Obezvrijeđivanje braniteljskog prosvjeda.

[caporegime]

Najčešći spin lijevih medija koji su u službi lijevojugoslavenskih političkih skupina, u vezi braniteljskog prosvjeda jest da vođe braniteljskih prosvjeda imaju velika primanja.
Što to znači?
Da ne smiju prakticirati pravo na prosvjed?
Da smiju prosvjedovati isključivo oni koji nemaju ništa?

Znači li to da onim facebook prosvjedima nisu smjeli prosvjedovati oni koji nisu nezaposleni?
odnosno oni koji nisu nedavno izgubili posao?
kako su tamo uglavnom bili lijenčine i vječiti studenti u srednjim tridesetima koji još žive s roditeljima po logici lijevih maloumnika, na tom prosvjedu nitko ne bi mogao biti.


propaganda ove vrste je prisutna u situacijama kad se nema pravog rješenja ni odgovora a protivi se nekim motivima.
kako su pristalice ljevice mahom ljudi slabije inteligencije i odgoja, nije teško i ovakvim šepavim razlozima uvjeriti svoje priglupo čitateljstvo u osnovanost takvih navoda.


Ova tema je predviđena za citiranje svh ljevičarskih spinova i za protuargumente.

[skater]

http://www.dnevno.hr/vijesti/komenta...e-charlie.html

Đuro Glogoški nije Charlie

"Sloboda govora svima, ne samo njima" mogla bi biti nova parola braniteljskog prosvjeda. Od početka braniteljskih prosvjeda ističe se jedan zahtjev: da ih se čuje u javnosti i da ih se počne uvažavati, a ne sotonizirati kroz medije i prikazivati kao parazite.

Riječ "Parlament" dolazi od latinske riječi "govoriti". Povijesno, razvio se iz plemenskih i seoskih skupština gdje je svaki član mogao govoriti. U demokratskim državama, to je mjesto u kom bi svaki građanin, i svaka bitna interesna grupa u društvu, trebali biti zastupljeni preko svog predstavnika. Đuro Glogoški nije mogao govoriti o problemima branitelja jutros u Saboru, iako je na dnevnom redu bio upravo Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, odnosno njegova provedba.

Malo je vjerojatno da je itko pozvaniji govoriti o tome od ratnih veterana s punim ratnim stažem. Ljudi koji danas sjede u Saboru kao izabrani zastupnici naroda, na čelu s premijerom, su 1991. uglavnom imali važnija posla nego braniti od okupacije zemlju kojom danas vladaju. Obično se uvrijede kad ih se pita gdje su bili 1991. i kažu da to nije važno. U većini država je običaj da se, kad se raspravlja o kakvom bitnom društvenom pitanju, u parlamentu sasluša i one kojih se to tiče. Iako možda i nisu zastupnici, stvar je demokratske kulture i dobrih običaja da se prije donošenja odluka posluša i one kojih se te odluke tiču, dakle predstavnike zainteresirane strane. Pa iako je predsjednik Sabora Leko među onima koji nisu pljuvali po, kako ih pogrdno vole zvati, "šatorašima" u Savskoj, danas im je odbio pravo da se obrate Saboru, koji bi tako iz prve ruke mogao čuti što njih zapravo muči, i što zapravo žele. A time bi ih čula i nacija, jer često mnogi komentatori u medijima postavljaju pitanje "pa što hoće ti branitelji u Savskoj".

Sad, kad je bila prilika da sami kažu što zapravo hoće, rečeno im je da prema poslovniku nemaju pravo obratiti se Saboru. Zašto su onda uopće pozvani? Da bi pljeskali mudrim glavama koje vode državu? "U suprotnom ćemo se pretvoriti u debatni klub, a ja u tome ne želim sudjelovati. Uvijek vam stoji na raspolaganju smjena predsjednika Sabora", poručio je predsjednik Sabora Leko nakon čega su branitelji revoltirani napustili Hrvatski sabor. A to što oni hoće nije tajna: hoće da se njihov glas čuje! Da im se vrati dostojanstvo, jer se gazeći njih gazi ono za što su se borili, i to se radi s određenim političkim ciljem. To ponavljaju od početka u Savskoj. Odgovor je bio, "vi ovdje nemate što govoriti, to nije po poslovniku".

Formalno-pravno, Leko je u pravu. No nije istina da on ne smije dati riječ nikom tko nije član saziva Sabora. I prije su se Saboru obraćali razni gosti u raznim prilikama - recimo, Judith Reisman, na poziv HDZ-a.

Doduše, interese branitelja u Saboru bi trebao braniti Fred Matić, pa je on tako mogao i pozvati Đuru Glogoškog kao svog gosta, i organizirati mu da se obrati Saboru. Fred je međutim izveo još jednu krajnje neukusnu predstavu punu samosažaljenja. "Oni su 100 dana proveli u prosvjedima. Ja sam proveo 270 dana u tri srpska koncentracijska logora, niti 100-tog niti 200-tog niti 270-tog dana nije mi nitko donio tortu niti riječ utjehe. Sorry", kazao je. Jadan, jadan Fred. On je proveo 270 dana u logorima, i ima obje noge. Branitelji u Savskoj su isto provodili mjesece u srpskim logorima. I neki nemaju noge uopće. A nisu ni ministri.

Samosažaljevanje je ono na čemu je uostalom sagradio karijeru, vječno prikazujući sebe kao žrtvu. On je cinično rekao kako je Leko "zaštitio ono za što su se hrvatski branitelji borili, a to je poštivanje zakona i procedure". Koliko se ja sjećam, branitelji su se borili za nešto posve drugo, jer da su se borili za poštivanje zakona i procedure, o neovisnosti RH bi se još uvijek diskutiralo u parlamentu u Beogradu.

"Ja sam hrvatski branitelj i navijam za hrvatske branitelje, ali ako bi se mimo procedure obratili branitelji, zašto to sutra ne bi mogla napraviti Udruga Franak, djelatnice Kamenskog ili RIZ-a. Dokle bi nas to dovelo", upitao je ministar. Na to stvarno nije teško dati odgovor. Da, djelatnice Kamenskog bi trebale reći što misle u Saboru kad se raspravlja o tome! Isto kao što bi Udruga Franak trebala imati pravo iznijeti svoja gledišta u Saboru kad se raspravlja o rješenju problema dužnika u švicarcima! Jer osnovno je da se prvo sasluša onog tko problem ima, da bi se o problemu moglo diskutirati. "Ne želimo da se sabor pretvori u debatni klub", rekao je Leko. Pa što on misli što je drugo bilo koji parlament, u osnovi, nego upravo to: debatni klub sa zakonodavnim ovlastima!

Najglasniji u prozivanju branitelja kao tereta na grbači društva je bio nezavisni zastupnih Vukšić, koji inače u imovinskoj kartici ima tri stana u Zagrebu i kuću na moru.

'Nakon ovoga svega i nakon stava predsjednika Sabora koji je rekao da su nam vrata Sabora uvijek otvorena, vidjeli smo sada koliko su ta vrata otvorena', rekao je Glogoški i dodao da predsjednik Sabora nije imao hrabrosti sazvati izvanrednu sjednicu kako bi se riješilo pitanje branitelja.

'Sada smo još jednom svjedoci da predsjednik Sabora ne želi omogućiti da se hrvatskim braniteljima omogući da govore istinu u Saboru', rekao je nakon što je napustio sabornicu Glogoški koji je dodao i da postoji mogućnost da se bilo tko obrati Saboru ako postoji dogovor između njegovog predsjednika i predsjenika klubova. "Obzirom da ignoriraju i branitelje možemo zamisliti kakva će biti situacija s ljudima iz RIZ-a, Ine, Imunološkog, s poljoprivrednicima, stočarima i svima ostalima. To nije onakva budućnost kakvu su hrvatski branitelji željeli svima u domovini', rekao je.

Njegov pak ministar, Fred, tvrdi da su se oni borili upravo za ovakvu Hrvatsku - u kojoj se zna tko smije govoriti a kome je da bude kuš, sve po poslovniku i procedruri, i u kojoj se forsiraju ideološke podjele, o čemu je također Glogoški rekao što je trebao reći, ali naravno ne pred Saborom, nego vani.

U svakom slučaju, nakon današnjeg dana u Saboru, više nitko tamo nema moralno pravo postaviti pitanje "Što uopće hoće ti branitelji u Savskoj". Jer, kad im je odgovor ponuđen na dlanu, nisu ga htjeli čuti.

[skater]

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrva...7/Default.aspx

Pilić odgovara Podrugu: Tvoja su braća otvorila Auschwitz i Jasenovac, moja su ih zatvorila

Na Dan oslobođenja Auschwitza ja se moram zajebavati s tipom koji se ponosi nacističkim pozdravom. Na dan kad je Crvena armija prije 70 godina okončala nacističku industriju smrti kod Oswiecima, ja trošim vrijeme na deklariranog filonacista. Na dan koji se obilježava i kao Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, ja se bavim kreaturom koja posredno slavi taj nepojamni zločin, bez pandana u historiji čovječanstva. Ukratko: umjesto da slušam antifašističke i hebrejske pjesme, ja dio dana gubim na Luku Podruga, pišući ovaj tekst. Ali moram: pitanje je civilizacije.
Nepoznati počinitelj

Hvali se Podrug u “Slobodnoj” da je baš on Nepoznati Počinitelj koji je na spomenik IX. bojni HOS-a u Splitu 3 uklesao nacifašistički pozdrav „Za Dom spremni“. Hvali se nesretnik svojom sramotom i još mene naziva „fašistom“. Crvenim.

Veliki Danilo Kiš, čovjek koji bi u evanđelju po Podrugu završio u Jasenovcu, kaže ovako: „Nacionalist u drugima vidi isključivo sebe – nacionaliste.“ Svi nacionalisti nisu fašisti, ali svi fašisti jesu nacionalisti, stoga je dirljiva Podrugova logika: misli, jadan, ako je on fašist, da sam i ja.

Ili nesretnik možda ne zna dobro hrvatski jezik, pa drži da su fašizam i antifašizam isto. Njemu je onda i materija isto što i antimaterija, klimaks što i antiklimaks, ciklona što i anticiklona. Da ja živim u tako jednostavnom svijetu, ne bih nikad tražio godišnji odmor.

„Nacionalist se, rekosmo, ne boji nikog, osim svoga brata“, veli Kiš. Kao antifašist, moram ohrabriti Podruga: ne boj se mene, ja ti nisam brat. Tvoja su braća otvorila Auschwitz i Jasenovac, moja su ih zatvorila. Mi se ne možemo niti sresti na mjestu zločina, jer ga vi napustite prije nego što moja braća dođu. Kao u Auschwitzu. Kao u Jasenovcu.

Kaže Podrug da se javno prijavljuje MUP-u i DORH-u jer „državne službenike želi podučiti o hrvatskoj povijesti“. Duboko žalim ljude kojima će Podrug tumačiti našu povijest. Da ih pripremim na obavijesne muke, otkrit ću im što ih čeka.

Gospodo državni službenici, Podrug će vas izložiti izmaštanoj verziji hrvatske povijesti, raširenoj u dijelu svemira od Čavoglava do Norvala, koju među hrvatskom inteligencijom širi i professor emeritus Joe Šimunić. „Za Dom spremni“ je stari hrvatski pozdrav – to je ta fantazija kojom će L. P. (55) tumačiti svoje veličanje fašizma, uz prizivanje opere Ivana pl. Zajca „Nikola Šubić Zrinjski“ iz 19. stoljeća, koja navodno dokazuje starinu nacističkog pozdrava u Hrvata.

Dvije lekcije

Tu će vam, gospodo državni službenici, možda zatrebati dvije kratke povijesne lekcije. Prvo, „Za Dom spremni“ nije stari hrvatski pozdrav. Nitko ga prije ustaša nije koristio, čak ni Ivan pl. Zajc. Poslušajte operu pa ćete vidjeti.
Drugo, i da jest u pitanju stari hrvatski pozdrav, to je zbog holokausta apsolutno nevažno. Taj pozdrav je toliko utkan u nacističku NDH da ga je nakon holokausta – čiji je i NDH akter - nemoguće promatrati u bilo kojem drugom kontekstu.

Gospodo državni službenici, promotrimo situaciju na primjeru Hitlerove Njemačke, čija je NDH bila žalosna ekspozitura.

Kao što je „Za Dom spremni“ bio službeni pozdrav NDH, tako je i zastava sa „svastikom“ bila službena zastava Trećeg Reicha. Pod pozdravom „Za Dom spremni“ odvio se Jasenovac, pod svastikom se odvio Auschwitz. Svaki Nijemac zna da je svastika kao povijesni simbol stara tisuće godina, da su je rabile drevne kulture Istoka i da arheološki nalazi u obliku svastike datiraju iz neolitika – svastika je, gle, starija čak i od hrvatske opere – ali se u Njemačkoj ne može dogoditi da netko nekažnjeno veliča svastiku u slavu hinduizma. Jer Nijemac zna da su nakon holokausta sva druga značenja svastike mrtva. Kako su hrvatski nacisti ubili svaku simboliku uzvika „Za Dom“, pa time i pozdrava „Za Dom spremni“, tako su i njemački nacisti ubili svu simboliku svastike.

Priznao djelo

Zanimljivo je da takav netko u Njemačkoj ne bi završio na obavijesnom razgovoru. Odnosno, ne odmah: prvo bi ga odvelo na psihijatriju, da se vidi je li čovjek normalan. Tek ako bi doktori ustanovili da nije lud, onda bi tek završio u apsu.

Razlika između Njemačke i Hrvatske je u tome što Podrug nakon jučerašnjeg javnog veličanja nacizma nije ni na psihijatriji ni u zatvoru, nego u Gradskom vijeću Splita. I zato se vi, poštovani službenici MUP-a i DORH-a, sada morate zajebavati s njim na obavijesnom razgovoru. Razumijem vas: ja sam već na nesretnika izgubio vremena. Ali pitanje je civilizacije.

Nego, kad već razgovaramo, apeliram da Podrugovo veličanje fašizma, i to na Dan oslobođenja Auschwitza, ipak ne sudite prestrogo, jer je počinitelj priznao kazneno djelo. Budući da je pri fašističkoj intervenciji u spomenik iskazao zavidne kamenoklesarske vještine, predlažem da mu pravna država kaznu pretvori u društveno koristan rad, gdje će te vještine doći do izražaja u duhu Ustava Republike Hrvatske. Neka filoustaša obnovi sve oštećene antifašističke spomenike u Splitu.

[skater]

Veliki Danilo Kiš, čovjek koji bi u evanđelju po Podrugu završio u Jasenovcu, kaže ovako: „Nacionalist u drugima vidi isključivo sebe – nacionaliste.“ Svi nacionalisti nisu fašisti, ali svi fašisti jesu nacionalisti, stoga je dirljiva Podrugova logika: misli, jadan, ako je on fašist, da sam i ja.

Po čemu je podrug Fašist? "Za dom spremni" nije dovoljan razlog da ga se proglasi fašistom. Uostalom, u čemu je problem ako je netko fašist? Vidim da samozvani antifašisti sebe smatraju moralnim vertikalama, savješću društva a nisu ništa drugo nego etnomazohisti, patološki altruisti, social justice wankeri.

Još malo gluposti Ćifuta Danila Kiša, tipično antifašistički:

Nacionalista je, po definiciji, ignorant. Nacionalizam je, dakle, linija manjeg otpora, komocija.

Nacionalista, u principu, ne zna ni jedan jezik, niti tzv. varijante, ne poznaje druge kulture (ne tiču ga se). Ali stvar nije tako prosta.

Ako zna neki jezik, što će reći da kao intelektualac ima uvid u kulturno nasleđe neke druge nacije, velike ili male, to mu znanje služi samo tome da uspostavlja analogije, na štetu onih drugih, naravno.

Nacionalizam je, dakle, prevashodno negativitet, nacionalizam je negativna kategorija duha, jer nacionalizam živi na poricanju i od poricanja.

Ili malo od filozofa, marksiste, Milana Kangrge:

Nacionalist je primitivna i nezrela osoba

Štoviše, valja imati na umu da je na seminaru za profesore etike u ožujku 2005., sasvim ozbiljno obznanio da "nacionalist nije čovjek" te da "desničar ne može biti intelektualac"

Intelektualno desničarsko dekonstruiranje, priglupog, primitivnog ljevičarskog filozofa, marksiste, Milana Kangrge:

http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20020904/forum01.asp

http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20021113/forum03.asp

Filozofi prakse ponovno jašu

http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20021127/forum02.asp

Na dan kad je Crvena armija prije 70 godina okončala nacističku industriju smrti

Misliš kao onda kada su antifašistički potamanili Poljake u Katinskoj šumi i za to antifašistički/boljševički optužili nacionalsocijaliste?

Pilić odgovara Podrugu: Tvoja su braća otvorila Auschwitz i Jasenovac, moja su ih zatvorila

Jasenovac je radio do 1947., nakon toga Goli otok.

Pod pozdravom „Za Dom spremni“ odvio se Jasenovac, pod svastikom se odvio Auschwitz... Duje Klarić

Pod pozdravom "smrt fašizmu, sloboda narodu" i pod crvenom zvezdom petokrakom odvio se Bleiburg, Gladomor, Veliki skog naprijed, Gulazi, napad na Republiku Hrvatsku od strane antifašističke JNA + četnika itd.

[QUOTE)Damir Pilić]Drugo, i da jest u pitanju stari hrvatski pozdrav, to je zbog holokausta apsolutno nevažno[/QUOTE]

Jebo te Holokau$t(TM). Po čemu su židovske žrtve vrjednije od ostalih naroda?

Damir Pilić - Splitting. Kako sam tražio Srbe po gradu

U romanu Splitting, zlokobno višeznačnog podnaslova „Kako sam tražio Srbe po gradu“ (koji bi u drugoj kulturi, recimo češkoj, mogao biti naslov kakve hašekovske humoreske), čitav se jedan svijet dobrih susjeda, prijatelja i školskih drugova dijeli, puca po šavovima i urušava. Utemeljena na iskustvu mladosti koja tek dozrijeva pod socijalističkim zgradurinama Splita kroz igru baluna, prva pijanstva, sitne krađe, markiranje nastave i smušeni, neobavezni seks, splitske djece koja odjednom, još u svojim zelenim godinama, doznaju kako „nismo svi isti“, ova proza precizno dočarava i demistificira vrijeme u kojem je dalmatinska metropola potresno i zauvijek mijenjala svoje lice. Radnja romana najvećim se dijelom zbiva u jednome od splitskih kvartova koje su nastanjivala vojna lica bivše JNA, uglavnom na službi u bivšoj Ratnoj luci Lora, u rasponu od Nove godine 1990. do 15. studenoga 1991., kada su prve granate s brodova tadašnje jugoslavenske mornarice pale na Split. Ispričana iz pozicije više likova, većinom maloljetnih srednjoškolaca, koji prema promjenama što nastupaju iskazuju više ili manje nerazumijevanja i otpora, ova se splitska priča doima autentičnijom i istinitijom od svega o tome dosad napisanog. Ovim se romanom novinar i publicist Damir Pilić nametnuo kao izvrstan pripovjedač, a Splitting definitivno spada u vrh recentne domaće prozne produkcije.

https://www.facebook.com/Gradjanska....94857650648128

Dok god u Hrvatskoj postoji i jedan jedini spomenik masovnom zločincu, kriminalcu i ubojici Josipu Brozu Titu, nitko nema pravo reći ni riječ protiv ovakvog splitskog spomenika.

Andres Escobar u svijetu bas nitko osim proustaskih ''snaga'' Tita sluzbeno ne smatra zlocincem. Ni UN, ni Sud za ljudska prava... Dakle ni jedno relevantno tijelo za ta i slicna pitanja u svijetu. Za razliku od kvislinskog ustaskog rezima koji je cvjetao pod nacistickom paskom.

Tito je u dlaku jednaki zločinac i kriminalac kao i Ante Pavelić, jedina razlika između njih dvojice jest ta što je prvi pobijedio u ratu, a drugi izgubio. Usput budi rečeno, Tito je proglašen desetim najveći ratnim zločincem u svjetskoj povijesti. I dok god ćete vi GA i ostali veličati Tita, dotle će i druga strana veličati Pavelića. Jadni ste i bijedni i jedni i drugi. Odreknite se Tita, pa će se i druga strana odreći Pavelića, ali dakako, vi to nećete nikad napraviti, nego ćete i dalje slaviti jednog notornog ratnog zločinca, kriminalca i masovnog krvnika, Josipa Broza Tita.

Andres Escobar kad vec pokusavas demagoski obmanuti citatelje, zasto ne velis tko je objavio taj famozni podatak da je Tito proglasen desetim najvecim ratnim zlocincem u svjetskoj povijesti? Njemacki zuti casopis. Nitko drugi. Ni jedno relevantno svjetsko tijelo zaduzeno za ta i slicna pitanja. Mi ne velicamo bas nikoga, ali cemo uvijek skociti kad je u pitanju ocita laz i velicanje fasizma koje se gura pod domoljublje. Nemamo se cega odreci, mi ne slavimo Tita. Ne slavimo bas nikoga. Za razilku od onih koji sveka godine od 1993. trce na mise za ustaskog ratnog zlocinca Pavelica.

GA, uopće se o Titu nema što raspravljati. To je osoba koja je Jasenovac zatvorila tek 1947. godine, i potom ga premjestila na Goli otok, gdje se i dalje, po uzoru na Hitlerov Reich, nastavilo sa fizičkom eksterminacijom svih političkih protivnika i nepodobnih. Zločinački ološ i ljudsko smeće, Josip Broz Tito.

Andres Escobar imas pravo na svoje misljenje, kao i mi na svoje. Tko je u pravu, pokazat ce kao i uvijek do sada, samo vrijeme.

--------------------------

http://www.counter-currents.com/2015/01/on-fascism/

On Fascism

Translator’s Note:

In the present brief article, Alain de Benoist sets forth a basic definition of “Fascism,” challenging by implication the unacceptable generalizations of this term by certain Liberal and Leftist scholars today. Benoist also makes it clear that Fascism is a time-bound phenomenon which arose in very specific circumstances, and is therefore not a metahistorical idea (as some pretend). This understanding allows one to differentiate it from other forms of Right-wing thought (whether we speak of Traditionalism, Revolutionary Conservatism, Identitarianism, or others) and also to recognize the necessity of doing away with the simplistic and outdated struggle of “Fascism” versus “anti-Fascism.”

Innumerable definitions of Fascism have been proposed. The simplest is still the best: Fascism is a revolutionary political form, characterized by the fusion of three principal elements: a nationalism of the Jacobin type, a non-democratic socialism, and the authoritarian call to the mobilization of the masses.

Insofar as it is an ideology, Fascism was born of a reorientation of socialism in a direction hostile to materialism and internationalism. Addressing itself to an electorate mostly of the Right, it has often had promoters among men of the Left. Neither racism nor anti-Semitism are consubstantial to it (Zeev Sternhell). In its concrete incarnations, it has been shaped by historical occurrences of the beginning of the 20th century (the First World War, the Soviet Revolution), by the general frame of the epoch (the modernization of the global society), and by the nature of its electorate (essentially of the middle classes, sometimes with a proletarian component).

The experience of the trenches along with disenchantment by technology, Jünger has written very well, has marked a fundamental breakage. During the First World War, society appeared to divide itself into two groups: the combatants and the others. Returned from the front, the first had the feeling of having conquered rights over those others who had not fought. The combatants had believed in a society where the virtues of war (courage, the spirit of camaraderie, permanent availability) would also reign in times of peace. The patriotic rhetoric, when it is developed on a foundation of class struggle, could not be but a deceptive illusion.

After the Great War there had been seen, for the first time, the coincidence of nationalist exaltation and the (relative) disappearance of social differences. In the end, it is also with the First World War that the anti-democratic spirit “ceased to seek its principal supports in the past” (Georges Valois). An explosive mixture. The Bolshevik Revolution, at the same time, shows that a revolutionary movement can come to power by mobilizing the masses. It introduces the idea of the new man and imposes the model of political commitment of the priestly type; a political apostolate. The forms taken by Fascism to avert the menace of Communism would often be mimetic forms: they imitated those of the opponent so much so that they could effectively combat it (Ernst Nolte).

Behind a discourse at times traditionalist, understood as archaic, Fascism has been fundamentally modernist: it has encouraged and sustained all the developments of science and of industry, has favored the emerging technocracy, has contributed to the rationalization of the economy and to the institutionalization of the welfare state. To the extent by which it had glimpsed the abolition of the social classes of the 19th century, and which, on the other hand, it had carried a will to power that it could not dismiss any of the tools placed at its disposal by techno-science, it could not act in any other manner. As Adorno and Horkheimer have already observed on the eve of the Second World War, Fascism, Communism, and the New Deal represented different versions of a project of social reconstruction where the State was called to play a principal function in the rationalization of the economy and in the reconfiguration of social relations.

At its foundation, Fascism is based upon the modern trilogy: State-People-Nation. All its effort is directed to making synonyms of these three terms, which are nowadays separated. Born over the sign of the Fasces, before anything else Fascism has wanted to appear like it. Thus it had wanted to bring together the social classes and the political families, opposed in another epoch, to consolidate the unity of the nation. This was at the same time its strength and its weakness. Obsessed by the unity, it has been the centralizer.

Pretending to avert the specter of civil war, it has engendered absolute hatreds, left as a fractured, irreparable heritage. Its Jacobinism, its subjective nationalism, is the source of all its failures: the one who tends to that unity necessarily excludes that one who does not allow himself to be driven to the unity.

That spirit of community, which has profoundly marked Fascism, does not permit Fascism to characterize it as its own. Fascism has not produced anything more than a particular version. In Fascism, the idea of community is vitiated by the conviction that that it must be animated and directed from the above, in a statist perspective, whereas a true community spirit is incompatible with statism.

The 20th century has without doubt been the century of Fascisms and of Communisms. Fascism was born of war and died in war. Communism was born of a political and social explosion and died in a political and social implosion. It could not have been Fascism if not in a given stage of the process of modernization and industrialization, a stage which now belongs to the past, at least in the countries of Western Europe. The time of Fascism and of Communism is finished.

In Western Europe, all “Fascism” today cannot be anything other than a parody. And the same occurs with the residual “anti-Fascism,” which responds to this phantasm with even more anachronistic words. It is because the time of the Fascisms has passed away that today it is possible to speak of it without moral indignation or complacent nostalgia, as one of the central pages of the history of the century which has just ended.

Source: Alain de Benoist, “El Fascismo,” Elementos: Revista de Metapolítica para una Civilización Europea No. 67 (15 Mayo 2014), pp. 9-10; http://issuu.com/sebastianjlorenz/do...67._fascismo_i.

[skater]

Nacionalist u drugima vidi isključivo sebe – nacionaliste.

Nacionalist u drugima vidi isključivo pripadnike svojeg plemena, naroda, nacije.

Svi nacionalisti nisu fašisti, ali svi fašisti jesu nacionalisti

Problem?

[caporegime]

ljevici nije uspjelo ni izazavt podršku pšričom o "legalnosti" prosvjeda.
i to baš ljevica, koja baštini jedino ono što ne da nije legalno nego je je očito kazneno djelo.
je li možda prvomajski prosvjed bio legalan?
je li che guevara došao legalno na vlast?
jesu li facebook tifusari iz 2011 prijavljivali svoje prosvjede pa tako i onaj u radićevoj?

[skater]

ljevici nije uspjelo ni izazavt podršku pšričom o "legalnosti" prosvjeda.
i to baš ljevica, koja baštini jedino ono što ne da nije legalno nego je je očito kazneno djelo.
je li možda prvomajski prosvjed bio legalan?
je li che guevara došao legalno na vlast?
jesu li facebook tifusari iz 2011 prijavljivali svoje prosvjede pa tako i onaj u radićevoj?

Ne usude se direktno napasti hrvatske branitelje pa im jedino preostaje glumatati brigu za poštivanje zakonskih propisa čime ispadaju smiješni.

[Picaferaj]

Ova tema je dobra ideja ali kad pogledaš sve maistream medije u Hrvatskoj i vidiš da u njima nema ništa osim propagande odma izgubiš volju za razotkrivanjem jer ne bi moga razotkrit ni 1% stranja da dan ima 24 000 sati umisto 24.

[Pleše S Vukovima]

Postoje lažne mirovine..Postoje čitava sela u Hercegovini koja su preko "rodijaka" u Zagrebu dobili lažne mirovine..To je javna istina.

[Galjego]

Postoje lažne mirovine..Postoje čitava sela u Hercegovini koja su preko "rodijaka" u Zagrebu dobili lažne mirovine..To je javna istina.

Imena?Koja sela?

[goran2hr]

Naravno da u igri velikih brojeva statistika čini svoje i da sigurno ima lažnjaka. Međutim te koji prozivaju branitelje (lažne mirovine, privilegije i tsl., još začinjeno famoznom brojkom od 500000, a "dobri" su im samo oni koji su poginuli - kao njima svaka čast), generaliziraju, obično zamolim da nabroje makar trojicu lažnjaka koje znaju i nikada ne dobijem odgovor (ne za trojicu, nego niti jednoga). Tako da je to kenjanje po braniteljima samo sebi svrha.
Osobno bi bio za reviziju broja i statusa branitelja (počev od notornog "branitelja" Ercega, "branitelja" novinara Kuljiša i tsl.), ali ne sa ciljem pljuvačine po braniteljima, nego upravo suprotno, da se stvari dovedu u red i izbaci tko tu ne spada. Za početak, pod povećalo bi trebalo staviti likove sa smiješno malim braniteljskim stažem, jer ljudi je nedostajalo i nije mi jasno kako je netko mogao odslužiti svojih 5 dana u gardi i časno se demobilizirati. Konkretno znam za dvojicu, čije je modus operandi bio da nekoliko dana dok se brigada okuplja, oni sakupljaju medicinske potvrde, traže veze i prije odlaska na frontu - oni su demobilizirani. Međutim , tih par dana im se priznaje u borački staž. A kako se brigada nekoliko puta mobilizirala i demobilizirala, oni su tijekom DR sakupili desetak dana boračkog staža i sada su - branitelji. Sve legalno (naravno da je nakon toliko godina nemoguće provjeriti te njihove "papire"). Ali bi trebalo donijeti odluku (zakon), pa da ih se legalno i briše sa popisa. Na fronti bili - nisu.