Kandidati za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda
Diana Zelenika je kandidat za člana Predsjedništva BiH, koju je predložio HDZ 1990, a čiju kandidaturu na vrlo specifičan naćin podupire i HSP.
Bila bi to posve normalna vijest da nije začinjena sa sad već standardnim za HSP floskulama protiv HNS-a i HDZ-a BiH, sličnim onim iz doba Lagumdžijine platforme, kada je član Predsjedništva bio Željko Komšić, a jurišićevci iz HSP-a bili glavni muslimanski kolaboranti, koji su dekonstituiranje Hrvata odobravali za mrvice koje su im Lagumdžija i Izetbegović bacali ispod stola, gdje su se za njih otimali zajedno lijanovićevcima i budimirovcima, hrvatskim judama, koji evo i danas sipaju otrovne strelice računajući na dobrohotnost svojih mentora sa sarajevskog mindera, koji im obečavaju kao i ranije kule i oblake i učešće u vlasti...
Deja vu.
Tu providnu i profanu izdajničku igru zaigrali su ponovo HSP-ovci kao i Cvitanovićevi HDZ-ovci baš kao iz vremena HSP Đapić- Jurišić kada su se prodali za judine škude i zauvijek kao takvi obilježeni u hrvatskom narodu iz BiH, koji srećom nije ribica iz akvarija bosanskih muslimana, pa da olako zaboravi između ostalih i podlačku HSP-ovu igru, ali i vječitu dvostruku igru HDZ 1990.
No,sa Dianom se ne iscrpljuje lista kandidata za člana Predsjedništva iz reda Hrvata.
Zar to uopće može proći bez Lijanovićeve kandidature iz zatvora, gdje je stekao pravo da se može kandidirati za člana predsjedništva BiH, što je svakako non sense i što je ovaj, koliko se prića i uradio, dakle predao svoju prijavu prije nekih tjedan dana kada je viđen u Sarajevu gdje već raspravljao, kako se govori u kuloarima, o veleposlaničkim mjestima sa izvjesnim gospodinom u restoranu ispred BBI centra u Sarajevu.
Zapanjujuća je istina da SIP ne traži od kandidata da uz kandidacijske liste dostave i uvjerenja o ne kažnjavanju i ne vođenju kaznenog postupka protivu njih, što implicira da se mogu kandidirati i osuđeni ratni zločinci, jednako kao i svi kriminalci sa izvršenom širokom lepezom kaznenih djela.
Uz Željka Komšića i njegovu besramnu kandidaturu kroz koju vrlo glasno porućuje da želi da predstavlja Hrvate iz BiH bošnjačkim glasovima, imamo tu i još jednog kandidata kojeg je kandidirala Naša stranka iz Sarajeva a to je izvjesni Boriša Falatar, kako njegovi promotori kažu mlad obrazovan čovjeka sa "izvrsnim međunarodnim iskustvom".
Pretpostavljam da večina vas štovanih čitatelja ovog posta nije čula za Falatara, jednako kao što i ja nisam za njega čuo sve do nedavno kada sam sticajem okolnosti u Norveškoj dobio informaciju koja bi se mogla sažeti u nekoliko rečenica koje su uglavnom objavili i mediji a to je otprilike kao Falatar je rođen u Sarajevu 1975. godine. Zbog ratnih dešavanja odselio je u Zagreb, gdje je nastavio školovanje, nakon čega je dobio stipendiju na Američkom univerzitetu u Parizu.
Kratko je živio u SAD-u, zatim Italiji, da bi postdiplomski studij upisao na prestižnoj Londonskoj školi ekonomije (LSE). Tu je stekao diplomu magistra nauka za oblast ekonomskog razvoja i međunarodnih odnosa. Njegova master teza zasnivala se na analizi kompleksnih humanitarnih kriza, a kao case study je korišten primjer Sarajeva.
Jako interesantan mladi čovjek bez ikakvog međunarodnog iskustva u politici, mada ljudi iz Naše stranke to lukavo zataškavaju riječima " sa međunarodnim iskustvom" u čemu je to iskustvo jasno o tome ne govore, ali posve je razvidno o čemu se ovdje radi.
No, eto i Boriša je kandidat za člana Predsjedništva iz reda Hrvatskog naroda. Pa mu poželimo sreću na izborima u listopadu 2018.
Konačno pretpostaviti je da se lista završava sa kandidaturom Dragana Ćovića, o kojem ne treba posebice govoriti, a koji je za njegove oponente koliko među bošnjačkim političarima još više onim hrvatskim opozicionim grupicama teška rak rana na srcu i uglavnom sve kandidature se svode na kritiku HDZ-a BiH i na kritiku akademika Ćovića, koji se i na narednim izborima pripravlja za novu plebiscitarnu potporu glasača iz reda hrvatskog naroda.