+ Odgovori na temu
Stranica 23 od 25 PrviPrvi ... 13 21 22 23 24 25 PosljednjePosljednje
Prikaz rezultata str. 441/491

Tema: Istina o Jugoslaviji-hrvatske zablude

  1. #441
    Čisto lingvistički, svo stanovništvo područja jugoistočno od Niša, dakle torlaci koji pričaju sa 4 padeža su vjerojatno povijesno bliži Bugarima, nego Srbima.
    Istina da je to nekad bilo dio Dušanova carstva, no vi ste sa najezdom Turaka bježali preko Drine i Dunava, a ta područja su naselili ti bugarski "četveropadežnjaci", kao i Albanci Kosovo, Skadar, itd.

    Drugi je par čarapa da ste se 1913. udružili sa svim susjednim zemljama i oteli Makedoniju od Bugara, no istu niste uspjeli srbizirati, nego samo "zbunjevizirati", odnosno pretvoriti ih iz etničkih Bugara u nekakve zasebne Makedonce (slično kao što u Vojvodini pokušavate etničke Hrvate pretvoriti u nekakve Bunjevce, koje je onda lakše posrbiti).

    Uglavnom, vi bi se htjeli širiti na sve strane, a tako baš i ne ide, to prelijevanje iz šupljeg u prazno, kao ni vaši pokušaji sveopće srbizacije, jedino što ste iz cijele priče dobili su zakleti neprijatelji u vidu 3 naroda, Bugara, Albanaca i Hrvata.
    Posljednje uređivanje od Crni Božo : 23-02-2018 at 13:56

  2. #442
    Citiraj Prvotno napisano od Crni Božo Vidi poruku
    Čisto lingvistički, svo stanovništvo područja jugoistočno od Niša, dakle torlaci koji pričaju sa 4 padeža su vjerojatno povijesno bliži Bugarima, nego Srbima.
    Istina da je to nekad bilo dio Dušanova carstva, no vi ste sa najezdom Turaka bježali preko Drine i Dunava, a ta područja su naselili ti bugarski "četveropadežnjaci", kao i Albanci Kosovo, Skadar, itd.

    Drugi je par čarapa da ste se 1913. udružili sa svim susjednim zemljama i oteli Makedoniju od Bugara, no istu niste uspjeli srbizirati, nego samo "zbunjevizirati", odnosno pretvoriti ih iz etničkih Bugara u nekakve zasebne Makedonce (slično kao što u Vojvodini pokušavate etničke Hrvate pretvoriti u nekakve Bunjevce, koje je onda lakše posrbiti).

    Uglavnom, vi bi se htjeli širiti na sve strane, a tako baš i ne ide, to prelijevanje iz šupljeg u prazno, kao ni vaši pokušaji sveopće srbizacije.
    S time da Bugari uzvraćaju udarac i masovno dijele državljanstva Makedoncima. Nekih 100.000 Makedonaca ima bugarsko državljanstvo, a broj će se sigurno povećati jer Bugari ubrzano napreduju ekonomski i na sve druge načine.

  3. #443
    Citiraj Prvotno napisano od Inkvizitor Vidi poruku
    Često primjećujem da odgovoaraš na ono što te ne pitam a ne odgovaraš na ono što te pitam.

    Pitao sam te jesu li i Turci sudjelovali u koaliciji sa Srbima u 2-om balkanskom ratu protiv Bugara??

    Zašto predatvaljate 2. balkanski rat kao rat s Bugarima 1 na 1 kad to nije istina.

    Tvoj zaključak da su makedonci bugarizirani pa kad sus e bugarizirali postali su..što..Makedonci. Ta logika ne bi prošla ni pred pred pretpostavku za logiku.

    Dio ste makedonaca vi srbizirali i to ne mali dio..imate masu prezimena na -ski ili ov-ili-ev..

    Tako Meštroviću govori jedan Makedonac..veli..nama su dolazili srpski emisari prvaili srpske škole..davali pare da budemo Srbi..pa su nam dolazili bugarski emisari..pravili bugarske škole, davali pare i govorili da smo Bugari..mi smo slušali i jedne i druge, uzimali pare i htjeli biti samo jedno..slavenski Makedonci..

    mada makedonci i jesu bliži Bugarima po svemu..oni su ko Austrija i Njemačka..jedan narod s dvije države..po meni..ali oni tako ne misle pa njihova stvar.

    a želiš li znati što su Meštroviću o bosanskim Srbima govorili prvaci srbijanske vlasti u osvit ujedinjenja..
    Inkvi, izbegavam da pisem romane...

    Nije Srbija bila saveznica sa Turcima... kad se zavrsio Prvi Balkanski rat Londonskim ugovorom, Bugarska nije bila zadovoljna onime sto je dobila, smatrala je da ima pravo na pola Makedonije, deo Grcke, sporna je bila zemlja i sa Rumunima... Srbi nisu hteli da daju Istocnu Makedoniju zato sto su osteceni u Albaniji koja je na insistiranje Italije proglasila nezavisnost, Srbi i Grci prave dogovor o zastiti granica, Bugari napadaju Srbe u Istocnoj Makedoniji, kod Stipa, i Bregalnice, tu gube... gube i u Grckoj... e tek onda se ukljucuju Turci koji uzimaju Jedrene od Bugara, Rumuni im prete sa severa, tako da su prinudjeni da priznaju poraz... niko nije rekao da je Drugi Balkanski rat tuca samo Srba i Bugara... pa ne bi se zvao tako onda...

    Makedonci su bugarizovani ranije, u 19. stolecu najvise... imali su zaledjinu Rusa kojima je Bugarska bila najveci saveznik...



    Posle rusko-turskih ratova 1877-1878 pravi se San Stefanski mir gde Rusi insistiraju na prosirenju Bugarske koja dobija celu Makedoniju... Zapadne sile, Nemci i Englezi su ostro protiv toga, tako da iste godine se odrzava Berlinski kongres, Srbija i CG su priznate, i Bugari vracaju Makedoniju Turcima...

    Ima Srba sa OV i EV prezimenima, u Vojvodini najvise, to su autohtoni Srbi koji nemaju veze sa Bugarima, vec tu zive stolecima... a ima i srbiziranih Makedonaca...

    Prica o slovenskim Makedoncima je budalastina... takvo slovensko pleme ne postoji pre svega... to je mesavina i starih Srba, pa i Bugara koji nacelno nisu sloveni, ali dobar deo naroda je slovenskih korena... ima tu i starih Ilira, Cincara(Tose Proeski, pevacica Kaliopi)... svacega...
    Posljednje uređivanje od DzoniBG : 23-02-2018 at 14:14

  4. #444
    Evo što piše Wikipedia o 2. balkanskom ratu.

    https://sh.wikipedia.org/wiki/Drugi_balkanski_rat

    Sve države protiv Bugarske čak i Rumunjska, za koju sam mislio da je i ona sudjelovala ali nisam bio siguran.

    Tu vidimo da su Bugari u par navrata osim na Bregalnici razbili srpske trupe ušli u Knjaževac bili pred ulaskom u Pirot...kad su se morali povući zbog Rumunja koji su im došli pred Sofiju.

    Ustvari Bugari su se dobro i tukli protiv sviju..čak su se i Turci umješali..

    Da je bilo 1 na 1..Bugari bi tukli Srbe kao i 1885-te kad je AU spasila Srbiju od potpunog poraza.
    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

  5. #445
    Citiraj Prvotno napisano od Crni Božo Vidi poruku
    Čisto lingvistički, svo stanovništvo područja jugoistočno od Niša, dakle torlaci koji pričaju sa 4 padeža su vjerojatno povijesno bliži Bugarima, nego Srbima.
    Istina da je to nekad bilo dio Dušanova carstva, no vi ste sa najezdom Turaka bježali preko Drine i Dunava, a ta područja su naselili ti bugarski "četveropadežnjaci", kao i Albanci Kosovo, Skadar, itd.

    Drugi je par čarapa da ste se 1913. udružili sa svim susjednim zemljama i oteli Makedoniju od Bugara, no istu niste uspjeli srbizirati, nego samo "zbunjevizirati", odnosno pretvoriti ih iz etničkih Bugara u nekakve zasebne Makedonce (slično kao što u Vojvodini pokušavate etničke Hrvate pretvoriti u nekakve Bunjevce, koje je onda lakše posrbiti).

    Uglavnom, vi bi se htjeli širiti na sve strane, a tako baš i ne ide, to prelijevanje iz šupljeg u prazno, kao ni vaši pokušaji sveopće srbizacije, jedino što ste iz cijele priče dobili su zakleti neprijatelji u vidu 3 naroda, Bugara, Albanaca i Hrvata.
    Stari srednjovekovni Srbi su govorili tom juznom verzijom, taj jezik je bio dosta drugaciji nego danas... tesko je to danas rekonstruisati kako se tacno govorilo, ima spisa, moguce je samo donekle, jer pisani jezik nije bio i narodni jezik...

    Ono sto je tacno, dobar deo Srba iz juznih krajeva je potisnut na sever i zapad najezdom Turaka... pa i Hrvati su potisnuti iz Slavonije, Like kasnije... to je bila bezanija... koliko je samo Srba zavrsilo u Austrougarskoj, imas i danas crkvu u Sent Andreji kod Peste, donde su stigli Srbi u tim seobama...

    Tu je izgubljena i Makedonija, i Kosovo... Turci su doveli Albance, i Bugari su poceli da se prelivaju u Makedoniju, sto sa ljudima, sto sa uticajem na ostalo stanovnistvo...

  6. #446
    https://sh.wikipedia.org/wiki/Velika_seoba_Srba

    U nekoliko navrata masovna migracija na sever... zavrsili su cak i u Ukrajini...

  7. #447
    Super ugledni član
    Datum registracije
    Mar 2013
    Poruke
    1,300
    Citiraj Prvotno napisano od Grunf Vidi poruku
    Žele reći da su nam bili milostivi i poštedili nas i da smo dobro prošli kad su nas skoro zatrli. I da je njihova nečasna raspodjela našeg teritorija s Talijanima zapravo odlična stvar po nas.
    Ja sam samo napisao da nije tacno(kako je napisano u poruci iznad moje) da je Nikola Pasic prihvatio taj ugovor ...a prilozih i dokaze.
    Posljednje uređivanje od Skywalker : 23-02-2018 at 15:56

  8. #448
    Zadnji put sam bio u Beogradu početkom 7 mjeseca 1987. Na dva tjedna. I zezo sam jednog Srbijanca, koji je bio sa bugarske granice da on nije Srbin nego Bugarin. Ovaj se na to ozbiljno ljutio. I kao objašnjavao mi koje zlo su im Bugari radili. A vi kao njima niste? E onda bi se on ušutio i počeo mi klimat glavom. Priznao je da se Srbin nikoga ne plaši kao što se plaši Bugarina. I Srbi sa Bugarima 1 na 1 nemaju minimalne šanse. Ustaše su što se Srba tiče "čajni kolutići" u odnosu na Bugare.

  9. #449
    Super ugledni član
    Datum registracije
    Mar 2013
    Poruke
    1,300
    @Nervozni Listonosa,mozemo da pricamo o Srpsko - Bugarskom ratu 1885-te godine,koji su bili razlozi tome,kako je vodjen,i na kraju o tom srpskom porazu,ali reci da su se Srbi posebno bojali Bugara tokom sukoba,jednostavno ne pije vodu...Mozemo da pricamo i o Toplickom ustanku 1917-te godine...i o bugarskim zlocinima nad mestanima tokom okupacije,obicnim narodom,itd.Pravo je cudo da tokom ovih poslednjih sukoba opet nisu udarili sa ledja na nas
    Svejedno,jos nisam cuo u svom okruzenju da nesto posebno mrzi Bugare,niti Madjare...ali za "shiptare" npr redovno cujem


    Paničan povik neprijateljskih vojnika pred vojskom K. Srbije „Bežite živi, vraćaju se mrtvi!“

    Bežite živi, idu mrtvi!''

    Posle trodnevne ofanzive Prva i Druga srpska armija uz pomoć dve francuske divizije probile su Solunski front 17. septembra 1918. godine, a Nemci i Bugari bili su primorani da se povuku. Nakon nedelju dana trupe su prešle Vardar čime je put ka Srbiji otvoren.

    Ostalo je zabeleženo da su bugarski vojnici, videvši srpske vojnike za koje su mislili da su gotovi još 1915. godine kako jurišaju, bacali oružje i bežali vičući kako "idu mrtvi".

    – Srbi su veoma brzo stigli do Niša i tek su tu naišli na veći otpor. Krajem septembra kapitulirala je Bugarska što je bio ogroman udarac za Centralne sile i svakako je ubrzalo kraj Prvog svetskog rata – kaže naš sagovornik.


    Nakon proboja Solunskog fronta iz rata je izbačena vojska od 700.000 vojnika, a Nemačka je naredila opšte povlačenje. Car Vilhelm je, ogorčen, poslao telegram bugarskom caru: „62.000 srpskih vojnika odlučilo je rat. Sramota!”

    U nezaustavljivom jurišu srpska vojska je ne žaleći živote i ne gledajući na gubitke, za 45 dana prešla oko 600 kilometara potiskujući neprijatelja i oslobađajući zemlju. Prvog dana novembra srpska zastava se ponovo zavijorila i u Beogradu.
    http://www.dnevno.rs/istorijski-zaba...solunski-front

    Kako je Milunka Savić zarobila čitav vod Bugara




    Najodlikovaniji vojnik Prvog svetskog rata je žena, a njeno ime je Milunka Savić!

    Žena koja se borila rame uz rame sa najhrabrijim srpskim vojnicima kao član bombaškog odeljenja. Ove elitne jedinice srpske vojske činile su neverovatna herojska dela a možda jedan od najvećih jeste delo upravo herojski čin Milunke Savić.
    U zvaničnoj naredbi za njeno odlikovanje stoji:

    „28. septembra 1916 godine na Crnoj Reci javila se dobrovoljno da ide ka neprijateljskim rovovima radi pozivanja bugarskih vojnika na predaju. Došla je do neprijateljskih rovova i blagodareći njenom lukavstvu uspela je da 23 neprijateljskog vojnika toga Dana prevede na našu stranu. Tada je ranjena“.

    Kako se o herojstvima naših vojnika nakon Velikog rata nije mnogo pisalo i pričalo a većina njih pala u zaborav, tako je i ova fantastična priča gotovo zaboravljena ili smatrana mitom. Pripremajući građu za svoju knjigu „Milunka Savić – ordenje i ožiljci“ došao sam u posed intervjua Milunke Savić sa novinarom „Pravde“ Spasojem Đorđevićem iz avgusta 1937. godine.

    U tom članku Milunka Savić objašnjava kako je uspela da zarobi čitav jedan vod bugarskih vojnika.

    „Od Bitolja do Đevđelije, priča narednik Milunka Savić, Bugari su imali neprekinute rovove. Mi smo uspeli da se uvučemo na nekoliko mesta u njihov rov. Našli smo se jedni pored drugih. Zovnem ja podnarednika Golubovića da pređemo kod neprijatelja i da ih pozovemo na predaju. On neće. Javi se jedan Ciganin iz Vranja: podnaredniče Milune, ja ću s tobom. I pođosmo. Naiđosmo na bugarskog stražara. Naslonio se na pušku, odupro o rov, pa spava kao top. Kad mu trgoh pušku on se probudi. Pretrnuo je od straha. Poče da me moli da ga ne ubijem. Objasnila sam mu položaj Bugara, rekla da će svi izginuti i da im je bolje da se odluče na predaju, On se brzo odlučio:
    ‘Sega ću javim i na drugovite iz moja rota’.

    Bugarski stražar je zamolio Milunku da ona nekako zagovara njihovog komandira koji se nalazio na osmatračnici, dok oni ne umaknu na srpsku stranu.

    I Milunka je odvažno prišla bugarskom komandiru. Ispričala mu je priču da je iz okoline Kruševca, da je devojka, da se uželela roditelja, da hoće da se preda sa još dosta srpskih vojnika, samo da bi se vratili svojim kućama. Sa blaženim i srećnim osmehom ovaj Bugarin je slušao Milunku. A dotle, njegovi vojnici su jedan za drugim bežali Srbima.

    U jednom trenutku ovaj uvide da je lukava podvala po sredi.

    Milunka se već počela udaljavati od osmatračnice, posle sporazuma ‘da u ponoć čeka sa svojim drugovima pod jednim obližnjim drvetom’, kad neko pripuca. Jedan metak pogodi Milunku, ali se ona ipak dotetura do naših rovova.

    Tamo su je već očekivali Bugari, njih 23 na broju, koji su se predali“.
    https://www.in4s.net/milunka-savic-z...gara/?lang=lat
    Posljednje uređivanje od Skywalker : 23-02-2018 at 17:58

  10. #450
    Citiraj Prvotno napisano od Skywalker Vidi poruku
    @Nervozni Listonosa,mozemo da pricamo o Srpsko - Bugarskom ratu 1885-te godine,koji su bili razlozi tome,kako je vodjen,i na kraju o tom srpskom porazu,ali reci da su se Srbi posebno bojali Bugara tokom sukoba,jednostavno ne pije vodu.
    Za taj sam rat prvi put čuo pripremajući se za ispit ''Istorija jugoslavenskih naroda u 18. i 19. veku''.

    Uglavnom zaključak je da su Bugari Srbe ptukli do nogu - ali samo zato jer je ''ceo srpski narod taj rat smatrao nepravednim (ili tako nekako) jer je ''srpski dvor'' htio da ''zadivi Evropu'' i naravno rukovodili su se poznatim planom Ilije Garašanina o stvaranju ''Velike Srbije'' na račun teritorija svojih susjeda (pa tako i Bugara). Nakon ovog poraza - Srbima više nikad nije palo na pamet da se idu širiti na račun Bugara, a Bugari su im ovo zapamtili (i ne samo to nego i ono što su im Srbi napravili u drugom balkanskom ratu - pa su onda u prvom svjetskom čekali da vide na koju će stranu Srbi - pa da oni odu na suprotnu - i da im vrate - nelojalan odenos od ranije.

    Treba reći da su Bugari 1885. u kontra udaru došli do Beograda, a Srbe je spasila Austro - Ugarska (koja im je i krunu dala i proglasila ih kraljevinom - i oni su tu uslugu Austro - Ugarima zna se kako ''naplatili''.

    E sad da se vratim na 1885. Da li su Srbi otišli u tuđu zemlju da tamo ''otimaju tuđe''?

    Četiri dana sramote

    „U ovaj rat išli smo kao seljaci na svadbu”, svedočio je Živojin Mišić, tada poručnik u bataljonu. A prvi srpski kralj posle Nemanjića „spremao je događaje u najvećoj tajnosti, kao jedno pozorišno iznenađenje koje će zadiviti svet”. I onda se, nakon poraza kod Slivnice, dao u beg...

    U rano, hladno jutro 10. novembra 1885. godine na novoizgrađenu beogradsku železničku stanicu stigao je voz iz Niša. Bio je teretni, od onih u kojima se u to doba prevozila vojska nekoliko meseci ranije mobilisana ka tursko-bugarskoj granici. Tek izgrađena pruga Beograd-Niš već je služila za potrebe rata. Voz je bio pun ranjenika povređenih nakon bitke s Bugarima, njih oko 500. Iako su od Niša putovali 16 sati, neprevijene i gotovo polumrtve nesrećnike, koji tokom celog puta nisu dobili ni čašu vode, na stanici niko nije dočekao, jer o njihovom dolasku niko nije ni bio obavešten. Beograd, još potpuno zbunjen i u neverici nakon prvih vesti o srpskom porazu na Slivnici, „nije bio sposoban da misli”, kako je u sećanjima zapisala kraljica Natalija Obrenović. Ostavila je sliku rasula i nesposobnosti koji su zavladali prestonicom i bili odraz onoga što se dešavalo na frontu. Vojna komanda i deo vlade, na čelu s kraljem Milanom, bili su negde kod Pirota. U celom Beogradu ostala su samo četiri lekara jer su svi ostali bili mobilisani. Ranjenici su preživljavali zahvaljujući pomoći beogradskog stanovništva pošto „ministarstvo vojno osam dana nije moglo pronaći paragraf koji ga ovlašćuje da spreči umiranje ranjenika od gladi”. Beogradske gospođe ostavile su svoje kuće i decu da bi negovale ranjenike. Ljutita kraljica odbrusila je komandantu grada: „Ne čudim se što smo doživeli Slivnicu kad je magarac kao što ste vi mogao postati pukovnik u našoj vojsci!” Ipak, i kraljica, kao i svi njeni sugrađani, slutili su da je glavni uzročnik poraza bio glavni komandant i kraljičin muž – kralj Milan.
    .........

    Kapetani protiv generala

    Kralj Milan za bitku nije bio spreman – ni psihički, ni diplomatski, ni finansijski, niti vojno. Kako kaže Slobodan Jovanović, istoričar i državnik, Milan se mnogo više plašio unutrašnjeg neprijatelja (radikalskih bundžija), nego Bugara, čije je vojne mogućnosti potpuno potcenio. Zato vojska nije ni bila u potpunosti mobilisana, a jedan njen deo ostao je u pozadini da štiti vladu i prestonicu od moguće bune. „Stajaća vojska”, osnovana tek 1883. godine, ušla je u rat a da prethodno nije održala nijedne manevre. Vojnici su dobili nove puške kojima nisu znali dobro da rukuju. Municije nije bilo dovoljno. Komora je bila neorganizovana i vojnici su tokom dve nedelje rata stalno gladovali. Topovi su bili stari i lošiji od onih bugarskih. Štapske mape nisu valjale. Vojvoda Živojin Mišić, tada poručnik u bataljonu, u sećanjima piše: „U ovaj rat mi smo išli kao seljaci na svadbu - bez ikakvih predostrožnosti.” Ipak, možda je glavna teškoća bila sama komanda. Kralj je sebe proglasio za glavnokomandujućeg, udaljivši sve viđenije vojskovođe iz ranijih ratova (Belimarkovića, Horvatovića...). Njegovog ministra vojske Jovana Petrovića koji je vršio i dužnost načelnika Generalštaba, S. Novaković je ovako opisao: „Čovek obične pameti, indolentan... uvek sam se čudio kako je dopro do tako velikog položaja.” Petrović je već pokazivao i znake senilnosti. „U istom momentu kad što naredi zaboravi što je naredio.”
    Srpsko-bugarski rat trajao je dve nedelje, od 2. do 16. novembra 1885. godine, ali je praktično bio rešen u četiri dana, tokom bitke kod Slivnice (5–8. novembar), gradića koji se nalazi na 22 kilometra od Sofije. Srpska vojska napredovala je prvih nekoliko dana rata ne nailazeći na veći otpor. Međutim, njen napredak bio je spor, neodlučan i pružio je Bugarima mogućnost da ojačaju odbranu. Dok su srpske trupe prelazile po deset–petnaest kilometara na dan, bugarske trupe iz Rumelije usiljenim maršom prelazile su po 40, a neke i po 60 kilometara. Bugarska komanda tako je uspela prvo da izjednači, a zatim i da po broju vojnika znatno nadmaši srpsku vojsku (oko 20.000–30.000 vojnika), iako su još u septembru na granici prema Srbiji imali samo 2000 ljudi! Zanimljivo je da je u to vreme najviši čin u bugarskoj vojsci bio – kapetan. Naime, zbog spora Rusije s bugarskim knezom, bugarsku vojsku su nekoliko meseci ranije napustili svi njeni visoki oficiri koji su bili isključivo Rusi. Stoga je u Bugarskoj ovaj rat nazvan i „ratom kapetana protiv generala”.
    U maglovito, kišno jutro petog novembra čekao se srpski napad na Slivnicu. Ali, umesto Srba, prvi su tog dana napred krenuli Bugari i tako odmah stekli preimućstvo. Na levom krilu napadnuta je Dunavska divizija. Vođena je ogorčena borba, prsa u prsa. Drinska divizija napala je bugarsko središte, bez većih rezultata. Tadašnji poručnik Živojin Mišić pripoveda: „Naš bataljon se nalazio na prvoj liniji... potisnusmo Bugare iz prednjih redova i oni se povukoše u jedan redut, ispred našeg fronta... U četi prilični gubici. Bugari artiljerijom vode duel sa našim baterijama. Uz mene moj posilni i dva kadrovca-ordonansa sa trubačem, kome nabrekoše vratne žile pozivajući rezervu. Na frontu magla. Odjednom osu puščana vatra u desni bok moje čete. Pogibe mi jedan ordonans Podrinjac, a kaplara kuršum udari u porciju na rancu. Uzesmo to zrno i utvrdismo da potiče od naše puške...”
    .........
    Štab ne zna gde su mu divizije


    Pisac Laza Lazarević vojni lekar u vreme rata

    Sledećeg dana, na prve neproverene glasove da Bugari nadiru ka Caribrodu, nervozni kralj Milan naredio je da se srpski štab navrat-nanos evakuiše ka Pirotu. „Već prvog dana bitke, Milan je klonuo duhom” (S. Jovanović). Kralj je govorio: „Ne mogu ovde ostati, neću da me Pašić i njegovi vode vezanog kroz Sofiju.” Komandanti divizija ostavljeni su da se sami snalaze. Dok su Bugari napadali jednu srpsku diviziju, one druge su „stajale i gledale”, jer praktično nije bilo komande koja objedinjava celinu. Osmi novembar bio je najkrvaviji. Na levom krilu, Dunavska divizija je potisnuta, što je uslovilo pomeranje srpskog središta i desnog krila. Posle četiri dana borbi, srpska vojska ne samo da nije uspela da prodre ka Sofiji, nego se povlačila. „Noć nas zateče u rovovima. Ni mi ni Bugari nismo mogli da krenemo ni stope napred. U 22 stiže naređenje da odstupamo... Vojnici su glasno protestovali i gunđali: Pa zašto smo se tukli ceo dan dok smo dovde došli!” (Ž. Mišić) Kralj Milan je „odavao utisak slomljena i rastrojena čoveka”. Kad mu je Vladan Đorđević predložio da umesto što sedi u Pirotu pođe ka vojsci, kralj je uzviknuo: „Ama, doktore, znate li vi da moj štab već dvadeset i četiri sata ne zna gde su mu tri divizije?” Osmog novembra Milan je već bio još dalje – u Beloj Palanki. „Kada dobih od kralja depešu iz Bele Palanke, odmah sam videla kako beži daleko od svoje vojske i krv mi se sledi u srcu”, piše kraljica Natalija.

    Milan je već govorio o svojoj odgovornosti i o abdikaciji. Predsednik vlade Garašanin uzeo je za zadatak da kralja privede k svesti i vrati u štab. „Priča se da mu je pretio da će ga on - Garašanin - ubiti ako produži kako je počeo.” (Stojan Novaković, istoričar i političar) Milan je najzad pristao da se s Garašaninom vrati u Pirot, ali to nije mnogo pomoglo vojsci koja je stalno primala protivrečna naređenja „kreni-stani”. „Stalno tumaranje bez ikakvog smisla bilo nam je neprijatno. Izjutra hladno s maglom. Prilazeći rovovima koje smo prošle noći napustili, moje patrole su dočekane pešadijskom vatrom. Upravo kada sam naredio napad, dojuri konjanik s naređenjem da se odmah povučemo na položaj odakle smo jutros krenuli.” (Ž. Mišić) Bugarska vojska i dalje je popunjavana trupama koje su stizale s juga i po brojnosti bila trostruko veća od srpskih snaga. U bici kod Neškovog visa zabeležen je najlepši primer junaštva sa srpske strane u ovom ratu. „Pošto se naša posada već povukla, kapetan Katanić je ostao sam sa svojim bataljonom da se i dalje bori. Ranjen na pet mesta od kuršuma i od bajoneta, on se gušao sa bugarskim vojnicima koji su hteli oteti pukovsku zastavu. On je savladan ali zastava je spasena.”
    Bugari su 14. novembra prešli srpsku granicu. Sledećeg dana pao je Pirot. Austrija ipak nije mogla da dozvoli potpuni slom svog srpskog štićenika. Dan kasnije, pod pretnjom austrijskog poslanika da će se njegova zemlja umešati u rat kao i pod pritiskom ostalih sila, Bugarska je prihvatila primirje. „Tako se bedno i iz tako bednih uzroka, iz krajnje nespreme i neveštine, iz nemara i neiskrenosti svršio rat s Bugarskom, zasnovan u Beču u glavi kralja Milana.” (S. Novaković)
    Uglavnom - to je to! Išli ste otimati tuđe - pa su Vas narodski rečeno - ovi natamburali - a što niste prošli i gore možete zahvaliti svojim saveznicima koji su zaustavili Bugare.

    Dalje - što se tiče probijanja ''solunskog fronta'' - mislim da bi ste ga Vi probijali još i danas da Vam nije bilo Francuza!!!!

    I za kraj ono što su Bugari vikali ''idu mrtvi'' - pa nije im bilo jasno kako sad odjednom - kad su Vas preko Prokletija po najvećoj zimi samo par godine prije protjerali - na Krf.

    Zapravo - Vas su saveznici samo vratili sa Krfa u Srbiju na kraju rata - Vi se sami ne biste mogli vratiti - jel tako?

  11. #451
    I evo jedan kuriozitet!

    Britanski list na peto mjesto stavlja rat za nezavisnost Slovenije iz 1991, koji je trajao 10 dana, od 27. juna do 7. jula, a završen je potpisivanjem sporazuma na Brionima.

    Osmo mjesto zauzeo je rat koji je trajao samo dan duže, srpsko-bugarski rat iz 1885, koji je trajao 14 dana, a okončan je porazom Kraljevine Srbije, koja se protivila ujedinjenju Bugarske.

    Ovdje - nema onog - šestoaprilskog - 1941. Koji je trajao koliko ono dana?

  12. #452
    I još nešto! Ovo gore iznad - uokvireno - je očito iz srpskoga ugla gledano.

    A sad ćemo to isto iz - nesrpskoga:

    Radi se Srpskom-Bugarskom ratu iz 1885. u kome su pobjedili Bugari u vrlo kratkom ratu. Osim te činjenice sve ostalo iz tog rata slično je s Domovinskim ratom. Zapravo, na tom primjeru svjetski moćnici su učili što sve trebaju uraditi da bi Srbi ipak pobijedili u nekom ratu koji vode sami. Dakle, kao i u Domovinskom ratu, Srbi su uz potporu velikih sila napali Bugarsku, koja je imala vojsku u nastajanju i slabo naoružanu.

    Srpska vojska je raspolagala s 42 000 ljudi i 800 konjanika koje je poslala na Sofiju (Nišavska armija) i 21 000 ljudi koje je poslala na vidinsko bojište (Timočka armija), kao i s 8 800 rezervista, i s 400 “ostragana” (topova koji se pune od straga), a 30 Kruppovih topova se očekivalo da stignu iz Francuske.

    Bugari nisu imali dovoljno časnika. Uzdali su se u svojih 40 mladih časnika s ruske vojne akademije, koju su neki od njih završili samo mjesec dana prije izbijanja sukoba, a neki su dali svoje završne ispite odavno.

    Ni vodnika isto nije bilo dovoljno, pa je zato 30 kadeta unaprijeđeno u vodnike. Ukupno je kroz vojarne u Kneževini Bugarskoj i Istočnoj Rumeliji prošlo 86 000 ljudi, a zajedno s dragovoljcima i “opolčenicima” ih je bilo nešto preko 100 000.

    Bugarsko pješaštvo je raspolagalo starim puškama (starih više od 10-15 godina), a topništvo je sačinjavalo 200 naprava, od kojih je 40 bilo pokvareno i beskorisno. Strijeljiva također nije bilo dovoljno, kao i uniformâ. Njih su posjedovali samo redovnici, a volonteri i “opolčenici” su nosili vlastitu odjeću. Hrana se prikupljala uglavnom iz javnih dobrovoljnih pružanja ili donacijama bogatih Bugara iz inozemstva. Medicinska njega u ovom trenutku je bila na niskoj razini – u Bugarskoj je bilo samo 150 liječnika i 8 veterinara koji su morali brinuti za sve konje u konjaništvu kao i za prtljage u komori. Vojnih bolnica nije ni bilo.Vojska je bila podijeljena u dvije skupine: na istočnu, gdje je bila većina vojske i koja je bila usmjerena na tursku granicu; i zapadnu skupinu, koju su činile preostale postrojbe na srpskoj granici. Bugarski ratni plan je bio koncentriran na rat protiv Osmanskog Carstva, ali ne i protiv Srbije..

    Zbog bolje naoružane i osposobljene srpske vojske koja je krenula u rat protiv još uvijek “mlade” bugarske vojske u Bugarskoj govori o ratu “bugarskih podoficira protiv srpskih generala.”

    Prekretnica je bila bitka na Slivnici, u kojoj su Bugari pobijedili. Bugarska vojska potom kreće u Srbiju. Srpski Vukovar zvao se Pirot. Dana 13. studenog obje vojske su pripremile za predstojeću bitku za Pirot. Srpska vojska se ukopala kraj Pirota, gdje je broj njihovih postrojbi dosegao 65 000. Bugarskih postrojbi u blizini Pirota bilo je oko 42 000.

    Dana 14. studenog bugarske snage stigle su do srpskih rovova ispred Pirota. Ubrzo se Pirot našao u okruženju bugarskih postrojbi. Dana 15. studenog u jutarnjim satima već su se vodile se žestoke borbe na pirotskim ulicama. Ipak, na kraju je prevladala bugarska vojska, koja je u jurišu na bajonet bila dobro obučena. Put do Niša bio je za nju slobodan. Poznato je kako u ratu napadača na grad u okruženju treba biti 4-5 više od onih koji ga brana, a ovdje je Srba bilo više od Bugara. I Bugarima je trebalo 2-3 dana. Jasno je da im ne bi trebalo puno vremena da dođu do Beograda, ali tada Srbiju spašava Austrougarska (otud srpska zahvala s I. Svjetskim ratom). Naime, 16. studenog austro-ugarski pomoćni poslanik u Beogradu, grof Kevenhiler, pristigao je u glavni stožer bugarske armije u Pirotu gdje je vodio razgovor s knezom Aleksandrom I. Zahtijevao je od njega da zaustavi nastupanje prijeteći mu austrougarskom vojnom intervencijom. Knez je na kraju pristao na Kevenhilerovu nagodbu i kao demarkacionu liniju izabrao tekuću frontovsku liniju.

    Prema dr. sc. Mirku Valentiću, nekadašnjem ravnatelju Hrvatskog instituta za povijest, brz i potpun poraz Srbije u bitci na Slivnici bila je i prekretnica u ekspanzionističkoj srpskoj politici koja od tada napušta Garašaninove planove (poznate kao koncepcija “Načertanije”) na bugarskom etničkom području. Drugim riječima taj rat je pokazao da Srbija ne može pobijediti u ratu protiv države koja joj je približno jednaka, pa se morala okrenuti na zapad. Jasno je bilo i da Srbima treba dodatna pomoć za željenu pobjedu.

  13. #453
    Citiraj Prvotno napisano od Nervozni listonoša Vidi poruku
    Treba reći da su Bugari 1885. u kontra udaru došli do Beograda,


    Stigli su do Pirota, koji je 20km od granice sa Bugarskom... nisu dalje ni kilometar makli, dogovoreno je primirje... Beograd je odatle daleko 350km...

    Nastavi da lupetas sa svojim bajkama koje si usnio...

  14. #454
    Citiraj Prvotno napisano od DzoniBG Vidi poruku
    Stigli su do Pirota, koji je 20km od granice sa Bugarskom... nisu dalje ni kilometar makli, dogovoreno je primirje... Beograd je odatle daleko 350km...

    Nastavi da lupetas sa svojim bajkama koje si usnio...
    Tako sam - smo učili. Do Pirota veliš. Pa Pirot je pao - znači prošli su Pirot - a zaustavljeni su od saveznika Srbije jer da nisu - Bugarska vojska koja je tek bila u povojima - ne da bi došla do Beograda - nego bi ga i prošla. Tako da ne vidim nikakvog razloga za ovo tvoje bahaćenje - do Pirota.

    Koliko bi Bugarima trebalo preći 350 kilometara od Pirota do Beograda? Tjedan dana - najviše 10!

    A vidi ovo:

    Sledećeg dana pao je Pirot. Austrija ipak nije mogla da dozvoli potpuni slom svog srpskog štićenika. Dan kasnije, pod pretnjom austrijskog poslanika da će se njegova zemlja umešati u rat kao i pod pritiskom ostalih sila, Bugarska je prihvatila primirje. „Tako se bedno i iz tako bednih uzroka, iz krajnje nespreme i neveštine, iz nemara i neiskrenosti svršio rat s Bugarskom, zasnovan u Beču u glavi kralja Milana.” (S. Novaković).

    I ovo:

    Milan (kralj) je već govorio o svojoj odgovornosti i o abdikaciji. Predsednik vlade Garašanin uzeo je za zadatak da kralja privede k svesti i vrati u štab. „Priča se da mu je pretio da će ga on - Garašanin - ubiti ako produži kako je počeo.” (Stojan Novaković, istoričar i političar).

    Mislim da Vam je Austrija tad spasila prijestolnicu!
    I naravno da se Austrija umješala - jer da nije Srbima bi pao - Beograd!

    Jebote - Pa 1941., Vam je u Beograd ušlo 10 švaba!!!!!

    A što Vam je bilo u prvom svjetskom ratu? Glavni grad vam je bio - gdje?
    Posljednje uređivanje od Nervozni listonoša : 24-02-2018 at 12:35

  15. #455
    I kao što je Inkvi već gore negdje stavio - drugi Balkanski rat - Srbi, Grci, Rumunji i Turci (svi na jednoj strani) protiv - Bugara!!!!

    Ko hijene!

    Pred napadima srpske i grčke vojske, a sa sjevera ugrožena nastupanjem Rumunjske i s juga nastupanjem Turske, Bugarska je bila prinuđena zatražiti primirje. Sve vojne operacije su zaustavljene 31. srpnja u podne, a mirovni ugovor je potpisan 10. kolovoza u Bukureštu, po kojem se Bugarska odrekla svih spornih teritorija u korist Srbije i Grčke. Turska je dobila Jedrene a Rumunjska područje Dobruže. Mirovni ugovori s Turskom su uspostavljeni: Bugarska 24. rujna 1913. u Carigradu; Grčka 14. rujna 1913. u Ateni i Srbija 14. ožujka 1914. u Carigradu.

    Drugim balkanskim ratom je razbijen Balkanski savez i ojačan utjecaj Velikih sila na balkanske države. Makedonija je bila podijeljena između Srbije i Grčke.
    Nema što! A Srbi su se branili i čekali dok se i ostali ''njihovi saveznici nisu uključili u boj'', a onda su krenuli u protunapad.

    E al zato ste im 15 - te utekli preko Prokletija. A što im pobjegoste - trebali ste ih sačekati!

  16. #456
    Citiraj Prvotno napisano od Nervozni listonoša Vidi poruku
    I kao što je Inkvi već gore negdje stavio - drugi Balkanski rat - Srbi, Grci, Rumunji i Turci (svi na jednoj strani) protiv - Bugara!!!!

    Ko hijene!



    Nema što! A Srbi su se branili i čekali dok se i ostali ''njihovi saveznici nisu uključili u boj'', a onda su krenuli u protunapad.

    E al zato ste im 15 - te utekli preko Prokletija. A što im pobjegoste - trebali ste ih sačekati!
    Ti toliko ne znas sta pises, da je postalo zabavno... samo nastavi... cista komedija...

  17. #457
    Džoni..molio bi te da ako nemaš volje za za raspravom i protuargumentacijom da ne ideš na osobnu razinu diskvalifikacije sugovornika.

    Mislim ako se ponovi, morat ću to brisat..
    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

  18. #458
    Citiraj Prvotno napisano od Inkvizitor Vidi poruku
    Džoni..molio bi te da ako nemaš volje za za raspravom i protuargumentacijom da ne ideš na osobnu razinu diskvalifikacije sugovornika.

    Mislim ako se ponovi, morat ću to brisat..
    Brisi...

    Dozvoljavas da covek konstantno iznosi lazi... to ne zasluzuje korektan odgovor... opomenuo sam ga prvi put da ne laze ko pas, nastavio je dalje... ako hoces takve stvari da ti vise ovde, samo napred...

  19. #459
    Citiraj Prvotno napisano od DzoniBG Vidi poruku
    Brisi...

    Dozvoljavas da covek konstantno iznosi lazi... to ne zasluzuje korektan odgovor... opomenuo sam ga prvi put da ne laze ko pas, nastavio je dalje... ako hoces takve stvari da ti vise ovde, samo napred...
    Nisam se mislio osvrtati - ali o kojim lažima ti govoriš?

    Stavio sam srpski izvor, pa sam stavio jednog akademika nesrbina.

    To da bi Srbima pao Beograd - da se nisu u sukob umješale velike sile - je jasno kao dan.

    Drugi balkanski rat - sam takoder citirao.

    Da ste pobjegli glavom bez obzira preko Prokletija na Krf gdje ste bili do pred svršetak prvog svjetskog rata - jel i to laž, kao i činjenica da su Vas saveznici vratili u Srbiju po završeku istog.

    Ti se postavljaš - kao da Beograd Srbima ne može pasti - a padao je i onda ti iznosim podatak da 10 (slovom i brojem ) - švaba 1941. zauzima Beograd.

    Naravno sve su to - ''moje laži''.

    I onda - kako ćeš odgovoriti nego tako kako si odgovorio.

    Skywalkera - cijenim jer on pokušava dokazati svoje teze (evo za ovu Milunku Savić nikad čuo ali ok. prihvaćam - makar mi je malo nestvarno).

    A što ti radiš - omalovažavaš i vrijeđaš!

    A zašto - jer ti se činjenice ne sviđaju!

  20. #460
    Citiraj Prvotno napisano od DzoniBG Vidi poruku
    Brisi...

    Dozvoljavas da covek konstantno iznosi lazi... to ne zasluzuje korektan odgovor... opomenuo sam ga prvi put da ne laze ko pas, nastavio je dalje... ako hoces takve stvari da ti vise ovde, samo napred...
    Ako koristi laži, ti iznesi istinu. Forumi i tome služe, raspravi, nije forum -blog..najlakše je reć..lažeš a ne iznijeti što je to slagano.
    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

+ Odgovori na temu

Tags for this Thread

Pravila pisanja poruke

  • Ne možeš otvoriti novu temu
  • Ne možeš ostaviti odgovor
  • Ne možeš stavljati dodatke
  • Ne možeš uređivati svoje postove