Tomislavgrad

[Grunf]

jebse Grunf...
ne znam zašto,ali se 5 minuta suzdržavam da ne pukem od smijeha otkad sam ovo pročitao...
a ne smijem se smijati...

https://www.youtube.com/watch?v=dZ4LCdPOPfE

[Inkvizitor]

Pobrisat ću vas s topića.

Ovo je ozbiljan thread

[Inkvizitor]

Arheološka istraživanje gradine Lib kod Tomislavgrada

[Inkvizitor]

Otvaranje tvornice "Metus" za proizvodnju dizala u Tomislagradu


https://tomislavcity.com/tomislavgra...PAIf7KEkjujwVg

[LOUNGELIQ]

Novo otkrice u opcini Tomislagrad

https://www.facebook.com/10817864427...type=3&theater

[Galjego]

Inkvizitoru čestitam na odličju, kao i svim ostalim pripadnicima brigade "Kralj Tomislav".

[Inkvizitor]

Hvala ti moj Galjego ali meni ti to priznanje iz ruku protuhosovca ne znači baš ništa

[Inkvizitor]

Jučer je održana proslava obljetnice formiranja brigade "Kralj Tomislav". Koja je bila sastavljena od Duvnjaka, Kuprešaka, Posušana i jednog voda stranaca. Bio je mimohod, polgaali su se vijenci a u dvorani KIC-a održana je i svečanost sa govornicima, predsjednikom Republika Hrvatske, bliskom rođakinjom poginule pripadnice brigade koja nosi isto ime i prezime kao i poginula, i lokalni političar o kojemu će kasnije nešto malo više. Nije bilo ratnog zapovjednika Željka Glasnovića ili ga barem nisu snimili. Uglavnom klasika kako to biva kod svake brigade pri takvim obljetnicama. Brigadu je poredsjednik Republike Hrvatske i odlikovao.

Bilo je to negdje u rane jesen mislim, sjedili smo na proplanku na krvavom Pomenu, na onom zadnjem platou prije surog Pisvira. Bio nas je jedan ojačan vod, tako oko 30-40 ljudi. Bili su mahom iz studentske bojnei da me sad pitaš što sam ja tada radio s njima, ne bi znao odgovorit, jer ja sam bio iz 4-te satnije 1-ve bojne brigade Kralj Tomislav. Studentska bojna je bila poznata po tome da je prošla teško stradanje u bici za kupres 1992-ge godine. Ležali smo na travi i pričali o svemu, možda baš o tom stradanju. Ilija Smiljanić je citirao završetak romana "na Drini Ćuprija" ono kad Austrougari miniraju most što staro i bolesno Alihodžino srce nije moglo izdržat. I dok je Ilija to govorio ja sam se ubacio sa zadnjim riječima iz knjige prekinuvši ga " gore na proplanku iznad prekinutog mosta sjedio je Alihodža i izdisao u kratkim trzajima". Ilija se digao iznenađen valjda što ja to znam a ja sam to naravno i izrekao i malo iz sujete da mu kažem da ne zna samo on kraj romana. Zajedno smo bili dva duvanjska gorštaka koji su eto i čitali ponešto. Malo kasnije osjetio sam kao da mi je glava eksplodirala. Kao da mi je petarda eksplodirala u glavi. Poskočio sam u šoku i nakon nekog vremena kad sam se pribrao skužio sam da je jedan od jučerašnjih govornika Ilija Papić koji je sjedio tik iza mene, opalio metak iuz puške, onako bezveze, tek da opali.

- Jesi ti normalan- budalo- dreknuo sam- mogao si mi probit bubnjiće- jebote kakav kreten pomislio san u sebi.

- Eto sve bi se roške neviste rasplakale- odgovorio je Ilija onako nadmeno i nezainteresirano.

Nisam znao d aje Ilija završio u politici, nekad smo se vidjeli par puta nakon rata i kratko porazgovarali. Onaj metak koji mi je prasnuo iza glave davno je pao negdje ispod Pisvira.

Čega se najviše sjećam iz rata. Lude mladosti. Dobrih i duhovitih ljudi. Svoje generacije. nekih već odavno nema. Sjećam se prvog terena kad smo Mario i ja potpuno neoprezno i amaterski na isto krvavim Babicama išli na proplanak gledat kako Srbi gađaju Šujicu, pa kad je odjednom zatutnjalo oko rovova sjetio sam se da sam ostavio pušku u plitkom improviziranom rovu i dok sam trčao prema rovu zaklanjajući rukama glavu od metaka koji su fijukali oko glave, kao da se branim od pčela, sjećam se da mi je samo jedna misao plovila glavom " kretenu poginut ćeš na prvom terenu bez puške u ruci". I kad sam dotrčao do plitkog rova bacio sam se u njega barm s jedno petara udaljenosti i uhvatio pušku i pomislio " dobro je, sad je sve dobro".

Sjećam se Arapaovine mjesta gdje smo doslovno hodali po gelerima i uzimali ih u ruku teške nazubljene, neke i veličine pedlja i ježili se kad bi mislili, što ostane od čovjeka kad ga nešto ovako pogodi.

Sjećam se Nidže iz Mesihovine koji je svaku večer zvao Radio TG da bi poslao pjesmu svojoj dragoj , pa kad bi se dokopao pive koju bi nam Burja s vremenaq na vrijeme poslao zavikao kao Herkul " Ako padne trica pala je i Hercegovina". Trica je naravno bio rov kojeg je Nidžo držao sa još nekim ljudima. Mene je u rov zapao Perić iz Kola koji je tada hodao sa Anicom Martinović.

Sjećam se Hosovca Stipure koji kad je dobio metak u nogu stopira na izlazu iz Prozora, sa sve onim šipkama koji vire iz noge da ga netko poveze u Donju Slatinu, sjećam se širokog i gromkog osmjeha u rumenog lica Sulje sa Sulića briga. Sjećam se najviše suza Ivše iz Bukovice one kobne noći 16. 12 1993-će kad nam je spoemnutom Pomenu poginulo u zasjedi tzv ABiH troje pripadnika. Pala je teška noć, grmilo je i sijevalo kao nikad, kiša se mješala sa snijegom a nama su stalno ispadala mrtva tijela iz gumenih nosila jer smo posrtali i padali na skliskoj strmini ne vidjevši prsta pred okom. Nikad se nisam osjećao jadnije.

Sjećam se još puno toga ali kad bi nabrajao vjerojatno bi prekinuli čitanje. Da me pitate osjećam li ponos ili išta slično nakon odlikovanja brigade, odgovor je ne. Ne osjećam ništa. Razloga je više a najbitnija su dva. Prvo kao što mora brigada biti dostojna odlikovanja možda još bitnije ili jednako bitno, mora biti dostojan toga onaj koji daje to odlikovanje. A ovoga koji je to dao, osobno smatram, malo je reći nedostojnim. Ne znači mi ništa odlikovanje od lika koji je dva puta napustio obljetnice hrvatskih bitaka zbog zastava HOS-a a za ploču poginulim HOS-ovcima rekao da je treba negdje baciti. Ja od takvih ljudi ne primam odlikovanje. I ne mislim da je on " Savla postao Pavao" nego mislim da onakav lukav, prepreden, rječit i ne bez retoričkih sposobnosti, da mu hrvatsko pitanje u Bih dođe kao štaka kojom šepa za srpsko-ruske interese". Zato i kaže u vremenu kad je velikosrpstvo nikad luđe, da nama Srbi više nisu neprijatelji. Iz čega je to izvukao, iz čega isisao. Možda iz novčanica kojim ga plaćaju. Mi se damo lako kupit, lako prevarit, dvije tri slatkorječive riječi i mi padamo, mi smo gotovi. Ljevica ne. Ona ima svoj ponos koliko god bili nakaradni bili. Možda s netko sjeća kako su ismijali i izviždali onu prevaru od Kolinde kad je izbacila Titovu bistu iz predsjedničkih dvora da bi se odma sutra išla pred istu takvu bistu poklonit pred lokalnom partizanijom. Mi to ne znamo. Da Milanović uzme zastavu HOS-a poljubi je i kaže "izvinite mrtvi i živi HOS-ovci" možda bi tada promjenio mišljenje. Možda.

Drugi je razlog što se ne osjećam kao pobjednik. Osjećam se kao poražen čovjek. Dopuštam da to netko vidi kao crnilo i da ne bi trebalo tako a nije ni kršćanski. A onda se sjetim da je na Veliku Subotu u Tomislavgradu pjevala ili bolje reći arlaukala izvjesna Džidža, i da je to lokalni portal uvelike reklamirao i onemogućavao komentare. Na Veliku Subotu kad su kršćani u tišini u isčekivanju Krisdtovog uskrsnuća. Ima još. Na sam Uskrs u Rami je pjevao neki cajkan. U Srbiji je na Veliki petak pjevala "Rozga bez mozga" a gost joj je bio Matija Cvek kojega sma čak mislim jendom vidio kao gosta na katoličkoj Laudato televiziji. Na Veliki Petak pjevati u Srbiji ????? Lovačka udruga iz Gruda snimila je spot di njih cijela hrpa pjevaju onu idiotsku pjesmu " Da sam mrav, mali mrav" i rade iste one idiotske pokrete kao Andrija Ojdanić Era čija je to pjesma i koji je zabavljao pijane i od krvi izbezumljene četnike u Vuteksovoj hali, dok su u isto vrijeme naše mučenike masakrirali na Ovčari. To su susjedi Blage Zadre, pomsilio sam, gledajući taj hrvatski jad i čemer kako se u potocima slijeva sa ekrana. Zagrebačku Arenu puni do zadnjeg mjesta srpski kriminalac i narkoman blisak poludjelom srpskom vladaru Aleksandru Vučiću, Aca Lukas.. Na veliku Gospu u Posušju najvaljuje se tucet srpskih cajkača i cajkana. Tko su ti ljudi iz Duvna, Rame, Posušja ma svih hrvatskih prostora, koji ne poštuju ni petak ni svetac, koji nam skrnave blagdane i tko je ta mladost koja u to doba ide na te travestije. Tko ih je odgajao. Čija su to djeca. Imamo li mi kao narod trun samopioštovanja. Očito nemamo. I zato nisam samo ja poražen. Svi smo poraženi. jer su našoj mladosti, našim curama uzori srpske kurvetine ( oprostite nemam prikladniji izraz) pa se nerijetko i oblače poput njih a momcima koji se još nisu pošteno obrijali uzori su srpski krimosi. I kad sam ja jednom pitao u nekoj FB grupi zašto načelnik Duvna ne prekine tu sramotu, dobio sam podsmijeh i odgovor..pa nije to posao načelnika. Ali Đurđevac za vrijeme picokijade zabrani cajke i u privatnim prostorima. Znači može se. Kad nećeš naćeš ispriku a kad hoćeš nađeš način. A oni gore Đurđevčani su po nasšim cajkačima nikakvi Hrvati, poluHrvati a ali mi Duvnjaci, Livnjaci i Posušani mi smo iber Hrvati. Sve se vidi tko je tko. Nisi ono što proičaš nego ono što radiš. A što radimo, od toga se povraća.

Prije neki dan kasd je bilo finale Lige nacija neka ekipa u hrvatskim dresovima mojih srednjih godina sa izbačenim trbusima i "žujom u ruci" raspalila je pjesmu druge iz dueta pjevača iz Vuteksove hale i to baš onu pjesmu koju je pjevala na onom clipu dok se klalo na Ovčari " nema mesta na jastuku kojeg nisam ljubila, žeeeljo moje žeeeljo moja". Derali su se i pjevali ti nosači hrvatskih drersova, isto porijeklom iz našeg kraja. Osjetio sam bijes sramotu i poniženje zamalo sam se zaletio među njih i zavikao" jel znate vi što to pjevate. Sklidajte te dresove, vi niste Hrvati nego kuarc od Hrvata". A onda sma pomsiulio. čemu. Vjerojatno bi ispao čudak, privela bi me policija a ove budale ionako ništa ne bi skužile.


Prije par mjeseci umro je Anto Zubak. Jedan od trojice preživjelih "Kobri" iz kobnog kamiona u Kašiću kad su izginuli pripadnici 3-će brigade. Umro je Anto. Sa 16 metaka u sebi. Otišao je da se nađe s dvojicom Majetića i Begićem koje su meci dizali u sjedeći položaj vjerojatno već mrtve. I svim ostalim poginulim suborcima. Mi smo zasada još tu. Poraženi i poniženi, kupljeni i sasvim mogućim isprikama koje sami sebi nalazimo, nepodnošljivom lakoćom.