Vidi, nisam ja od onih koji ne razumije nesretan polozaj Hrvata u Dalmaciji, pogotovo onih u priobalju. Itekako razumijem. Talijani su radili zlocine po cijeloj Dalmaciji, no ti zlocini (i "izdaja Pavelica i ustase") ne opravdava partizanski i jugoslavenski (a prije toga, orjunaski) zanos u mnogim dalmatinskim mjestima i selima. To su jednostavno cinjenice. Jesu li se mnogi Dalmatinci osvjestili, dakako da jesu. Ali neki jos uvijek nisu. A bogami danas im sve ide u prilog, da su se mnogi od njih opet poceli okrecati Titu i Jugoslavenstvu (vec su se okrenuli), pogotovo kada je "anti-fasizam" orwellovska valuta u rukama vladajuce klase. Sada je ponovno "in" biti dijete ili unuk partizana. Zanimljivo je da se to krilo ko zmija noge kasnih 80-ih i u Domovinskom ratu. Ma, ne. Nisu se djedovi borili za Jugoslaviju i za Beograd (to je krajnji rezultat te njihove borbe, i nece nikakva predaja Dalmacije od strane Pavelica to promijeniti - ma koliko god to tebi neodgovaralo), oni su se, kazu, "borili za Hrvatsku" u okviru Jugoslavije, pod Titom i partijom - jer je "Pavelic proda Dalmaciju... blah, blah, blah." Kako da ne.
U srzi Domovinskog rata je hrvatsko revolucionarstvo, ukorijenjeno u hrvatskom ustastvu. Hrvatski grb, nazivi cinova, podrijetlo gro pripadnika hrvatskih dragovoljackih snaga (ogromna vecina hrvatskih dragovoljaca ima domobransko i ustasko podrijetlo, zacinjeno s osvjestenim partizanskim sinovima i unucima) je sukus Domovinskog rata.
Ali zato je trebalo sve hrvatske branitelje (narocito, casnike) zakonski progoniti i izruciti Haagu - tako da bi jugoslavenski sinovi tim Hrvatima oteli pobjedu, i pod plastem "anti-fasizma," ponovno slavili Tita. Zapravo, nikada ga nisu niti prestali slaviti....
Ima jos nesto sto mi smeta kod nekih Dalmatinaca (i sam sam Dalmatinac, ne zaboravimo). Nesporno je velicanstveno kulturno i povijesno nasljedje dalmatinske Hrvatske, i nesporno je da je gubitak nekih dijelova Dalmacije bio nepopravljiva stvar, ali mi brate smeta bahatost nekih Dalmatinaca - kao da rezoniraju da ako Dalmacija ne postoji unutar Hrvatske drzave, da Hrvatska drzava ne mora postojati nikako (bolje je Jugoslavija, je li?)... zanimljivo je, medjutim, da neki drugi Hrvati -koji ne pripadaju RH - nemaju takav odnos prema Hrvatskoj. Nego je bezuvjetno vole. A istodobno ih mnoogi potomci partizana (pa, i medju njima, Dalmatinci) otvoreno pljuju... ako vec ne negiraju da su Hrvati uopce.
Dalmatinski Hrvati nikada nisu bili medju politicki promocurnjim (govorim o opcem stanovnistvu) Hrvatima, dapace, iz svoga iskustva mogu slobodno reci da spadaju medju politicki najnaivnijim i lakovjernima - te su izrazito skloni konverziji i mijenjanju zastava kada to pase i odgovara. Dalmatinci su mozda najhrabriji i najtalentirani Hrvati (u drugim podrucjima), ali su politicki telad. Da ne govorim sada da njihovo opce znanje povijesti ili prilika u opsirnom hrvatstvu jako odskudno i na nezavidnoj razini.