Antun Gustav Matoš - Domovini iz tuđine (pisma iz Beograda)

[Grunf]

Matoš je kao dezerter iz vojske pobjegao u Srbiju i u Beograd i tamo u 2 navrata živio po par godina. U to vrijeme je pisao pisma svojoj obitelji, kolegama piscima, poznanicima, urednicima i političarima pa ću ovdje staviti najzanimljivije citate tih pisama koji su izašli u knjigi nakladnika AGM-a: Domovini iz tuđine - Matoševa pisma iz Beograda.

Pisma su zanimljiva jer pokazuju presjek stanja duha tog vremena i stanja društva u Beograd u i Zagrebu i na hrvatskoj i srpskoj kulturnoj i političkoj sceni. Najzanimljivija je paralela s današnjim stanjem, koje je na našu veliku žalost skoro istovjetno kao ondašnje. Ili Matoševim riječima:

.

..O prilikama u Zagrebu najbolje da šutimo. Danas je gotovo sramota biti Hrvat... (Pismo Antunu Benešiću, 3.1.1906.)

[Grunf]

115 godina razlike, a sve isto.

No ta osobna iskustva nisu tako gorka kao uvjerenje, da su ovdašnje prilike skroz naskroz trule i da se ovdje defacto Hrvati ili preziru ili računaju - kao srpski bludni sin. O kakvom osjećanju jednakosti, pariteta, nema govora. (Pismo Antunu Benešiću, Beograd, 9.8.1905.)

[Grunf]

O Meštroviću:

Taj čovjek ima dara i njegova beskarakternost in puncto patriae je baš stoga za žigosanje. Baš zato što Hrvatsku iznevjeravaju ljudi velikog dara, hrvatstvo izgleda glupanima sinonim gluposti, pa ga se odriču kao svjedodčbe siromaštva. (Pismo Milanu Ogrizoviću, Beograd, 29.1.1907.)

[Henri]

To je zbog 500 godina filozofskog i duhovnog zatupljivanja/podrivanja zapadne civilizacije.

[Grunf]

To je zbog 500 godina filozofskog i duhovnog zatupljivanja/podrivanja zapadne civilizacije.

Na koje misliš?