+ Odgovori na temu
Prikaz rezultata str. 1/19

Tema: Srpska krađa hrvatskog jezika

  1. #1

    Srpska krađa hrvatskog jezika

    Opće je poznata činjenica da Srbi do Vuka Karadžića nisu imali nikakvu književnost a niti svoj rječnik. Razlozi za to su turska okupacija ali i istrjebljenje srednjovjekovnih Srba iz Srbije nakon 1690. godine u tzv. Velikoj seobi Srbalja kada su Srbi protjerani od Turaka u Vojvodinu, Mađarsku i Slavoniju i ostalo ih je 5% prijašnjeg broja ispod Save i Dunava. Nakon toga u 18. stoljeću današnju Srbiju naseljavaju Crnogorci (Šumadija, Podrinje, Mačva), Albanci (Kosovo i jug Srbije) i Bugari (Torlaci) kao najveće skupine naroda a pored njih i Vlasi (Borski okrug), Grci, muslimani (Sandžak), Romi i mnogi drugi. Jasno je da ta raznolika skupina naroda nije mogla imati svoj jezik i kulturu sve dok se konačno u 19. stoljeću nisu osamostalili i stvorili današnju srpsku naciju koja je odmah svim svojim susjednim narodima počela osporavati podrijetlo i povijest ali i jezik.

    Suvrjemeni srpski standardni jezik nastao je prepisivanjem iz pet hrvatskih rječnika, od toga dva kajkavskih autora, i svih redom prepunih hrvatskih novotvorenica:

    Doista, Karadžić je, Ivić je tu u pravu, hrvatsku leksikografiju koristio „да не би што пропустио“. Brojne natuknice iz tih rječnika on ipak nije preuzeo iako ih je razumio („варошке ријечи“), ali je većina njegovih štokavsko-ijekavskih riječi već jednom u spomenutim rječnicima (Mikalja, 1649, Della Bella, 1728, Belostenec, 1740, Jambrešić, 1742, Stulli, u šest svezaka na 4721 stranica, 1801–1810, Voltiggi, 1803) bila otisnuta i inače književno potvrđena. Usprkos toj odavno poznatoj činjenici još i danas se u relevantnoj literaturi može čitati stari mit o jeziku (iz pamćenja) Vuka Karadžića, odnosno o njegovu navodnom – dotada, međutim, nigdje zapisanu – „istočnohercegovačkom dijalektu“ u Srpskom rječniku.

    Karadžićeve riječi potječu u stvarnosti najvećim dijelom iz tiskanih rječnika i u njima već recipirane – riječ po riječ – štokavske pučkojezične i lijepe hrvatske književnosti, a stoljećima su bile skupljane u leksikografiji hrvatsko-iliričkoj, što je on onda marljivo i brzo ekscerpirao.

    Hrvatska leksikografija i Srpski rječnik (1818) Vuka Karadžića, Od Zagreba pa do Fruške gore

    Krađa hrvatskog jezika i njegovih riječi nastavila se osobito nakon 1990. godine i hrvatske samostalnosti jer je Srbima namjera da Hrvati i Srbi imaju isti jezik kako bi nas mogli posrbljavati a ako već ne mogu nametati svoj onda je jedino rješenje krađa hrvatskog i njegovo proglašenje srpskim jezikom. Najnoviji i prilično nevjerojatan primjer jest mijenjanje srpskog naziva određene države. Naime, ona je zabranila korištenje inačice svojega imena koje je ustvari naziv jednje njezine pokrajine pa su tako i Srbi promijenili njezino službeno ime.

    Odnosno, na "srpskom" se sada Holandija zove Nizozemska. Ne Nederland ili nešto slično, nego baš Nizozemska.

    Holandija odlazi su istoriju - ubuduće se zove Nizozemska

    Izgleda da od svih hrvatskih riječi ova barbarska kleptomanska banda nije preuzela jedino riječ "sram".

  2. #2
    Zna se čiji je jezik, zna se kakva je intelektualna olupina bio Vuk i kakvim se kleptomanskim metodama služio, zna se kojem narodu i jeziku, iako se iz petnih žila napinju od bijesa da to poreknu, uključujući izgleda Hrgu, pripada dubrovačka renesansna književnost. Hrvatskom.

    Onaj jezik kakav koriste u bogoslužju, to je njihov jezik. I ne treba žuljati danas proglašavanje svega i svačega srpskim u maniri" Srbi svi i svuda". .To je odraz teških kompleksa, pa i ovdje se svojedobno jedan srpski forumaš rugao tvorenju riječi u hrvatskom jeziku, novokovanicama... ne znam samo kako nastade riječ poput "vazduhoplovstvo". A snaga i potencijal jezika upravo leže u tome, u sposobnosti da se tuđice i posuđenice izbacuju i mijenjaju domaćim riječima. A tu je hrvatski jezik jak.
    Nažalost, kroz prošlo stoljeće bila je takva bijedna politika gdje se svim silama udaralo na jezik znajući da je jedan od stupova nacionalnog identiteta. I tako su ušli brojni srbizmi točnije rečeno turcizmi u naš jezik. A i druge strane riječi. Pa me tako strašno iritira kad čujem među Hrvatima kako pričaju o merdevinama, faktima, inostranstvu, točkovima,... doduše više među onima iz BiH , što je razumljivo. Ali treba to izbacivavati. Jezik treba čuvati i njegovati, to je naša obveza. I uzalud raznim jugošovinistima, bratstvo i jedinstvo tipovima poput Mandića, Šerbedžije potpisivati deklaracije i govoriti o srpskohrvatskom ili hrvatskosrpskom što je samo.propali.politički.projekt. Da su naši znanstvenici agilniji, radili bi na micanju tog termina iz stranih rječnika i jezičnih priručnika.

    A što se tiče Holandije i Nizozemske, pozdravljam odluku susjeda, Nizozemska je ispravniji i ljepši naziv. Predlažem i promjenu Španije u Španjolsku, Rumunije ili kako vec kažu u Rumunjsku itd. I nek se zahvale nama na inspiraciji.

  3. #3
    Baš sam se nasmijal kad sam pročital da Srbi odsad Holandiju zovu Nizozemska. Zamisli da nama bude vijest na Indexu da odsad Švicarsku zovemo Švajcarska. Sam tak.

  4. #4
    Virtualni Čarnojević Aleksa avatar
    Datum registracije
    Apr 2012
    Poruke
    7,475
    Blog Entries
    2
    O, Hrvati, jeste li igde na svetu videli nekog vama sličnog ko toliko često poteže temu "krađe jezika"? Ja nisam, mada možda postoje neke prepirke između Engleza i Velšana, Rusa i Ukrajinaca, i sl. Nisam siguran.
    Uglavnom, svi jezici sveta obiluju tuđicama. Prihvatanje tuđica je način razvijanja jednog jezika. I tu je krajnje protivprirodno govoriti o "krađi". Vašu osobinu da se opirete tuđicama i prevodite ih, ismejao je Boris Buden, ukazavši da to opiranje je usmereno protiv smisla postojanja jezika - protiv komunikabilnosti. "Dušoraščlamba" kao vaša reč za "psihoanalizu" mu je bio predmet sprdnje.
    Tako da, nama baš i nije jasno šta tu vama posebno smeta ako se u srpskom jeziku našla reč koju ste vi izmislili, budući da i kod vas ima mnogo reči nastalih u drugim narodima. Npr. da ste vi počeli da koristite ovo "Švajcarska" što kaže Grunf, to niko od nas ne bi ni primetio.

    Drugo, vaše optužbe da vam krademo jezik, idu već dugo vremena paralelno sa optužbama da vam namećemo jezik. Dakle, namećemo vam jezik koji smo ukrali od vas - vaš jezik.

    Treće, Džoni Štulić ima interesantnu teoriju po kojoj na prostorima Jugoslavije postoji samo jedan jezik - srpski. Dakle, to što vi izmišljate reči, izmišljate ih na bazi srpskog. Vi nama u tom slučaju dođete kao specijalna grupa za izmišljanje novih reči u srpskom jeziku. Budimo realni, neke ozbiljnije izume od novih reči, neke izume koji bi bili na bazi hemije, fizike ili biologije, ne biste bili u stanju da isporučite.

    Što se tiče reči "Nizozemska", zaista ne znam šta nam treba pored "Holandije". To je nečija glupost koja se neće primiti u narodu, najverovatnije. Mogli su čak da naprave varijaciju. nešto kao "Niskozemljija" (), i da to ne bude vaša reč, nego prevod sa francuskog "pays-bas". Uostalom, i to vaše je prevod.

  5. #5
    Virtualni Čarnojević Aleksa avatar
    Datum registracije
    Apr 2012
    Poruke
    7,475
    Blog Entries
    2
    Citiraj Prvotno napisano od Yaya Vidi poruku
    A što se tiče Holandije i Nizozemske, pozdravljam odluku susjeda, Nizozemska je ispravniji i ljepši naziv. Predlažem i promjenu Španije u Španjolsku, Rumunije ili kako vec kažu u Rumunjsku itd. I nek se zahvale nama na inspiraciji.
    Jajo, dušo, prihvtili smo i primenili na sebi. Jedan deo zemlje nam se ne zove Srbija nego Srpska.

  6. #6
    Virtualni Čarnojević Aleksa avatar
    Datum registracije
    Apr 2012
    Poruke
    7,475
    Blog Entries
    2
    Citiraj Prvotno napisano od mirv Vidi poruku
    Opće je poznata činjenica da Srbi do Vuka Karadžića nisu imali nikakvu književnost a niti svoj rječnik. Razlozi za to su turska okupacija ali i istrjebljenje srednjovjekovnih Srba iz Srbije nakon 1690. godine u tzv. Velikoj seobi Srbalja kada su Srbi protjerani od Turaka u Vojvodinu, Mađarsku i Slavoniju i ostalo ih je 5% prijašnjeg broja ispod Save i Dunava. Nakon toga u 18. stoljeću današnju Srbiju naseljavaju Crnogorci (Šumadija, Podrinje, Mačva), Albanci (Kosovo i jug Srbije) i Bugari (Torlaci) kao najveće skupine naroda a pored njih i Vlasi (Borski okrug), Grci, muslimani (Sandžak), Romi i mnogi drugi. Jasno je da ta raznolika skupina naroda nije mogla imati svoj jezik i kulturu sve dok se konačno u 19. stoljeću nisu osamostalili i stvorili današnju srpsku naciju koja je odmah svim svojim susjednim narodima počela osporavati podrijetlo i povijest ali i jezik.

    Suvrjemeni srpski standardni jezik nastao je prepisivanjem iz pet hrvatskih rječnika, od toga dva kajkavskih autora, i svih redom prepunih hrvatskih novotvorenica:

    Doista, Karadžić je, Ivić je tu u pravu, hrvatsku leksikografiju koristio „да не би што пропустио“. Brojne natuknice iz tih rječnika on ipak nije preuzeo iako ih je razumio („варошке ријечи“), ali je većina njegovih štokavsko-ijekavskih riječi već jednom u spomenutim rječnicima (Mikalja, 1649, Della Bella, 1728, Belostenec, 1740, Jambrešić, 1742, Stulli, u šest svezaka na 4721 stranica, 1801–1810, Voltiggi, 1803) bila otisnuta i inače književno potvrđena. Usprkos toj odavno poznatoj činjenici još i danas se u relevantnoj literaturi može čitati stari mit o jeziku (iz pamćenja) Vuka Karadžića, odnosno o njegovu navodnom – dotada, međutim, nigdje zapisanu – „istočnohercegovačkom dijalektu“ u Srpskom rječniku.

    Karadžićeve riječi potječu u stvarnosti najvećim dijelom iz tiskanih rječnika i u njima već recipirane – riječ po riječ – štokavske pučkojezične i lijepe hrvatske književnosti, a stoljećima su bile skupljane u leksikografiji hrvatsko-iliričkoj, što je on onda marljivo i brzo ekscerpirao.

    Hrvatska leksikografija i Srpski rječnik (1818) Vuka Karadžića, Od Zagreba pa do Fruške gore

    Krađa hrvatskog jezika i njegovih riječi nastavila se osobito nakon 1990. godine i hrvatske samostalnosti jer je Srbima namjera da Hrvati i Srbi imaju isti jezik kako bi nas mogli posrbljavati a ako već ne mogu nametati svoj onda je jedino rješenje krađa hrvatskog i njegovo proglašenje srpskim jezikom. Najnoviji i prilično nevjerojatan primjer jest mijenjanje srpskog naziva određene države. Naime, ona je zabranila korištenje inačice svojega imena koje je ustvari naziv jednje njezine pokrajine pa su tako i Srbi promijenili njezino službeno ime.

    Odnosno, na "srpskom" se sada Holandija zove Nizozemska. Ne Nederland ili nešto slično, nego baš Nizozemska.

    Holandija odlazi su istoriju - ubuduće se zove Nizozemska

    Izgleda da od svih hrvatskih riječi ova barbarska kleptomanska banda nije preuzela jedino riječ "sram".
    Vidi, mora da su Srbi, pre nego što je Vuk pokrao hrvatski jezik, bili nemi.
    To proizilazi iz tih vaših teorija. Vuk je npr. paralelno s radom na standardizaciji srpskog jezika, prikupljao tradicionalnu prozu i poeziju, i nije baš da u njegovim zbirkama ima ičeg vašeg.

    Ako srpski nije postojao do Vuka, kao ni pisana dela, onda se Srbima mora odati priznanje da su samo 50 godina nakon uvođenja jezika u komunikaciju, izgradili visoku školu na kojoj je želeo da radi ni manje ni više nego Otac Domovine najpismenijeg naroda na Balkanu.

    U Šumadiji se do 1945. koristila reč "amrel" a posle je uvedena reč "kišobran", što znači da se u Jugoslaviji nama nemetalo, a vi to predstavljate kao krađu. Ja bih radije vratio "amrel" da nam se jezici što više razlikuju.

    Moguće je da je ovo uvođenje "Nizozemske"u srpski zavera neojugoslovena. Usmerena protiv vas direktno, a protiv nas posredno. Protiv vas jer žele da vam poruče: ako Srbi nemaju komplekse da uzimaju od nas reči, zašto bi se mi ustezali od upotrebe nekih srpskih. I onda eto, "Nizozemska" u srpskom, biće opravdanje vašim Jugoslovenima da koriste "Hiljada" ili šta već...

  7. #7
    Citiraj Prvotno napisano od Aleksa Vidi poruku
    Jajo, dušo, prihvtili smo i primenili na sebi. Jedan deo zemlje nam se ne zove Srbija nego Srpska.
    Ha, vratija se Šime, i donija frišku ribu. A ona malo smrdi, zna se. Budi, dobar, Aleksa, ova cu lupetanja pripisati višoj količini šećera u organizmu, valjda nakon Bozića. Kazu da može izazvati halucinacije.
    A hiljada je strana riječ ko i tisuća, i mi to znamo. Tisuća je ljepsa ,zato je preferiramo. Vidiš kako ne stvaramo nove termine i ne prevodimo opsesivno, samo kad je to moguće i potrebno.
    Posljednje uređivanje od Yaya : 08-01-2020 at 11:25

  8. #8
    Virtualni Čarnojević Aleksa avatar
    Datum registracije
    Apr 2012
    Poruke
    7,475
    Blog Entries
    2
    https://www.serbia.com/srpski/o-srbi...na-ostvarenja/

    Da ne bude neprokomentaraisana Inkvijeva nebuloza o nepostojanju književnosti kod Srba starije od 150 godina. Pod Turcima naravno nije bilo lako, ali narodni duh se izrazio kroz usmenu tradiciju koja je sačuvala brojne pesme i razne priče. Kad ih je Vuk pribeležio, Gete je bio fasciniran.

  9. #9
    Citiraj Prvotno napisano od Aleksa Vidi poruku
    https://www.serbia.com/srpski/o-srbi...na-ostvarenja/

    Da ne bude neprokomentaraisana Inkvijeva nebuloza o nepostojanju književnosti kod Srba starije od 150 godina. Pod Turcima naravno nije bilo lako, ali narodni duh se izrazio kroz usmenu tradiciju koja je sačuvala brojne pesme i razne priče. Kad ih je Vuk pribeležio, Gete je bio fasciniran.
    Pa jest, tko je ikada nijekao postojanje usmene književnosti. Ono starija od 150 godina valjda se odnosilo na pisanu književnost. Što je tu sporno? A Vuk je svašta bilježio i tako i Asanaginicu preimenovao u Hasanaginicu i sam uostalom jasno rekao od koga je i odakle sve uzimao usmenu književnost. Kako ono reče" od braće koja neće..." eh, Vuče, lopove, pjeva ona cajka. Prikladno.
    Usmena i pisana književnost nije jedno te isto, to je bit.

  10. #10
    Da Vučina je krala hrvatske narodne pjesme poput Hasanaginice. Radnja se odvija u Klisu i Imotskom i " divani" se onom čistim hrvatskom ikavicom. Čak i Muslimani u Hasanaginici govore ikavicom.

    I kakve to ima veze sa Srbima osim što je jedan Srbin to ukrao.
    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

  11. #11
    Virtualni Čarnojević Aleksa avatar
    Datum registracije
    Apr 2012
    Poruke
    7,475
    Blog Entries
    2
    Nije Vuk krao ništa. Hasanagica vam je nategnut primer, a i da nije nategnut, ne može se pretvoriti u pravilo pored Poredkosovskog, Kosovskog i Postkosovskog ciklusa, zatim ciklusa lirskih pesama, i narodnih pripovetki.
    To što vi tvrdite da vam je Hsanaginica ukradena, bilo bi isto kao kad bismo mi npadali Rumune jer su nam ukrali legendu o vampirima. Em je reč naša, em su prve hajke, ekshumacije i upokojavanja vampira zabeleženi u Srbiji. Ali eto, Stoker napisa priču o Drakuli i sad ispade da je Transilvanija rodno mesto vampira.
    Ali mi to ne radimo.
    Vuk je radio ono što se radi u romantizmu. Romantizam je vreme narodnog buđenja, preporoda, emancipacije. I kod nas je taj period bio vrlo plodan, budući da smo imali narodnooslobodilački ustanak i revoluciju, a u književnosti obnovu starih narodnih legendi, mitova, priča... Vuk je prikupio i ono što je na marginama našao, pa tako i Hasanaginicu. I to što je on učinio na afirmaciji Hasanaginice, čini je srpskom. Uključio ju je u duh tadašnjeg vremena, a vi koji ste imali zakasneli romantizam, ako ste ga uopšte imali, nema šta da se bunite. Vuk je dopunio vaš propust, i nije Hasanaginica proslavila njega nego on nju. Osim toga, on je jezik smatrao glavnom odrednicom naroda, pa budući da je Hasanaginicu identifikovao da je pevana na srpskom jeziku, tako joj je i dao atribut "srpski". I ne govorite, da se radi o vašem kraju i ikavici. To je sve jedan jezik, ako je nemački jedan, sa onolikim razlikama između severa i juga.
    Posljednje uređivanje od Aleksa : 22-01-2020 at 03:10

  12. #12
    Gluposti. Raspitaj se prvo prije nego ispišeš romane o nečemu o čemu očito ili nemaš podatke ili ih interpretiraš po svojoj volji. Rekla bih da je ovo drugo., bar se nadam.

    Dakle, nije Hasanaginica nego Asanaginica. Mala razlika, čini se, ali velika u ovom kontekstu. Ona ukazuje gdje je i među kojim narodom nastala, Vukovo dodavanje početnog "H" pokazuje da ga je prilično žuljalo. Ikavski govor jest naša karakteristika, u ono je vrijeme puno rašireniji od jekavskog i ekavskog među Hrvatima, a i danas dominira u štokavsko/šćakavskom i čakavskom narječju, iako ne u istom opsegu. To je jasno, ove nebuloze o jednom jeziku i genijalna paralela s njemačkim ne stoji. Njemačka plemena, ujedinjenje, razlike sjevera i juga, Hochdeutsch kao fenomen u njemačkoj lingvistici sasvim su druga priča.

    Da se vratim na Asanaginicu, nije joj Vuk dao na afirmaciji nego ju je zapisao talijanski putopisac Alberto Fortis u svom djelu "Viaggio in Dalmazia" i upravo onako kako ju je čuo u Imotskoj krajini. A to bješe još u 18. st, 1770-ih, dakle nema Vuka ni u tatinim mu planovima. Preveo ju je i na talijanski,a u tom obliku i Goethe na njemački. Vuk ju je samo drpnio, jekavizirao i štokavizirao i uvrstio u svoju zbirčicu. I tu je sva priča gotova. A vele i muslimani iliti Bošnjaci da je bošnjačka jer opjevava "Turke". A vaša je jer ju je Vuk " afirmirao". Dakle , ništa novo ni zanimljivo, za dobrim se konjem prašina diže. Ali, 100 puta izgovorena laž neće postati istina . O liku i ( ne) djelu Vuka Karadžića mogu naširoko, ali ne vrijedi, kao što rekoh, možeš guslati koliko hoćeš o njegovoj veličini i značaju, ali čovjek je bio entuzijast , zanimala ga narodna baština i usmena književnost, ali se služio sumnjivim metodama bezobrazno ne navodeći ili navodeći lažne izvore.

    Bram Stoker je Draculu smjestio u Transilvaniju, istina, iako je ako se ne varam prvi poznati slučaj " vampirstva" stvarno zabilježen u Srbiji, isto u 18. st. Čovjek je vjerojatno patio od porfirije( uf, asocijacije) i mašta učini svašta. A nisu vam tu Rumunji ništa uzeli, ne stoji ti ta paralela. Možda je Stokeru bila zanimljivije okružje za priču o Draculi baš Transilvanija i što sad. Viči na Irce zbog lažljivog im pisca.
    Posljednje uređivanje od Yaya : 22-01-2020 at 03:51

  13. #13
    Virtualni Čarnojević Aleksa avatar
    Datum registracije
    Apr 2012
    Poruke
    7,475
    Blog Entries
    2
    Citiraj Prvotno napisano od Yaya Vidi poruku
    Gluposti. Raspitaj se prvo prije nego ispišeš romane o nečemu o čemu očito ili nemaš podatke ili ih interpretiraš po svojoj volji. Rekla bih da je ovo drugo.

    Dakle, nije Hasanaginica nego Asanaginica. Mala razlika, čini se, ali velika u ovom kontekstu. Ona ukazuje gdje je i među kojim narodom nastala, Vukovo dodavanje početnog "H" pokazuje da ga je prilično žuljalo. Ikavski govor jest naša karakteristika, u ono je vrijeme puno rašireniji od jekavskog i ekavskog među Hrvatima, a i danas dominira u štokavsko/šćakavskom i čakavskom narječju, iako ne u istom opsegu. To je jasno, ove nebuloze o jednom jeziku i genijalna paralela s njemačkim ne stoji. Njemačka plemena, ujedinjenje, razlike sjevera i juga, Hochdeutsch kao fenomen u njemačkoj lingvistici sasvim su druga priča.

    Da se vratim na Asanaginicu, nije joj Vuk dao na afirmaciji nego ju je zapisao talijanski putopisac Alberto Fortis u svom djelu "Viaggio in Dalmazia" i upravo onako kako ju je čuo u Imotskoj krajini. A to bješe još u 18. st, dakle nema Vuka ni u tatinim mu planovima. Preveo ju je i na talijanski,a u tom obliku i Goethe na njemački. Vuk ju je samo drpnio i uvrstio u svoju zbirčicu. I tu je sva priča gotova. A vele i muslimani iliti Bošnjaci da je bošnjačka jer opjevava "Turke". A vaša je jer ju je Vuk " afirmirao". Dakle , ništa novo ni zanimljivo, za dobrim se konjem prašina diže. Ali, 100 puta izgovorena laž neće postati istina . O liku i ( ne) djelu Vuka Karadžića mogu naširoko, ali ne vrijedi, kao što rekoh, možeš guslati koliko hoćeš o njegovoj veličini i značaju, ali čovjek je bio entuzijast , zanimala ga narodna baština i usmena književnost, ali se služio sumnjivim metodama bezobrazno ne navodeći ili navodeći lažne izvore.

    Bram Stoker je Draculu smjestio u Transilvaniju, istina, iako je ako se ne varam prvi poznati slučaj " vampirstva" stvarno zabilježen u Srbiji, isto u 18. st. Čovjek je vjerojatno patio od porfirije( uf, asocijacije) i mašta učini svašta. A nisu vam tu Rumunji ništa uzeli, ne stoji ti ta paralela. Možda je Stokeru bila zanimljivije okružje za priču o Draculi baš Transilvanija i što sad.
    Izvinjavam se. Mislio sam da je i Hasanaginica prepoznata i zapisana od Vuka, na način kako su i druge narodne pesme zabeležene. Nisam znao da je Hasanaginica poseban slučaj.
    https://en.wikipedia.org/wiki/Hasanaginica
    Ovde na linku se kaže da je to južnoslovenska pesma, a da je Imotski u vreme odvijanja radnje bio deo Bosanskog Ejaleta, pa baš i nemora da ima veze sa Hrvatima.
    Taj moj propust ne menja činjenicu da ono što je sabrao Vuk, ako i isključimo Hasanaginicu, predstavlja narodno predanje nastalo pod Turcima, pa tako da Srbi nisu baš bili bez izraza i jezika u tom periodu okupacije (a od te teze smo krenuli).
    Dalje, bilo da je direktno preuzeo iz usta narodnog pevača, bilo da je indirektno uzeo od Nemaca ili koga već, Vuk kao najveći izdanak romantičarkse epohe u našim krajevima, uneo je u naš(e) jezik(e). Što je sasvim prirodno, kao i prevođenje Biblije npr. Nema tu nekog prisvajanja. To je rad jednog značajnog jezikoslovca i činjenica da takav postoji u narodu, znak je duhovnog razvoja tog naroda.

  14. #14
    Jest, Imotski je tad dio Bosanskog ejaleta, ali naravno da to znači da ima nužno veze s Hrvatima. Pa da je nastala , recimo, u okolici Niša, imala bi veze s Talijanima? Ili Bugarima? Mada bi potonji to mogli i tvrditi. Nije problem što ju je i Vuk uvrstio, problem je pozadina njegova kulturno- političkog djelovanja kojemu je jezikoslovni rad bio samo alat. Jer od Vukovih je ideja i velikosrpstvo uzelo zamah. Pa zato nije mogao prevaliti preko usta da je riječ o pjesmi nastaloj među Hrvatima, a kad je shvatio da se "braća koja se ne žele Srbima zvati" neće povesti za njegovom idejom, onda se malo primiruje. Ali nije to tema.

    Čuvanje narodne baštine, istinska njena konzervacija, podrazumijeva izvornost, nikakvo kozmeticiranje i prepravljanje, niti u obične estetske svrhe, a pogotovo ne u političke, kako je dotični " značajni jezikoslovac" učinio u spomenutom primjeru. Recimo, ja odlučim prošetati po južnoj Srbiji i zabilježim neku lirsku pjesmu od kakve simpatične bakice, o kakvoj vjernoj ljubi koja čeka dragana svog da se vrati iz ljutog boja ,onda prebacim na svoj ikavski govor, dodam koji lokalizam i čak zašćakam koji put, u to ubacim naravno malo vegete, i voilŕ, objavim novi biser hrvatske usmene književnosti. Ili svih naših jezika, ako hoćeš .Ne može to, to je krađa, iskrivljavanje i ponižavanje i sebe kao znanstvenika, ili čak entuzijasta amatera, a i svog naroda. Žao mi je ako ti to ne vidiš ili ti ne smeta.

    Ja nisam nigdje napisala da ne postoji usmena književnost u vas, da nema jezika ni izraza, ali prije Vukova bilježenja usmenog blaga, a raspravili smo pitanje njegovih metoda i izvora, nema ničeg značajnog pisanog. To je sve.
    Posljednje uređivanje od Yaya : 22-01-2020 at 04:37

  15. #15
    Srbi su pre Vuka Karadžića govorili crkveno slovenskim.
    Koristila se glagoljica i ćirilica. Vi se pozivate na glagoljicu a pod upravom Beča ste svi prešli na Latinicu.
    grobari,28,100+

  16. #16
    Citiraj Prvotno napisano od BWA Vidi poruku
    Srbi su pre Vuka Karadžića govorili crkveno slovenskim.
    Koristila se glagoljica i ćirilica. Vi se pozivate na glagoljicu a pod upravom Beča ste svi prešli na Latinicu.
    Ovo prvo točno., za vaš jezik.
    Drugo, teška glupost. Latinica je naše najstarije pismo, pa latinski natpisi knezova Branimira i Trpimira iz 9 stoljeća, kao i na čuvenom sarkofagu kraljice Jelene stoje na latinskom jeziku i naravno na latiničnom pismu. Da ne spominjem opatice u Zadru., pisane isprave i sl. Latinica je uviijek bila dominantna, kakva bečka uprava. Glagoljica se javlja nešto kasnije i traje usporedo s latinicom i bosančicom, dragulj je svakako Bašćanska ploča, ali i kasniji misali poput Hrvojeva misala ili Misala po zakonu rimskog dvora. Većina je naših inkunabula, s izuzetkom Lekcionara Bernardina Splićanina otisnuta glagoljicom, a i zakonici poput Vinodolskog
    Mi se ponosimo tim pismom kao kulturnom baštinom ,a preko nje su i naši svećenici glagoljaši polako uvodili narodni jezik u bogoslužje i s vremenom i dobili odobrenje od pape.

    Ne znam nijedno vaše glagoljično djelo i spomenik na glagoljici, ali istina je da je za nas povijesna važnost tog pisma velika i to nitko ne niječe. Latinica je prevladala iz pragmatičnih razloga i to ni ne treba posebno objašnjavati.

  17. #17
    https://www.youtube.com/watch?v=ThXKxSmOF8I
    Sta ima struka reci na ovo ?

    Naime, nemali broj puta dalo se procitati od srpske strane po raznin forumima pa tako i ode kako rece onaj "hrvati bre imaju sa kraljevima isto sta i danska sa burekon ". I onda ovako nesto stave u kontekst svoga jezika i pismenosti.
    Nego, jos cekan da mi neko rece kako kazati mnozinu od sto (kao stol )...
    Pod struka mislin na psihijatriju...

  18. #18
    Citiraj Prvotno napisano od Aleksa Vidi poruku
    Nije Vuk krao ništa. Hasanagica vam je nategnut primer, a i da nije nategnut, ne može se pretvoriti u pravilo pored Poredkosovskog, Kosovskog i Postkosovskog ciklusa, zatim ciklusa lirskih pesama, i narodnih pripovetki.
    To što vi tvrdite da vam je Hsanaginica ukradena, bilo bi isto kao kad bismo mi npadali Rumune jer su nam ukrali legendu o vampirima. Em je reč naša, em su prve hajke, ekshumacije i upokojavanja vampira zabeleženi u Srbiji. Ali eto, Stoker napisa priču o Drakuli i sad ispade da je Transilvanija rodno mesto vampira.
    Ali mi to ne radimo.
    Vuk je radio ono što se radi u romantizmu. Romantizam je vreme narodnog buđenja, preporoda, emancipacije. I kod nas je taj period bio vrlo plodan, budući da smo imali narodnooslobodilački ustanak i revoluciju, a u književnosti obnovu starih narodnih legendi, mitova, priča... Vuk je prikupio i ono što je na marginama našao, pa tako i Hasanaginicu. I to što je on učinio na afirmaciji Hasanaginice, čini je srpskom. Uključio ju je u duh tadašnjeg vremena, a vi koji ste imali zakasneli romantizam, ako ste ga uopšte imali, nema šta da se bunite. Vuk je dopunio vaš propust, i nije Hasanaginica proslavila njega nego on nju. Osim toga, on je jezik smatrao glavnom odrednicom naroda, pa budući da je Hasanaginicu identifikovao da je pevana na srpskom jeziku, tako joj je i dao atribut "srpski". I ne govorite, da se radi o vašem kraju i ikavici. To je sve jedan jezik, ako je nemački jedan, sa onolikim razlikama između severa i juga.
    Pošto te Yaya išamarala činjenicama pa bi sve sa drugo s moje strane bilo sadizam preporučam ti da "Deretićeve"knjige u ova hladna zimska vremena a preko kresiva koje je izumljeno pre par tisuća godina prtvoriš u tvar za potpalu a pogledaš ovaj slikopisni uradak gdje će se normalnom čeljadetu sve samo kas'ti. Hrvatski kraj, hrvatski jezik, čak i hrvatske poturice koje to i ne kriju, pa i tv Sarajevo to ne niječe i čista lipa hrvatska ikavica kojom samo Hrvati divane i kojom se divanilo nekad do Drine

    https://youtu.be/u-m2U8xE7hY
    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

  19. #19
    Ovo je mentalni sklop koji vlada tamo preko:

    As Španije na "našem" jeziku: Srbija ima legende, mi nismo na tom nivou

    Felipe Perone, rođen u Rio de Žaneiru, zanimljiv je i po tome što je prvobitno igrao za Španiju, potom kratko i za Brazil, da bi se vratio ponovo da igra za Španiju.

    Poseban pečat ostavio je u dubrovačkom Jugu, sa kojim je bio prvak Evrope, kada su mu samo dve godine bile potrebne da nauči "naš" jezik.

    https://www.b92.net/sport/vaterpolo/...nav_id=1646826

    Nikada im ne treba dati nikakvu ćirilicu u Vukovaru a ni igdje drugdje ako je sve ovo "naš" jezik. Ono što trebaju dobiti su žica na granici i vizni režim te minimalne diplomatske odnose.

+ Odgovori na temu

Pravila pisanja poruke

  • Ne možeš otvoriti novu temu
  • Ne možeš ostaviti odgovor
  • Ne možeš stavljati dodatke
  • Ne možeš uređivati svoje postove