Proto-Hrvati

Mitski proto-Hrvati - od 400. prije Krista do 639. poslije Krista

​Skitsko-sarmatski kao jezična skupina pripada indo-iranskim jezicima te čini poveznicu sa slavenskim odnosno ostalim indo-europskim dijalektima.

​U 4. stoljeću prije Krista preci Hrvata nalaze se zajedno s ostalim Sarmatima na podrčju euroazijskih stepa.

​Neki kažu da proto-Hrvati potječu iz Haravatiša, satrapije Perzijskog carstva gdje su se nalazili oko 500. prije Krista. Prethodno tome obitavali su na različitim prostorima Bliskog Istoka i mediterana tisućama godina unatrag još od vremena Akadskog carstva, približno 2300. prije nove ere.

​Prema biblijskom tumačenju Noin sin Jafet imao je sedam sinova. Jedan od njih je bio Magog, predak svih Skita, Sarmata i većine Slavena.

​Skiti i Sarmati

​Sarmati su bili plemenski savez iz središnjih euroazijskih stepa koji je započeo svoju zapadnu ekspanziju u 4. stoljeću prije Krista. Do 2. stoljeća prije Krista potpuno su zavladali nad područjem kojim su prethodno dominirali Skiti. Sarmatsko pleme Jaziga već 20. godine po. Kr. zauzima prostor uz Dunav u Panoniji.

​Tako su se u 1. Stoljeću nakon Krista, Sarmati protezali od Vistule i Dunava sve do Volge i Kavkaza. Negdje na tom prostoru nalaze se i začeci proto-hrvatskog plemena.

​U 2. Stoljeću, u Tanaisu na Azovskom moru (Tanajske ploče) nalazimo spomen imena Horouthos. Smatra se da to ime dolazi od etnonima „Hrvat”. Zanimljivo je da na gotovo istom prostoru nalazimo i grobne ukope „Amazonki” poznatih sarmatskih žena ratnica iz grčkih legendi. Riječ Sarmat je u prijevodu značila bogat ženama, dok je riječ Hrvat u prijevodu značila bogat zemljom. Moguće je da su sestre Hrvatice Tuga i Buga iz 7. stoljeća, o kojima će kasnije biti riječ, zapravo hrvatske žene ratnice.

Crveni Hrvati

​Oko 200. godine Sarmati, a među njima i proto-Hrvati ratuju s Gotima. 370. godine vladavinu Gota prekidaju Huni. Dio Hrvata pod arhontom Ukromirom i njegovim nasljednikom Radogojem ostaju u vazalnom odnosu prema Hunima sve do 450. godine, a dio odlazi prema Karpatima gdje postaju Bijeli Hrvati.

​„Crveni” Hrvati se održavaju u srednjoj Ukrajini još sljedećih nekoliko stoljeća. Oko 482. godine osnovan je grad Kijev, a među njegovim legendarnim osnivačima spominju se Kyi, Šćek, Horev i Lybi.

​Antički pisci iz 5. i 6. stoljeća spominju blizu Crnog Mora kod Dnjepra sarmatsko pleme Horiti odnosno konjanički narod Hrwts, vikinški putopisci 9. stoljeća spominju Krowataland, engleski izvori narod Horita, poljski izvori i Nestor Russiae Carvati, Rothe Krobathen, Czerwen Russy, Horvaty itd.

​Slaveno-Sarmati, proto-Hrvati i Goti u 5. i 6. stoljeću

​Uz sarmatske, turske, uralske i gotske skupine na prostoru euroazijskih stepa pa sve do područja današnje Poljske prostirala su se mnogobrojna slavenska odnosno vendska plemena. Slaveni su bili dio sarmatskih, hunskih i gotskih konfederacija.

​Zapadna migracija Slavena i Sarmata počinje već u 5. i 6. stoljeću kada pod Gotima prodiru prema istočnom području današnje Njemačke, Podunavlju, Sjevernoj Italiji, Panoniji i Balkanu. Goti i Slaveno-Sarmati dolaze na prostor Dalmacije oko 480-ih istovremeno tjerajući stare Jazige. Bizantski povjesničari zapisuju da su Slaveni u 6. stoljeću naselili i dijelove Male Azije.

​Toma Arhiđakon tvrdi da su rani Hrvati nastali od sedam ili osam plemena iz krajeva Poljske koja ovdje dovodi gotski vladar Totila. Totila je inače bio ostrogotski kralj od 541. do 552. U Hrvatskoj kronici se također spominje rana mješavina Gota i "Sklavina” na području rimske Dalmacije. Neki od ostrogotskih vladara iz toga doba nose imena poput Valamir i Teodemir, a u Hrvatskoj kronici se spominju i Bris, Stroil, Sviolad, Silimir, Bladin i Ratimir što upućuje na gotsko-slavensku sintezu iz tog doba.

​Što se tiče konkretnih Slaveno-sarmatskih plemena na širem panonskom prostoru u to vrijeme spominju se Duljibi, Anti i Hrvati, a može se pretpostaviti da su među njima bili i Vistulani, Moravljani, Bohemi, Alani i Srbi.

​O Bohemima, Moravljanima, Vistulanima i Lendijanima

​"Za Tatrami, v rovinách při řece Visle rozkládala se od nepaměti charvátská země, část prvotní veliké vlasti slovanské"

​Iz bohemijske (češke) legende saznajemo sljedeće: „Iza planine Tatra, u dolini Vistule, prostire se od davnina Hrvatska zemlja. U Hrvatskoj postoji više plemena, povezanih jezikom, običajima i načinom života.”

​U Porfirogenetovom Upravljanju Carstvom, slavensko pleme Lędzianie, Lz’njn ili Lachy spomenuto je na praktički identičnom području kao i Bijeli Hrvati. Uz to zabilježeno je za ovdašnje Zahumljane da pleme prokonzula i patricija Mihajla, sina Višetinog, arhonta Zahumljana potiče od nekrštenih koji su stanovali na rijeci Visli i koji su se zvali Litciki.

​Bijeli Hrvati i Crni Hrvati

​Bijeli Hrvati sa Karpata postaju dio Antsko-Slavenskog plemenskog saveza oko 500. godine. 518. Bizantski pisci bilježe antske upade na teritorij preko Dunava.

​Neki od poznatih vladara te plemenske konfederacije između 550. i 600. su Dobrogost, Udarist, Mesimir, Čelogost, Mužok, Radogost i Pirogost. 560. – 602. Avari postupno napadaju i uništavaju Savez.

​Dio BIjelih Hrvata sa Karpata seli u južnu Poljsku oko Krakowa te u Češku oko Libica gdje opstaju sve do 10. Stoljeća. Dio Hrvata ostaje u Galiciji, u zapadnoj Ukrajini i Slovačkoj te također opstaju do 10. stoljeća – poznati su i kao Crni Hrvati (Volohnjani).

​Pseudo-Avari 568. – 626.

Avari su bili nomadski ratnici. Gradili su zemljane nasipe, koncentrična utvrđenja, nisu kovali svoj novac, a s obzirom na krajnje oskudne izvore izgleda da nisu vodili apsolutno nikakve spise u svojoj "državi".

Turci iz Gokturskog Kanata oko 565 objašnjavaju Bizantincima da su panonski „Avari” zapravo pseudo-Avari, odnosno da to nisu orginalni Avari. Radi se o odbjeglim Varkunitima, odnosno dijelovima plemena Var i plemena Kun (Chun), kojih ima oko 20 000 i koje su sebi prethodno podložili odnosno protjerali Gokturci. Kad su Varkuniti došli u Europu, Onoguri, Barsili i Sabiri su ih zamijenili za orginalne Avare i pri tom im se klanjali u strahu što su Varkuniti iskoristili kao prednost. Ta plemena su postala dio horde zajedno sa Utigurima i Kutrigurima. Tarniaci, Kocagiri i Zabenderi pridružili su se Avarima sa svojih 10 000 ratnika, također bježeći od Turaka.

​Prema određenim povjesničarima postoji mogućnost da je dio Hrvata, kao elitne vojne jedinice, također sudjelovao u pseudo-Avarskoj plemenskoj konfederaciji.

Bajan I je bio prvi kan Varkunitskog pseudo-Avarskog Kanata između 562 i 602.

568. je došao sa dijelom Bugara u Panoniju gdje su naišli na Langobarde, Gepide i Slavene. Napali su Gepide u savezu s Langobardima. Langobardi dobivaju rat protiv Gepida, ali se ipak povlače sa oko 100 000 ljudi iz Panonije u Italiju, zajedno sa još 20 000 Sasa.

Avari su razbili i slavensko pleme zapadnih Duljiba koje se nalazilo na prostoru Karantanije i Panonije krajem 6. stoljeća. Dio ih je ostao na tom prostoru, a dio se povukao sjeverno prema Češkoj. Oko 10 000 Kutrigura pustoši Dalmaciju

Do 579. pseudo-Avari žive u miru sa Bizantom, a tada Bajan odluči zauzeti Srijem.

579.-584. dolazi do velike slavenske najezde na Balkan. Pseudo-Avari iskorištavaju slabost Bizanta koje s istoka napadaju Sasanidi. Anti pomažu Bizantu da se riješi pseudo-Avara i Slavena. Hrvati su se možda nalazili na obje strane, kao dio eltinih pseudo-avarskih postrojba te kao dio antskog saveza.

​586 vojska od 100 000 pseudo-Avara i Slavena napada Solun

592. Bizant sklapa mir s Perzijancima, seli snage na Balkan. Avari ulaze u savez s Langobardima iz Italije.

596. neuspješno napadaju Singidunum (Beograd), a 597. Dalmaciju. Vojska Slavena i Bugara neuspješno napada Solun. Već tada su Slaveni činili glavninu stanovništva kaganata, dok su Bugari imali veliki udio u njegovoj eliti.

600. su pseudo-Avari bili blizu Carigradu kada su uništili hram Sv. Aleksandra Mučenika. Tada ih je snašla kuga od koje je umrlo i 7 kaganovih sinova. Iste godine Bizant prodire duboko u avarski teritorij i negdje u današnjoj Vojvodini porazila pseudo-avarske snage. U toj bici poginulo je drugih 4 kaganovih sinova.

602. Bajana I nasljeđuje njegov sin Bajan II, koji vlada do 617.

603. Pseudo-Avari, Slaveni i Langobardi pustoše Istru.

611. Slaveni naseljavaju cijeli Balkan, pseudo-Avari napadaju Venete u Italiji, a 613. vode bitke s Francima.

623. zapadni Slaveni se bune protiv pseudo-Avara. Nakon dvije neuspješne opsade Konstantinopola 617. i 626., pseudo-Avarski Kaganat propada.

​Na zapadu kaganata se bune Slaveni i Goti (potomci Gepida i Langobarda) pod Samom koji uspostavlja moćnu državu. Ona vlada od 626. sve do 658.

​Tadašnji neimenovan kagan biva ubijen. Što se tiče orginalne dinastija pseudo-Avara iz plemena Var i Kun, ona je vjerojatno nestala u periodu 617.-630. i ta plemena su više manje izgubila na značaju. Između 596.-630. u eliti su sve prominentniji proto-Bugari.

​630. počinje sukob između Bugara i psuedo-Avara.

Kubrat (Chobratos), iz klana (tj. dinastije) Dulo, vladar Onogurskih Bulgara (proto-Bugara), osnivač Velike stare Bulgarije na području Ukrajine, potčinjava ostatak panonskih Varkunita oko 631. te vlada sve do 665. Pronađeno je prstenje s njegovim imenom - "XOBPATOY ПATPIKIOY" (prsten C) - "Chobratoi patrikioi".

Između 639. i 641. Hrvati ratuju s ostacima pseudo-Avara, rasturajući ih tako kroz središte nekadašnjeg kaganata pa sve do donje Panonije i Dalmacije.

​Nakon 670. Velika stara Bulgarija se raspada, jedan od sinova Chobratosa, Chober, vlada Panonijom Sekundom (srednja/istočna Slavonija i Srijem). Pseudo-Avari te Slaveni i Goti koji su do nedavno bili pod Samom ulaze u savez.

680. Chober ratuje protiv pseudo-avarsko-slavenskog saveza te napušta provinciju sa svojim pukom i ide za Makedoniju.

Pseudo-Avarski kaganat je teritorijalno prepolovljen s obzirom na stanje prije 626. Na Balkanu više nemaju nikakvu vlast. Kaganat ne predstavlja čak niti regionalnu silu u Panoniji, a kamoli šire.

Slavenski element prevladava. Slavenski je bio lingua franca u kaganatu i većina kostura upućuje na to da su stanovništvo pretežito bili Slaveni. Kroz 8. stoljeće ostaci turskih plemena su najvjerojatnije potpuno apsorbirani u slavensku masu što je vidljivo u kasnije formiranom Balatonskom Principatu.

705.-720. za vrijeme bizantske krize, Slaveni, Germani i pseudo-Avari upadaju u sjevernu Italiju.

745. Karantanski Slaveni i Goti traže pomoć od germanskih Bavaraca i postaju vazali Franaka kako bi se zaštitili od pritiska s istoka.

763.-788. Bavarski vojvoda Tasil ulazi u savez sa pseudo-Avarima te ratuje protiv Franaka.

788. nakon Tasilovog pada Slaveni, Germani i ostaci pseudo-Avara prodiru u Bavariju i Italiju. Tim bezuspješnim napadom počinje avarsko-franački rat koji završava uništenjem pseudo-Varkunitske države 803. Sa zapada je uništavaju Franci, sa istoka Bugari.