+ Odgovori na temu
Stranica 13 od 15 PrviPrvi ... 3 11 12 13 14 15 PosljednjePosljednje
Prikaz rezultata str. 241/298

Tema: Dogodilo se na današnji dan

  1. #241
    Torcida old school. 55 g, 150/200(+ -)

  2. #242
    Samoubilački čin. Mogli su ubiti puno više ljudi ali su shvatili da su protiv njih mobilizirali seljački puk Hercegovine i dijelom Bosne, Njihove rođake možda. Njihova akcija u onakvom bipolarnom svijetu nije imala šansi za uspjet.

    u tekstu ima jedna greška, Ludvig Pavlović nije zarobljen prije upada. Ludvig Pavlović je napravio lažnu milicijsku tablicu sa znakom STOP kojim ja zaustavio vozača Franca Nabernika.

    Ludvig Pavlović je zarobljen na prijevoju Vaganj između Livna i Sinja. S njim je bio Vlado Miletić koji je tom prilikom ubijen. Miletića je ubio a Pavlovića zarobio načelnik policijske stanice Livno Stipe Pačar inače ujak novinara Ivice Đikića ( jabuka ne pada daleko od stabla).

    Čitao sam sve o feniksovcim još od Đorđa Ličine i njegove knjige "Dvadeseti čovjek" kojom on daje teoriju da je postojao dvadeseti član skupine koji je izdao grupu..ali činjenica je da za grupu nisu znale jugoslavenske vlasti dok nisu pustili vozača.

    Dakle idealisti koji su svjesno išli u smrt.
    Posljednje uređivanje od Inkvizitor : 20-06-2018 at 22:07
    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

  3. #243

    7. srpnja 1991. Brijunska deklaracija

    7. srpnja 1991. Brijunska deklaracija – što niste znali o Budimiru Lončaru koji je pregovarao s Tuđmanom na strani Jugoslavije?

    Na današnji je dan 1991 potpisana poznata Brijunska deklaracija, kojom je proglašenje hrvatske samostalnosti odgođeno na tri mjeseca. Učinjeno je to na poticaj Europske zajednice, čija su 3 ministra vanjskih poslova došla na Brijune. Bili su to Hans van den Broek iz Nizozemske, Jacques Poos iz Luksemburga i Joăo de Deus Pinheiro iz Portugala.

    Od njih je Hrvatima najpoznatiji Hans van den Broek, koji je kasnije bio i povjerenik EU. Zanimljivo je da je van den Broek svoju najmlađu kćer udao za nizozemskog princa i da je njen suprug sada u liniji nasljeđivanja nizozemskog prijestolja.

    Domaćin sastanka na Brijunima bio je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Korist od sastanka imala je Slovenija, jer je njime okončan rat u toj državi, tzv. Desetodnevni rat i napad JNA na Sloveniju. Slovenski predstavnici bili su predsjednik Milan Kučan, premijer Lojze Peterle, ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel i predsjednik parlamenta France Bučar.

    Jugoslavensku stranu u pregovorima predstavljali su savezni premijer Ante Marković, ministar vanjskih poslova Budimir Lončar, viceadmiral Stane Brovet i većina članova Predsjedništva SFRJ.
    https://narod.hr/kultura/7-srpnja-19...trani-hrvatske

  4. #244
    Ugledni član kiler avatar
    Datum registracije
    Aug 2013
    Lokacija
    where the wild roses grow
    Poruke
    544
    Danas je 21. godišnjica smrti prvog predsjednika Hrvatske zajednice,kasnije republike Herceg-Bosne,Mate Bobana...

    7. srpnja 1997.-7. srpnja 2018.
    “Oprošteno jest griešnima: Zulumčaru, ubojici,
    Oprošteno svima, svima – Samo nije izdajici,samo nije izdajici”.

  5. #245
    https://narod.hr/kultura/video-11-sr...-treci-svijetu

    (VIDEO) 11. srpnja 1998. Hrvatska-Nizozemska 2:1 – Vatreni treći na svijetu!

  6. #246
    Ugledni član kiler avatar
    Datum registracije
    Aug 2013
    Lokacija
    where the wild roses grow
    Poruke
    544
    https://narod.hr/hrvatska/miro-bares...movinskom-ratu


    Na današnji dan u mjestu Miranje Donje 1991. ubijen je Miro Barešić.



    Miro Barešić rođen je u Šibeniku 10. rujna 1950. godine te je bio hrvatski politički emigrant koji je velik dio svog života proveo van domovine. Već kao mladić suprostavio se jugoslavenskom komunističkom režimu te je odbio je služiti vojni rok u JNA smatrajući kako su Hrvatima ugrožena ljudska prava, zbog čega je osuđen na 6 mjeseci zatvora na Golom otoku.

    Nakon odsluženja kazne pobjegao je iz Jugoslavije u Švedsku. Povezao se s pripadnicima hrvatske političke emigracije, članovima Hrvatskog narodnog otpora. U suradnji s Anđelkom Brajkovićem i Antom Stojanovim organizirao je i izveo akciju kojoj je bio cilj puštanje hrvatskih politički zatvorenika u zamjenu za jugoslavenskog veleposlanika u Švedskoj Vladimira Rolovića 7. travnja 1971.

    Vladimir Rolović – specijalni zadatak protiv Hrvata u emigraciji

    Vladimir Rolović nije bio prosječan diplomat i običan veleposlanik. On je bio provjereni partizanski kadar, “oficir” zloglasne OZNA-e i zapovjednik komunističkog mučilišta Goli Otok, pričuvni generala-major JNA. On je došao u Švedsku po specijalnom zadataku jer se tamo okupljala “opasna ustaška emigracija”, kako su komunisti zvali sve hrvatske borce za slobodu.

    O tim je zbivanjima sam Miro Barešić rekao sljedeće: “Upravo u to vrijeme u Švedsku stiže za veleposlanika Vladimir Rolović poznat pod nadimkom “Crni Vlada”. Čim je došao odmah je zaprijetio da će “srediti” Hrvate, kao što je to činio i prije kao Titin general. Prijetio nam je i preko švedske televizije. Uvjeren sam da su Šveđani pogriješili što su dopustili da krvnik Rolović dođe u Švedsku...”
    “Oprošteno jest griešnima: Zulumčaru, ubojici,
    Oprošteno svima, svima – Samo nije izdajici,samo nije izdajici”.

  7. #247

    10.8.1991. - Ubijen Gordan Lederer



    Na današnji dan, 10. kolovoza 1991, ustrijeljen je snajperskim metkom filmski umjetnik i snimatelj HTV-a Gordan Lederer, jedan od najpoznatijih civila i novinara ubijenih u Domovinskom ratu. Taj zločin dogodio se na brdu Čukuru iznad Hrvatske Kostajnice, gdje je Lederer snimao hrvatske borce u akciji tijekom neprijateljskih napada na Pounje.
    Njegovo ubojstvo snajperom na današnji dan nije bilo slučajno. Informativni program RTS-a objavio je sljedećeg dana intervju sa snajperistom koji je pucao. Taj je ubojica prepoznat kao Milan Zorić iz Siska. Protiv njega su podignute dvije optužnice, no do današnjeg dana nije kažnjen za počinjeno djelo.

    Gordan Lederer, koji je slikom prenosio istinu u svijet o agresiji jugoarmije, iskrvario je na putu do Zagreba u vozilu Hitne pomoći. Njegova agonija trajala je od ranog poslijepodneva. Preminuo je u noći. Da je general JNA Rašeta odobrio toliko traženi helikopter, Lederer bi brže stigao do bolnice u Zagrebu i vjerojatno ne bi iskrvario.

    „Banijska ratna praskozorja“ – nezaboravni filmski uradak Gordana Lederera

    Gordanov najpoznatiji ratni filmski uradak je kratki film „Banijska ratna praskozorja“ gdje prikazuje mlade hrvatske gardiste iz 1. brigade u izviđanju Pounja. Hvatajući kamerom izraze lica mladih vojnika bačenih u „paukovu ratnu mrežu“, gdje nikada nisu željeli biti, „Banijska ratna praskozorja“ postaje jedan od klasika Domovinskog rata. Mir prekrasne prirode doline rijeke Une, mladost i život koji je pred mladićima iz filma narušava tragedija rata i uništenje koje taj rat donosi. Ljepotu bratskog zajedništva, idealizma i predanja ideji slobode hrvatskih vojnika na poseban način dočarava glazba grupe Dire Straits „Brother in Arms“.
    Ovaj film inspirirao je mnoge hrvatske mladiće da se s velikom odlučnošću i hrabrošću dragovoljno prijave u obranu domovine koja je već krvarila, te i oni postanu „braća po oružju“, spremni položiti svoje živote jedan za drugoga i slobodu hrvatskog naroda.

    Grad Hrvatska Kostajnica je na mjestu gdje je Gordan Lederer pogođen postavila spomenik izrađen po nacrtu njegovog oca, Prvislava Lederera. Do spomenika vodi ulica Gordana Lederera.


    https://narod.hr/hrvatska/10-kolovoz...h-praskozorja#

  8. #248
    Iako Zakon o općem oprostu ne brani kažnjavanje ratnih zločinaca, taj Zakon je hrvatsko pravosuđe primijenilo da bi oslobodilo ubojicu Gordana Lederera.

    Protiv Milana Zorića hrvatska država vodila je dva kaznena postupka. Prvi postupak vođen je pred tadašnjim Vojnim sudom u Zagrebu zbog kaznenog djela oružane pobune. Taj postupak okončan je tako što je Vojni sud u Zagrebu 1996. godine primjenom Zakona o općem oprostu protiv Milana Zorića obustavio kazneni postupak, piše Jutarnji list.

    > Abolicija je značila potpuni oprost, ali Zakon o općem oprostu ne brani kažnjavanje ratnih zločinaca

    Drugi postupak protiv Milana Zorića, vođen je na Županijskom sudu u Sisku 1999. godine. Zoriću je suđeno za kazneno djelo ubojstva iz članka 34. Krivičnog zakona RH. U tom postupku Županijski sud u Sisku je donio presudu kojom je je Milan Zorić u odsutnosti proglašen krivim za ubojstvo Gordana Lederera te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Na tu se presudu Milan Zorić žalio te je Vrhovni sud Republike Hrvatske 18. rujna 2002. godine donio presudu kojom je presuda Županijskog suda u Sisku preinačena, te je na temelju članka 353. točka 5. Zakona o kaznenom postupku protiv Milana Zorića optužba odbijena s obrazloženjem da se radi o presuđenoj stvari i to stoga što je protiv Zorića Vojni sud u Zagrebu primjenom Zakona o općem oprostu obustavio kazneni postupak.
    https://narod.hr/hrvatska/ratni-snim...akon-o-oprostu

  9. #249
    4. rujna 1993. Francois Mitterand: ‘Volim Srbe, da, i što…Hrvati su ti koji su tlačili 700.000 Srba’

    Važno je istaknuti da je François Mitterrand, gorljivi socijalist, bio u bliskom kontaktu sa masonskom ložom Velikog Orijenta Francuske.

    Bio je veliki protivnik priznanja Hrvatske i BiH, te je tijekom cijelog rata na razne načine davao zaštitu agresiji Srbije i čak spriječio vojnu intervenciju protiv bosanskih Srba. Više puta je, čak otvoreno, pokazao političke neprijateljske namjere prema Hrvatima.

    Na današnji dan 1992. godine Mitterand se suprotstavio blokadi zračnog prometa u BiH, od čega je najveće koristi imala agresorska Srbija koja je jedina, praktički, posjedovala zračne vojne snage.

    Francois Mitterand, gorljivi ljevičar i socijalist, te predsjednik Francuske od 1981. do 1995. jedna je od osoba koja se gorljivo borila protiv priznanja Hrvatske (i BiH), te čak otvoreno stao u zaštitu agresorske Srbije. Njegovo političko djelovanje nanijelo je mnogo štete Hrvatima u vrijeme rata i okupacije dijelova Hrvatske.

    U lipnju 1992. godine iznenada posjećuje Sarajevo, uspostavlja zračni most s humanitarnom pomoći za opkoljeni grad, te zapravo tako sprječava moguću zapadnu vojnu intervenciju protiv bosanskih Srba.

    Time je prepustio Sarajevo i ostatak BiH uništavanju od strane srpskih snaga.

    François Mitterrand je bio u bliskom kontaktu s masonskom ložom Velikog Orijenta Francuske, prema knjizi La politique des francs-maçons, Ed. Roblot, Paris, 1973, str. 21-29.

    Anido Mirilo u djelu „Slobodno zidarstvo – što je to?“ tvrdi da je u francuskoj vladi Mauroya 1981. godine, kada je na vlast kao predsjednik stupio Mitterand, bilo čak deset slobodnih zidara ili popularnije masona. To je bio potpuni obrat situacije s obzirom na degaullovsku Francusku nakon II. svjetskog rata, koja je na svaki način gajila samostalnost i nacionalnu samobitnost Francuske izvan nametnutih (masonskih) ideja podjele na lijevo – desno.

    Mitterand je bio predsjedavajući tajnik Socijalističke partije Francuske. Godine 1972. zajedno s komunistima oblikovao je ljevičarski savez Union de la gauche.

    Čudesna je bila Mitterrandova ustrajnost kojom je branio agresiju Srbiju na Hrvatsku i BiH, pokušavajući relativizirati krivnju Srbije za sve što se događalo u postjugoslavenskim ratovima.

    U avionu koji ga je iz Lisabona vozio u Sarajevo, povjerio se svom ministru Bernardu Kouchneru (a on prenio u knjizi „Ce que je crois”, “U što vjerujem” ili “Moje vjerovanje”): „Dok sam ja predsjednik Francuske, francuski vojnik neće pucati na srpskoga vojnika.” Na izravno pitanje: zašto toliko razumijevanja za Srbe, Mitterrand je dao odgovor, a ministar Kouchner citira samoga Mitterranda: „Vidio sam kako u njemačke logore dovode najjadnije, najsiromašnije ljude, koje su najviše tukli; to su bili Srbi, jedini koji su se znali opirati nacističkim divizijama i sami sebe osloboditi.”

    Svojoj savjetnici za medije, novinarki Laure Adler, na slično pitanje: “Jeste li favorizirali Srbe, a ako jeste, zašto?”, odgovorio je još izravnije: „Volim Srbe, da, i što? Kako zaboraviti njihovu hrabrost u 2. svjetskom ratu? Hrvati su ti koji su tlačili 700.000 Srba”, bilježi ona u knjizi Dnevnik iz Elizejske palače.

    Za jednostranu prosrpsku politiku predsjednik Mitterrand imao je podršku najviše u ministru vanjskih poslova Rolandu Dumasu, koji je bio njegov mikrofon i zvučnik. Odvjetnik i intelektualac Robert Badinter, na mjestu predsjednika Arbitražne komisije, nije slijedio Mitterandove upute da su granice među republikama bivše Jugoslavije samo „administrativne” i da su, dakle, podložne promjenama, nego je priznao legitimnost granica među novim državama.

    Nakon što je u ljeto 1991. u Elizejskoj palači sreo Franju Tuđmana i Slobodana Miloševića, francuski je predsjednik u razgovoru s J. Danielom ostavio dojam čovjeka koji je pogriješio, ali nije u stanju ispraviti pogrešku.

    „Vjerujem da mogu otkriti u vezi sa S. Miloševićem”, piše J. Daniel, “da se Mitterrand kladio na toga čovjeka i da je izgubio okladu”.

    Daniel Rondeau u knjizi „Mitterrand et nous” (Mitterrand i mi) zamjera službenoj politici Francuske što je „izabrala svoju, srpsku stranu, a da to nikad nije priznala”.

    „Štedeći stalno Slobodana Miloševića, odbijajući podršku srpskim demokratima u Beogradu, održavajući svjesno konfuziju oko središnjeg pitanja napadača i napadnutoga, Francuska je podržavala mir pobjednika. Ne bilo kojeg pobjednika, nego pobjednika koji je ubijao, silovao, protjerivao u ime čistoće krvi!”

    Lažnom doktrinom „ne dodavati rat na rat”, François Mitterrand je objektivno potpomagao ratovanje među „plemenima”, kako je posprdno znao zvati narode koji su imali povijest, kulturu i državnost, ako ne i države, kojima su težili.

    Odlaskom u Sarajevo, napravio je – kako piše povjesničar Michel Winnock u biografskoj knjizi „Mitterrand” – diverziju: nije niti spomenuo agresora, otvaranjem humanitarnog koridora dao je Bošnjacima lažnu nadu, a zapravo spriječio vojnu intervenciju, na koju je Zapad bio spreman, pokupio diplomu počasnog građanina Sarajeva (za koju je Susan Sontag trebala provesti u opkoljenom gradu šest mjeseci) i nakon nekoliko sati vratio se (ne)obavljena posla.

    Mitterand – čovjek koji je volio i stvarao povijest koju nije poznavao

    I u letu avionom Mitterand je znao podučavati svoga ministra Kouchnera kako „povijest pritišće ovu regiju (Jugoslaviju op.)”, kako je „Europa suočena s njemačkom nestrpljivošću” i kako „nekoliko užarenih intelektualaca” neće promijeniti njegovo mišljenje o tome da Francuska nema nikakvog interesa intervenirati protiv srpskih snaga.

    Da nije umro prije Mitterranda, vodeći francuski liberalni mislilac Raymond Aron mogao je u slučaju njegovih povijesnih nesnalaženja citirati sebe samoga, a da ne zvuči kao tautologija: „Ljudi koji stvaraju povijest ne znaju povijest koju sami stvaraju.”

    Nažalost, povijest najčešće kreiraju ljudi koji nemaju stvarnog kritičkog i neutralnog odnosa prema povijesti, a misle da o njoj mnogo znaju. Što se tiče Hrvatske, Mitterand je bio pogrešan čovjek u pogrešno vrijeme na čelu jedne od najvažnijih država svijeta. Čovjek koji je mogao učiniti mnogo više i spriječiti fašističku Srbiju da u ime krvi i tla izvrši etničko čišćenje i genocid u Hrvatskoj i BiH.

    Mitterand je, kao gorljivi ljevičar i socijalist, bio posljednji zapadni državnik koji je posjetio propalu garnituru diktature DDR-a, što je, politički, bila poruka podrške režimu koji se opirao promjenama; prvi koji je uputio čestitku nedoraslim „pučistima” u Moskvi, što je propagandno moglo značiti odricanje od Gorbačova kao arhitekta promjena u komunističkom bloku; i prvi i posljednji koji je u jugoslavenskoj krizi bio na strani Miloševićeve velikosrpske politike.

    Što se tiče Hrvatske, usprkos mnogim utjecajnim pojedincima iz Francuske koji su pomagali naš narod i davali podršku našoj borbi, službena politika Mitteranda i Francuske zapamćena je među Hrvatima kao – okretanje leđa žrtvi koja umire.

    Narod.hr

  10. #250
    https://narod.hr/kultura/9-rujna-149...rbavskom-polju

    9. rujna 1493. Lika – strašna sudbina hrvatskog plemstva na Krbavskom polju

  11. #251
    U krvavoj operaciji "Neretva 93" tzv Abih dogodili su mnogi teški ratni zločini za koje nitko nikad od komande tzv ABiH nije odgovarao.

    jedan od najtežih i najmostruoznijih bio je zločin u Grabovicia zločin je time teško objasnit jer se selo već mjesecima nalazilo pod kontrolom tzv ABiH.

    https://www.grude.com/clanak/?i=76078
    Posljednje uređivanje od Inkvizitor : 13-09-2018 at 14:20
    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

  12. #252
    Citiraj Prvotno napisano od Inkvizitor Vidi poruku
    U krvavoj operaciji "Neretva 93" tzv Abih dogodili su mnogi teški ratni zločini za koje nitko nikad od komande tzv ABiH nije odgovarao.

    jedan od najtežih i najmostruoznijih bio je zločin u Grabovicia zločin je time teško objasnit jer se selo već mjesecima nalazilo pod kontrolom tzv ABiH.

    https://www.grude.com/clanak/?i=76078
    Nekad KOS-ov danas BIA-in agent Sefer Halilović je to naredio. Neki nižerangirani oficiri muslimanske ABiH su napravili višesatni dokumentarac gdje su dokazivali njegovu krivnju za te zločine. Otvoreno ga optužuju da je sve znao i rukovodio.

  13. #253
    https://narod.hr/hrvatska/video-da-s...i-jug-hrvatske

    (VIDEO) ‘Da se ne zaboravi’ – prije 27 godina počeo napad na Dubrovnik i jug Hrvatske!

  14. #254
    https://narod.hr/kultura/1-listopada...u-zaledu-omisa

    1. listopada 1942. Gata – strašan četnički pokolj ostavio za sobom smrt, plač i zgarišta u zaleđu Omiša

  15. #255
    https://narod.hr/kultura/1-listopada...-u-jugoslaviji

    1. listopada 1929. Ante Mladinić-Biće – što se genijalni trener jedini usudio napraviti u Jugoslaviji?

  16. #256
    https://narod.hr/kultura/video-5-lis...cnoj-slavoniji

    (VIDEO) 5. listopada 1991. Nuštar – kako su Srbija i njeni zločinci odlučili uništiti Hrvate u Istočnoj Slavoniji?

  17. #257
    https://narod.hr/kultura/7-listopada...linskoj-komori

    7. listopada 1942. Beograd – znate li za strašno ubijanje Židova iz Srbije u pokretnoj plinskoj komori?

  18. #258
    https://www.24sata.hr/news/spustili-...-danima-593877

    'Spustili smo se u podrum, a župnik je mrtav ležao na podu'

  19. #259
    https://narod.hr/kultura/8-listopada...e-kratke-puske

    8. listopada 1942. pokolj u Rami – četnici ubili svakog dječaka koji je bio veći od talijanske kratke puške

    Vojvoda Petar Baćović nakon Prozora šalje 23. listopada brzojav Draži Mihailoviću, u kojemu stoji: “U operacijama Prozor zaklano preko 2000 Šokaca i Muslimana. Vojnici se vratili oduševljeni.”

  20. #260
    https://narod.hr/kultura/9-listopada...jegovi-suborci

    9. listopada 1995. Andrija Matijaš Pauk: “Moja stranka je Hrvatska vojska, a politika je mlaćenje prazne slame!”

+ Odgovori na temu

Pravila pisanja poruke

  • Ne možeš otvoriti novu temu
  • Ne možeš ostaviti odgovor
  • Ne možeš stavljati dodatke
  • Ne možeš uređivati svoje postove