+ Odgovori na temu
Stranica 12 od 12 PrviPrvi ... 2 10 11 12
Prikaz rezultata str. 221/236

Tema: Dogodilo se na današnji dan

  1. #221
    Član u nastajanju kiler avatar
    Datum registracije
    Aug 2013
    Lokacija
    where the wild roses grow
    Poruke
    414
    ...Krilnik Jure Francetić je mučenički umro u Slunju, noću pred zoru 27./28. prosinca pa treba pisati datum njegova pokoja 28. prosinca 1942. godine, a ne 27. prosinca, kako se često pogrješno pisalo, piše Kamenjar.com

    ...Potkraj ožujka, na čelu Crne legije, prodire u istočnu Bosnu i izbija na Drinu. Tim pothvatom je postao nacionalni junak, a 24. travnja odlikovan je Vojničkim redom željeznoga trolista III. stupnja s hrastovim grančicama. Potkraj svibnja boravi s I. bojnom Crne legije u Makarskoj i Vrgorcu, zatim odlazi u Mostar i zbog talijanskog pritiska vraća se u Sarajevo.

    ...Letio je u Gospić 22. prosinca 1942. gdje je trebao preuzeti dužnost zapovjednika Operativnog područja Lika. Zrakoplov kojim je upravljao zastavnik Mijo Abičić se prisilno spustio u selo Močila kod Slunja. U sukobu sa seoskom partizanskom stražom i seljacima teško je ranjen u glavu. Kada su u partizanskom štabu saznali je u zrakoplovu bio Francetić, premjestili su ga u samostan u Slunju i pokušavali zaliječiti s ciljem da ga razmjene za veliki broj zarobljenih drugova. Operirali su ga dr. Franc Kleinhappel i dr. Boško Božović, ali Francetić nije preživio.

    Umro je u slunjskoj bolnici (27?) 28. prosinca 1942.,. Dva dana nakon Nove godine i u Zagrebu je objavljeno da je Jure Francetić nestao, a da je poginuo službeno je potvrđeno tek 30. ožujka 1943.

    ...Dakle, znade se za grob pokojnog krilnika Jure Francetića i pokojnog poručnika Mije Abičića. Zato ovo posebice ističem, da se ne piše kako se za grob ne zna.
    Ponavljam: Zajednički grob pokojnog viteza, uzornog hrvatskog ustaše, suosnivača i zapovjednika legendarne Crne legije Jure Francetića i pokojnog domobranskog zastavnika, pilota Hrvatskog zrakoplovstva Mije Abičića je u bivšem selu Močila, u bezdani nedaleko močilarskog bunara. Nisu sami, nego dijele pokojničku sudbinu sa stotinama Hrvata, koje su bezumni i bezdušni srbskočetnički i srbskokomunistički zločinci poubijali samo zato jer su bili Hrvati i kao takvi djelovali hrvatski i borili se za slobodnu i nazavisnu državu Hrvatsku.

    https://kamenjar.com/pred-zoru-27-28-pr ... ancetic-2/
    “Oprošteno jest griešnima: Zulumčaru, ubojici,
    Oprošteno svima, svima – Samo nije izdajici,samo nije izdajici”.

  2. #222
    Legendarni hrvatski vojskovoda. Tito je rekel da ce za njega dobiti pola Jasenovca u razmjeni, ako ga spase.

  3. #223
    Član u nastajanju kiler avatar
    Datum registracije
    Aug 2013
    Lokacija
    where the wild roses grow
    Poruke
    414
    Zar nije to ona priča da je Pavelić davao pola Jasenovca za njega ako mu spase život i vrate ga vlastima NDH?
    “Oprošteno jest griešnima: Zulumčaru, ubojici,
    Oprošteno svima, svima – Samo nije izdajici,samo nije izdajici”.

  4. #224
    Nisam sad ni sam siguran. Moram provjeriti.


  5. #225

    2. siječnja 1945. rođen Slobodan Praljak

    2. siječnja 1945. rođen Slobodan Praljak – Borimo se za svoj dom, svoju obitelj i svoj narod!



    Bog je na našoj strani i s njim ćemo pobijediti ovu nepravdu, kao ono nekoć s krunicom u Domovinskom ratu. Borimo se uvijek za svoj dom, za svoju obitelj, za svoj narod, baš kao što je to činio i pokojni general Slobodan Praljak, rekao je fra Miljenko Stojić.

    Na današnji dan 2. siječnja 1945. u Čapljini, rođen je general-pukovnik Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane Slobodan Praljak. Bio je predstavnik Ministarstva obrane Republike Hrvatske u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni i Hrvatskom vijeću obrane i načelnik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane tijekom 1993. godine. Pravomoćno je osuđen na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. Slobodan Praljak je izricanje drugostupanjske presude prekinuo ispijanjem bočice otrova u raspravnoj dvorani Haaškog suda za ratne zločine, uz uzvik: „Slobodan Praljak nije kriv!“.

    Znatan dio javnosti Hrvatske i BiH doživjeli su presudu Slobodanu Praljku kao veliku nepravdu.

    Slobodan Praljak bio je, možemo to slobodno reći, genij koji je završio paralelno tri zahtjevna fakulteta. Godine 1970. diplomirao je na elitnom Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu s vrlo viskom prosjekom ocjena koji dosižu samo najbolji studenti na Sveučilištu – 4,5. Napisao je svoju tezu o korekciji kromatske slike električnog signala za televizijski rad. Godine 1971. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu: filozofiju i sociologiju. Godinu dana kasnje je diplomirao i na Akademiji za kazalište, film i televiziju (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu.

    Kad govorimo o haškoj presudi našim uznicima, najprije trebamo izreći pokoj vječni generalu Praljku, a onda izmoliti molitvu za pokoj njegove duše, govori fra Miljenko Stojić za hkv.hr

    Praljak je izabrao taj put, hvala mu za sve što je učinio za hrvatski narod, a mi izaberimo put nastavka borbe. Sjetimo se Vukovara. Strašna sila navalila je na njih, a oni su bez bojazni stali pred nju. I pobijedili su. Upisani su među junake, a oni su upisani među zločince. Vjerujem da smo ovim događajima u Haagu ako ne diplomirali, a onda smo barem maturirali (kao narod op.)

    Kako će nas drugi braniti, ako se mi sami povodimo za izdajicama u našim redovima?

    Haaški sud, pa zar to treba još ponavljati, nije ustrojen da donese pravdu među zavađene narode, već je ustrojen da spasi poredak što su ga Hrvati pošteno uzdrmali najprije oduprijevši se velikosrpskom napadaču, a onda i stvaranjem svoje države te veličanstvenom Olujom. Bili su uvjereni da mi to ne ćemo moći učiniti.

    Kad su kola po njih krenula nizbrdo, slali su nam one bajne promatrače, pa snage UN, pa su nas zaustavili pred Banja Lukom, pa su onda osnovali Haaški sud… da preskočimo mnogo toga. Spomenimo još samo mudžahedine. Oni su ih zaboravili tijekom izricanja ove presude našim uznicima, ali nisu mnogi u onim krajevima gdje su harali. Činili su stravične zločine i nikom ništa. Očito dobro su odradili povjereni im zadatak pa ih ne treba dirati. Slično se postupilo i prema vrhu JNA glede Ovčare i mnogih stratišta, Mladiću glede Srebrenice i Škabrnje, Perišiću glede Zadra i Mostara, Haliloviću glede Grabovice…

    Srbija ni u čemu nije sudjelovala, kao ni Armija BiH, spomenuti zločinci otišli su na tržnicu, pokupovali tenkove, topove, zrakoplove, platili ljudstvo i onda se malo zezali okolo. Jedino su Hrvati i Hrvatska navodno činili zločine, iako su bili bez oružja na početku, dali svoj glas za postanak države BiH, prvi ustali u njezinu obranu, liječili Bošnjake i dostavljali im humanitarnu i vojnu pomoć čak i u ono vrijeme kad su s njima ratovali…

    To je ta haaška pravda.

    Da zaključimo, jer čovjeku se gadi razmišljati puno o sudištu osnovanom političkom odlukom političkog 1/4 tijela. Ovom duboko nepravednom presudom još je dublje zakopano sjeme zla u krajeve preko Drine. Svi su zavađeni sa svima. Novi rat u svakom trenu lako je pokrenuti i tako pokušati vratiti stvari na vrijeme prije Domovinskog rata.

    Ali da ne bismo optuživali samo neke tamo. Na njihovoj je strani, to znači na strani protivnoj našoj, svatko onaj tko poput Stjepana Mesića, Vesne Pusić, Ive Josipovića… kaže da su za sve krive pogrješne politike iz devedesetih. To su i oni koji potpisuju da nema hrvatskog jezika nego nekog zajedničkog, oni koji se rugaju molitvi i sv. misi za naše zatočene u Haagu, oni koji pljuju na Herceg Bosnu, oni…

    Posebna su vrsta takvi koji i dan-danas vjeruju u ono što je govorio i činio zločinac Josip Broz Tito. Svi su oni osudili ove u Haagu, svi su oni pljunuli na naše branitelje. Ali sve im je uzalud. Vukovarske junake još su dodatno lomili u logorima pa ih ipak time nisu slomili. Oni su pobjednici, država Hrvatska postoji.

    Ovo je drugo poluvrijeme, budimo neslomljivi borci kao i puno puta do sada. Bog je na našoj strani i s njim ćemo pobijediti ovu nepravdu, kao ono nekoć s krunicom u Domovinskom ratu. Borimo se uvijek za svoj dom, za svoju obitelj, za svoj narod, baš kao što je to činio i pokojni general Slobodan Praljak.
    https://narod.hr/kultura/2-sijecnja-...elj-svoj-narod

  6. #226
    Član u nastajanju kiler avatar
    Datum registracije
    Aug 2013
    Lokacija
    where the wild roses grow
    Poruke
    414
    Na današnji dan 9. siječnja 1578. Ferhad-paša uputio je posljednji poziv braniteljima Gvozdanskog na predaju.

    Posada koja je ostala potpuno bez hrane, jer su Turci ubacili otrovanu hranu i ubili posljednje žive pse za jelo, odbili su poziv uz riječi: „Radije ćemo za slobodu i križ umrijeti nego predati se!“. Paša je nakon toga poduzeo tri velika juriša koji su hrvatski branitelji odbili. 13. siječnja krenuli su Turci u još jedan juriš, ali odgovora iz Gvozdanskog nije bilo. Turski vojnici ušetali su u utvrdu i zatekli potresan prizor: u gradu bez hrane i streljiva zatekli su na borbenim položajima smrznute nekolicinu preostalih živih Hrvata – branitelja Gvozdanskog...

    https://kamenjar.com/9-sijecanj-1578...a-za-slobodom/
    “Oprošteno jest griešnima: Zulumčaru, ubojici,
    Oprošteno svima, svima – Samo nije izdajici,samo nije izdajici”.

  7. #227
    https://narod.hr/kultura/15-sijecnja...i-hrvatski-san

    15. siječnja 1992. priznata Hrvatska – Hrvati žele da se ‘hrvatski san’ ostvari u punini!

  8. #228
    Član u nastajanju kiler avatar
    Datum registracije
    Aug 2013
    Lokacija
    where the wild roses grow
    Poruke
    414
    Prije točno 147 godina u Runovićima uhićen Andrijica Šimić, izdali ga Garci

    Andrijica je, po narodnim predanjima, otkupljivao osmansku zemlju za Viničane i gradio im kuće te im darovao konje i krave, što je razlog zašto ga i danas u Zagori i Hercegovini smatraju za narodnog junaka. Stekao je nadimak hercegovački Robin Hood.

    http://www.dnevnik.ba/teme/prije-toc...zdali-ga-garci
    “Oprošteno jest griešnima: Zulumčaru, ubojici,
    Oprošteno svima, svima – Samo nije izdajici,samo nije izdajici”.

  9. #229


    Stjepan Sarkotić, hrvatski general, vojni upravitelj BiH i osvajač Crne Gore.

    Kraljevinu Crnu Goru i glavni grad Cetinje, na čelu Austro-ugarske vojske, osvojio je general Stjepan Sarkotić, Hrvat iz malog sela Sinac u Gackoj dolini. On je jedan od najvećih zapovjednika slavne monarhije i najzaslužnijih hrvatskih domoljuba 20. stoljeća. Na današnji dan 1916. godine, Crna Gora je kapitulirala, a nekoliko dana ranije Sarkotić je sa svojom vojskom ušao u Cetinje.
    Početkom Prvoga svjetskog rata, Sarkotić je zapovijedao 42. domobranskom pješačkom divizijom, u sastavu 12. korpusa generala baruna von Rhemen zu Bärensfelda. Budući da se iskazao u borbenim djelovanjima na srbijanskoj bojišnici, 1914. proglašen je vitezom 2. reda željezne krune, da bi krajem te godine bio imenovan vojnim upraviteljem Beograda. Promaknut je u čin generala pješaštva, a car Franjo Josip imenovao ga je 22. prosinca 1914. godine zapovjednim generalom u BiH i Dalmaciji, s odgovornošću vojnoga upravitelja.
    https://narod.hr/kultura/25-sijecnja...kovode-ratnike

  10. #230
    http://www.dnevno.hr/domovina/tovarn...-ruke-1125281/

    DAN KADA JE TOVARNIK PLAKAO

    TOVARNIK ’91. POPUT AUSCHWITZA: Hrvati mučeni i ubijani s bijelim trakama oko ruke

  11. #231

    16. veljače 1942. Istočna Bosna – nepoznate bitke oružanih snaga NDH i ustanika

    Oružane snage ustanika nisu bile jedinstvene i dijelile su se na dvije struje: Narodnooslobodilački pokret (NOP) i Četnički pokret, kojeg je na ovom području vodio Jezdimir Dangić. NOP je raspolagao s oko 6000 naoružanih pripadnika, dok se u Četničkom pokretu ovaj broj kretao između 4000 i 5000 boraca. Oba su pokreta bila dobro opskrbljena lakim pješačkim naoružanjem, koje je najvećim djelom dolazilo iz “Užičke republike“ (Srbija), tj. iz tvornice oružja u Užicama i koje je većinom raspoređeno među pripadnicima NOP*a, a dio je poticao iz napuštenog i zaplijenjenog naoružanja bivše vojske Kraljevine Jugoslavije.
    U početku je između ova dva pokreta postojala dobra suradnja te je do sredine studenog djelovao i zajednički stožer (Operativni štab).

    Međutim, četnici su 17. studenog uspostavili Privremenu upravu istočne Bosne i sklopili sporazum s talijanskim 14. zborom u Višegradu, što je dovelo do raspuštanja ovog stožera. Četnici su s Talijanima ostvarili prisnu suradnju koji su im u potpunosti prepustili nadzor nad Višegradom, Goraždem, Čajničem, Fočom i Kalinovikom, gdje je odmah nakon odlaska talijanskih posada izvršen pogrom nad muslimanskim stanovništvom i koji je potaknuo masovni zbjeg iz Istočne Bosne.

    Oružane snage NDH, Njemačke i Italije poduzele su niz vojnih operacija radi suzbijanja ovog ustanka, a dva najveća i najbolje organizirana poduhvata bili su „Operacija Romanija“ (15.*25.1.1942.) i „Ozren II.“ (29.1.*4.2.1942.), u jugoslavenskoj historiografiji poznate kao „Druga neprijateljska ofenziva“. Ove su dvije operacije izvršile združene hrvatsko*njemačke snage i u ovim borbama ustanicima su naneseni znatni gubitci, ali im ustanak nije uspjelo u potpunosti ugušiti. Prodirući duž glavnih komunikacija hrvatsko*njemačke snage brzo su ovladale prije izgubljenim mjestima (Rogatica, Han Pijesak, Sokolac, Olovo, Vlasenica, Srebrenica i Bratunac), uslijed čega je Vrhovni stožer NOPJ*a donio odluku da se glavninom svojih snaga povuče u dijelove istočne Bosne pod nadzorom talijanskih snaga. Preostale snage bile su prisiljene povući se dublje u planine, a među snagama NOP*a počelo je osipanje i značajan broj njihovih pripadnika prešao je u redove Četničkog pokreta. Četnički pokret time je zadobio na snazi i posebno je ojačao na području Podromanije, Han Pijeska i Vlasenice te su nakon okončanja „Operacije Romanija“ i odlaska njemačkih snaga s ovog područja, ponovo počeli ugrožavati prometnice i napadati izolirane oružničke postaje.
    https://narod.hr/kultura/16-veljace-...a-ndh-ustanika

  12. #232
    https://narod.hr/kultura/20-veljace-...elenih-beretki

    Velika sramota za državu Hrvatsku dogodila se 2013. za vrijeme vlasti SDP-a i ministra Kotromanovića kada je ovaj ratni heroj, sa ženom, kćerkom i sinom, deložiran iz stana u Splitu koji mu je dodijeljen od Ministarstva obrane 1993 godine. Naime, stanarsko pravo je tražio bivši oficir JNA Petar Denoble i njegova supruga Ubavna koji su početkom rata 1991. iz Splita otišli u Knin, a nakon toga u Beograd, pa u Ameriku gdje žive i danas. O tome je prisao Večernji list.

  13. #233

  14. #234
    Vidio sam ga u kafiću u Duvnu nakon pada Kupresa, ..radili su akcije, jednu neuspješnu onu poznatu gdje je zarobljen Davor Glasnović..drugu uspješnu..o kojoj govori ovaj srpski snimak..

    na 45:25 na snimku...akcija duboko u neprijateljskoj pozadini..Joško Kapetanović iz Frakopana poginuo kod G. Vakufa..legendarni diverznat.. Frankopani i mješana duvanjska ekipa

    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

  15. #235
    https://narod.hr/kultura/1-ozujka-19...ovic-vokic-ndh

    1. ožujka 1909. Mladen Lorković – što je istina o puču Lorković-Vokić u NDH?

  16. #236
    Na današnji dan,20.4.1993. godine,u borbama oko Jablanice , je poginuo Mario Hrkać-Ćikota,jedan od zapovjednika “Kažnjeničke bojne„.

+ Odgovori na temu

Pravila pisanja poruke

  • Ne možeš otvoriti novu temu
  • Ne možeš ostaviti odgovor
  • Ne možeš stavljati dodatke
  • Ne možeš uređivati svoje postove