+ Odgovori na temu
Prikaz rezultata str. 1/4

Tema: Rahim Ademi-"Samo Istina"

  1. #1

    Rahim Ademi-"Samo Istina"

    Moram priznat da me u početku ova knjiga nije zainteresirala. Nalikovala je u naslovu na onu od Freda Matića "Ništa lažno". A znamo Matića.

    Nije mi se dopalo ni Ademijevo cviljenje kad je bio optužen radi operacije "Medački džep" gdje je pričao kako nije imao nikakve odgovornosti niti zapovjedne niti druge. Svi yumediji stali su na njegovu stranu i ispao je žrtva nekog desnog komplota kojim bi se spasilo Norca a uvalilo Ademija. Na kraju je Norac osuđen a Ademi oslobođen.

    Dakle nije lik koji bi mi bio simpatičan. Ako nisi ni za što bio odgovoran onda vrati generalski čin i odličja. Ali ipak sam se zainteresirao za knjigu. na kioscima Tiska se može naći. Cijena je 150 kn koga zanima.

    Ono što sam uočio u knjizi ( a nisam je baš pozorno čitao nego na preskok) a radi čega sam i je i kupio a to su operacije koje su me zanimale redom Zima 94 pa sve do završne operacije Južni potez uključujuć i rujanski rat za Šibenik.. Dakle neke zanimljive teze od Ademija su uz generalni zaključak. Ne da on nije ni za što bio odgovoran nego je on baš bio najodogovorniji za sve.

    Ovo su neka moja zapažanja iz knjige iz Ademijeve vizure. Naravno da očekujem i reakcije živih aktera priče spminjanih u knjizi.

    - On je zaslužan za obranu Šibenika

    - ona posada sa Žirja je bezveze veličana jer nije imala ulogu u obrani Šibenika jer nije mogla ni dobaciti do lokacije bitke

    - Zima 94 nije pokrenuta radi spasa Bihaća

    - On je pravio sve planove za tu i sve buduće operacije ( Zima 94, Skok1 Skok2, Kozjak 95 (Oluja) Ljeto 95, Maestral i Južni potez

    - Stalno je opstruiran od GS HV.

    - Popljuvao je planera operacija Rajka Rakića

    - Isto važi za generala Mirka Šundova

    - isto vrijedi za generala Dragu Lovrića

    - napisao je da se Werner Ilić i njegovi ljudi nisu ni pokrenuli u operaciji Ljeto 95

    - Ismijavao je Davora Domazeta Lošu

    - Pisao je da je GS nekoliko dana prije Oluje naredio frontalni napad na Knin a ne preko Dinare

    - Da je HVO 03.08 jakim demonstrativnim napadom u kojem je sudjelovalo 10 000 vojnika na kupreškom ratištu odvukao pričuve tzv vojske RSK i RS na taj pravac i onemogućio njihovu intervenciju u Oluji.

    - za generala Glasnovića je rekao da je bio najsposobniji sa strane HVO-a

    - napisao je da cilj operacije Maestral uopće nije bio zauzimanje Šipova a kamoli Jajca

    - da se odlučilo uzeti te gradove u tijeku operacije ( i na nagovor Amerikanaca) a on je osmislio plan zauzimanja Jajca ne preko plivskog pravca koji je mogao biti katastrofalan nego planinskim masivom čime je iznenađenje bilo potpuno i Jajce je oslobođeno.

    - opet govori da operacija Južni potez nema veze s pomoći snagama tzv AbiH nego je to bila sugestija Amerikanaca da se Srbe privede pregovaračkom stolu.

    - Gotovina od njega traži i zapovjeda mu da 3-ću gardijsku brigadu HVO-a "Sokolovi" koja se sastojala od jedinice iz Srednje Bosne stavi u napadni ešalon u operaciji ( Južni potez) jer su brojni ( 1400 pješaka)

    - Ademi ga odgovara jer tvrdi da iz dotadašnjeg iskustva oni neće na Srbe u napad ali da su odlični u obrani " nikakvi u napadu, odlični u obrani" objašnjava Gotovini. No mora primit zapovjed i stavlja 3-ću gardijsku HVO-u napadni ešalon u operaciji Južni potez.

    - 7-ma gardijska kojoj je 3-ća gardijska HVO susjedna postrojba žali se da ne može probiti neprijatelja jer susjedna brigada nije krenula u napad.

    - na licu mjesta Ademi nalazi vojnike 3-će gardijske brigade HVO-a gdje leže na početnim položajima.

    - naređuje izvlačenje 3-će gardijske brigade HVO iz napadnog ešalona i naređuje da na njihovo mjesto dođe 2-ga gardijska brigada HVO-a pod zapovjedništvom Stanka Sopte.

    - 7-ma gardijska i 2-ga gardijska HVO-a brigade na svom krilu razbijaju srpsku obranu kao i na drugom krilu koji čine 4-ta brigada sa pridodanim postrojbama.

    - Okolnosti pogibije generala Matijaša.

    - Krstičević dolazi kod Gotovine i Ademija i traži izvlačenje 4-te brigade jer su psihološki pali zbog pogibije generala Matijaša kao i da brigada hoće ići generalu na sprovod.

    - nastaje problem praznine u napadnom ešalonu odlaskom 4-te gardijske brigade kao udarne te se na mjesto 4-te brigade uvodi 1-va gardijska brigada HVO-a koja odlično odrađuje zadatak iako je dovedena na nepoznat teren

    - Srbi bježe u rasulu čak i sa Manjače.

    - Otvoren je put prema Banjaluci

    - Uhvaćeni su razgovori Ratka Mladića i Slobodana Miloševića Gdje Mladić traži od Miloševića političku intervenciju jer se Banjaluka više ne može vojnički branit jer su postrojbe razbijene i da u neredu napuštaju Banjaluku a s njima već kreće napuštanje i civilnog stanovništva.

    - prigovara tzv ABiH i spominje sukob na Oštrelju 7-me gardijske brigade i tzv ABih gdje ginu 4-orica izviđača 7-me gardijske i 7 pripadnika tzv ABih.

    - govori da se tzv ABiH samo šlepala uz Hv i čim ne bi imali pomoć od HV-a da su gubili od Srba.

    - hvali 4-tu i 7-mu brigadu kao i 113-tu 126-tu čiju 3-ću bojnu dovodi u rang gardijske brigade. U HVO-u hvali 1-vu i 2-gu gardijsku pogotovo kod oslobađanja Jajca gdje su 14 sati forsirali planinski masiv u hodnji i ušli u borbu koju su dobili. zamjera puno stvari ZP Gospić

    - isto tako u operaciji Južni potez gdje je 2-ga gardijska uvedena umjesto 3-će gardijske brigade HVO-a koja se uopće nije pokrenula u napad.

    - također neizravno između redaka hvali 1-gardijski zdrug i SP HRHB sa zapovjednikom Mijom Jelićem.

    - navodi da 80-ta domobranska pukovnija iz Livna nekoliko puta napušta isti položaj ali ih u podnožju brda čeka 72-ga bojna VP i vraća na položaj

    - nipodaštava GS i generala Červenka, opisuje smjenu generala Bobetka, (tu je nejasan oko razloga).

    Vrlo vrlo samohvalna, samodopadna knjiga, moj osobni dojam mada je puna vrijednih podataka ( do u detalje opisuje napadne zadatke pojedinoj postrojubi na što odlazi dobar dio knjige, nisam to pozorno čitao)


    Iima još toga, sigurno ima, ako se sjetim nadodam a ako netko pročita knjigu može iznijeti svoje dojmove.
    Posljednje uređivanje od Inkvizitor : 15-08-2021 at 21:53
    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

  2. #2
    Super ugledni član philly avatar
    Datum registracije
    Sep 2012
    Lokacija
    st
    Poruke
    1,066
    Za obranu Šibenika evo članak pok. Ivice Tolića (3. bojna 4. A brigada):

    "iz medija"
    SLOBODNA DALMACIJA
    09.06. 1992. rubrika - REAGIRANJA
    »OBADVA« »OBADVA« »PREDAJA ZEČEVA« (2)
    Piše: bojnik Ivica Tolić

    »NE KITIT SE TUĐIM PERJEM«

    Vrlo sam iznenađen pričom o padu Zečeva i vojarne Krušćica u Rogoznici u feljtonu »Obadva, obadva!« Ive Livakovića u »S. Dalmaciji« jer sam bio sudionik tih akcija. Bio sam u tim akcijama sa 40 ljudi - gardista iz Imotskoga, pripadnika 3. bojne 4. brigade ZNGa. Budući da se nismo mogli probiti prema Zadru zbog izlaska tenkova na Šibenski most, vratili smo se i smjestili u hotelu u Primoštenu. U zoru jednog dana oko 4.30 dvojica pripadnika policijske postaje u Primoštenu došli su u moju hotelsku sobu i pozvali me u postaju na sastanak. Tamo sam upoznao gosp. Ademija i gosp. Falkona. Gosp. Ademi predložio mi je da sudjelujemo u spomenutim akcijama, jer nije imao dovoljno ljudi, na što sam uzvratio:
    »Mi smo spremni.«
    Do te ideje došao sam i sam jer sam svojedobno boravio i na Zečevu i u vojarni Krušćica, pa sam te objekte dobro poznavao, a i broj ljudi. Od policajaca sam uzeo civilno odijelo i zajedno s poručnikom fregate Perajićem išao u izviđanje vojarne. Nakon povratka s izviđanja dogovorili smo se da svi idemo najprije na Zečevo, a zatim na Krušćicu.
    Planirali smo ići na Zečevo sa dvadeset mojih gardista, a sa drugih dvadeset na Krušćicu uz pomoć snaga MUP-a.
    U dogovoru s gosp. Ademijem i gosp. Falkonom, koji je također sudjelovao u tim akcijama sa svojim ljudima (oko 15-ak ljudi) a također nije spomenut u feljtonu, ja sam vodio te akcije, odnosno bio zapovjednik jer sam imao najviše ljudi i određenog borbenog iskustva (pješaštvo), a ne gosp. Ademi. Istina je da je Ivica Fakčević zarobio Stevana Orošića, por. fregate, kako piše u feljtonu, ali to je bio dio dogovora, odnosno njegov dio posla.
    Sa svojim ljudima i ljudima gospodina Falkona opkolio sam Zečevo (gosp. Ademi nije imao svoju vojsku, već je u akciji sudjelovao isključivo kao pojedinac, te se na albanskom jeziku obraćao Albancima u vojarni i pozvao vojnike »JNA« na predaju). Oni su iz vojarne pitali što je s njihovim zapovjednikom, pa smo zapovijedili da se dovede, a on nije bio tu, kao što priča Ivica Fakčević. Njihov zapovjednik »JNA« doveden je nakon 15-ak minuta. Gosp. Perajić je bio glavni pregovarač jer je poznavao te ljude. No kada je vojska »JNA« počela postavljati uvjete, uključio sam se i ja s megafonom, jer sam vidio da gosp. Perajić nastupa mekano jer je prije bio zapovjednik tim ljudima. Rekao sam im (vojnicima »JNA«) da imaju 20 sekundi da se predaju, u protivnom ćemo ući u vojarnu i sve ih pobiti, a ako se predaju da će ići svojim kućama svi.
    Već tada moji gardisti imali su većinu vojnika na nišanu, ali nismo pucali jer smo željeli izbjeći žrtve. Tada su vojnici »JNA« zapucali iz PAT 20/lII, na što su naši momci iz grupe Falkon, koji su bili raspoređeni desno od ulaza u vojarnu odgovorili, a ne obrnuto kao što tvrdi gospodin Ivica Fakčević. Odmah zatim nakon 10 sekundi pucnjava je prestala, a ja sam počeo s odbrojavanjem 20, 19, 18, 17, 16, 12, 8. Kad sam izgovorio broj 8, iz vojarne se čulo: »Ne pucajte, predajemo se« i izišli su vojnici okupatorske armije jedan po jedan s uzdignutim rukama i goli do pojasa.
    Prvi sam ušao u vojarnu Zečevo, a iza mene gosp. Falkon, a onda naši gardisti. Nakon pada Zečeva, po već prije postignutom dogovoru, gosp. Ademi ostao je tamo sa zadatkom da osposobi obalnu bateriju za djelovanje, a mi smo se prebacili u neposrednu blizinu vojarne Krušćica. Imali smo dogovor za daljnju akciju. Za stolom smo sjedili gosp. Džepina, Falkon, Orošić i ja (dopuštam mogućnost da je bio još netko, ali nebitan za dogovor). Razgovarali smo o napadu na vojarnu Krušćicu. Gosp. Džepina je predložio da pođe sa Stevanom Orošićem (koji je imao lisičine na rukama) na pregovore s kapetanom Tasićem, zapovjednikom vojarne Krušćice. Složio sam se s tim prijedlogom, ali sam htio još više uplašiti Stevana Orošića, pa sam rekao: »Budući da su svi vojnici u vojarni Srbi, najbolje bi bilo da ih odmah napadnemo jer nemamo što s njima pregovarati, kao što smo pregovarali s ovima na Zečevu, gdje je bilo i Hrvata i Albanaca.« Stevan Orošić. je na to zamolio da ide na pregovore i rekao da će se Krušćica sigurno predati. Rekao sam mu da mụ dajem 30 minuta da pregovara, te s tom grupom u kojoj su bili gosp. Džepina, Orošić i vjerojatno Ivica Fakčević uputio sam svog gardista Marijana Džuzela da me izvijesti o tijeku pregovora.
    Nakon 15-ak minuta on se vratio i rekao mi da se Krušćica predaje. Gosp. Falkon i ja smo tada sa 10-ak gardidsta došli do vojarne. Nas dvojica smo ušli, a gardisti su ostali vani sa zadatkom da spriječe dolazak ljudi u krug vojarne. Nakon tih akcija i nadlijetanja dva neprijateljska zrakoplova otišli smo u Primošten gdje sam nakon 45 minuta dobio informaciju da se »JRM« iskrcava u Krušćici i odmah sam s petoricom gardista naoružanih »zoljama« otišao u Rogoznicu da bih našao neorganizirane ljude (MUP) i dosta civila u krugu vojarne, a neprijateljskim brodovima nije bilo ni traga. Osobno sam pomogao policajcima i rekao im kako da se rasporede za obranu pristaništa nasuprot vojarni Krušćici.
    Otišli smo zatim na Zečevo, gdje smo zatekli gosp. Ferajića koji je radio na ustroju i uspostavi obalne baterije, a gosp. Ademi nije bio prisutan već je, prema riječima gosp. Ferajića, otišao u Šibenik. Vratio sam se nakon toga sa svojom grupom u Primošten gdje sam zatekao velik broj ljudi iz pričuvnog sastava Hrvatske vojske s područja šibenske općine, koji su bili nezadovoljni jer su »dignuti« a nisu još uvijek dobili oružje i ne znaju što bi činili. Otišao sam odmah k gosp. Džepini koji je bio u hotelu u društvu s Tasićem i Orošićem, te mu iznio situaciju o pričuvnom sastavu. On je odgovorio kako je sve organizirano, da oružje dolazi i da mu moja pomoć više nije potrebna, na što sam ja pokupio svoju postrojbu i krenuo prema Splitu. Tvrdim da su glavnu ulogu u tim akcijama imali pripadnici 3. bojne 4. brigade ZNG-a. Isto tako mislim da ove akcije nisu bile ništa posebno i da ih je mogla izvršiti svaka postrojba Hrvatske vojske koja bi imala želje i volje da to uradi. Ako gosp. Ademi i gosp. Ivica Fakčević (koji kaže da je tu bila grupa Imoćana koje je Ademi »privolio« da sudjeluju u akciji) misle da nije bilo ovako kao što sam napisao, neka mi se jave ako još uvijek imaju obraza. Poručujem im da se ne kite tuđim perjem.
    Posljednje uređivanje od philly : 15-08-2021 at 19:44

  3. #3
    Tolića isto spominje u obrani Šibenika i osvajanju vojarni. Kao lika sa koltom i velikim "U" na jakni.
    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

  4. #4
    Najhrabriji je u knjizi, ali njegova hrabrost se mogla vidjeti kad su dušmani došli po Bobetka i Norca, a Ademi se usral ko grlica i skidao sa sebe svu moguću odgovornost u svim akcijama. Vjerojatno je imao neku ulogu, kotačič u mehanizmu, ali nije časnik u pravom smislu riječi jer se ponio nečasno kad je krenula hajka na generale. Može on pisati kaj hoće, ali vjerojatno ima knjiga i puno zanimljivih informacija.

+ Odgovori na temu

Pravila pisanja poruke

  • Ne možeš otvoriti novu temu
  • Ne možeš ostaviti odgovor
  • Ne možeš stavljati dodatke
  • Ne možeš uređivati svoje postove