+ Odgovori na temu
Prikaz rezultata str. 1/7

Tema: Srpska krađa hrvatskog jezika

  1. #1

    Srpska krađa hrvatskog jezika

    Opće je poznata činjenica da Srbi do Vuka Karadžića nisu imali nikakvu književnost a niti svoj rječnik. Razlozi za to su turska okupacija ali i istrjebljenje srednjovjekovnih Srba iz Srbije nakon 1690. godine u tzv. Velikoj seobi Srbalja kada su Srbi protjerani od Turaka u Vojvodinu, Mađarsku i Slavoniju i ostalo ih je 5% prijašnjeg broja ispod Save i Dunava. Nakon toga u 18. stoljeću današnju Srbiju naseljavaju Crnogorci (Šumadija, Podrinje, Mačva), Albanci (Kosovo i jug Srbije) i Bugari (Torlaci) kao najveće skupine naroda a pored njih i Vlasi (Borski okrug), Grci, muslimani (Sandžak), Romi i mnogi drugi. Jasno je da ta raznolika skupina naroda nije mogla imati svoj jezik i kulturu sve dok se konačno u 19. stoljeću nisu osamostalili i stvorili današnju srpsku naciju koja je odmah svim svojim susjednim narodima počela osporavati podrijetlo i povijest ali i jezik.

    Suvrjemeni srpski standardni jezik nastao je prepisivanjem iz pet hrvatskih rječnika, od toga dva kajkavskih autora, i svih redom prepunih hrvatskih novotvorenica:

    Doista, Karadžić je, Ivić je tu u pravu, hrvatsku leksikografiju koristio „да не би што пропустио“. Brojne natuknice iz tih rječnika on ipak nije preuzeo iako ih je razumio („варошке ријечи“), ali je većina njegovih štokavsko-ijekavskih riječi već jednom u spomenutim rječnicima (Mikalja, 1649, Della Bella, 1728, Belostenec, 1740, Jambrešić, 1742, Stulli, u šest svezaka na 4721 stranica, 1801–1810, Voltiggi, 1803) bila otisnuta i inače književno potvrđena. Usprkos toj odavno poznatoj činjenici još i danas se u relevantnoj literaturi može čitati stari mit o jeziku (iz pamćenja) Vuka Karadžića, odnosno o njegovu navodnom – dotada, međutim, nigdje zapisanu – „istočnohercegovačkom dijalektu“ u Srpskom rječniku.

    Karadžićeve riječi potječu u stvarnosti najvećim dijelom iz tiskanih rječnika i u njima već recipirane – riječ po riječ – štokavske pučkojezične i lijepe hrvatske književnosti, a stoljećima su bile skupljane u leksikografiji hrvatsko-iliričkoj, što je on onda marljivo i brzo ekscerpirao.

    Hrvatska leksikografija i Srpski rječnik (1818) Vuka Karadžića, Od Zagreba pa do Fruške gore

    Krađa hrvatskog jezika i njegovih riječi nastavila se osobito nakon 1990. godine i hrvatske samostalnosti jer je Srbima namjera da Hrvati i Srbi imaju isti jezik kako bi nas mogli posrbljavati a ako već ne mogu nametati svoj onda je jedino rješenje krađa hrvatskog i njegovo proglašenje srpskim jezikom. Najnoviji i prilično nevjerojatan primjer jest mijenjanje srpskog naziva određene države. Naime, ona je zabranila korištenje inačice svojega imena koje je ustvari naziv jednje njezine pokrajine pa su tako i Srbi promijenili njezino službeno ime.

    Odnosno, na "srpskom" se sada Holandija zove Nizozemska. Ne Nederland ili nešto slično, nego baš Nizozemska.

    Holandija odlazi su istoriju - ubuduće se zove Nizozemska

    Izgleda da od svih hrvatskih riječi ova barbarska kleptomanska banda nije preuzela jedino riječ "sram".

  2. #2
    Zna se čiji je jezik, zna se kakva je intelektualna olupina bio Vuk i kakvim se kleptomanskim metodama služio, zna se kojem narodu i jeziku, iako se iz petnih žila napinju od bijesa da to poreknu, uključujući izgleda Hrgu, pripada dubrovačka renesansna književnost. Hrvatskom.

    Onaj jezik kakav koriste u bogoslužju, to je njihov jezik. I ne treba žuljati danas proglašavanje svega i svačega srpskim u maniri" Srbi svi i svuda". .To je odraz teških kompleksa, pa i ovdje se svojedobno jedan srpski forumaš rugao tvorenju riječi u hrvatskom jeziku, novokovanicama... ne znam samo kako nastade riječ poput "vazduhoplovstvo". A snaga i potencijal jezika upravo leže u tome, u sposobnosti da se tuđice i posuđenice izbacuju i mijenjaju domaćim riječima. A tu je hrvatski jezik jak.
    Nažalost, kroz prošlo stoljeće bila je takva bijedna politika gdje se svim silama udaralo na jezik znajući da je jedan od stupova nacionalnog identiteta. I tako su ušli brojni srbizmi točnije rečeno turcizmi u naš jezik. A i druge strane riječi. Pa me tako strašno iritira kad čujem među Hrvatima kako pričaju o merdevinama, faktima, inostranstvu, točkovima,... doduše više među onima iz BiH , što je razumljivo. Ali treba to izbacivavati. Jezik treba čuvati i njegovati, to je naša obveza. I uzalud raznim jugošovinistima, bratstvo i jedinstvo tipovima poput Mandića, Šerbedžije potpisivati deklaracije i govoriti o srpskohrvatskom ili hrvatskosrpskom što je samo.propali.politički.projekt. Da su naši znanstvenici agilniji, radili bi na micanju tog termina iz stranih rječnika i jezičnih priručnika.

    A što se tiče Holandije i Nizozemske, pozdravljam odluku susjeda, Nizozemska je ispravniji i ljepši naziv. Predlažem i promjenu Španije u Španjolsku, Rumunije ili kako vec kažu u Rumunjsku itd. I nek se zahvale nama na inspiraciji.

  3. #3
    Baš sam se nasmijal kad sam pročital da Srbi odsad Holandiju zovu Nizozemska. Zamisli da nama bude vijest na Indexu da odsad Švicarsku zovemo Švajcarska. Sam tak.

  4. #4
    Virtualni Čarnojević Aleksa avatar
    Datum registracije
    Apr 2012
    Poruke
    7,451
    Blog Entries
    2
    O, Hrvati, jeste li igde na svetu videli nekog vama sličnog ko toliko često poteže temu "krađe jezika"? Ja nisam, mada možda postoje neke prepirke između Engleza i Velšana, Rusa i Ukrajinaca, i sl. Nisam siguran.
    Uglavnom, svi jezici sveta obiluju tuđicama. Prihvatanje tuđica je način razvijanja jednog jezika. I tu je krajnje protivprirodno govoriti o "krađi". Vašu osobinu da se opirete tuđicama i prevodite ih, ismejao je Boris Buden, ukazavši da to opiranje je usmereno protiv smisla postojanja jezika - protiv komunikabilnosti. "Dušoraščlamba" kao vaša reč za "psihoanalizu" mu je bio predmet sprdnje.
    Tako da, nama baš i nije jasno šta tu vama posebno smeta ako se u srpskom jeziku našla reč koju ste vi izmislili, budući da i kod vas ima mnogo reči nastalih u drugim narodima. Npr. da ste vi počeli da koristite ovo "Švajcarska" što kaže Grunf, to niko od nas ne bi ni primetio.

    Drugo, vaše optužbe da vam krademo jezik, idu već dugo vremena paralelno sa optužbama da vam namećemo jezik. Dakle, namećemo vam jezik koji smo ukrali od vas - vaš jezik.

    Treće, Džoni Štulić ima interesantnu teoriju po kojoj na prostorima Jugoslavije postoji samo jedan jezik - srpski. Dakle, to što vi izmišljate reči, izmišljate ih na bazi srpskog. Vi nama u tom slučaju dođete kao specijalna grupa za izmišljanje novih reči u srpskom jeziku. Budimo realni, neke ozbiljnije izume od novih reči, neke izume koji bi bili na bazi hemije, fizike ili biologije, ne biste bili u stanju da isporučite.

    Što se tiče reči "Nizozemska", zaista ne znam šta nam treba pored "Holandije". To je nečija glupost koja se neće primiti u narodu, najverovatnije. Mogli su čak da naprave varijaciju. nešto kao "Niskozemljija" (), i da to ne bude vaša reč, nego prevod sa francuskog "pays-bas". Uostalom, i to vaše je prevod.

  5. #5
    Virtualni Čarnojević Aleksa avatar
    Datum registracije
    Apr 2012
    Poruke
    7,451
    Blog Entries
    2
    Citiraj Prvotno napisano od Yaya Vidi poruku
    A što se tiče Holandije i Nizozemske, pozdravljam odluku susjeda, Nizozemska je ispravniji i ljepši naziv. Predlažem i promjenu Španije u Španjolsku, Rumunije ili kako vec kažu u Rumunjsku itd. I nek se zahvale nama na inspiraciji.
    Jajo, dušo, prihvtili smo i primenili na sebi. Jedan deo zemlje nam se ne zove Srbija nego Srpska.

  6. #6
    Virtualni Čarnojević Aleksa avatar
    Datum registracije
    Apr 2012
    Poruke
    7,451
    Blog Entries
    2
    Citiraj Prvotno napisano od mirv Vidi poruku
    Opće je poznata činjenica da Srbi do Vuka Karadžića nisu imali nikakvu književnost a niti svoj rječnik. Razlozi za to su turska okupacija ali i istrjebljenje srednjovjekovnih Srba iz Srbije nakon 1690. godine u tzv. Velikoj seobi Srbalja kada su Srbi protjerani od Turaka u Vojvodinu, Mađarsku i Slavoniju i ostalo ih je 5% prijašnjeg broja ispod Save i Dunava. Nakon toga u 18. stoljeću današnju Srbiju naseljavaju Crnogorci (Šumadija, Podrinje, Mačva), Albanci (Kosovo i jug Srbije) i Bugari (Torlaci) kao najveće skupine naroda a pored njih i Vlasi (Borski okrug), Grci, muslimani (Sandžak), Romi i mnogi drugi. Jasno je da ta raznolika skupina naroda nije mogla imati svoj jezik i kulturu sve dok se konačno u 19. stoljeću nisu osamostalili i stvorili današnju srpsku naciju koja je odmah svim svojim susjednim narodima počela osporavati podrijetlo i povijest ali i jezik.

    Suvrjemeni srpski standardni jezik nastao je prepisivanjem iz pet hrvatskih rječnika, od toga dva kajkavskih autora, i svih redom prepunih hrvatskih novotvorenica:

    Doista, Karadžić je, Ivić je tu u pravu, hrvatsku leksikografiju koristio „да не би што пропустио“. Brojne natuknice iz tih rječnika on ipak nije preuzeo iako ih je razumio („варошке ријечи“), ali je većina njegovih štokavsko-ijekavskih riječi već jednom u spomenutim rječnicima (Mikalja, 1649, Della Bella, 1728, Belostenec, 1740, Jambrešić, 1742, Stulli, u šest svezaka na 4721 stranica, 1801–1810, Voltiggi, 1803) bila otisnuta i inače književno potvrđena. Usprkos toj odavno poznatoj činjenici još i danas se u relevantnoj literaturi može čitati stari mit o jeziku (iz pamćenja) Vuka Karadžića, odnosno o njegovu navodnom – dotada, međutim, nigdje zapisanu – „istočnohercegovačkom dijalektu“ u Srpskom rječniku.

    Karadžićeve riječi potječu u stvarnosti najvećim dijelom iz tiskanih rječnika i u njima već recipirane – riječ po riječ – štokavske pučkojezične i lijepe hrvatske književnosti, a stoljećima su bile skupljane u leksikografiji hrvatsko-iliričkoj, što je on onda marljivo i brzo ekscerpirao.

    Hrvatska leksikografija i Srpski rječnik (1818) Vuka Karadžića, Od Zagreba pa do Fruške gore

    Krađa hrvatskog jezika i njegovih riječi nastavila se osobito nakon 1990. godine i hrvatske samostalnosti jer je Srbima namjera da Hrvati i Srbi imaju isti jezik kako bi nas mogli posrbljavati a ako već ne mogu nametati svoj onda je jedino rješenje krađa hrvatskog i njegovo proglašenje srpskim jezikom. Najnoviji i prilično nevjerojatan primjer jest mijenjanje srpskog naziva određene države. Naime, ona je zabranila korištenje inačice svojega imena koje je ustvari naziv jednje njezine pokrajine pa su tako i Srbi promijenili njezino službeno ime.

    Odnosno, na "srpskom" se sada Holandija zove Nizozemska. Ne Nederland ili nešto slično, nego baš Nizozemska.

    Holandija odlazi su istoriju - ubuduće se zove Nizozemska

    Izgleda da od svih hrvatskih riječi ova barbarska kleptomanska banda nije preuzela jedino riječ "sram".
    Vidi, mora da su Srbi, pre nego što je Vuk pokrao hrvatski jezik, bili nemi.
    To proizilazi iz tih vaših teorija. Vuk je npr. paralelno s radom na standardizaciji srpskog jezika, prikupljao tradicionalnu prozu i poeziju, i nije baš da u njegovim zbirkama ima ičeg vašeg.

    Ako srpski nije postojao do Vuka, kao ni pisana dela, onda se Srbima mora odati priznanje da su samo 50 godina nakon uvođenja jezika u komunikaciju, izgradili visoku školu na kojoj je želeo da radi ni manje ni više nego Otac Domovine najpismenijeg naroda na Balkanu.

    U Šumadiji se do 1945. koristila reč "amrel" a posle je uvedena reč "kišobran", što znači da se u Jugoslaviji nama nemetalo, a vi to predstavljate kao krađu. Ja bih radije vratio "amrel" da nam se jezici što više razlikuju.

    Moguće je da je ovo uvođenje "Nizozemske"u srpski zavera neojugoslovena. Usmerena protiv vas direktno, a protiv nas posredno. Protiv vas jer žele da vam poruče: ako Srbi nemaju komplekse da uzimaju od nas reči, zašto bi se mi ustezali od upotrebe nekih srpskih. I onda eto, "Nizozemska" u srpskom, biće opravdanje vašim Jugoslovenima da koriste "Hiljada" ili šta već...

  7. #7
    Citiraj Prvotno napisano od Aleksa Vidi poruku
    Jajo, dušo, prihvtili smo i primenili na sebi. Jedan deo zemlje nam se ne zove Srbija nego Srpska.
    Ha, vratija se Šime, i donija frišku ribu. A ona malo smrdi, zna se. Budi, dobar, Aleksa, ova cu lupetanja pripisati višoj količini šećera u organizmu, valjda nakon Bozića. Kazu da može izazvati halucinacije.
    A hiljada je strana riječ ko i tisuća, i mi to znamo. Tisuća je ljepsa ,zato je preferiramo. Vidiš kako ne stvaramo nove termine i ne prevodimo opsesivno, samo kad je to moguće i potrebno.
    Posljednje uređivanje od Yaya : 08-01-2020 at 11:25

+ Odgovori na temu

Pravila pisanja poruke

  • Ne možeš otvoriti novu temu
  • Ne možeš ostaviti odgovor
  • Ne možeš stavljati dodatke
  • Ne možeš uređivati svoje postove