+ Odgovori na temu
Stranica 1 od 4 1 2 3 ... PosljednjePosljednje
Prikaz rezultata str. 1/74

Tema: koliko vam je vazna religioznost u vasem zivotu

  1. #1
    Ugledni član zlatni_ljiljan avatar
    Datum registracije
    Dec 2010
    Lokacija
    Österreich
    Poruke
    914

    koliko vam je vazna religioznost u vasem zivotu

    Ljudi da li ste religiozni i u kojoj mjeri,ono da li se redovno molite,posjecujete li bogomolje,bojite li se Boga?
    Posljednje uređivanje od Inkvizitor : 07-01-2011 at 13:21

  2. #2
    caporegime caporegime avatar
    Datum registracije
    Nov 2010
    Lokacija
    south zg
    Poruke
    14,809
    Blog Entries
    4
    vrlo sam religiozan, bojim se boga ali nisam svaki tjedan na misi, a povremenoi kršim i božje zapovijedi.
    ponekad mislim da nemam previše vjere jer se i ne ponašam u skladu s onim kako bi se jedan vjernik ponašao......jebiga
    ja sam u tom smislu bolesnik i trebam pomoć. nekad se slomim kad vidim koliki sam šupak bio i da nisam imao snage izdignut se.....

  3. #3
    Ugledni član zlatni_ljiljan avatar
    Datum registracije
    Dec 2010
    Lokacija
    Österreich
    Poruke
    914
    ...ja vjerujem i znam da postoji Bog,ali cesto gubim vjeru i pitam se da li je svevisnji nas napravio ovako pogane da vremenom spoznamo sta je dobro,a sta nije...puno sam losih stvari napravio u zivotu na koje nisam ponosan,ali sam te lose stvari uvijek pokusavao kompenzirati nekako pa bi ucinio zauzvrat nesto dobro...ako razbijemo trafiku sto smo znali raditi kao djeca,onda to sto uzmem uvijek podjelim s rajom,ako sam nekom znao maznuti bajs izvozam se i ostavim da ga vlasnik nadje poslije...nikad u zivotu nisam prosao kraj bogalja da nisam udjelio sadaku,nahranio sam gladnog,napio zednog valjda se to negdje biljezi... ponekad me izjeda to sto nemam snage biti dobar vjernik i ponasati se kako dolikuje moralnom covjeku...

  4. #4
    Religioznost mi je usađena odgojem i uvijek sam vjerovao,ali to je prije bio osobni odnos prema beskrajnoj sili čiju naklonost kao treba zaslužiti svojim djelima,tek kasnije, razmišljenjem sam došao do određene spoznaje što bi Bog, ukoliko postiji trebao biti i najfascinantnija stvar za mene je bila da je to onaj Bog kojega propovijeda kršćanstvo. Taj Bog je klica života i apsolutna ljubav i sve što se kroz kršćanstvo zagovara ima smisao u promociji i očuvanju života, i ljubavi kao nužnosti da bi taj život bio i kvalitetan.
    Dubljom spoznajom vjerskog smisla i promatranjem svijeta sam došao do zaključka da je nereligiozan čovjek nekompletan, na odrđeni način usamljen, udubini slab i nezadovoljan.
    Spoznajom vjere čovjek dobiva smisao, bez čega nije u stanju dožovjeti puninu života, a da bi se kršćanstVo razumjelo potrebno ga je proučavatii, a nažalost malo ljudi je shvatilo bit kršćanske misli .

    Meni je neshavtljivo kako se može vjerovati da Bog, koji po definiciji stvorio čovjeka i koji je apsolutno dobro, želi da se ubiju oni koji se njemu nisu pokorili iz ko zna kojih razloga, a razlozi su uglavnom opravdani. Aludiram na jučerašnje ubojstvo kršćana u Egiptu.

  5. #5
    Ja sam vjernik ponediljkom, četvrkom i nediljom, a utrkom, petkom i sridom sam agnostik. Subotu prispavam.

    Virnik sam i kad god mi je neke frka, recimo kad obolim. Čak i ako samo umislim da sam gadno bolestan.

    U biti sam, što bi neki dan u svojoj kolumni Raspudić reka, vjernik sporadi tradicije, odnosno preciznije rimokatolik dinaroid vulgaris. A što se logike tiče tu sam agnostik kod kojeg preteže više da Boga ima nego nema, no način na koji se taj Bog manifestira i kroz koju današnju religiju to me sa strane logike čini nevjernikom. Teologija koja ne priznaje evoluciju je za mene logički šuplja teologija. Zapravo nema te današnje teologije koja bi mi bila logična. I priznajem da se za pravog vjernika triba roditi, odnosno da se mora imati takav sklop u glavi koji pomaže jednostavnosti virovanja, da ti je sve jasno ko nacrtano, da bez problema pričaš s Bogom. Potriban je dar za apsolutno virovanje. Sklop za virovanje u nevolji, virovanje sporadi straha to imamo skoro svi. Pa i ja.

  6. #6
    No i taj strah kako vrime prolazi, kako kosti stare obrće želje i nadanja, obrće stav prema virovanju. Što osobna povijest svoje biljege na kostima ostavlja počinjem se pitati je li za mene bolje da Boga ima ili nema? Kad mi za sve učinjeno, a pogotovo neučinjeno prije slidi ako ne paka, a ono u vr' glave nedavno ukinuti limb ili beskonačno čistilište, dok raj mogu samo sanjat. Pa se zamislim, možda je u mom slučaju i bolje zapravo bit mrtav. Za sva vrimena. Postoji li opcija u onom svitu koja kaže, "izgasi me"?

  7. #7
    religija je jedno a vjera je drugo. Biti religiozan čovjek, to nije teško, teško je vjerovati. Kad ti se sve protivi vjeri, kad nema odgovora a ti ga toliko tražiš a ne nalaziš, potrebna je ogromna snaga i vjera koja lomi kamenje. Kao što kaže Isus..da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli bi ovoj stijeni ..baci se u more i ona bi skočila.

    Čovjekov odnos s Bogom je najčešće trgovački..Bože daj mi ovo ako ja učinim ovo. A to tako ne funkcionira. Čovjek je slabo biće i Bog to zna. Milion puta padneš i posrneš ali nije grijeh pasti, grijeh je ne ustati se. To je i ona simbolika gdje Isus tri puta pada pod križem.

    osobno sam milion puta posumnjao a kaže se da je sumnja znak vjere mada to u potpunosti ne razumijem.

    Uglavnom čovjek raste u vjeri i to ide s godinama i s iskustvom, ako želi razmišljati o tome.

    Znam kad sam iskreno rekao..Bože neka ne bude moja volja nego tvoja, ali iskreno rekao a ne proforma , znam da sam osjetio takvo olakšanje ko da je netko rastovario prenatovarenog mene.

    jer Isus veli.." kad molite ne molite kao pogani koji misle da će što više izgovaraju riječi, biti uslišani, Bog najbolje zna šta vama treba, zna za svaku vašu želju i prije nego se rodi u srcu tvome a Bog ponizno i raskajano srce neće prezreti".

    prepustiti se, prepustiti i vjerovati.

    No to je najteže jer se protivi ljudskoj naravi, sebičnosti i samodopadnosti

    Čovjek je ohol i sebičan i teško može sve to pojmiti a to znam iz vlastitog iskustva.
    Posljednje uređivanje od Inkvizitor : 03-01-2011 at 09:24

  8. #8
    Citiraj Prvotno napisano od caporegime Vidi poruku
    vrlo sam religiozan, bojim se boga ali nisam svaki tjedan na misi, a povremenoi kršim i božje zapovijedi.
    ponekad mislim da nemam previše vjere jer se i ne ponašam u skladu s onim kako bi se jedan vjernik ponašao......jebiga
    ja sam u tom smislu bolesnik i trebam pomoć. nekad se slomim kad vidim koliki sam šupak bio i da nisam imao snage izdignut se.....
    evo capo me najbolje opisao.

  9. #9
    caporegime caporegime avatar
    Datum registracije
    Nov 2010
    Lokacija
    south zg
    Poruke
    14,809
    Blog Entries
    4
    Citiraj Prvotno napisano od Inkvizitor Vidi poruku
    religija je jedno a vjera je drugo. Biti religiozan čovjek, to nije teško, teško je vjerovati. Kad ti se sve protivi vjeri, kad nema odgovora a ti ga toliko tražiš a ne nalaziš, potrebna je ogromna snaga i vjera koja lomi kamenje. Kao što kaže Isus..da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli bi ovoj stijeni ..baci se u more i ona bi skočila.

    Čovjekov odnos s Bogom je najčešće trgovački..Bože daj mi ovo ako ja učinim ovo. A to tako ne funkcionira. Čovjek je slabo biće i Bog to zna. Milion puta padneš i posrneš ali nije grijeh pasti, grijeh je ne ustati se. To je i ona simbolika gdje Isus tri puta pada pod križem.

    osobno sam milion puta posumnjao a kaže se da je sumnja znak vjere mada to u potpunosti ne razumijem.

    Uglavnom čovjek raste u vjeri i to ide s godinama i s iskustvom, ako želi razmišljati o tome.

    Znam kad sam iskreno rekao..Bože neka ne bude moja volja nego tvoja, ali iskreno rekao a ne proforma , znam da sam osjetio takvo olakšanje ko da je netko rastovario prenatovarenog mene.

    jer Isus veli.." kad molite ne molite kao pogani koji misle da će što više izgovaraju riječi, biti uslišani, Bog najbolje zna šta vama treba, zna za svaku vašu želju i prije nego se rodi u srcu tvome a Bog ponizno i raskajano srce neće prezreti".

    prepustiti se, prepustiti i vjerovati.

    No to je najteže jer se protivi ljudskoj naravi, sebičnosti i samodopadnosti

    Čovjek je ohol i sebičan i teško može sve to pojmiti a to znam iz vlastitog iskustva.
    vrlo lijepo rečeno.
    dapače, da se nadovežem ,postoje toliki osobni primjeri koji bi zapravo trebali jedno racionalno biće do srži uvjeriti ispravnosti i istinitost.
    kakvo je to prokletstvo u čovjeku da vrlo brzo svojim djelima zapravo posumnja, počne se ponašati suprotno od onoga kako bi, uslijed prethodnih spoznaja, trebao?
    prečesto sam doživio milost božju u trenucima kad mi je trebala a da je možda nekim prethodnih duljim ponašanjem nisam zaslužio.
    zato me je strah da jednom ispucam sve kredite i a Bog samo jednom kaže; -ako se dosad nisi uvjerio da se ne vraćaš na staro, neće te ništa ni odsad.
    stvarno imam strah od toga.
    a ponekad si ne mogu pomoć. i teško mi je zbog toga.
    kad se osjetim takav da znam da griješim i ne radim dobro a nemam snage si pomoć, nekad pomislim.....-da me odnese nešto netragom, samo nek bude brzo i bezbolno.....
    ima dana kad strahujem da će biti kasno za sve.

  10. #10
    Treba čitati knjigu o Jobu. Tamo je sve napisano i ljutnja na Boga jer pravednik trpi i sve ljudske sumnje na Boga.

    Čovjek je slab, dobiješ od Boga potvrdu i to tako snažnu da bi to moglo biti dovoljno da nikad ne posumnjaš. Ali sutra ćeš posumnjat ako naiđeš na neki problem kojeg u tom trenutku nisi u stanju riješiti.

    zašto je to tako, pojma nemam a opet postoje ljudi koji čvrsto vjeruju. Ja sam nažalost počesto u filmu..Bože sad mi trebaš, eee sad mi više ne trebaš. I krivo mi je zbog toga.

    I treba znati da Bog gleda samo u srce, samo u srce, sve je drugo nebitno. Ne gleda na usne, ne gleda ništa, samo srce.

    I ne možeš ga prevariti nikad. Ni laskanjem ni molitvom ako su ti u srcu pogane misli.

    zato su počesto deklarirani nevjernici Bogu bliži od gorljivih molitelja. Ako su im srca čista nema veze što ne vjeruju. I djela, djela. Vjera bez djela je mrtva vjera.

    pričala mi je osoba koja je samo deklarirani vjernik a ne praktični..da nije vjerovala u Međugorje ni u ukazanja, da se čak rugala na neki način s tim i kad joj je mater obolila teško, od raka, jedan dan je dobila kao zapovjed, neodbijajuću sugestiju....idi dole.

    Ni sama nije shvatila, samo se odjednom našla u autobusu u Međugorje. Nikad dole nije bila, nije ni tada znala zašto uopće ide dole. Došla je na brdo ukazanja i u tom trenutku osjetila neku milost i veli..istog trena sam znala da mi je mater ozdravila, nije ni molila puno jer nema običaj samo je spoznala.

    Sutra se vratila doma, pozvali je doktori i preneraženo joj rekli da je zloćudna stvar nestala, da je nema a jučer je bila tu duga nekoliko cm .

    Nema je na rengenu. Ispričavali se njoj i šaptali da ne pomisli da su je varali i bezveze plašili.

    Ona kaže..ja sam se smijala i rekla im..ja sam to već jučer znala.

    Oni naravno ništa nisu kužili

    Ona ni danas nije praktični vjernik, nije ju to promjenilo u načinu života, to je bio bljesak u njezinom životu koji se dogodio bez nekog traženja i molitve.

    To je milost koju doživi rijetki. Čime se to zasluži, nemam pojma. Životnim stavom, unutrašnjom ljepotom.

    jer ima ljudi koji izmole milione krunica i nikad ne dožive ništa slično.
    Posljednje uređivanje od Inkvizitor : 03-01-2011 at 10:57

  11. #11
    Treba moliti za Božiju milost i providnost , a ne za ispunjenje svoje fiksirane želje, jer nismo u stanju na osnovu malo informcija znati što je najbolje.
    Ja sam još od djetinjstva , možda je to posljedica i dobrog života kojeg živim od tada pa do danas, molitvu završavao sa "Pomozi Bože" i uglavnom sam mislio kao "već Ti znaš što treba", bez da sam mislio na nešto konkretno, ali opet možda je to zato što mi ništa konkretno uglavnom nije ni trebalo, Kad sam tražio nešto konkretno onda je uvjek bilo kao da tražim od oca koji je mudar i od brata kojemu je stalo i moje su molitve uvijek bile uslišane.
    A da se vratim na ono "Pomozi Bože" bez neke konkretne želje, to je nešto što prati gotovo svaki moj postupak i to ima u sebi nevjerovatnu snagu tako da se uvijek osjećam i snažno i zaštićeno Božijom milosti.

    Npr, ja sam već nekoliko godina u fazi pokušaja da napravim nešto što bi imalo ogromno značenje za moju karijeru i činim sve što je mojoj moći ,do granice Božijih zakona, da se to ostvari, ali u srcu pa i u razumu sam taj slučaj prepustio Božijoj providnosti, slučaj se nikako ne razvija onako kako je bilo zamišljeno, ali nema veze, možda je i bolje da se pričeka, a možda je bolje , iako tako ne izgleda, da stvar propane, uglavnom ja sam dao sve od sebe, bit će kako bude.

    JEr i vlastito iskustvo mi govori da kad sam god za nešto zadro ko sivonja da sam to i ostvario, ali se isto tako čest taj "uspjeh" pokazao kao nešto što bi bilo bolje da se nikad nije dogodilo.
    Dakle, svoje obveze treba ispunjavati, savjesno u skladu sa svojim mogućnostima i talentima i imati povjerenje u Boga i prema mom iskustvu to je pravi put. Bar je bio do sad, a ja vjerujem da će tako i ostati.

    Ne treba tu puno, samo shvatiti da obitelj zaista je temelj svega i života i ljubavi i sreće , i da je svaki pojedinac Božije dijete i da kao takv zaslužuje ljudsko dostojanstvo, ma kakav nam se činio.

  12. #12
    Bog nekad pomaže nekad ne pomaže, nekad pomaže onom ko se i ne moli, a ne pomaže onom ko se moli, nekad pomogne onom tko nije zaslužio, a nekad ne pomogne onom tko je zaslužio. Bar kako mi banalno poimamo stvari. Kad pomogne zahvalimo se na pomoći, kad ne pomogne kažemo da On zna bolje od nas šta triba i kako triba pa se ne ljutimo na njega. Pitanje je mijenja li Bog išta na Zemlji ili pušta da sve ide svojom slobodnom voljom koju nam je darova. U svakom slučaju molitva nas hrabri i daje snage da ostvarimo što smo naumili, da lakše prebrodimo nedaće koje su nas snašle i da se s puno manje straha i bola saživimo s najnemilijim ishodom. Molitva pomaže osobonom doživaljaju svijeta sigurno, no da li mijenja drastično ishod događaja to je za sad upitno. Bar eksperimenti s molitvama to do sad nisu pokazali.

  13. #13
    Citiraj Prvotno napisano od Škutor Mate Vidi poruku
    Bar eksperimenti s molitvama to do sad nisu pokazali.
    sve stoji, samo rekao bih da vjera nije eksperiment. vjera je puno više od samog uvjerenja u nešto. ponekad pomislim da je i ljudska podsvjest uvezana sa vjerom, pa i da Bog preko naše podsvijesti djeluje.

    ali nije djelovanje Boga usmjereno na nas kao pojedince. npr, možda nečija patnja može donijeti nekome drugome nešto dobro (ne mislim ovo kao na zakon spojenih posuda ili karmu). nečija patnja za nečije spasenje - imamo Isusov primjer.

    Ali opet šta je to vjera? jel to vjerovanje u nešto što mi ne vidimo i ne čujemo? Ljudska osjetila su ograničena, a frekvencije koje mi hvatamo su u malom rasponu.

    Razlike u iskonu krecionističke teorije stvaranja svijeta/čovjeka i darvinističke teroje nema. obje počivaju na uvjerenju. dokaza da je čovjek nastao evolucijom nema.

    Uh jesam ga otjero...

  14. #14
    U svakom slučaju molitva nas hrabri i daje snage da ostvarimo što smo naumili, da lakše prebrodimo nedaće koje su nas snašle i da se s puno manje straha i bola saživimo s najnemilijim ishodom. Molitva pomaže osobonom doživaljaju svijeta sigurno
    Pa štaš više!?

  15. #15
    Citiraj Prvotno napisano od zaba1111 Vidi poruku
    Pa štaš više!?

    izlječenje. primjera ima masu. koliko ja znam, tako nešto slični je u uvjet za proglašenje blaženika svecem.

  16. #16
    caporegime caporegime avatar
    Datum registracije
    Nov 2010
    Lokacija
    south zg
    Poruke
    14,809
    Blog Entries
    4
    Čovjek je duša. ništa više nego duša.
    evo primjera. realno gledajući, čovjek se nađe u situaciji koja mu sa objektivne strane savršeno odgovara. realno bolje ne može.
    a subjektivno, kako čovjek robuje nekim svojim željama, zahtjevima i principima, osjeća se loše i pogođeno.
    dakle,, čovjekov subjektivni stav muči i guši samoga sebe i ne pušta da ga veseli ono što bi mu realno trebalo ići u korist.
    stvar je dakle blagoslova.
    kad ga imaš, onda imaš snage prevladati i odbaciti ono prokletstvo, sotonino sjeme u sebi koje ti subjektivno mijenja odnos prema životu.
    upravo takve neke stvari propitujem u sebi.
    i kad se stvari dotjeraju do kraja shvatiš da je sve stvar samog sebe i onoga što je netko posijao u tebi. od toga ovisi što će se u duši prihvatit.
    a život je stalna košnja i plijevljenje sotonskih nasada u sebi.

  17. #17
    Čovik je i tilo, a ne samo duša. Bar dok živi na zemlji. Po kršćanstvu će na kraju uz neumrlu dušu uskrsnit i tilo isto ko što je i Isus uskrsa tjelesno, a ne samo duhovno. Zapravo da li duša taj tren umire kad i tilo to mi je još nejasno jer direktno u evanđeljima nema baš velike priče o raju, paklu, čistilištu prije no što dođe smak svita i krene uskrsnuće.

  18. #18
    Citiraj Prvotno napisano od Graničar Jozo Vidi poruku
    Razlike u iskonu krecionističke teorije stvaranja svijeta/čovjeka i darvinističke teroje nema. obje počivaju na uvjerenju. dokaza da je čovjek nastao evolucijom nema.

    Uh jesam ga otjero...
    Za evoluciju ima dokaza koliko ti srce oće. Evolucija je što se znanosti tiče danas fakat isto koliko i dopplerov efekt. Normalno uzevši u obzir koliko išta u znanosti može biti fakat pošto je svaka teorija na stalnoj provjeri. No evolucija je popriličito visoko što se izdržljivosti na provjere tiče.

  19. #19
    caporegime caporegime avatar
    Datum registracije
    Nov 2010
    Lokacija
    south zg
    Poruke
    14,809
    Blog Entries
    4
    Citiraj Prvotno napisano od Škutor Mate Vidi poruku
    Čovik je i tilo, a ne samo duša. Bar dok živi na zemlji. Po kršćanstvu će na kraju uz neumrlu dušu uskrsnit i tilo isto ko što je i Isus uskrsa tjelesno, a ne samo duhovno. Zapravo da li duša taj tren umire kad i tilo to mi je još nejasno jer direktno u evanđeljima nema baš velike priče o raju, paklu, čistilištu prije no što dođe smak svita i krene uskrsnuće.
    znam ja itekako da je čovjek i tijelo. puno me duša puta zaboljela zbog robovanja tijelu.

  20. #20
    Citiraj Prvotno napisano od Škutor Mate Vidi poruku
    Za evoluciju ima dokaza koliko ti srce oće. Evolucija je što se znanosti tiče danas fakat isto koliko i dopplerov efekt. Normalno uzevši u obzir koliko išta u znanosti može biti fakat pošto je svaka teorija na stalnoj provjeri. No evolucija je popriličito visoko što se izdržljivosti na provjere tiče.
    ima o evoluciji dosta toga napisano, ali u svojom iskonu ništa se ne razlikuje od teorije kreacionizma. obje počivaju na uvjerenju. pisao je o tome jedan američki znanstvenik. ne mogu se sjetiti imena (čitao sam o tome na hr svijetu). prije 3-4 godine na teletekstu je bio objavljen tekst kako su francuski znanstvenici otkrili da homo erektusi nisu prethodnici homo sapinsa nego njegovi bliski srodnici.

    al slažem se da sve treba dovoditi pitanje.

    da se vratim na temu. i apostol toma nije vjerovao dok nije vidio rane na isusovim rukama. negdje sam pročitao da je ta "tomina nevjera" jedna od poželjnih odlika katolika.

+ Odgovori na temu

Pravila pisanja poruke

  • Ne možeš otvoriti novu temu
  • Ne možeš ostaviti odgovor
  • Ne možeš stavljati dodatke
  • Ne možeš uređivati svoje postove