz nepoznavanje naše vlastite povijesti i našeg vlastitog zemljovida. Ruku sa srce i priznajmo u postotku koliko ima Hrvata da znadu na pamet našu narodnu Himnu: Lijepa Naša Domovina, naše narodne granice gdje počimaju i gdje završavaju i s kim graničimo.
Francuzi imaju jednu poslovicu koja kaže: La verite qui blaisse. Naš hrvatski general Drinjanin, Vjekoslav maks Luburić, je davno rekao: Reci Istinu i razbiše ti glavu!
Ja ću ovdje iz ovog opisa nešto donijeti za sve Hrvate pa taman mi oni svi Razbili glavu.
Srpski kralj Aleksandar Karadjordjević je proglasio diktaturu 1929. godine i neposredno iz toga proglasio je državu SHS Jugoslavija. Zabranio je sva nacionalistička isticanja, pa prividno i kod Srba, da se Hrvati ne pobune. Stvaranjem nove države Jugoslavije stvorile su se i 9 banovina, a to sve na štetu hrvatskih nacionalnih probitaka. Sada ćemo poredati tih 9 banovina onako kako su one izgledale i kome su najviše išle u korist, odnosno kome su najviše štetile.
(1) Dravska banovina sa sjedištem u Ljubljani nas Hrvate ovog puta toliko ne zanima, jer je to briga najviše
Slovenaca i Slovenije,
(2) Savska Banovina sa sjedištem u Zagrebu bi trebalo zanimati svakog Hrvata, a po izgledu kada su se te
banovine stvarale 1929. god., tadašnji hrvatski političari nisu uopće prosvjedovali na komadanje hrvatskog
povijesnog područja, jer nisu dovoljno poznavali hrvatski zemljovid. Zato se i nije čuditi Srbima kada su
govorili Hrvatima: Datćemo vam Zagreb i ono što mognete vidjeti sa vrh tornja vaše katedrale, bit će vaše.
(3) Vrbaska Banovina sa sjedištem u Banja Luka. Danas vidimo da su Srbi na dugi rok strpljivo čekali da im na
neku ruku Banja Luka bude glavni grad, a sve na uštrb naših hrvatskih nacionalnih probitaka. Kralj Aleksandar
i njegov krug ljudi su zacijelo znali kako zaslijepiti tadašnje hrvatske politišare, koji su tada nešto značili u
Hrvatskoj, a to su ponajviše bili čelnici HSS na čelu dra. Vlatka Mačeka, Juraja Krnjeviča i drgih.
(4) Primorska Banovina sa sjedištem u Splitu kako bi se što lakiše i zgodnije razvodnila hrvatska državotvorna
nacionalna suradnja izmedju Hrvata ovih dviju banovina. Na duži rok to idje na uštrb hrvatskih državotvornih
probitaka; po istom ključu kada je Tito 1974. godine donio novi ustav Jugoslavije i priznao muslimanima u BiH
veliko slovo "M", što je rezultiralo na priznanje jednog nepostojećeg muslimanskog naroda...Za vrijeme rata
1992-1995. bh muslimani su shvatili da u srcu Europe ne mogu izmisliti jednu nikad prije postojeću muslimansku
narodnost, pa su se na brzinu požurili da sami sebe prozovu Bošnjacima. Sve su to ovi naši Bošnjaci posudili od
nekadašnjih Jugoslavena, koji su pod svaku cijenu htijeli stvoriti jedan nepostojeći jugosvavenski narod sa
jugoslavenskim jezikom itd.
(5) Drinska Banovina sa sjedištem u Sarajevu je jedna očita i smišljena Banovina kako bi se što zgodnije Hrvate
podijelilo na: sjevernjake, južnjake, istočnjake, zapadnjake, samo da što manje Hrvata bude administrativno
zajedno i skupa.
(6) Zetska Banovina sa sjedištem na Cetinji. Opet ciganjska posla da se "vlasi" ne dosjete. Kralj Aleksandar je
rodjeni Crnogorac i kao takav je Crnu Goru smatrao svojom, tj. srpskom zemljom. Administrativno Beograd i
SPC imadu potpuni utijecaj u toj zetskoj Banovini.
(7) Vardarska Banovina sa sjedištem u Skoplju. I ovdje ista stvar. Beograd i SPC će imati odlučujuću riječ u svim
domenima. Zato se nije ni čuditi da je 1967. godine Makedonska Pravoslavna Crkva zatražila službeno da se
odvoji od svakog utijecaja SPC.
(8) Moravska Banovina sa sjedištem u Nišu. To je isključivo srpska stvar s kojom mi Hrvati nemam ama baš ništa
zajedničkoga, osim uzajmnog poštivanja.
(9) Dunavska Banovina sa sjedištem u Novom Sadu. To je takodjer napravljeno i smišljeno tako da se hrvatski
političari iz HSS nisu mogli - kako hrvatska poslovica kaze: od pustog lišća nisu mogli grane vidjeti - od pustog
veselja što im je njegovo veličanstvo srpski kralj Aleksanda dao neku vrst zadovoljštine u obliku Banovina
Hrvatska, bez svoje - hrvatske - vojske, bez hrvatskog novca, bez hrvatske himne i države, bez išta što jedna
treba imati.
Dragi doktore Tomislv Dragun, evo ovo sam Vam priopćio, kako ste tražili, kao moje observacije na ovaj priloženi opis. Ako zato trebam biti linčovan što sam rekao kako ja gledam na hrvatsko/državotvornu stvar, onda sam spreman i na to, kao i Matija Gubec 1573. godine, davno prije mene, ali za istu državotvornu hrvatsku stvar.
Primite moje iskrene pozdrave. Bog! Otporaš, Mile Boban.
Poštovani i dragi doktore Tomislav Dragun,
Tražili ste od mene da Vam dadnem moje mišljenje glede priloženog linka. Sve sam pročitao i dok sam čitao već sam stvarao odgovor i u mojim mislima sam došao do slijedećeg zaključka:
U našoj preko trinaest (13) stoljeća dugoj povijesti najviše smo propusta (da ne kažem pogriješaka) napravili iz nepoznavanje naše vlastite povijesti i našeg vlastitog zemljovida. Ruku sa srce i priznajmo u postotku koliko ima Hrvata da znadu na pamet našu narodnu Himnu: Lijepa Naša Domovina, naše narodne granice gdje počimaju i gdje završavaju i s kim graničimo.
Francuzi imaju jednu poslovicu koja kaže: La verite qui blaisse. Naš hrvatski general Drinjanin, Vjekoslav maks Luburić, je davno rekao: Reci Istinu i razbiše ti glavu!
Ja ću ovdje iz ovog opisa nešto donijeti za sve Hrvate pa taman mi oni svi Razbili glavu.
Srpski kralj Aleksandar Karadjordjević je proglasio diktaturu 1929. godine i neposredno iz toga proglasio je državu SHS Jugoslavija. Zabranio je sva nacionalistička isticanja, pa prividno i kod Srba, da se Hrvati ne pobune. Stvaranjem nove države Jugoslavije stvorile su se i 9 banovina, a to sve na štetu hrvatskih nacionalnih probitaka. Sada ćemo poredati tih 9 banovina onako kako su one izgledale i kome su najviše išle u korist, odnosno kome su najviše štetile.
(1) Dravska banovina sa sjedištem u Ljubljani nas Hrvate ovog puta toliko ne zanima, jer je to briga najviše
Slovenaca i Slovenije,
(2) Savska Banovina sa sjedištem u Zagrebu bi trebalo zanimati svakog Hrvata, a po izgledu kada su se te
banovine stvarale 1929. god., tadašnji hrvatski političari nisu uopće prosvjedovali na komadanje hrvatskog
povijesnog područja, jer nisu dovoljno poznavali hrvatski zemljovid. Zato se i nije čuditi Srbima kada su
govorili Hrvatima: Datćemo vam Zagreb i ono što mognete vidjeti sa vrh tornja vaše katedrale, bit će vaše.
(3) Vrbaska Banovina sa sjedištem u Banja Luka. Danas vidimo da su Srbi na dugi rok strpljivo čekali da im na
neku ruku Banja Luka bude glavni grad, a sve na uštrb naših hrvatskih nacionalnih probitaka. Kralj Aleksandar
i njegov krug ljudi su zacijelo znali kako zaslijepiti tadašnje hrvatske politišare, koji su tada nešto značili u
Hrvatskoj, a to su ponajviše bili čelnici HSS na čelu dra. Vlatka Mačeka, Juraja Krnjeviča i drgih.
(4) Primorska Banovina sa sjedištem u Splitu kako bi se što lakiše i zgodnije razvodnila hrvatska državotvorna
nacionalna suradnja izmedju Hrvata ovih dviju banovina. Na duži rok to idje na uštrb hrvatskih državotvornih
probitaka; po istom ključu kada je Tito 1974. godine donio novi ustav Jugoslavije i priznao muslimanima u BiH
veliko slovo "M", što je rezultiralo na priznanje jednog nepostojećeg muslimanskog naroda...Za vrijeme rata
1992-1995. bh muslimani su shvatili da u srcu Europe ne mogu izmisliti jednu nikad prije postojeću muslimansku
narodnost, pa su se na brzinu požurili da sami sebe prozovu Bošnjacima. Sve su to ovi naši Bošnjaci posudili od
nekadašnjih Jugoslavena, koji su pod svaku cijenu htijeli stvoriti jedan nepostojeći jugosvavenski narod sa
jugoslavenskim jezikom itd.
(5) Drinska Banovina sa sjedištem u Sarajevu je jedna očita i smišljena Banovina kako bi se što zgodnije Hrvate
podijelilo na: sjevernjake, južnjake, istočnjake, zapadnjake, samo da što manje Hrvata bude administrativno
zajedno i skupa.
(6) Zetska Banovina sa sjedištem na Cetinji. Opet ciganjska posla da se "vlasi" ne dosjete. Kralj Aleksandar je
rodjeni Crnogorac i kao takav je Crnu Goru smatrao svojom, tj. srpskom zemljom. Administrativno Beograd i
SPC imadu potpuni utijecaj u toj zetskoj Banovini.
(7) Vardarska Banovina sa sjedištem u Skoplju. I ovdje ista stvar. Beograd i SPC će imati odlučujuću riječ u svim
domenima. Zato se nije ni čuditi da je 1967. godine Makedonska Pravoslavna Crkva zatražila službeno da se
odvoji od svakog utijecaja SPC.
(8) Moravska Banovina sa sjedištem u Nišu. To je isključivo srpska stvar s kojom mi Hrvati nemam ama baš ništa
zajedničkoga, osim uzajmnog poštivanja.
(9) Dunavska Banovina sa sjedištem u Novom Sadu. To je takodjer napravljeno i smišljeno tako da se hrvatski
političari iz HSS nisu mogli - kako hrvatska poslovica kaze: od pustog lišća nisu mogli grane vidjeti - od pustog
veselja što im je njegovo veličanstvo srpski kralj Aleksanda dao neku vrst zadovoljštine u obliku Banovina
Hrvatska, bez svoje - hrvatske - vojske, bez hrvatskog novca, bez hrvatske himne i države, bez išta što jedna
treba imati.
Dragi doktore Tomislv Dragun, evo ovo sam Vam priopćio, kako ste tražili, kao moje observacije na ovaj priloženi opis. Ako zato trebam biti linčovan što sam rekao kako ja gledam na hrvatsko/državotvornu stvar, onda sam spreman i na to, kao i Matija Gubec 1573. godine, davno prije mene, ali za istu državotvornu hrvatsku stvar.
Primite moje iskrene pozdrave. Bog! Otporaš, Mile Boban.