+ Odgovori na temu
Prikaz rezultata str. 1/2

Tema: Nakon Božića, prvo svjetlo koje je bljesnulo!

  1. #1
    Član u nastajanju Stric Ivan avatar
    Datum registracije
    Feb 2016
    Lokacija
    http://hrvatskoobrambenostivo.com/
    Poruke
    158

    Nakon Božića, prvo svjetlo koje je bljesnulo!

    Kako stvari stoje liturgija, nije nikada bila nešto što se treba dobijati od srpskog sveštenstva, već od katoličkog. No katolici kao najveće žrtve idemo kazati od pamtivijeka, nisu nikada dobile ono što su zaslužile, a to je od pamtivijeka tako, jer za drugo ne znamo. Jesmo li ovce za klanje ili produhovljeni tek toliko da bi zazvali sve snage, da se odupremo ovim silama koje nam kroje dušu, srca, i sva druga čula, jer u istinu nemamo, ni vremena niti pojma o tome tko nam je majstor, koji je to odobrio. Nadalje. Sve što se dogodi nama, nije uvijek u skladu sa time da nešto efentno poduzmemo, jer sa time, ne možemo doći u dodir, sa stvarnošću, koja je indiferentno različita sa ovim što vidimo danas.

    Naime Srbi kao narod nisu nikada bili u mogućnosti počiniti zlodjela kao danas, a rade sa sa time da nam pokušavaju uvaljati sve spolne bolesti na spihičkoj bazi, kao i moguća zlodjela, koja nam na tapeti radnji nisu nikada bila dostojna našeg razuma i djela.

    Naime kada duh prevlada osjećajima i kada nos bude uboden toliko duboko, znat će mo da postoji i ona strana, koja nam daje za pravo, činiti i sve ono što nam je Bogom dano. Jer ako ipak dođemo u kontakt, sa time da rođaci posluju po karakteru i samim time dozvoljavaju trženje umjetnina koje su nam pokradene, ikoje su od osnutka NDH u Belgradu, nije niti preporučeno kazati tamo da nam je to pokradeno, jer se možete naći u situaciji da vas privedu i ispitaju, snage koje su te iste umjetnine i pokrali u nadahnutom svetom ratu protiv katoličke vjere. Parastos prvosveštenika Srbije, je zbog toga proveden jer je zapunjen bio predmetima od vitalnog značaja za Hrvatsku državu. No ipak će to sve vratiti na ovom ili onom svijetu ili pak u nekakvim drugim sferama, sferične po njima samima, koje si sami određuju i priređuju kako im njihov sv. Sava zapovjeda.


    Sv. Sava nije ništa drugo do pandan ili pak loša kopija sv. Duha Atanasija koji je “odlepio” nakon susreta sa produhovljenim ljudima iz njegova naroda, no takvih je manje, i koji su od njegove mržnje ošamareni, a on to pak naziva “blagoslovom ili emotivnim sukobom sa patrijarsi”!

    Nadalje, sve sukobe riješavajte, onako kako Bog zapovjeda, šakom kapom, nogom, utokom, pa i Eurima, jer četnicima i nelojalnoj srbadiji nije mjesto ovdje u Hrvatskoj.

    Jesmo li napadnuti? Odavno moj mlađahni gospodine, ili gospo, jer Ivan ne pretjeruje, već umata i razmata, onako kako je naučio u vojnoj školi, koju sam napustio 1989 nakon kvalifikacija, za prvenstvo u štenećaku (smrtonosna bolest kod pasa) za kojeg sam bio, kvalificiran odgojnim mjerama, kao i predispozicijama za mljevenje mesa u kojem bih bio, mješavina recimo, ljudskog, emotivnog, i razumnog objašnjenja, koji nema svrhe niti kobi za nešto drugo doli smrtonosnog ishoda, za pamtivijeka, na zadovoljstvo drugih.

    SPC, nije ništa drugo do institucija niza špijunska afera, sa mnogo, vrsnih špijuna, koji imaju bradu do pupka, ćelavi sijedi, kao orgazmatronični, prema hrvatskoj krvi susjedima, i svima drugima koji se boje, tri boje u koloru, crven bijele plave. Sa šahovnicom u sredini.

    Izvor: https://hrvatskoobrambenostivo.com

  2. #2
    BEZ DLAKE NA JEZIKU

    Prije dva dana dobio sam knjigu na študiranje i čitanje "DNEVNIK JEDNOG UNUKA" Cerna 2016., koju je napisao Branitelj Hrvatske od srpske i JNA agresije 1991-1995., Ivan Dujmić. Knjiga je puna živih uspomena, potkrepljena imenima dogodovština što nesumnjivo knjigi daje veliku vjerodostojnost. Možda za neke ova knjiga - danas, sada, ovog vremena u kojem živimo - neće značiti kao neka povijest, jer su mnogi sudionici ratnih dogodovština još živi, pa se ova knjiga može smatrati kao neki skupni razgovor. Ali će svakako ova knjiga biti jako zanimljiva onima koji budu pisali povijest Domovinskog rata 1991-1995., tj. da će se ovom knjigom koristiti hrvatski povijestničari. Da bi čitatelj i čitatelji mogli dobiti približnu sliku spomenute knjige, prepisat ću "Riječ autora: DNEVNIK JEDNOH UNUKA", strana 9., tako da čitatelji sami mogu ocijeniti autorovu nakanu i potrebu hrvatskom općinstvu ove knjige:

    "Riječ autora: DNEVNIK JEDNOG UNUKA

    Ovu malu knjigu posvećujem svim poginulim bojovnicima u Domovinskom ratu, svim malim ljudima koji se nigdje danas ne spominju a dali su veliki obol u pobjedi (kao i Ustaše u ratu NDH, mo.) nad srbokomunističkim snagama koje su nas htjele poklati, kuće spaliti i istrijebiti nas. Za generale i velik njuške me nije briga jer prstom nisu mrdnuli za malog čovjeka, ženu i za njihovu obitelj. Oni su se osigurali bar za dvije generacije nakon njihove smrti.

    Ova je knjiga jedna vrsta retrospektive mog osobnog promišljanja (zato sam i stavio naslov "BEZ DLAKE NA JEZIKU", mo.) o događajima u Hrvatskoj i buretu barota na kojem sjede političari iz Sabora. Komično mi je to gledati sa strane kako se izmjenjuju na straži, a vatra je svuda oko njih.

    Posebno se zahvaljujem mom prijatelju i bratu po oružju Zvonku Jelčiću koji me je na neki način poticao da sve ovo što sam napisao, sročim u malu knjižicu. Mnogima se neće dopasti što je napisano, no to me nije briga. Znam tko sam, što sam i kamo idem, a da li ću nekoga povesti na to putovanje, ovisi o meni osobno.

    Za Dom Spremni!
    Autor:
    Ivan Dujmić."

    Osobno sam oduševljen ovom knjigom, jer sam, čitajući ovu knjigu došao do jedno zaključka, a taj je: Ako se nije mišta napisalo, nema se šta pročitati. Ako se niša ne napiše, nitko ništa nema šta pročitati. Ako se ništa ne pročitati, onda se nije niša ni dogodilo. Ako se nije ništa dogodilo, onda su narodi bez povijesti.

    U predgovoru Urednik Ivo Matijević - Ico, Gradište kaže:

    "Zanimljiva je činjenica da kada sam dobio ove materijaleu rad, pristupio proučavanju istih te ocjenjujući kvalitetu tekstova, nekih dvadesetak dana iza toga jakov Sedlar je predstavio svoj drugi film o Jasenovcu u srcu Izraela. Ono o čemu je u svojim tekstovima progovorio Ivan Dujmić, a ne znajući za to, na ekran je postavio Jakov Sedlar. Ako sam se tada i dvoumio oko Ivanovih tekstova, pojava filma je uklonula svaku sumnju, te potvrdila Ivanovu tezu da su se najveći zločini u Jasenovcu dogodili upravo završetkom 2. sv. rata i to u periodu od 1945. god. do 1951. god. i to uvrijeme Komunističke partije i partizana koji su tada za sve ono što se dogodilo okrivili Hrvate, dajući svima predznak Ustaše, te enormno povećavali broj stradalih u samom logoru prikazujući Hrvate genocidnim narodom..."

    (Potrebe radi i da se zna što mnogi Hrvati danas ne znaju, prepisat ću iz DRINE 1989. koja je posvećena Dvadesetoj (20) Obljetnici pogibije Vjekoslava Maksa Luburića, generala Drinjanina, šta tu piše Stjepan Crnički na strani 99 i 100:

    "Mlade generacije moramo učiti bržem prepoznavanju neprijatelja. Zbog toga smo dužni da vidimo kakvi su školski programi, što se sve objavljujeu udžbenicima, kako se tumači naša povjest i naše savremeno djelovanje. Što se sve može u nas objaviti kao historijska istina vidio sam ovih dana u dvije knjige o ustašama. Oba autora, doktori i akademici, a vjerovatno i članovi Saveza komunista, pišu, citiram: "Kroz Jasenovački logor prolaze deseci tisuća ljudi, većinom pogubljeni u bezbrojnim pokoljima", kao da već nije davno poznato i znanstveno utvrđeno da je u tom zloglasnom logoru likvidirano oko SEDAM TISUĆA, a ne "deseci tisuća" nevinih ljudi, djece, staraca i žena. Moramo biti mnogo osjetljiviji na ovakva kvazinaučna i po mom mišljenju nimalo naivna, nipošto iz neznanja sročena pisanja. takva pisanja redovito podrhanjuju nacionalizme i ugrožavaju snage našeg jedinstva. Na sve te slučajeve moramo odmah reagirati. Moramo mnogo više voditi računa i tko i kako nam odgaja omladinu".
    General Kosta Nađ - Vjesnik, Zagreb, 6 svibnja 1981.


    Eto, tako to navodi ubojica mnogobrojnih Hrvata YU general Kosta Nađ. Sigurno ga počela savjest peći i ratna prošlost, osobito ona po Sloveniji u svibnju 1954. godine, nije mu dala mirno spavati. Mo. Otporaš.)


    Vruće preporučujem ovu knjigu svim Hrvaticama i Hrvatima. Nećete se prevariti ako ju naručite. Lijep je i dobar poklon prijatelju i prijateljima. Knjiga ima 191 stranicu. Vrlo lako se čita jer je vrlo zanimljiva i napeta. Obratite se na: Hrvatsko Obranbeno Štivo ili direktno na autora: Ivan Dujmić J.J. Štrosmajera 1/18 32100 Vinkovci.

    Mile Boban, Otporaš.

+ Odgovori na temu

Pravila pisanja poruke

  • Ne možeš otvoriti novu temu
  • Ne možeš ostaviti odgovor
  • Ne možeš stavljati dodatke
  • Ne možeš uređivati svoje postove