Srbi i Dubrovnik

[Inkvizitor]

Čak i HDZ digao graju jer Srbi svojataju hrvatske dubrovačke pisce.

Nina Obuljen je točno rekla da to Srbi rade jer od osvajanja od strane Osmanlija Srbi nemaju književno djelo napisano na vlastitom jeziku, sve do Dositeja Obradovića.

Stara je to pretenzija koja ne prestaje i samo budala može pomisliti da je velikosrpskim nasrtajima na hrvatstvo došao kraju. Za to moraš stvarno bit budala na kvadrat. Nije ih među Hrvatima malo.

Ali HDZ na jednu stranu prosvjeduje protiv tog velikosrpskog posezanja a na drugoj strani u koaliciji je sa velikosrbima pa njihov protest mogu komotno napisati-sebi

I u tome je ogledan sav apsurd ove veleizdajničke vlasti.

Na jednoj strani protestiraju protiv srba, na drugoj strani ih uzgajaju.

Leftardski jugomediji su čak imali ovih dana naslov "Srbi priznali". Kad ono u tekstu Srbi nam eto velikodušno daju mogućnost da smo i mi možemo baštinit dubrovačku književnost. Prekrasno.

Srbi su osjetili da je u Hrvata etnomazohizam toliko prevladao da je vrijeme za nove njihove ludorije koji se jedno vrijeme samo malo zatome. Do prilike.

[crni bombarder]

Gradonacelnik odjebao ekipu tv srbija koja je poslala zahtjev da dodju snimati emisiju o srpskoj knjizevnosti u Dubrovniku.

Problem je sto vecina Hrvata na to reagiraju kao dozovite se pameti, kao daj nemojte vise srbovati da nastavimo ljubav u slozi. Mnogi niti ne reagiraju, mozemo tek misliti sta oni misle, vjerojatno se slazu sa srbovanjem. Ko je ono napisao tekst o laznoj hrvatskoj povijesti, dezulovic jergovic ili susnjar, ili svi zajedno.

[Inkvizitor]

Zamisli tog bezobrazluka da se još traži snimanje o srpstvu i srpskim piscima u Dubrovniku. To je takav bezobrazluk i bahatost da im moraš skinut kapu.

Neki naši stalno spominju argument da Dubrovnik nije srpski jer su ga rušili. To nije nikakav argument. I mi smo granatireli Knin a to ne znači da nije hrvatski grad. Kad vraćaš svoje teritorije moraš i silu primjenjivat na određenom teritoriju.

Ne treba se obazirati na to, nego ih ismijavati. Srbi i dubrovačka književnost. Jedna za svoje vrijeme top država-republika uređena, kakve ima veze sa Srbima, kojima nije dopuštala ni da zanoće unutar zidina što je poprilično surov potez.

Pogledaš Dubrovnik i njegovu arhitekturu i ne treba ti veći dokaz da to ne može ni u teoriji imati ikakve veze sa Srbima.

[goran2hr]

Na nebitnim stvarima HDZ-ovci "pokazuju zube" i hine domoljube. Ono, ma vidi ti naše Obuljenke (Resslera, Đakića, Culeja, Stiera...), kako im je samo odbrusila! Možda i u suradnji sa SDSS-om (sutra vi izrežirajte kakvu verbalnu provokaciju na koju ćemo mi "oštro odgovoriti", a prekosutra idemo po starom).
Svojim djelovanjem, HDZ, a osobito Obuljenka daje Srbima za pravo. Financirala je knjigu neke jezikoslovke koja tvrdi da su hrvatski i srpski jezik isto, a Praljkove knjige proglasila šundom. A sada je kao neki njihov proser (ni prvi ni zadnji) nešto bitno?! Umjesto ovog "oštrog odgovora", mogli su donijeti odluku da zbog kompromitacije Kušćevića, ipak ide referendum o izbornom zakonu i garantiranim mjestima za manjince. Neka narod odluči. Pa dalje redom... A oni (Srbi) neka laprdaju o Dubrovniku, Virovitici, ..., Veneciji. Naravno da se to neće dogoditi. A Dubrovčani uredno glasaju za HDZ, pa izgleda kako se i njima to sve mili.

[Inkvizitor]

Ja kad govorim o sprdnji mislim o običnim ljudima. Vlast da je hrvatska ko što nije, najmanje što bi trebala uraditi je povući veleposlanika a pogotovo sa ovakvom Srbijom ne treba imati nikakve diplomatske odnose. Ali to je naravno iluzija.

I pogrešno je samo za to kriviti vlast. Trenutnu ili onu prošlu, svejedno je. Da narodu to ne paše, pobunio bi se. Prosječan Hrvat gleda samo svoj interes, da ne kažem, svoju guzicu.

Ovaj narod drži samo Bog i 20-30% fanatika.

[crni bombarder]

Dubrovcani su onu hns budaletinu birali za gradonacelnika, koga sam pitao zasto, svi govore pa umirovljenici glasovali za njega, on lijecnik a oni imaju emocije do lijecnika.

Politicki nepismeni ljudi, tako danas biraju HDZ jer vranjo adeze. Samo ne mogu kod nas Srbi srbovati, ima ih dosta koji rade u turizmu ali nema tolerancije do srbovanja, jednom prilikom sam za potrebe poznanika u gradu trazio autokartu CG i Srbije, samo sto me istjerali nisu iz prodavnice. Nitko im nije oprostio ono iz rata, ni klinci rodjeni 15 godina kasnije.

Hrabri su kad traze snimati emisiju o srpskoj knjizevnosti, bas hrabri, ili glupi.

[Grunf]

Srbi su kao onaj susjed kojemu se ne radi baš u životu, kojemu je ugodnije ljenčariti i onda kad vidi radišnog susjeda kako je napravio lijepu kuću, kako ima lijepu okućnicu i auto, onda ga odluči jednostavno pokrasti.

[Inkvizitor]

Dubrovčani su kao i svi Hrvati etnomazohisti jer razvijaju Trebinje. Radi par stotina kuna ili tisuću nebitno. Ovi ih napadali i granatirali a ovi ih razvijaju. Opet nedostatak samopoštovanja. Da su se ovi promjenili a znamo da nisu.

Nego nešto se mislim da mi za par stotina godina od Srba počnemo svojatati cajke kao nekulturno naslijeđe pošto to masa mladih Hrvata i Hrvatica sluša. A?. I one reality showove. Onaj sumrak civilizacije. Jer i tamo ima Hrvata i Hrvatica.

Znam da nije isto ali eto bar nešto.

[Henri]

Otkud uopće krenuti? Od čakavaca u Paganiji (zaleđe im bila župa Imota) koja je stopljena s Hrvatskim kraljevstvom, od brojnih bizantskih spomena Hrvata u Duklji, od mletačkih spomena vladara Hrvata u Zahumlju za koje sam Porfirogenet (inače historiografski kontradiktoran drugim izvorima) uskače sebi u usta tvrdeći da su Lahi s Visle (na kojoj se spominju i Bijeli Hrvati) i ranije komentirajući kako hrvatski trgovci redovito putuju duž obale o kojoj je riječ, od vazalnog položaja Zahumlja za vrijeme Tomislava i crkvenih sabora, od dukljanskih titula "vladara Hrvata", od katoličkog i zapadnog kulturnog karaktera Duklje do 13. stoljeća kada je sve porušeno, a latinske knjige popaljene od strane rođenog katolika aka "Stefana", od dukljanskih/zetskih legendi u 12.-13. stoljeću o tome kako su bili Crvena Hrvatska (što na desetke puta spominju i razni mletački kroničari) i da su im dinastije porijeklom od Trpimirovića, od Miroslavljevog "jevanđelja" na šćakavskoj redakciji crkvenoslavenskog u Zahumlju (šćakavski i ikavski elementi su inače tipični za hrvatsku štokavštinu, a tragovi ostaju do dana današnjeg - jedini drugi šćakavski ikavski jezik je zapadni ukrajinski također na prostoru Bijele Hrvatske), od ikavskih stečaka u Istočnoj Hercegovini, od toga da i sami Crnogorci pričaju poput Hrvata "reka sam", "iša sam" te koriste arhaični naglasni sustav, od banovine Bosne (ban - izvorno hrvatska titula), od toga da se u stotinama prijepiski između srednjovjekovne Bosne i Dubrovnika jedva nađu 2-3 spomena Srba i to u naknadnim dodacima u prijepisima sažetaka povelja (koje je vjerojatno nadopisao i ukratko po svom nahođenju rastumačio jedan jedini unajmljeni srpski zapisničar), od toga da i sami Srbi kasnije u svojim dokumentima rade jasnu distinkciju između Srba, Vlaha i Dubrovčana, od čakavskih i ikavskih elemenata u duborvačkoj književnosti 14., 15., 16. stoljeća, od ikavizama i bogatog romanskog vokabulara u današnjem dubrovačkom dijalektu kao i u ostatku dalmatinskih govora, od bezbrojne građe pisane na latinskom u Dubrovniku i jasnog zapadnog katoličkog karaktera dubrovačke kulture, od 4-5 dubrovačkih pisaca koji Dubrovnik nazivaju hrvatskim puno prije narodnog preporoda, od spomena Slovinaca (jasan ikavizam) i Ilira (koji se u brojnim riječnicima izjednjačavaju s pojmom Hrvati), od brojnih stranih izvora koji navode Dubrovnik kao hrvatski grad u srednjem vijeku itd.

A što imaju Srbi. Većinu današnjeg prostora im držali Bugari do 13. stoljeća (također bili vrlo blizu naših granica), a preko Bugara i crkvenoslavenskog se logično i širila bugarizacija/štokavizacija dijalekata na sve tkz. ove prostore (Hrvatska, Bosna, Duklja, Raška itd.). Prema tome, ni to nije njihovo izvorno kulturno-jezično nasljeđe. Originalni Bijeli Srbi su bili gotovo najzapadnije slavensko pleme prema tome jezična jezgra im sigurno nije bila štakavska. Nisu oni bili kao Makedonci i Bugari (pa ni prijelazni Torlaci-Sopi) koji pričaju s de facto jednim padežom. Ali teško njima priznati da izvorno pripadaju zapadu i da su bili srodniji Hrvatima nego Bugarima i da su Hrvati ostali takoreći vjerniji originalu. Negiraju da su im u etnogenezi sudjelovali Hrvati, da su bili katolici do praktički 13. stoljeća, da su naljepili termin spc na Žičko-pećku patrijaršiju i još mnogo toga. Na kraju krajeva, svojataju taj dijalekt na kojem ništa nisu napisali do praktički 19. stoljeća i za koji jedva imaju dokaza da su njime i pričali. Sve šta imaju zapisano je na crkvenoslavenskom, nema kod njih renesanse i baroka, nema kod njih neke narodne književnosti. U Dubrovniku imaju isključivo jednkratne zalutale srbokatolike 19. stoljeća koji su iskopali nekolicinu svojih spomena, a zapravo par iznimki u moru dokumentacije. Tko zna da ih nisu i lažirali. Taj pokret nikad nije bio ništa više od jedne manjine koja je u koaliciji s autonomašima držala vlast nekih 10-ak godina, prije nego što je u potpunosti zamro i nestao. Pored toga imaju još jedino bombe kojima su granatirali grad. I ova naša politika im pritom spočitava tek 1% od svega što sam napisao, a to je da se ostave Dubrovnika.

[Inkvizitor]

Ovo je vrlo lijepo objašnjeno ali Srbe to ne zanima. Njima je laganje i otimanje tuđeg normalno. Mislim da to čak smatraju svojom nacionalnom vrlinom. Neće to javno reć naravno ali oni bez imalo stida i srama to rade.

Sve ovo što bosanski Muslimani rade to je ista škola laganja i otimanja tuđeg, sve su to oni od Srba naučili , to je sve ista prijetvorna i grabežljiva osmanlijska škola.

Sve je to ispod jednog, istog šinjela ispuzalo.

Nego mene je stvarno fascinirala baš surovost starih Dubrovčana, da oni pravoslavcima nisu dali zanoćit unutar zidina. To je baš ono surov i diskriminatorski potez.

[Galjego]

Mislim da je poslije ovoga sasvim jasna sintagma : srpski svet.Srbija ima cilj,da postane velika srbija,oružje ju je smanjilo pa su promijenili strategiju.Umjesto da "veliki diplomati",radman,plenković i milanović prekinu sve odnose poslije skandala s udzbenicima oni salju kretenske poruke.MVP - rasadnik govana.

[Henri]

I još jedna stvar što se tiče vukovskih teza i pravljenja da je štokavski pao sa "sprskog" neba bez da se propituje kako je nastao. Riječ "što" je došla od istočnih južnoslavenskih govora (bugarski-makedonski) koje karakterizira izostanak padeža (oni imaju 1(+3), zapadni govori imaju 7 padeža) i lijepljenje postpozitivnog člana odnosno pokazne zamjenice "to", "ta", "te" na kraju imenica, pridjeva itd., npr. "bugarskata". U zapadnim južnoslavenskim govorima to ne bi imalo smisla raditi. Bugarima/Makedoncima je izvorno "što" glasilo "čь to" (u prijevodu "što je to") dakle od praslavenske upitne zamjenice čь, ali je gubljenjem poluglasa postalo "čto" (kako se u ruskom i dan-danas piše, dok se u ukrajinskom razvilo prijelazno "ščo" inače u duhu izoglose "šć") tj. kako se u bugarskom duhu lakše izgovara "što". Svi Slaveni su originalno čьkavci, a prije toga su bili kъkavci. Promjena je išla otprilike kъ + j = kьj (kaj, kej, ke, ka - najarhaičniji oblik), kъ + j = kjь = čь ("j" otišlo ispred poluglasa i glasovnim promjenama dalo čь odnosno ča, če, ca, ce, ća, će, slovački čo, poljski i češki co). S obzirom da su Srbi bili maltene najzapadnije slavensko pleme i oni su nekoć kao i ostali, bili kъkavci pa potom čьkavci, a tek kasnije č(ь)tokavci / štokavci. Bugari su nas sve pomalo bugarizirali, ali vidi se recimo u kasnijim zapadnim redakcijama crkvenoslavenskog, a i dan-danas u jeziku da zapadni dijasistem nije do kraja takoreći štokavizirani - npr. Bugari kažu "nošt", u cijelom zapadnom dijasistemu je i dalje "noć" i tako u hrpi riječi. Prije 15. st. se u štokavskom vjerojatno još nije odvila vokalizacija na kraju perfekta odnosno "rekao" je bio "rekal", "pisao" - "pisal", a "sv" je bilo "vs", šćakavica je bila raširena (ostala je u zapadnoj štokavštini, a pogotovo u čakavskom i kajkavskom), naglasak je bio pomaknut kao u kajkavskom/čakavskom itd. Da nije bilo crkvenoslavenskog, Bugara, Turaka i migracija tko zna kako bi jezik danas zvučao. Štokavski koji je uzet za standard je sam po sebi mješavina svega i prijelazni dijalekt s puno noviteta, ali koji je fiksiran i proširen jezičnim dogovorom 1854. Hrvati se diče kajkavskim-čakavskim-šćakavskim, ali kako da Srbi priznaju sebi svoj iskon, kako da priznaju da smo svi zapravo Bugarizirani, ali da su Hrvati uspjeli očuvati praktički sve arhaične elemente?

[Inkvizitor]

Ne kužim kako Srbi najzapadniji slavenski narod. Pojasni to. Ja sam uvijek mislio da su Slovenci najzapadniji slavenski narod.

[Henri]

Ne kužim kako Srbi najzapadniji slavenski narod. Pojasni to. Ja sam uvijek mislio da su Slovenci najzapadniji slavenski narod.

Pričamo o položaju Bijele Srbije, okvirno između 7. i 10. stoljeća. Ona se nalazi zapadno od Bijele Hrvatske, tj. na prostoru bivše Istočne Njemačke, prije toga Prusije, danas Njemačke blizu granice s Poljskom. Srbi često povlače vezu sa Lužičkim Sorbima (najzapadnijima od zapadnih Slavena). Pod ovim se naravno podrazumijeva da su migrirali sa sjevera prema jugu (od Lužičana prema ovdje), a ne s juga prema sjeveru kako možda tupe njihovi autohtonisti.

[LB86]

stari dubrovčani su bili puno odlučniji u obrani svoje slobode, i zidina nego moderni, kako dubrovčani tako i hrvati. tu i leži odgovor, zašto nisu dali zanoćit pravoslavcima unutar svojih zidina. kada poštuješ svoje, ne daš strancu da mirno spava, posebno ne unutar tvojih zidina. to je čista rasna hrvatska politika, zato su uspješno odoljevali raznim osvajačima, jer su uz diplomaciu imali nultu stopu tolerancije za one koji bi im mogli ogaditi kulturu i identitet. tu leži odgovor, zašto pravoslavlje nije smjelo u dubrovnik, stari dubrovčani su vidjeli što ovi smjeraju, i prije Odese i prije Miroslava Krleže i čuvenog "u odesi je sve počelo".

nekome ne treba odesa vukovar škabrnja bleiburg i ostale egzotke povijesti, da bi znao s kime ima posla. a nekome ni kada mu rafali prolaze pokraj uha, još uvijek ništa nije jasno. kratko rečeno većina ljudi su ovce, kada ponekad stanem na kavu u kafić smuči mi se kada vidim što prosječni hrvatski glupan priča, a ne možeš da ne čuješ dođem popit kavu i onda mi prisjedne kada čujem budale oko sebe što trkeljaju. zato i rijetko stajem u kafiće, jer mi se sere od tih hrvatskih mediokriteta i laprdala.

takvi su i glavni krivci što stranci čitaj nepriajtelji, svojataju našu kulturu. jer takvima nije bitna ni kultura, ni identitet, već njihova guzica i prodavanje magle na kavama u podne. bitno je biti viđen u podne, u popularnoj špici zbivanja grada, urbane legende o tome se pričaju pa i sam postaneš legenda iako si samo bio viđen u prolazu.

[Inkvizitor]

Pričamo o položaju Bijele Srbije, okvirno između 7. i 10. stoljeća. Ona se nalazi zapadno od Bijele Hrvatske, tj. na prostoru bivše Istočne Njemačke, prije toga Prusije, danas Njemačke blizu granice s Poljskom. Srbi često povlače vezu sa Lužičkim Sorbima (najzapadnijima od zapadnih Slavena). Pod ovim se naravno podrazumijeva da su migrirali sa sjevera prema jugu (od Lužičana prema ovdje), a ne s juga prema sjeveru kako možda tupe njihovi autohtonisti.

Misliš da današnji Srbi imaju ikakve veze sa Lužičkim Srbima.

[Henri]

Misliš da današnji Srbi imaju ikakve veze sa Lužičkim Srbima.

Naravno da imaju, ne mislim sad na vlaške, grčke, bugarske, rumunjske, mađarske, njemačke, hrvatske, crnogorske, albanske, turske, romske, različite slavenske i druge elemente koji su sudjelovali u njihovoj etnogenezi, nego baš na onu manju izvornu jezgru koja je došla sa sjeverozapada i ostavila to njihovo ime koje zapravo izvorno nije bilo slavensko već od Skito-Sarmata.