+ Odgovori na temu
Stranica 11 od 11 PrviPrvi ... 9 10 11
Prikaz rezultata str. 201/203

Tema: Da se ne baci...

  1. #201
    Auuu. Šta sam ja toga napisao. I to nije sve. Previše sam pisao.
    Slava Ukrajini-Herojima slava


    Zbog Eline i bokala vina
    zapalit ću Krajinu do Krima

    Zapalit ću dva-tri ruska štaba
    da ja nisam dolazio džaba

  2. #202
    Ima tu solidne memoarske gradje, nije to uzaludan posao što si pisao.
    Ima tu sjajnih i vrlo interesantnih stvari i osvrta.
    U svakom slučaju fantastično, vrijedno...

  3. #203
    Bio je to 6-ti ili 7-mi 4-og mjeseca 1992-ge ne sjećam se točno. Već danima su trajale borbe na Kupresu sa kontradiktornim informacajama. Znali smo već da postoji medijska propaganda koja je često u suprotnosti sa stanjem na terenu. To da mi rasturamo srpsku vojsku i uništavamo desetine tenkova nije nam se činila baš vjerojatnom. Kao što mi se nije učinilo uvjerljivo objašnjenje predsjednika lokalnog kriznog štaba na moje pitanje " A što će biti kad Srbi nagrnu od Šipova" odgovorio sa " Kuprešani drže položaje, ne može tica proletit". Koliko Kuprešana, i s čim če zaustavit "tice".
    Neka crna slutnja uvlačila se u nas iako su izvješća sa presica lokalnog kriznog štaba bila sve povoljnija. Nešto je tu bilo debelo sumnjivo.
    Stajali smo tako nas par prijatelja i susjeda pred policijskom stanicom u Duvnu. Već smo danima ćućumijali ko kokoši na panti dok su se na Kupresu vodile borbe. Sve nas je to malo frustriralo. Nitko nije htio preuzeti odgovornost. Nije ni tada. Mislim da se tada radilo o rezervnoj policiji nekih 20- tak ljudi koji su se spremali za Kupres. Njihov zapovjednik nas je otpilio dok smo svi cupkali od hladnoće. Ledeni vjetar je drmao nogavice pomiješan sa snijegom koji je vrcao od žestine, reklo bi se u našem kraju. Iako je već bio 4- ti mjesec, ledeni vjetar s rijetkim snijegom koji je ulazio je u kosti a ruke su već počele ličiti na " mosure", ledene sige koje se formiraju na rubovima nekog objekta, prirodnog il onog napravljenog ljudskom rukom.
    Zapovjednik nas je otpilio kratkom opaskom da ako nismo rezervna policija da nemamo tu što tražit i da on neće odgovarati za nas. Nije pomoglo ni naše objašnjenje da je sad rat i da su to sve nebitne formalnosti. Oni su se na kraju nabrzinu postrojili otišli i otišli a među njima i dvojica naših Rožana. Delija i Zenga. Ispostavit će se da će oni kasnije biti u grupi koja če nastradati u Botunu i da će baš oni izvlačiti ranjenog generala Glasnovića preko snijegom zametene Koprivnice do Bugojna
    30 godina kasnije u skupštini nečega što se zove RS govorio je jedan sijedi čovjek. Emotivno.
    " Čuvajte Republiku Srpsku. Kad sam vidio ovu vašu emociju mogu vam reći da vam samo zavidim" udario je na patetiku sjedokosi čovjek.
    - Ko je ovaj- zapita neki poslanik koji se do tada dosađivao i zijevao.- Nije mi poznat. Jel ga ti poznaš- upita prvog do sebe.
    - Da nije ćale od onog Stanimirovića. Doš'o malog vadit iz govana.
    - Nije ćale nije.
    - Pa ko je?
    - Ma odkud znam, valjda neki vojvoda iz Srbije-. Navale, Dolaze sad ovdje, malo se promovisat. Idu izbori sad u Srbiji.
    - Aha, pa dobro govori. Moramo se mi složit s obe strane Drine ako želimo pobedit ustaše i Turke. Tako treba. Sloga brate-.
    "-E ovo je ustaša- okrenu se treći. Ovaj što priča je vođa ustaša u Bosni-
    - Što veliš"
    " Da je ovo ustaša. Ovo govori ustaša"
    - Ovaj što govori da moramo čuvat svoju Srpsku je ustaša to mi oćeš reć"
    - Pa izgleda-
    - Pa što jedan ustaša ima nama govorit kako da čuvamo srpstvo"
    - Jebem li ga- slegne ramenima
    " Ti ćeš nam govoriti kako da čuvamo Srpsku , majku li ti onu onu onu ustašku. Jašta ćemo nego da je branimo, jesi čuo ustašino-
    - Eee nema više braćo Račića u Srba. Pa lepo pištolj i saspi ceo šaržer u ustaše. Nema. Sad ustaša došo tu meni u moju skupštinu i meni ustaša govori kako da ja čuvam srpstvo. Ja koji sam za srpstvo klao, ubijao, silovao, pljačkao Pa dokle smo mi došli braćo jebote
    - Nema više Račića u Srba pa to ti je.
    - Daj uključi mi taj mikrofon da mu ja kažem. Milion ste nas pobili u Jasenovcu i sad ćeš nas ti učit srpstvu, majku li ti ustašku, onu ustašku
    - Pola miliona-
    - Šta pola miliona-
    - Predsednik Dodik rek'o pola miliona nas pobili u Jasenovcu-
    - Ma šta on zna-
    - Predsednik reko, pola miliona.
    - Ma pusti me bre sa predsednikom. Milion i po bre. Ma šta milion i po, dva miliona bre su nas pobili. Samo iz mog sela koje je brojalo 500 stanovnika pobili su deset hilhada ljudi ko jednog. U dva dana.
    - Pa to je matematički nemoguće čoveče-
    - Moguće je moguće. Ne znaš ti bre što su ustaše i što su oni u stanju-. Ubili su i starca Vukašina onog sto mu niko za poreklo ne zna.
    - E to jesu-
    - Pa to ti pričam-. A ti ustašo ga puši znaš. Vezali ste bre zastave s Turcima a sad si se došao nama žalit. Beži bre. Beži-
    - Vidi eno Spasoje se 'rve s nekim. Probudio se. Pet njih ga drže. Biće belaja ako se otme-.
    - Auu bre ako se Spasoje otme gotov je ustaša-
    - Jesu Spasoja zarobili u ratu. On baš ne može ustaše očima vidit.
    - Ma nije bre. On i njegovi ljudi ušli u ustaško selo i dok su oni odveli i pobili neke civile drugi došli i opljačkali kuće. Nisu im ostavili ništa. Sve što je našao je Dinamov šal i uramljena slika nasmijanog Čire Blaževića.
    - Pa nitko mu nije kriv brate. Zna se.red. Prvo pljačka pa onda ubijanje brate.
    - Eeee nema više Račića braćo..nema. Nema.
    -‐----‐-----------------------------------------
    U tjedan dana kaotičnih borbi na kupreškom polju poginulo je po povjesničaru Marijanu 160 hrvatskih vojnika. Najviše 10.04 simbolično. Direktno pogađani tenkovskim projektilima i košeni spregnutim strojnicama, zasipani granatama raznih oruđa u krvavom kaosu na koje se još nadovezalo nezampaćeno nevrijeme i sniježna oluja. Masa njih je zarobljena i mučena u srpskim mučilištima. Izginuli su prekaljeni vukovarski ratnici. Izginuli su i neiskusni studenti koji su iz studentskih klupa odjednom upali u krvavo grotlo. Gledali smo imena i face. Znali smo ih. Iz društva, iz viđenja. Mali Hosovac Ivančić, mali Ančić sa svojim pankerskim frizom. Boško Papić koji frustriran hrvatskom tragedijom koja se upravo odvija, spartanski uzima zolju i kreće prema razvijenim tenkovima da tamo završi svoj mladi život. Davora Tadića su, vele supatnici, danima batinama ubijali u kninskom zatvoru a da nije jeknuo. Studenta sportaša, brata boksača Pere Tadića. Poginuli su mnogi Duvnjaci Kuprešani, Posušani, Gruđani i ostali. A Kupres je bio samo početak. Počela su se redati stratišta Hrvata od razularene černičke horde. Mostar, Jajce, cijelo selo Briševo kod prijedora, Korićanske stijene, Vlašić, a posebna priča je Bosanska Posavina.
    " Od Posavca boljeg borca nema" govorio nam ne jedan stari ustaša pred rat. Posavina je satrta, popaljena, spržena. Samostan u Plehanu je sravnjen sa zemljim kao i crkva Sv. Ive u Podmilačju kod Jajca iako su na Sv Ivu baš tu dolazili i Pravoslavci i Muslimani zbog velikih uslišanih molitava i ozdravljenja. Uostalom kao i crkve u Kupresu. Kad smo se 94- te godine vratili u Kupres zatekli smo na mjestu crkve ogromnu hrpu kamenja a najveće hrvatsko selo " Zloselo" nije imalo krova na nijednoj kući.
    " Emocije su čudo" rekao je kroz suzu Hajdukov igrač Ivica Hlevnjak- Bukle. Emocije brače sestara roditelja djece izginulih u četničkom orgijanju. Emocije su i kod Dragana Čovića. I nije mi nemoguće zamislitu scenu da je kojim slučajem Kupres ostao u srpskim rukama preko megafona sa Stržnja poručuje okupljenima oko, u mozaik složenih otisaka Lisičinih tenkova, da Čović ne zagalami " Čuvajte Republiku Srpsku i Kupres u njoj"
    Posljednje uređivanje od Inkvizitor : 22-03-2022 at 20:23
    Slava Ukrajini-Herojima slava


    Zbog Eline i bokala vina
    zapalit ću Krajinu do Krima

    Zapalit ću dva-tri ruska štaba
    da ja nisam dolazio džaba

+ Odgovori na temu

Pravila pisanja poruke

  • Ne možeš otvoriti novu temu
  • Ne možeš ostaviti odgovor
  • Ne možeš stavljati dodatke
  • Ne možeš uređivati svoje postove