dojdi mi dojdi diridiridojdi nije bas neki rock
Bregovic je seljacima prodao rock glazbu, zato je doticni kriticar Darko i smislio kovanicu, ona se samo primila kao simpaticna a sustina jeste da je Bregovic vizionarski prepoznao priliku. Nebrojeno puta sam se nasao u drustvu ljudi koji slusaju Sabana, Halida, Jasara i kad zele malu promjenu, opale lipe cvatu.
Dugme sa Bebekom i ono kasnije su dva razlicita pojma, Bregovic je evoluirao, mijenjao je izricaj dugmeta da bi se dopao sto siroj publici. Sedamdesetih dugme su slusali samo rokeri, osamdesetih poljoprivrednici, cobani, zemljoradnici.
Bregovic je inace vizionar, na stranu sta ja mislim o njemu kao covjeku i na stranu da je krao tudje ideje, on je i danas vizionar. Ukrao je Stulicevu ideju sa stolicom na bini i solo gitarom, dodao orkestar za sahrane i sprovode odnosno bugarski etno, malo poskocica, kalasnjikova, cigana i eto njega u pariskom visokom drustvu.
Nekad su se u Sarajevu prodavale cigle na ulici, cigani odnosno mangupi su na ulici umjesto da traze novac od uplasene djecurlije ili tinejdzera, smislili dosjetku da im prodaju stare cigle koje nadju na obliznjoj ciglani. Jel to da smire savjest ili samo humor, ne znam, ali znam da je Kusturica odrastao u tom kraju gdje je cuvena ciganska cerga. I ja sam tu zivio, jako blizu Emira, odlicno znam kako ti ljudi razmisljaju. Elem, Bregovic i Kusturica su cijelom svijetu prodali ciglu. A treba i to znati.