+ Odgovori na temu
Stranica 17 od 17 PrviPrvi ... 7 15 16 17
Prikaz rezultata str. 321/339

Tema: Dogodilo se na današnji dan

  1. #321
    Ugledni član kiler avatar
    Datum registracije
    Aug 2013
    Lokacija
    where the wild roses grow
    Poruke
    628
    današnji datum je još po nečemu važan za Mostar:



    Mostar se prvi put spominje 3. travnja 1452.



    Osnutak grada Mostara vezan je uz izgradnju dviju kula/utvrda, sredinom XV. stoljeća, vjerojatno u doba hercega Stjepana. Utvrda na desnoj obali Neretve zvala se Tara, a na lijevoj Helebija. Kula Herceguša je sagrađena neposredno uz kulu Taru. Služila je u obrambene svrhe, a i za čuvanje nekadašnjeg visećeg drvenog mosta. Izgrađena je za vrijeme herceg Stjepana, po kome je dobila i ime. I prvi pisani spomen Mostara vezan je uz ove dvije kule, piše Hrvatski Medijski Servis.

    Dubrovački izvještaj od 3. travnja 1452. opisuje kako se Vladislav Hercegović pobunio protiv oca Stjepana, otevši mu neke posjede. U izvještaju stoji: “ha preso quello di … Blagay et do castelli al ponte de Neretva (uzeo je … Blagaj i dvije utvrde na mostu na Neretvi). Mostar je u to vrijeme bio bitna strateška točka čiju jezgru je predstavljao lančani most preko Neretve na mjestu gdje je rijeku bilo najlakše premostiti, te jake kule uz taj most, s malenim naseljem oko te jezgre.


    https://kamenjar.com/mostar-se-prvi-...-travnja-1452/
    “Oprošteno jest griešnima: Zulumčaru, ubojici,
    Oprošteno svima, svima – Samo nije izdajici,samo nije izdajici”.

  2. #322
    poceo rat u Sarajevu

    https://youtu.be/NsU7FkeSd8A

    snimak je mjesec dva kasnije nastao

  3. #323
    Ugledni član kiler avatar
    Datum registracije
    Aug 2013
    Lokacija
    where the wild roses grow
    Poruke
    628
    https://narod.hr/kultura/video-8-tra...BA3w1Cy95I8YMM


    (VIDEO) 8. travnja 1992. HVO – vojna sila koja je obranila BiH od stvaranja Velike Srbije


    Prve udare u velikim bitkama u BiH u Kupresu, Bosanskoj Posavini i Livnu u obrani od četnika primio je HVO. Zasluga HVO-a je i to da je veliki broj mjesta i gradova u kojima su bila brojna srpska i JNA uporišta kao Mostar, Stolac, Jajce, Bosanski Brod, Derventa gdje su Hrvati bili relativna većina ili čak manjina došao pod kontrolu snaga HVO i države BiH. Nažalost, to isto muslimanske snage nisu, zbog nespremnosti vlasti SDA i Alije Izetbegovića, učinile u brojnim gradovima gdje su bili većina kao Bijeljina, Doboj, Zvornik, Foča, Višegrad, Brčko i dr.

    Zasluge HVO za obranu BiH su nemjerljive i bez HVO-a i Hrvata Bosna i Hercegovina bi šaptom pala kao pod Turke. Osim toga, HVO i HV su bili ključ oslobodilačkih akcija 1995. godine.

    Hrvatsko vijeće obrane (HVO) bilo je oružana snaga i najviše izvršno i upravno tijelo Hrvatske Republike Herceg-Bosne te glavna oružana snaga Hrvata u Bosni i Hercegovini za vrijeme Domovinskog rata. Osnovan je 8. travnja 1992. što se slavi kao Dan utemeljenja HVO-a. HVO je nakon Daytonskog mirovnog sporazuma definiran kao hrvatska komponenta Vojske Federacije Bosne i Hercegovine, a nakon reforme obrane 2005. godine, transformiran je u 1. pješačku (gardijsku) pukovniju, jednu od tri pukovnije u okviru Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.

    Dana 18. studenog 1991., hrvatsko političko vodstvo u Bosni i Hercegovini osniva Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu. Herceg-Bosna radi obrane Hrvata organizira Hrvatsko vijeće obrane (HVO) koji je službeno osnovan 8. travnja 1992. kao vrhovno tijelo obrane hrvatskog naroda u Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni i kao najviše izvršno i upravno tijelo Herceg-Bosne.

    Već dan-dva nakon službenog osnivanja HVO ulazi u velike bitke sa nadmoćnom srpskom vojskom i JNA oko Kupresa gdje je pretrpio velike gubitke, a od 13-23. travnja 1992. slama veliku ofenzivu Srba prema Livnu i njihov pokušaj proboja prema Hercegovini i Neretvi. 23. lipnja 1992. HVO osvaja prvu agresorsku vojarnu u Čapljini.

    Čak 6337 hrvatskih mladića poginulo je kao pripadnici HVO, uz brojne civile Hrvate Bosne i Hercegovine koji su bili žrtve strašnog rata od 1992-1995 godine

    HVO je imao ključnu ulogu u oslobađanju velikih dijelova Bosne i Hercegovine 1995. godine.



    Hrvatsko Vijeće Obrane – vojna sila koja je prva obranila BiH od Velike Srbije:

    https://www.youtube.com/watch?v=xKy6hh2z4iQ
    “Oprošteno jest griešnima: Zulumčaru, ubojici,
    Oprošteno svima, svima – Samo nije izdajici,samo nije izdajici”.

  4. #324

    Slavko Kvaternik proglasio nezavisnu državu Hrvatsku

    Hrvatski narode!

    Božja providnost i volja našeg saveznika, te mukotrpna višestoljetna borba hrvatskoga naroda i velika požrtvovnost našeg Poglavnika doktora Ante Pavelića, te ustaškog pokreta u zemlji i inozemstvu odredili su da danas pred dan Uzkrsnuća Božjeg Sina, uzkrsne i naša Nezavisna Država Hrvatska!

    Pozivam sve Hrvate, u kojem god oni mjestu bili, a naročito sve častnike, dočastnike i momčad cjelokupne oružane snage i javne sigurnosti, da drže najveći red i da svi smjesta prijave zapovjedničtvu oružane snage u Zagrebu mjesto gdje se nalaze, te da ciela oružana snaga smjesta položi zakletvu vjernosti Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i njenom Poglavniku. Cjelokupnu vlast i zapovjedničtvo cjelokupne oružane snage preuzeo sam danas kao opunomoćenik Poglavnika!

    Bog i Hrvati!

    Za Dom spremni!

    Proglas dr. Vladka Mačeka:

    Desetak minuta poslije proglasa g. Slavka Kvaternika dao je proglas putem radija i predsjednik HSS dr. V. Maček.
    U svom proglasu dr. Maček konstatirao je, da je današnjim danom g. Slavko Kvaternik proglasio nezavisnu Hrvatsku državu sa svojim povijesnim granicama te upućuje pristaše HSS slijedećim riječima:

    “Hrvatski narode! Pukovnik Slavko Kvaternik, vođa nacionalističkog pokreta u zemlji, proglasio je danas slobodnu i nezavisnu hrvatsku državu na cjelokupnom historijskom i geografskom području Hrvatske, te preuzeo vlast. Pozivam sav hrvatski narod, da se novoj vlasti pokorava. Pozivam sve pristaše HSS, koji su na upravnim položajima, sve kotarske odbornike, općinske načelnike i odbornike itd, da iskreno surađuju s novom narodnom vladom.”

  5. #325
    https://kamenjar.com/10-travnja-1992...YVH9lQhkl5Yxkw

    10 travnja 1992. poginuo heroj Domovinskog rata Robert Zadro – sin Blage Zadre i zapovjednik slavnog Turbo voda

  6. #326
    Neprijateljska emigracija Puntar2.0 avatar
    Datum registracije
    Sep 2016
    Poruke
    6,317
    10. travnja 1947. mladi hrvatski domoljubi s Marjana skinuli jugoslavensku i izvjesili 18-metarsku hrvatsku zastavu




    Frane Tente i njegovi prijatelji 1947. godine podigli su hrvatsku zastavu bez zvijezde. Komunističke vlasti osudile su ih zbog tog “neprijateljskog čina”.

    Davne 1947. g. mladi hrvatski domoljubi skinuli su jugoslavensku zastavu s Marjana u Splitu i postavili hrvatski barjak velik 18 metara.

    Umjesto jugoslavenske zastave na Marjan je postavljen hrvatski barjak velik 18 metara!

    Taj izuzetno hrabar i domoljubni čin bio je protest mladih Hrvata protiv nasilnog i zločinačkog komunističkog režima koji je provodio nasilje, teror i smrt diljem naše domovine.

    Jedan od sudionika ove izuzetno hrabre akcije, Frane Tente ubijen je godinu dana kasnije u Lepoglavi u 20-oj godini života.

    On je jedan od tisuća Hrvata i Hrvatica koji su mučeničkom smrću platili svoje domoljublje i građansku hrabrost usprotivivši se neljudskom i demoniziranom komunističkom režimu.

    Kamenjar.com svjedočanstvo objavljuje jer hrvatska javnost ima pravo znati za ovakve potresne priče iz nedavne mračne povijesti, a koje su ispisali krvlju hrvatski mladići i djevojke.
    Simbolika Marjana – „hrvatski barjak crven-bijeli-plavi“

    Simbolika vrha Marjana uvijek je bila hrvatska zastava, simbol hrvatstva i zadržala se tako do današnjih dana.

    Predstavljala je prkos Hrvata nenarodnim i nehrvatskim režimima. U jugokomunističkoj Jugoslaviji nakon rata na vrh je stavljena jugoslavenska zastava sa velikom zvijezdom petokrakom.

    Frane Bettini (22), Ivica Bavčević (22), Nikola Pensa (22), Jelka Betica (42), Vlaho Zelinak (45), Borica Jonić (20), Ruža Anić (19), Katica Šanić (20), Jakov Kirigin (19), bogoslov Tomislav Karaman (21, poslije svećenik i generalni vikar splitske nadbiskupije), Vjekoslav Matijević (20) učinili su hrabar čin kakav komunisti nisu mogli ni zamisliti da se može dogoditi u Hrvatskoj koja je bila već dvije godine pod terorom i brojnim mučenjima, progonima i ubijanjima „neprijatelja narodnog antifašističkog režima“.

    Na vrhu Marjanu skinuta je jugoslavenska zastava s crvenom zvijezdom i stavljen 18 metarski hrvatski barjak! Akcija je izazvala šok među splitskim komunistima i orjunašima .

    Istraga je počela, a već za dva tjedna uslijedila su uhićenja. Uhićeni su prošli užasni istražni postupak i izvedeni su pred sud. Optuženi su da podrivaju SFRJ, a u stvari su tiskali različite letke i pisali parole po ulicama.
    Optužnice mladim Splićanima

    Presuda je sadržavala još toga. Osim izvješene zastave, teretilo ih se za organiziranje udruženja koje je imalo za cilj nasilno djelovanje u svrhu rušenja ustavnog poretka u FNRJ (klasičan komunistički obrazac za likvidacije nepoželjnih skroz do 1990.), sastavljanje i rasturanje letaka s pozivom na otpor, pisanje parola tipa “Doli Tito” i “Živija HOP”, dizanje bune među seljacima u Žeževici, nabavu sanitetskog materijala za „odmetničke bande“ (za što su optužli Pensu), vrbovanje članova u HOP, pokušaj prebacivanja u „odmetničke bande“ (za što su optužili Jakova Kirigina) i dr. Režimska Slobodna Dalmacija od 31. svibnja 1947. spominjala je i kidanje slike Ive Lole Ribara, a vješanje hrvatske zastave nazvala je “vješanje ustaške zastave”, a akciju nazvala “izdajstvom ostataka fašizma”. To parolaštvo je potomcima sudaca ostalo na ustima kao sredstvo ucjene potomcima suđenih do današnjeg dana.
    Presude hrvatskoj mladosti i smrt Frane Tente

    Frane Bettini dobio je deset godina zatvora s prisilnim radom, Bavčević šest godina, Pensa sedam godina, Betica deset godina, Zelinka dvije i po godine, Jonićeva četiri godine, Anićeva tri godine, Šanićeva tri godine, Kirigin dvije godine, Karaman tri godine, Matijević 18 mjeseci a Tente tri godine zatvora.

    Najmlađi od njih, Frane Tente, nakon suđenja sproveden je u Šibenik, pa u Lepoglavu, te na izgradnju pruge Šamac – Sarajevo. Vraća se u lepoglavski zatvor kojim je tada upravljao zloglasni Josip Špiranec, major KNOJ-a, a čiji je izravni nadređeni u to vrijeme bio vjekovječni Josip Manolić, načelnik Odjela za izvršenje kaznenih sankcija u SUP-u NRH.

    Zapovjednik kaznionice, u kojoj su se redovito provodila maltretiranja političkih zatvorenika, odredio je da mladoga Franu zatvore u samicu samo u donjem rublju.

    Stavili su mu okove na noge i zatvorili u visoku prostoriju bez stakla, a pod su zalili vodom koja se na hladnoći smrzavala. Umro je u dvadesetoj godini 8. studenog 1948. godine u 16 sati, prema zatvorskom izvještaju, od ‘vodene upale porebrice i tuberkulozne upale mozgovnih opna’.

    Dr. Augustin Franić iz Dubrovnika, koji je i sam kao mladić odležavao kaznu kao “politički” u tom zatvoru, objavio je prije nekoliko godina dokumentaciju KPD Lepoglava; u knjizi je poimence naveo 205 osoba, redom političkih zatvorenika, koje su stražari u Lepoglavi ubili, a poimence i 223 osobe koje su umrle u kaznionici, od bolesti i rana, te iznio podatak o 12.500 tisuća političkih zatvorenika od 1945. do 1990. samo u tom komunističkom kazamatu.

    http://kamenjar.com/10-travnja-1947-...atsku-zastavu/
    ''Mi cemo lipo, ako oni hoce lipo. Ako nece, mi cemo radit svoj posa ''

  7. #327
    Ugledni član kiler avatar
    Datum registracije
    Aug 2013
    Lokacija
    where the wild roses grow
    Poruke
    628
    Na današnji dan 1993. godine poginuo je jedan od ratnih heroja, jedna od legendi iz vremena Herceg Bosne, Mario Hrkać – Ćikota.

    Život je položio u okolini Sovića kod Jablanice u borbama s Armijom BiH, sastavljenom od mudžahedina, pretače ISIL-a koje je osobno pozvao i podržavao predsjednik Republike BiH Alija Izetbegović.

    Ćikota i mnogi njegovi suborci bili su trn u očima zvijeri istreniranih za ubijanje, dovedenih s određenih područja arapskih i islamskih zemalja, gdje je obezglaviti čovjeka bilo sasvim normalno. Nažalost, takvu praksu pripadnici odreda EL-Mudžahid primijenili su i među Hrvatima i među Srbima, te su djelovali pod zastavom: “Naš put je džihad”.
    Zapovjednik Kažnjeničke bojne od 15. kolovoza 1992. (??) po kojem je 83. domobranska pukovnija iz Širokog Brijega nazvana njemu u čast nikad se nije predavao višestruko nadmoćnijim protivnicima i oni koji ga se sjećaju tvrde da je unatoč mladosti bio zapovjednik kojeg se poštivalo i zahvaljujući kojem su dobivene mnoge teške bitke.(grude.com)


    https://kamenjar.com/ratnika-rodila-...rala-bi-znati/
    “Oprošteno jest griešnima: Zulumčaru, ubojici,
    Oprošteno svima, svima – Samo nije izdajici,samo nije izdajici”.

  8. #328
    Neprijateljska emigracija Puntar2.0 avatar
    Datum registracije
    Sep 2016
    Poruke
    6,317
    U pripremama za ustrojavanje hrvatskih oružanih snaga 28. travnja 1991. ustrojena je i 4. brigada Zbora narodne garde, jedna od najboljih postrojbi buduće Hrvatske vojske.

    Brigada je bila sastavljena od skupine mladih redarstvenika (njih 130) koji su izašli iz središta za izobrazbu postrojbi za posebne namjene MUP-a PJP Kumrovec u Split su stigli 30. svibnja 1991. godine u Hotel Split. Većina je bila iz Livna, zatim iz Tomislavgrada, Kupresa, Širokog Brijega, Trebižata, Ljubuškog, Stoca i Bugojna. Prva baza (30. svibnja 1991.) im je bila hotel Split (nekoliko dana), a zatim se sele u hotel Resnik u Resniku.

    U kampovima Resnik, Trilj i Imotski započela je obuka i ustrojavanje glavnine ljudstva, ali i kontinuirano primanje novaka. Odmah je bilo jasno da ljudstvo neće biti problem nego najosnovnije naoružanje.

    Četvrta brigada nije imala vremena za obuku, pa je to učinjeno u hodu, tijekom borbenih zadaća koje su izvršavane pod geslom “In hoc signo vinces” (U ovom ćeš znaku pobijediti).

    Prvi borbeni zadatak 4. brigade bilo je oslobađanje i obrana Kruševa u srpnju 1991. Slijedile su obrambene ali i oslobodilačke akcije od Zadra, Sinja, Drniša, Šibenika, Vodica do oslobađanja Dubrovnika i dubrovačkog zaleđa u akcijama Lipanjske zore, Tigar i Vlaštica.

    Poslije južnog bojišta brigada je preustrojena te je uspješno sudjelovala u operaciji Maslenica u kojoj se potvrdila kao jedna od najboljih postrojbi Hrvatske vojske.

    Nakon Maslenice brigada sudjeluje u akcijama Zima 94, Skok-1 i Skok-2, Ljeto 95, a potom u akcijama Oluja, Južni potez i Maestral. U posljednjoj bitci rata na ulazu u Mrkonjić Grad poginuo je jedan od njezinih legendarnih zapovjednika Andrija Matijaš Pauk po kome je brigada poslije dobila ime „Pauci“.

    Tijekom Domovinskog rata Četvrta brigada nije znala za poraz niti za izgubljeni položaj pa je stoga tadašnji ministar obrane Gojko Šušak rekao: “Hrvatska vojska u svom sastavu ima sedam gardijskih brigada, sve dobro obučene i naoružane, ali samo je jedna koja je udarna, a to je Četvrta gardijska brigada”.

    Tijekom borbi za slobodu Hrvatske poginula su 194 pripadnika 4. gardijske brigade, 5 gardista su nestala, a 1600 njezinih pripadnika je ranjeno. Preustrojem Hrvatske vojske 4. gardijska brigada je postala dijelom nove Gardijske motorizirane brigade, a njezine simbole danas nosi 2. motorizirana bojna “Pauci”.

    http://kamenjar.com/28-travnja-1991-...brigada-pauci/
    ''Mi cemo lipo, ako oni hoce lipo. Ako nece, mi cemo radit svoj posa ''

  9. #329
    https://www.vecernji.hr/zagreb/prosl...anjeni-1316649

    Prošlo je 24 godine od raketiranja Zagreba: Ubijeno je sedmero ljudi, a brojni su ranjeni

  10. #330
    https://narod.hr/kultura/14-svibnja-...rvatske-drzave

    14. svibnja 1922. rođen dr. Franjo Tuđman – utemeljitelj moderne hrvatske države

  11. #331
    https://www.24sata.hr/news/bezbrizno...voncici-634716

    'Bezbrižno su se kupali kad su ih pokosili četnički zvončići'

  12. #332

    27. lipnja 1944. Zašto i za čiji je račun u bombardiranjima porušena Dalmacija



    Povjesničar Stjepan Lozo tvrdi da su brojne žrtve višemjesečnih bombardiranja Dalmacije i njenih gradova nakon pada Italije bile velikim dijelom i djelo obavještajne službe partizana, a još više četnika. Prema međunarodnom humanitarnom pravu koje se temelji na Ženevskoj i Haaškoj konvenciji, ratnim zločinom smatra se i nasilje nad civilima izvvršeno bombardiranjem iz zraka ili sa kopna.

    Bombardiranje Splita i Dalmacije, velike ljudske žrtve koje su zaboravljene, tek je jedna od tabu tema koja treba biti otvorena za proučavanje hrvatskoj znanosti, radi cjelovite istine o II. svjetskom ratu i njegovim žrtvama.
    Pred rat, prema posljednjem popisu iz 1931. Split je imao oko 40.000 stanovnika. U savezničkim bomardiranjima ubijen je najmanje 741 Splićanin, tisuće su ranjene i osakaćene, a veliki broj Splićana je napustio gotovo razrušeni grad za vrijeme bjesomučnih zračnih kampanji Saveznika.

    U četiri najstrašnija saveznička bombardiranja Splita najviše su stradali civili i njihova imovina. U bombardiranju 5. prosinca 1943. poginulo je 110 Splićana, 3. siječnja 1944. živote je izgubilo dvadesetak Splićana, početkom lipnja 1944. poginuo je 221 Splićanin, a krajem lipnja 1944. tridesetak građana, od kojih samo u rodu Krstulovića 13 članova obitelji. Porušeno je na desetke kuća, a ranjenih i osakaćenih bilo je na tisuće. Prema međunarodnom humanitarnom pravu koje se temelji na Ženevskoj i Haaškoj konvenciji, ratnim zločinom smatra se i nasilje (bombardiranje i slično) nad civilima.

    Zračno bombardiranje Splita koje su provodile savezničke snage trajalo je od rujna 1943. do kraja lipnja 1944. pri čemu je nad Splitom i bližom okolicom bilo 1890 naleta, 640 uzbuna i 71 bombardiranje, od kojih je najrazornije i najsmrtonosnije bilo bombardiranje u lipnju 1944., u kojem je poginulo 227 Splićana.

    Ovi zločini nad civilima Splita, ali i drugim hrvatskim gradovima koji su bombardirani kao Šibenik, Dubrovnik, Zadar, Kaštela, Omiš i drugi na jadranskoj obali do dana današnjeg obavijeni su velom tajne i šutnje, premda se radi o tisućama ubijenih ljudi, još više ranjenih i invalida, porušenim gradovima i masovnim zbjegovima.


    Samo da spomenemo strašan zločin u Kaštel Sućurcu kada je u prosincu 1943. bomba pogodila punu crkvu vjernika i ubila 65 osoba na misi, a ukupno 97 u Kaštelima toga dana. I ono što je najbolnije, te hrvatske žrtve zločina bombardiranja civilnih ciljeva bile su pripisane na popisu žrtava Jasenovca o čemu možete pročitati u tekstu Ubijeni Kaštelani na misi 1943. godine

    Tog prosinačkog dana na Split, Solin i Kaštela palo je čak 216 bombi svaka težine 250 kilograma, što je ratni zločin bez premca na ovim prostorima u II. svjetskom ratu.

    Prof. dr. Mihovil Biočić, ugledni liječnik i mještanin Kaštel Sućurca, dugogodišnji ratni ravnatelj splitske bolnice te bivši predsjednik Gradskog vijeća Kaštel Sućurca za objašnjava jednu veliku povijesnu podvalu koja se plasirala oko prosinačkih kaštelanskih žrtava:

    “Povjesničari su ustvrdili kako su 69 od gotovo stotinu žrtava savezničkog bombardiranja u Kaštel Sućurcu 5. prosinca 1943. poimence svrstani u Research institute Jasenovac u New Yorku kao žrtve Jasenovca, a nisu skončali u Jasenovcu nego pod kamenjem bombardirane crkve za vrijeme mise! Kako nitko od odgovornih političara i povjesničara koji dominiraju javnim medijima nije demantirao tu očiglednu neistinu?“, objašnjava i pita prof. Biočić.

    I stanovništvo Zadra, oko 25.000 ljudi, je gotovo u cijelosti otišlo iz grada 1943. i 1944. godine, zbog siline bombardiranja grada. U bombardiranjima je porušen najveći dio gradske jezgre, uključujući čitavu Novu rivu s 12 austro-ugarskih palača, glavna pošta i stambeni blokovi oko Foruma, Kalelarga (glavna zadarska ulica), škola kod crkve Sv. Krševana, zatim crkva Sv. Marije, Gospe od Zdravlja i baptisterij katedrale Sv. Stošije. Ništa od toga, osim crkvi, nije obnovljeno. Mnogi objekti koji su izgorjeli u ratu nisu rekonstruirani, već su rušeni, a njihovo kamenje korišteno za nasipavanje obale i cesta. Poznat je primjer gradskog kazališta (Teatro Verdi) koje je nekim čudom ostalo samo lakše oštećeno, da bi odlukom komunističkih vlasti bilo opljačkano i srušeno. Ratnim i poratnim razaranjima bio je više izložen zapadni dio Poluotoka, gdje se nalazila većina upravnih zgrada i pristaništa. Istočni dio, područje Varoša, je jedini dio središta Zadra koji je većinom očuvao prijeratni izgled.

    O zločnima bombardiranja Dalmacije pisao je i Jutarnji list: ZAŠTO SU SAVEZNICI PORUŠILI DALMACIJU?

    Povjesničar Stjepan Lozo, vrsni istražitelj događanja u II. svjetskom ratu došao je do zaključaka da su mnoga bombardiranja i žrtve bila uzrokovana traženjima Titovog štaba, ali još više i četničkih obavještajnih službi infiltriranih među saveznike. Najviše su bili bombardirani najveći gradovi Dalmacije Zadar i Split. Prema Lozi, Split je najviše bio razoren u povijesti upravo u bombardiranjima od 1943.-1944., a Lozo smatra da uopće ne postoji o tome svijest, da se to praktički skriva.

    Grad je bio potpuno pust, a ljudi izloženi stalnom teroru bombardiranja. Lozo tvrdi da ta bombardiranja nisu bila slučajna, što je dokazao u svojoj knjizi „Ideologija i propaganda velikosrpkog genocida nad Hrvatima“, već da su ih naručivali i četnici i partizani. Malignije naredbe su bile iz četničkog tabora jer su Amerikanci imali svoje ljude u Mihajlovićevom štabu do 1945. godine, a ključni ljudi za koordinaciju su bili Srbi iz Amerike, „pravi četnici“, kako tvrdi Lozo. Šef Američke misije u stožeru Draže Mihajlovića bio je „pravi četnik“ (dio intervjua koji o tome govori počinje oko 41:00 minute)
    https://narod.hr/kultura/video-27-li...sena-dalmacija

  13. #333

    Vidovdanski teroristički ustanak na hrvatsku državu u istočnoj Hercegovini

    Na sam Vidovdan 28. lipnja 1941. dogodio se jezoviti pokolj muslimana u mjestu Avtovac koje pripadalo kotaru Gacko. Tom prilikom stradalo je 47 muslimana, većinom žena i djece, a cijelo mjesto je spaljeno. Četnici su napali avtovačku oružničku postaju oko tri sata ujutro. Muslimansko stanovništvo borilo se s njima cijeloga dana sve do predvečer, kad im je nestalo municije. Jedan dio stanovništva uspio je pobjeći, a oni koji su ostali u selu, njih su četnici poklali i postrijeljali.

    Na životu ostali svjedoci potresno opisuju tešku sudbinu, koja je zadesila ovo mjesto u jugoistočnom djelu NDH. U službenom izvješću koje su dale vlasti NDH piše:

    „Četnici-komunisti napali su Avtovac 28. lipnja oko tri sata ujutro. Hrvatsko muslimansko stanovništvo borilo se s njima ciielog dana sve do pred večer, kad mu je nestalo puščanih naboja. Jednom dijelu stanovništva uspjelo je pobjeći u polje, a što je ostalo u selu, to su četnici-komunisti poklali i postrijeljali. Emin Tanović, seljak iz Avtovca, dao je u državnoj bolnici u Mostaru o tome pokolju pisani iskaz u zapisnik, kojega faksimile objavljujemo: “Na Vidovdan u jutro oko tri sata napali su naše selo Avtovac. Mi smo se seljaci cijeli dan borili. Kad nam je pred večer nestalo municije razbježali smo se sa djecom i ženama u polje i sakrili se po žitu u polju. Srećom su se četnici zadržali pljačkajući, i paleći selo, te smo nas nekoliko spasili glavu. Cijelo je selo bilo opkoljeno samo jedan put nije bio po kojem smo pobjegli u polje. Toga dana poginulo je naših četrdeset i sedam, većinom žena i djece, a cijelo nam je selo izgorjelo. Mene su ranili u nogu, a žena mi je s djecom pobjegla u drugo selo”.
    Nakon pokolja u Avtovcu situacija se pomalo smirivala, a težišta ustanka prebačena su prema drugim dijelovima NDH, napose području Like (Srb) i području Zapadne Bosne (Drvar, Grahovo).

    Ustanici iz istočne Hercegovine povukli su se većinom preko granice u Crnu Goru gdje su se pregrupirali. Velikim dijelom to je bio i odraz prvotnih neuspjeha u ljeto 1941. koji je doživjela ruska vojska u prvim sukobima s Nijemcima. Naime, Srbi su s oduševljenjem primili ulaz Rusije (SSSR) u rat, te u skladu sa mitovima o nepobjedivosti ruskog (ili srpskog) vojnika, očekivali brzu pobjedu Rusa ili poraz Nijemaca. To se nije dogodilo, dapače njemačka vojska je 1941. bilježila velike uspjehe i čak došla nadomak Moskve. Tek kasnije dolazi do obrata u II. svjetskom ratu, osobito nakon ulaska Amerikanaca u rat krajem 1941. godine.

    Vojne snage NDH, tek u formiranju, ušle su 8. srpnja 1941. u kotarsko središte Gacko, te je došlo do smirivanja situacije.

    No, bilo je to tek primirje pred nove sukobe.
    https://narod.hr/kultura/28-lipnja-1...jece-u-avtovcu

  14. #334
    https://www.24sata.hr/news/ubojstvo-...u-glavu-635934

    Ubojstvo Franje Ferdinanda: 'Zmiju treba udariti u glavu!'



    https://www.24sata.hr/news/dan-kada-...ljucene-636169

    Dan kada je Slobo najavio rat: 'Oružane bitke nisu isključene'

  15. #335
    https://www.express.hr/top-news/slob...ce=Vecernji.hr

    Slobine posljednje riječi: "Ovo je tek početak tragedije"

  16. #336

  17. #337
    Ugledni član kiler avatar
    Datum registracije
    Aug 2013
    Lokacija
    where the wild roses grow
    Poruke
    628
    Obilježena obljetnica smrti prvog predsjednika Hrvatske zajednice Herceg Bosne Mate Bobana



    U Grudama je danas obilježena 22. obljetnica smrti mr. Mate Bobana, nekadašnjeg predsjednika Hrvatske zajednice Herceg Bosne, Hrvatske Republike Herceg Bosne i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH.


    ...Mate Boban je rođen u Sovićima kod Gruda 12. veljače 1940. godine. Preminuo je u Mostaru 7. srpnja 1997. godine.

    Utemeljenje Hrvatske zajednice Herceg-Bosne pod predsjedavanjem mr. Mate Bobana i utemeljenje Hrvatskog vijeća obrane kao izvršne političke i vojne organizacije kojoj je na čelu bio predsjednik Mate Boban kao vrhovni zapovjednik, donijele su potpunu geostratešku prevagu u Domovinskom ratu, što pokojnog predsjednika Matu Bobana svrstava u red onih hrvatskih velikana koji će trajno biti upisani u hrvatsku povijest.

    Magistar, Mate Boban bit će upamćen i kao prvi predsjednik Hrvatske Republike Herceg-Bosne kao jedne od tri Republike u Bosni i Hercegovini.




    https://www.dnevnik.ba/vijesti/obilj...ne-mate-bobana
    “Oprošteno jest griešnima: Zulumčaru, ubojici,
    Oprošteno svima, svima – Samo nije izdajici,samo nije izdajici”.

  18. #338
    https://www.vecernji.hr/vijesti/tisu...renice-1331570

    Tisuće ljudi stižu na komemoraciju žrtvama Srebrenice

  19. #339
    Na današnji dan prije godinu dana. NEZABORAVNO!
    Posljednje uređivanje od Gelsey Azalea : 11-07-2019 at 16:31
    "My country, right or wrong; if right, to be kept right; and if wrong, to be set right.” (Carl Schurz)

+ Odgovori na temu

Pravila pisanja poruke

  • Ne možeš otvoriti novu temu
  • Ne možeš ostaviti odgovor
  • Ne možeš stavljati dodatke
  • Ne možeš uređivati svoje postove