Sudeći po broju onih koji u posljednja dva-tri mjeseca dolaze u hrvatska diplomatska predstavništva i hrvatske katoličke misije u Njemačkoj tražiti pomoć oko pronalaska posla ili stana, ili pak traže novčanu pomoć za povratak u Hrvatsku jer se nisu najbolje snašli u Njemačkoj, izgleda da je val iseljavanja u Njemačku zaustavljen ili je bitno smanjen u odnosu na prije. Prošle godine mediji su bili puni pozitivnih priča onih koji su uspjeli u novom životu u Njemačkoj. Tek bi tu i tamo pročitali nešto o onima koji se nisu snašli i koji su bili primorani posuđivati novac za povratak u Hrvatsku ili BiH. Da takvih ni danas nije malo, potvrdit će i u većini konzulata i katoličkih misija u Njemačkoj, koji su uglavnom bili “odredište za pomoć” onima koji se nisu snašli ili su zapali u svojevrsno dužničko ropstvo.
Neisplaćene plaće, visoki troškovi... Premda ni u konzulatima ni u katoličkim misijama ne žele iznositi njihove priče ni imena, “od usta do usta” dolaze informacije o prevarenim radnicima i njihovim obiteljima koje, zbog neisplate plaća, žive na rubu siromaštva. Takvi su uglavnom oni koji su stihijski došli u Njemačku jer su odlazak iz Hrvatske shvatili kao “modu”. U dotad nepoznatu zemlju stigli su kao grlom u jagode. Najprije su pristali raditi prve poslove koji su im bili ponuđeni, potom su unajmili stan čiju su najamninu morali platiti (uglavnom od svoje ušteđevine) tri mjeseca unaprijed. Nakon prve plaće, koja im je isplaćena redovno, uslijedilo je neplaćanje dviju plaća i gašenje tvrtke za koju su radili. Nakon pronalaženja novog posla i ponavljanja sličnog scenarija, našli su se u velikim problemima. Obijali su tada vrata mnogih institucija, među kojima i ured za Fair Mobilität iz Berlina, koji pomaže ljudima iz zemalja srednje i istočne Europe. Oni su mnoge zbrinuli tako da su im našli novi, siguran posao, no nisu svima pomogli jer mnogi u nevolji ne znaju ni kome se obratiti pa tako najviše “obijaju pragove” naših konzulata i misija. Među njima ima i onih koji su, ne želeći se sramotiti i moliti pomoć od drugih Hrvata, jedno vrijeme preživljavali hraneći se psećom hranom iz konzervi. Bez obzira na to što to nekima izgleda nestvarno, u slične probleme zapadali su i oni nepromišljeni koji su, nakon prve tri plaće, svoje platne liste odnijeli prodavaču automobila i kupili skuplji auto ili druge skupocjene stvari za osobne potrebe (telefoni, laptopi...). Takvi se i danas muče i jedva spajaju kraj s krajem.
Pročitajte više na:
https://m.vecernji.hr/vijesti/nisu-u...spjeha-1294774 - m.vecernji.hr