Hrvatski pobune, otpori i ustanci pod tuđinskom vlašću

[Henri]

Ustanak protiv Franaka

818. godine Ljudevit Posavski ustaje protiv franačke vlasti. Sveukupno je porazio 10 franačkih vojski.

Otpor, pobune i ustanci protiv Mađara

Bašćanska ploča koja je datirana u početak 12. stoljeća (negdje u Kolomanovo vrijeme) uopće ne navodi ikakav viši autoritet na našem području od kneza Kosmata (bilo je obavezno navesti najviši vladarski autoritet u dokumentima iz tog doba).

Malo poznato, ali Koloman je tek 1111. priznat od većine dalmatinskih gradova, uz velike ustupke, privilegije, visoku razinu autonomije itd. 1116. Koloman umire i nasljeđuje ga maloljetni sin Stjepan II. Od 1116. do 1127. traju ratovi i unutarnji sukobi u Ugarskoj; Almoš i dalje pretendira na tron, Stjepan II proglašava sina svoje sestre za nasljednika.

Od 1117. do 1130. uopće nema podataka o ikakvom mađarskom banu/hercegu u Hrvatskoj.

1127. Stjepan II ratuje s Bizantom. Kumani upadaju u Ugarsku i pljačkaju što ovaj tolerira do te mjere da njegovi podanici pokreću pobunu. 1131. Stjepan II umire u svojoj 30. godini bez sina. Nakon njega vlast preuzima rođak, Almošev sin, slijepac Bela II. On se pak bori sa Kolomanovim sinom Borisom za prijestolje.

1136.-1137. Bela II tek sada priznat od strane Splita i zaleđa, morao je vojno intervenirati.

1154. Usred ugarskih ratova s Bizantom, papa Anastazije IV proglašava mađarsku vlast nad Dalmacijom nezakonitom te uzvisuje zadarsku Crkvu na nadbiskupiju i metropoliju "da ne bi nedostajala briga metropolita onima koji su ostali slobodni od ugarske vlasti". Dalmacija vraćena pod Ugarsku 1161.

1197.-1204. Andrija II (mlađi brat kralja Emerika) je u sukobu sa Emerikom, vlada samostalno, dijeli privilegije Frankopanima, Šubićima, Babonićima i drugima.

1201. Grgur Šubić nosi titulu knez (otac Miroslav bio je samo župan). Šubići su bili ninski, trogirski, splitski i šibenski knezovi. Knez podrazumijeva nasljedno pravo i upravu van izravne vlasti kralja. Teritorij županije je potpuno privatni posjed kneza.

1205. Andrija II postaje kralj Ugarske. Centralna vlast slabi, a novac se rasipa. Njemački plemići su sve jači. Njegova žena Gertruda dijeli ovlasti i imanja šakom i kapom svojim nesposobnim rođacima što dovodi do urote mađarskih velikaša.

1213. Šimun i Mihael Kačić (druga grana Kačića), banovi Slavonije, sudjeluju u atentatu na kraljicu Gertrudu. Kralj je ugušio pobunu, ali su Kačići zadržali posjede, prava i privilegije.

1216.-1222. Andrija II odlazi u križarski rat pa posjedima u Hrvatsko-Ugarskoj vladaju plemići (kod nas Kačići, Svačići, Frankopani i Šubići).

1222.-1227. Papa Honorije III traži od Andrije II pomoć protiv gusarskih pohoda omiških Kačića.

1221.-1237. Domald Svačić (jedan od najjačih hrvatskih plemića u to vrijeme) ratuje u više navrata protiv Šubića (i Bele) za Split; gubi, ali zadržava Klis (Svačići su stari pretendenti na hrvatsko prijestolje).

1226.-1229. Belu nasljeđuje Koloman koji vodi rat sa dijelom hrvatskog plemstva da ga priznaju za hercega Hrvatske.

1242.-1244. Split se pobunio protiv kraljevske vlasti Bele IV uz potporu Kačića i bosanskog bana Mateja Ninoslava.

1272. Belin sin Stjepan V umire, ostavljajući iza sebe 10-godišnjeg Ladislava IV. Četiri veća ugarska klana nastavljaju borbu oko toga tko će vladati u njegovo ime.

1274. Slavonsko plemstvo s Babonićima pobunilo se protiv maloljetnog kralja. Dolazi do anarhije u Ugarskoj, a 1285. Zlatna Horda napada zemlju. 1290. Ladislav IV umire.

1290. Sveta Stolica kraljevstvo proglašava praznim dobrom i daje prava na vlast Karlu Martelu, dok ugarski plemići biraju Andriju III (izvanbračnog sina Andrije II). Država se potpuno dezintegrirala. Hrvatsko plemstvo pod vodstvom Pavla I Šubića ne priznaje Andriju III kao kralja.

1274./1290.-1323. Šubići, Frankopani i Babonići neometano i samostalno vladaju Hrvatskom.

1295. umire pretendent Karlo Martel i iza sebe ostavlja sina, 7-godišnjeg Karla Roberta. 1299. Andrija III pokušava nametnuti svojeg ujaka Albertinija Morosinija za Hercega Slavonije, no ne uspijeva zbog otpora hrvatskog plemstva.

1301. Pod zaštitom Pavla I Šubića, 13-godišnji pretendent Karlo Robert putuje prema Budimu. Andrija III istovremeno umire.

1323. Karlo Robert nameće vlast većini hrvatskog plemstva, ali Nelipići i dalje pružaju otpor.

1324.-1345. Traje otpor Nelipića protiv kraljevske vlasti.

1324. Bitka kod izvora Krke u Topolju je bila bitka koja se odvijala 7. lipnja 1324. godine kod izvora rijeke Krke u Topolju nedaleko od Knina. Bitka je bila kulminacija opsade i napada Jurja od velikaške kuće Šubić za prevlast nad centralnom Hrvatskom sa Nelipcem Nelipić. Bitka je završila pobjedom Nelipca Nelipići Godine 1322., nakon poraza hrvatskog bana Mladena II. Bribirskog, kralj Karlo I. pokušao je obnoviti kraljevsku vlast, ali vojvoda Nelipac II. zauzeo je grad Knin i zasjeo u njemu. Učvrstivši se na položaju kninskog kneza, osnovao je snažnu državinu na području knjinske, cetinske i psetske županije. Protiv Nelipčića ustali su knezovi Bribirski kojima su se pridružili knezovi Krčki, bosanski ban Stjepan II. Kotromanić i grad Zadar. Godine 1324. napali su Knin, ali ih je Nelipac, potpomognut, knezovima Kurjakovićima, livanjskim knezom te gradovima Šibenikom i Trogirom uspio poraziti. U nastojanju da skrši otpor hrvatskog plemstva, kralj je poslao vojsku pod vodstvom bana Mikca koju je vojvoda Nelipac potukao 1326. godine. Od tada je gotovo potpuno samostalno vladao nad Hrvatskom. Poslije Nelipčeve smrti 1344. godine novi kralj Ludovik I. Anžuvinac poslao je vojsku na Knin koji je junački obranila Nelipčeva udovica Vladislava od roda Gusića. Svjesna da ipak neće moći trajno odoljevati napadima kraljevskih snaga, kneginja je povela pregovore s kraljem kako bi spasila baštinu svome sinu Ivanu. Time je bila slomljena moć Nelipčića koji su otada bili kraljevi vazali.

1354.-1357. Jelena Šubić regent u Bosni (sin Tvrtko I Kotromanić).

1382. nakon smrti Ludovika Anžuvinskog nastupa period feudalne anarhije. Njegova kćer Marija pretendira na tron.

1385. Ugarski plemići se bune i na vlast dovode Karla II Dračkog iz Napulja, no on brzo biva ubijen. Ugarsko i hrvatsko plemstvo diže protudvorski ustanak protiv kraljice Marije. Nas vode braća Ivan, Pavao i Ladislav Horvat potpomognuti Bosanskim kraljem Tvrtkom I. (sin Jelene Šubić). Ustanici zarobljavaju Mariju.

1387. Na vlast dolazi njezin muž Žigmund Luksemburški i ima podršku mađarskog plemstva. Hrvatski plemići su za kralja izabrali 9-godišnjeg Ladislava Napuljskog pa se sukob nastavlja. Tvrtko I. umire, a braća Horvati su zarobljeni.

Ako je hrvatsko plemstvo krivotvorilo Pactu Conventu u 14. Stoljeću, to znači da su bili svjesni nekadašnjeg hrvatskog kraljevstva i da su na temelju tog dokumenta tvrdili da su s Ugarskom samo u personalnoj uniji i da nemaju nikakvih drugih veza s Ugarskom osim istog kralja. Zatim kada nastupi kriza mijenjali bi lojalnost prema kralju kojeg smatraju podobnim što bi im pak omogućilo neometanu vlast i ostvarivanje svojih interesa.

1397. nakon Krvavog Sabora u Križevcima i ubojstva bivšeg slavonskog bana Stjepana II Lackovića, ponovno izbija ustanak protiv Žigmunda Luksemburškog od strane hrvatskog i bosanskog plemstva, ovaj put predvođeni Hrvojem Vukčićem Hrvatinićem (koji vlada samostalno zbog slabosti Jelene Grube da nametne vlast u Bosni). Ladislav Napuljski je samo jednom posjetio Hrvatsku odnosno Dalmaciju, no brzo se povukao. Imenovao je Hrvoja za svog namjesnika.

1404.-1409. Unatoč tome što su uz Hrvoja stali Frankopani, Ivaniš Nelipić i Tvrtko II, otpor je skršen (1408. u bitci kraj Dobora Žigmund zarobio i pobio hrvatsko i bosansko plemstvo - time je slomio tzv. protudvorski pokret hrvatskih i bosanskih velikaša).

1414.-1416. Žigmund želi oduzeti sve posjede Hrvatiniću zbog izdaje, pa Hrvoje zove u pomoć Turke koji pustoše skoro cijelu Bosnu, Hrvatsku i Slavoniju (1415. bitka kraj Lašve 10. kolovoza, vojska Hrvoja Vukčića-Hrvatinića uz pomoć Turaka pobijedila ugarsko-hrvatsku vojsku).


1479.-1480. Rat kralja Matije Korvinta s Frankopanima.

Ustanak protiv Mlečana

1510. ustanak Matija Ivanića od 1510. do 1514. godine protiv Mletaka.

Otpor, ustanci i pobune pod Austro-Ugarskom

1526. Hrvatski plemići izabrali Habsburge za vladarsku dinastiju, dok je dio ugarskog plemstva izabrao Ivana Zapolju (rodom Hrvata iz Slavonije). 1527. Zapolji se pridružilo i slavonsko plemstvo te on ostaje protukraljem sve do 1540.

1670. Zrinsko-Frankopanska urota, car „Htjeli ste biti okrunjeni hrvatskom krunom, a sad ćete biti okrunjeni krvavim mačem.“

1703. – 1711. Josip Vojnović, nakon sloma zrinsko-frankopanske urote, planirao je osvetničku akciju. Bio je pristaša kneza Franje II. Rákóczyja kojem se pridružio 1704. (1706.) s radi podizanja ustanka protiv bečkoga dvora u Hrvatskoj (u tijeku je bio njegov ustanak, 1703. - 1711.) Po Hrvatskoj je Vojnović agitirao i skupljao pristaše za planiranu bunu, pozivajući ih na osvetu smrti Zrinskog i Frankopana. Planirao je podići ustanak u Lici tako što bi s vojskom provalio iz osmanske Bosne u Hrvatsku.Pomoć je pokušao naći kod Mletaka, u Napulju, Rimu i kod Osmanlija u Bosni, u Francuskoj. Glavni koji se suprotstavio Vojnovićevu djelovanju bio je Marko Mesić. Rákóczyjeva pobuna je ugušena, ali je na kraju pomilovan kao i Vojnović.

1845. protumađarske demonstracije u Hrvatskoj, rezultirale srpanjskim žrtvama.

1871. Rakovička buna, Eugen Kvaternik.

1883. protumađarske demonstracije u Hrvatskoj.

1903. protumađarski narodni pokret.

Otpor pod Turcima

1642.-1656. Mijat Tomić vođa hajduka koji su se borili protiv turske vlasti u vrijeme Osmanskog carstva.

1688. Luka Ibrišimović, protuturski borac i vođa ustanka u Slavoniji. I dok je carska vojska oslobađala Mađarsku, hrvatska banska vojska oslobađala je Hrvatsku. Narod je digao oružani ustanak protiv neprijatelja.

1689. Marko Mesić, hrvatski svećenik i ratnik, 1689. godine organizirao je i dignuo narod na ustanak za konačno oslobođenje od Turaka. Pod njegovim je vodstvom banska i graničarska vojska oslobodila Liku i Krbavu.

1875. su u donjoj Hercegovini, na području Gabele i Hrasna, 19. lipnja, Hrvati pod vodstvom don Ivana Musića digli ustanak protiv turske vlasti.

Otpor Srbima, Jugoslaviji

1902. Protusrpske demonstracije

1918. Prosinačke žrtve 5. prosinca.

1932. Lički ili velebitski ustanak

1934. Atentat na Aleksandra Karađorđevića

1941.-1945. uspostava NDH (1943.-1945. zavnoh)

1970.-1971. Hrvatsko proljeće

1972. Bugojanska skupina

1974. Ustav

1975.-1989. Sastanci u klijeti Ante Ledića, kulminacija Plešivički sastanak

1989. osnovan HDZ, Tuđman...

1991.-1995. Domovinski rat, 1998. mirna reintegracija

[Grunf]

16.12.1933. - Pokušaj atentata na srpskog kralja Aleksandra Karađorđevića u Zagrebu

Korčulanski ribar Petar Oreb je trebao pucati, a Ivan Herenčić organizirati akciju. Oboje članovi ustaša. Čekali su na uglu Praške i Jelačićevog trga u špaliru ljudi, međutim nisu pucali. Oreb je rekao da ga je zbunilo mnoštvo ljudi, valjda se prepao ili kaj...Policija ih je otkrila, ubio je 2 žandara i onda su ih sve priveli i osudili na smrt vješanjem.

[Henri]

Zaboravio sam navesti Seljačku bunu 1573.

[Inkvizitor]

16.12.1933. - Pokušaj atentata na srpskog kralja Aleksandra Karađorđevića u Zagrebu

Korčulanski ribar Petar Oreb je trebao pucati, a Ivan Herenčić organizirati akciju. Oboje članovi ustaša. Čekali su na uglu Praške i Jelačićevog trga u špaliru ljudi, međutim nisu pucali. Oreb je rekao da ga je zbunilo mnoštvo ljudi, valjda se prepao ili kaj...Policija ih je otkrila, ubio je 2 žandara i onda su ih sve priveli i osudili na smrt vješanjem.

Ivan Meštrović je taj događaj temeljito opisao u svojim "Uspomenama..".

Pri ispitivanju Oreb je rekoa da je došao čvrst u odluci da izvrši naum ali kad je vidio da Zagrepčani oduševljeno klicaju Aleksandru ( znači Zagreb standardno te da mu je klonula ruka i počeo se povlačiti), valjda preko Jelačićevog trga ali je postao sumniiv žanadarima s kojima je kasnije ušao u sukob.

Kralj je iza zavjese slušao njegovo saslušanje, motive i ostalo. a možda se čak u jednom trenutku uključio u ispitivanje.

Obećao je da taj čovjek neće biti osuđen na smrt. Ali što znači obećanje jednog takvog bandita.

[Grunf]

Ivan Meštrović je taj događaj temeljito opisao u svojim "Uspomenama..".

Pri ispitivanju Oreb je rekoa da je došao čvrst u odluci da izvrši naum ali kad je vidio da Zagrepčani oduševljeno klicaju Aleksandru ( znači Zagreb standardnoo da mu je klonula ruka i počeo se povlačiti, valjda preko Jelačićevog trga ali je postao sumniiv žanadarima s kojima je kasnije ušao u sukob.

Kralj je iza zavjese slušao njegovo saslušanje, motive i ostalo. a možda se čak u jednom trenutku uključio u ispitivanje.

Obećao je da taj čovjek neće biti osuđen na smrt. Ali što znači obećanje jednog takvog bandita.

Da, navodno da je Aleksandar odmah zval Meštrovića da mu izrazi ogorčenje. Da je onaj bedak Jovan Dučić nosio ljubavna pisma od Mussolinija prema Aleksandru, da mu je Mussolini čvrsti saveznik i prijatelj, a u stvarnosti mu iz Italije šalje atentatore.

[LB86]

1941.-1945. uspostava NDH (1943.-1945. zavnoh)

ZAVNOH na suprot Tuđmanu i bulaženjima iz HDZ-a, je bio borba za srpsku vlast nad hrvatskom, u sklopu jugoslavije, kao što je banovina bila podređena Srbiji u sklopu prve Jugoslavije.

Hrvati tradiconalno pokušavaju politički opravdat poltronstvo, tezom da se tako bori za svoju sudbinu. tako se ne bori za ništa drugo, nego za autonomni oblik ropstva. ZAVNOH i Banovina su bili autonomije na papiru, u praksi znamo kako je to funkcioniralo.

ali Hrvati pamet i politika, ne idu baš zajedno. tako da ništa čudno, da se stalno opravdava neopravdivo. na koncu konca, cilj svih tih zavnoh-a i sličnih umotovorina i je da Hrvati budu u okvirima u kojima odgovara velikim silama plus lokalnim šerifima Srbima.

zavnoh je bio klasični primjer prodavanja priče hrvatima, kako će unutar Jugoslavije doći do svojih prava, a nijedan narod ne može unutar okvira druge države ostvarit svoja prava. to može, samo i isključivo preko svoje vlastite, nije slučajno ZAVNOH bio negacija NDH, zato nam i je u ustavu. kao podsjetnik kako je to bilo ok, jebeš nacionalnu državu, kada možeš biti dio multietničke države uz globalne žandare koji će pazit na istu.

sve u svemu, i danas nije ništa drugačije, hrvati su se možda riješili zavnoh-a i Jugoslavije, ali i dalje ostaje činjenica da sami ne žele odlučivat o ničemu i da u vlastitoj državi ti i takvi zavnohovci, koji su od Srba napravili konstitutivni narod, zbog čega su se Srbi i pobunili 1991, a HDZ i Tuđman kao nisu znali zašto se ovi bune, pa bune se upravo zato što su im partizani i Tito izjednačili status s Hrvatima, i kada se SFRJ počela raspadat, oni nisu htjeli da se ona raspadne bez da oni zadrže status koji su imali u SFRJ.

i tako je došlo do "građanskog rata", prema tome zavnoh je čista negacija hrvatske države, i borba za asimilaciju u okvirima jugoslavije, čitaj borba za srpsku vlast nad hrvatskom. danas ti i takvi, su glavni u promociji pederluka cijepljenja i svih mogućih modernih bolesti i gadosti, a narodu ispiru mozak s svojim "vrlinama" i šire tezu da su u kurcu svi koji nisu pod njihovim plaštom borbe za gadosti.

[LB86]

Da, navodno da je Aleksandar odmah zval Meštrovića da mu izrazi ogorčenje. Da je onaj bedak Jovan Dučić nosio ljubavna pisma od Mussolinija prema Aleksandru, da mu je Mussolini čvrsti saveznik i prijatelj, a u stvarnosti mu iz Italije šalje atentatore.

kakvi god da su talijani, a nisu neskloni srbima, činjenica je da su zbog pretenzija prema našoj obali riješili prvu Jugoslaviju, i Aleksandra poslali na onaj svijet preko ustaša.

Nijemcima Jugoslavija nije uopće bila mrska, dapače da je bilo po njima, dogovor između Hitlera i kneza Pavla bi bio trajan. ne bi bio izigran, ali su Srbi igrali drugačiju igru, nisu se zadovoljili s time, iako im je Hitler dao što mnogima nije dao.

ali nezasitni Srbi uvijek traže više, ono što ne mogu dobit, i onda je puklo i onda je hićo napo Jugoslaviju i s talijanima riješio njenu sudbinu, i opet se nije zamjero talijanima zbog nas, jer ga nije zanimale granice hrvatske, posebno ne na moru s talijanima.

i tako su oni došli na svoje, a mi smo gurnuti u 2ww, s gerilom i ustašama ali s obzirom kakav je ovo narod nije se ni moglo očekivat da ćemo izvuć korist za sebe. posebno zato što ne gledamo svoje interese, nego tuđe, plus danas zbog zavnoh-a imamo gradnju pelješkog mosta, koji sigurno ne bi morali gradit da je ostalo na stanju prije zavnoh-a. ali nemoj slučajno to reć, HDZovcama.

[Henri]

'32 su komunisti podržali lički ustanak (jer se radilo o hrvatskim marksistima koji su proizašli iz HSS-a), do '37 su bili za emancipaciju Hrvatske od Jugoslavije, nakon toga je kominterna naredila da se ide na federaciju. Tito je optužio dobar dio starog kadra idealista da su frakcionaši, infiltratori itd., potjerao ih i poubijao. Do sukoba Njemačka-SSSR, nitko nije prstom mrdnuo protiv "fašizma", partija je Staljinu i Hitleru držala hvalospjeve jer se suprotstavljaju liberalnom kapitalizmu.

Tijekom rata bi često namjerno nosili odore "okupatora", klali i palili sela ne bi li izazvali međuetničke sukobe te potaknuli stanovništvo da im se pridruži (kao kod reketarenja - napad pod lažnom zastavom pa onda ponuda zaštite). Taj "antifašizam" je zapravo bio komunistička revolucija u kojoj su narodni neprijatelji bili, osim regularnih domobrana, i kapitalisti, i bogati seljaci, a poslije rata očito i demokrati/HSS-ovci (+ likvidacije hrvatskih demokrata u emigraciji). To su bile masovne likvidacije bez suđenja, a logori su nastavili raditi sve do '51. Likvidirani su čak i seljaci koji su osumnjičeni za širenje panike/glasina. Tko zna koliko hrvatskih sela poubijano, protjerano i naseljeno Srbima. Najkonzervativnije procjene govore o 200 000 - 300 000 likvidiranih u poraću (vjerojatnije oko 500 000) + još toliko deportiranih Volksdeutschera + sva imovina tih ljudi opljačkana i završila u rukama partije. Ono malo hrvatski nastrojenih komunista nakon rata također likvidirano i počišćeno, kao i informbiroovci... Hrvatsko proljeće - još čistki, zatvaranja itd.

Sve u svemu, danas možemo reći da je to poražena zločinačka genocidna ideologija odgovorna za smrt 100 milijuna ljudi. I zavnoh je bio dio toga - to "nam je borba dala".

[franjevac]

Josip smodlaka je 1908.g. napisao pjesmu o pobuni protiv mletaka iz 16. stoljeća . Na kraju je partizani prisvojili.Šteta,jer mi pjesma odlična. Ustaška se vojska diže i Padaj silo i nepravdo nemaju šta zavidit njemačkim ili sovjetskim koračnicama iz drugog svjetskog rata.

[LB86]

Josip smodlaka je 1908.g. napisao pjesmu o pobuni protiv mletaka iz 16. stoljeća . Na kraju je partizani prisvojili.Šteta,jer mi pjesma odlična. Ustaška se vojska diže i Padaj silo i nepravdo nemaju šta zavidit njemačkim ili sovjetskim koračnicama iz drugog svjetskog rata.

mi smo imali najbolje koračnice, ali i najbolje izrode. kada gledam hrvatsku danas, vidim hrvatsku okupiranu od izroda, koji stimulacijom kapitala izvana neometano dave hrvatski narod glupostima, a hrvatsku državu vode u propast, jer je nikada nisu ni htjeli.

većina tih koja se hvata ustava, i to isključivo onog partizanskog djela aka zavnoh-a i avnoj-a, hvata ga se baš s ciljem negacije moderne hrvatske države, a posebno negacije NDH kao poražene države po njima kvislinške tvorevine.

ali po toj njihovoj logici, i sve države nastale nakon 1945e nisu ništa drugo nego "kvislinške tvorevine" koje su nastale voljom pobjednika 2ww, bez njihove volje ne bi ni postojale, dakle koja je razlika između država koje su hitler ili musolini amenovali, i ovih koje su amenovali englezi rusi amerikanci i francuzi ? ne vidim apsolutno nikakvu razliku u tome, jer svaki danas mainstream medij i cijepljenje i antifašizam i sve što ide s tim, gdje se gazi etnička i rasna baza europskih naroda, je ništa drugo nego ogledalo pobjednika 2ww, oni su nametnuli takav pogled na povijest, i percepciju naših naroda i bijelaca u globalu. bijelci i europljani su zločinci, i ništa drugo, svi koji su protiv poretka utemeljenog na lažima i nepravdi, su rasisti ili fašisti po takvima.

čim si protiv glboalnog poretka, utemljenog na sotonističkim sektama i političkim ideologijama koje zagovaraju apokalipsu danas, ti si fašist. zašto netko ne bi bio protiv globalnog poretka kakav je danas, a da ga se ne povezuje s musolnijem i hitlerom ? po takvima ispada, da čim si protiv onih koji su pobjedili, zagovornik si onih koje su pobjeđeni porazili. takva nakaradna percepcija stvari, i današnjeg poretka održava njihovu neomatanu pljačku i sotonizam na djelu, i ne može se dotičnu ekipu zbacit s prijestolja, dok god oni imaju status moralnih pravednika, a zagovaraju sotonističke poglede na život i politiku.