Još na početku ove ruske agresije na Ukrajinu ustvrdio sam da se srpstvu ne piše dobro ni u jednom od dva moguća scenarija.
1. U prvom slučaju da Rusija osvoji Ukrajinu ili bar dio Ukrajine ostat će s ove strane "željezne zavjese".
2. U slučaju da Rusija izgubi onda su svakako gubitnici.
Nisam uzimao u obzir ono o čemu mašta dobar dio Srba, većinski dio, da će Rusija sve skršit i doći do naših krajeva i napravit Srbima Veliku Srbiju po Šešeljevim granicama a možda i veću.
Znao sam da Rusija nema ni vojne ni ekonomske snage za to. Ali nisam ni računao da ćer Rusi zapet skoro pa na ruskoj granici i da će Ukrajinci počet vraćat vlastiti teritorij i da će se ruska vojska tako raspadat već u prvoj godini ratovanja, gdje im "ugled" drži banda od utreniranih i neutreniranih kriminalaca.
Da to sad ostavim po strani zanima me zašto zapad i dalje tetoši Srbiju i ne želi razorit, politički razorit, tog ruskog trojanskog konja na jugoistoku Europe. Malo batine, malo mrkve a čemu. Jednostavno ih mogu politički i ekonomski razorita ne beskrajno s njima pregovarat. Oštriji su prema Mađarima kao djelu EU iako su Rusiji uveli sankcije.
Zašto onda to ne rade.
Je li to radi starih simpatija prema Srbiji. pa sigurno ima tih ostataka. To smo najbolje vidjlei 90-tih na vlastitom primjeru.
Je li zbog ulaganja u Srbiju. pa djelom i to ima ulogu. Jeftina radna snaga, subvencije srpske države i vlast s kojom se "sve može dogovorit". Ali to su velike pare za Srbiju a za zapadne kompanije sitniš.
Strah od Rusije. Možda mada mislim da Rusija ne bi niti može sad trenutno učinit za pomoći politički a kamoli vojno Srbiji.
Strah od Kine koja je tamo isto uložila nešto kapitala u par omanjih rudnika i željezaru. Sumnjam da bi Kina riskirala 1000 puta veći interes sa zapadom nego ga ima u siromašnoj Srbiji.
Možda kombinacija svega toga i strah da se potpunim političkim razaranjem Srbije, ostatak poludržave ne pretvori u punkt ruskih ekstremista a i svih drugih možda i islamskih, kao što je jedini razlog što se BiH nije podjelila bio je strah od islamske države u srcu Europe koja bi postala jedan veliki islamski teroristički kamp.
Mislim da je ovaj razlog najjači. Ali to je moje mišljenje.
Sve je nejasno kao što je meni osobno 95-te bilo nejasno zašto nakon onoliko morbidnih zločina zapad nije dopustio političko uništenje tzv RS vjerojatno najmonstruoznije tvorevine na svijetu iz koje je protjerano i pobijeno skoro pola predratnog stanovništva. Takav primjer ne postoji u svijetu.
S time da oni sami nisu morali skoro ništa, trebali su samo pustit hrvatsku vojsku da slomi srpsku vojsku i zapadni dio tzv RS. Nekakve priče o odsudnoj obrani Banjaluke su smijurija. Ta vojska je već bila spakirana za bijeg. Vojska tzv. RS nije bila kvalitetno ništa bolja od vojske tzv RSK. To je bila ista vojska s istim načinom ratovanja. Kad si premoćan udri topništvom i deri nenaoružanog a kad ti se suprostavi naoružan neprijatelj, bježi dok te noge ( ili traktor) nosi. Nešto slično onome što sad Rusi rade, samo s puno manje volje da se gine i s manjom količinom kriminalaca. (srpske verzije Wagnera više su se bavile pljačkom bijele tehnike i sječom slavonskih hrastova i vađenjem nafte iz Đeletovaca nego ratovanjem a i nije ih bilo količinski toliko.)
Moglo se dogovorit sa Muslimanima da HV krši zapadni dio tzv RS a muslimanska vojska istočni dio gdje je pješak bitniji. Istočni dio tzv RS je naslonjen na Srbiju i teoretski teži za vratiti ali sankcije su toliko iscrpile Srbiju da ona nije imala snage pomoći ni sebi a kamoli prečanima kako ih oni zovu. To uostalom govori i njihov načelnik vojne kontraobavještajne službe. A njihovi krimosi nisu više bili zainteresirani za ići u rat u kojem se gubi i gine. Dobrovoljci iz Srbije bi se brojali najviše u stotinama
I time bi se ad acta stavilo velikosrpstvo preko Drine i stabilnost ovog područja. Normalni Srbi bi nastavili živjeti preko Drine kao i dosad.
Sad se zapad opet bakće sa Srbijom nepotrebno troši energiju umjesto da je destruira . I Srbiju i tzv RS. A time bi pomogli i samim Srbima kojima Vučić čas kuka kako su pritisci ogromni i da ako ne ispuni zahtjeve Srbija će biti vojno politički destruirana a čas prkosno izjavljuje da ko ih jebe, da on neće nikoga slušat. To verbalno kontradiktorno ludilo jednog manijaka dodatno sluđuje ionako sluđeni narod kojeg njegovi vođe već dva stoljeća sluđuju i huškaju mržnjom na susjede uz koje žive, do te mjere da u 21-om stoljeću idu u suprotnom smjeru na pokretnim stepenicama..