Je li samo lijenost to što sve ove antihrvatske elemente koji vladaju Hrvatskom nazivamo komunistima? Po meni komunizam nije ono što ih određuje, komunizma nema kao ideologije i društvenog sustava, ono što nije crklo je jugoslavenstvo. Ono po meni ne ide nužno uz komunizam jer kao što vidimo drugovi su vrlo brzi prigrlili kapitalizam ili barem svoju verziju kapitalizma,ali se nisu odrekli jugoslavenstva.
Zamijenimo redoslijed dviju jugoslavija i isti ljudi bi danas slavili kralja,a ne tita.
to ti je točna dijagnoza, zapravo je riječ o kroničnim jugoslavenčinama i jugofilima a tek onda komunistima monarhistima i kapitalistima.
istina, jugoslavenstvo kao takvo prednjači, samo što je to kod nas jako kompleksno, nemoguće je odvojiti mentalitet "druže tito jesi krao, ali si i nama dao" od jugoslavenstva, kao ni onaj "bilo nam je super dok krivousti i pizza-majstor nisu došli" od komfora partijske knjižice.Prvotno napisano od Humphrey
ja još nisam upoznala nikog tko pati za jugom, a da ne pati za onim državnim uređenjem i onda kad su banane bile luskuz, a auta se vozila parnim i neparnim danima, kao ni onog tko pati za pogodnostima koje im je pružala crvena knjižica, a da ujedno ne pati i za bratstvom i jedinstvom.
trebamo definitivno izmisliti neki naziv za naše kriptokomuniste i fekalojugoslavene.
ajmo jedan natječaj pokrenuti. za najbolji naziv, nagrada je 6 mjeseci besplatnog korištenja foruma
''Drug'' Tito nije krao jer jednostavno nije imao nikakve potrebe za tim. On je samo formalno bio ''prvi drug'' – druge Jugoslavije (službeno Federativne narodne republike, a potom promjenjeno u Socijalističku federativnu republiku), a u stvarnosti on je, zapravo, bio nekrunisani kralj – iste.
Njegova vladavina ničim nije bilo ograničeno. Imao je bezbroj funkcija, od čega je ona – predsjednik najlakše ''ulazila u uho i ostajala u glavi'' i doktorskih titula, od svih tih titula ipak se najviše pamti ona vojna da je bio i maršal Jugoslavije. I sve je to uspio steći sa završenim zanatom – mašinbravara.
Njegova ličnost i djelo je za narode i narodnosti Jugoslavije bila od neprocijenjive važnosti i to kako u Drugom svjetskom ratu od 1941., do 1945., godine, tako i u cijelom posljeratnom periodu zemlje – tamo sve do njegove smrti 1980., godine. Iako je stvarni istina nikad ne okrunjeni kralj SFRJ umro u svojoj 88-oj., godini njegov odlazak sa ovoga svijeta je jako i pogodila i iznenadila kako njegove štovatelje isto tako i one koji su se zvali njegovim prvim (i drugim i trećim) suradnicima, a koji su svi od reda, bez iznimke, zapravo bili ''mali Titići'' u svojim ondašnjim republikama i autonomnim pokrajinama – pa naniže.
Dakle, oni su vjerovali kako će njihov ''kum'' živeti večno, a s njim i država koju je stvorio SFRJ. Ali kad se ipak desilo – da je umro, onda su nam svako jutro, prije početka programa Jugoslavenske radio televizije, da bi nas nekako podsjetili na njega i na našu ''svetu dužnost'' da čuvamo Jugoslaviju i brastvo i jedinstvo ''naših naroda i narodnosti'' (temelj opstanka države), puštali za ''dobro jutro'' – pjesmicu (ili što je to već bilo): ''Druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo''.
Ovo su nam puštali i navečer – kasno kad bi program završavao – ''za laku noć''.
Ali sve je bilo uzalud. Nije se ''primilo'' kod naroda, naročito Srpskog – u čijim se redovima pojavio jedan bankar imenom i prezimenom Slobodan Milošević, kojeg su od milja Srbi prozvali ''Sloba vožd''. U njegovu čast Srbi napraviše i kolonjsku vodu (poslije brijanja – iako svi znamo da se četnici ne briju) ''Vožd'' – koja je više lagano tuknula nego mirisala, pa i reklamu ''Vožd je stigao'' (svaka sličnost sa Putinom i Rusijom danas je slučajna). Naravno – velika želja vožda Slobe, koji je bio uzoran Titov ''đak'', dok je ovaj bio još živ, je bila samo ta – postati novim Titom.
S tim se nisu baš složile ostale jugoslavenske socijalističe i federativne republike i pokrajine (narodi i narodnosti), pa je Sloba inače uvjereni komunist i dobar drug, jednostavno, protiv svoje volje, morao poslužiti srpskim četnicima, koji u Srbiji važe za antifašiste, a u svim ostalim republikama su ih smatrali fašistima jer su surađivali sa mrskim okupatorima – Nijemcima i posebice Italijanima, ali se ispostavilo da su isti surađivali i sa partizanima, naravno u nekim periodima Drugog svjetskog rata).
Slobi kao drugu i partizanu (navodno su mu oba roditelja to bili) nije bilo ni malo bed surađivati recimo sa četničkim vojvodom Vojislavom Šešeljom jer je iz istorije znao da su i drug Tito i prvi četnik – đeneral Dragoljub (od milošte zvani Draža) Mihailović također dobro surađivali u njihovim ''mlađim danima'', što je kasnije maršal ''oladio'' đenerala na tjelesnu temperaturu manju od 36 stupnjeva celzijusa – to je već druga priča, a i tko je đeneralu kriv kad nije znao za onu komunističku: ''snađi se druže''. I njemu i četnicima za utjehu – nije jedini kojeg je Tito ''oladio'' na temperaturu sa kojom se ne može više hodati po zemlji, nego se ide pod zemlju. Pod koje parče zemlje – točno se ne zna jer se komunisti nisu bavili tim formalnostima da bi označili grob čovjeku kojeg su netom ''oladili'' ispod normalne temperature.
I tako Slobo sa četnicima krenuo rušiti Titovu i praviti ''svoju'' Jugoslaviju, ali se pokazalo da on ipak nije Tito i ta ''divna država'', koja je izmišljena u Versaju 1918., godine i trajala, sa malim prekidom od 4 godine, sve do 1990., godine – se raspala. Znači točno deset godina od Titove smrti.
I sad ponovno da se vratim na Tita! Kažu da nikad nitko neće moći izračunati koliko su samo Tito i Jovanka koštali sve one mecene Jugoslavije sa zapada, kao i radni narod i narodnost + sa svim seljacima – iste države. Čovjek je kao i njegova druga srpkinja iz Like – Jovanka – imao i ''ptičijeg mlijeka''. Sad ovdje da nabrajam što su sve imali na korištenje – i nema nekoga smisla.
Plaća – nepoznata mada ju u beogradskom dnevniku ''Politika'' na svjetlo dana izašlo i ovo:
Sad – ja bih ovaj uradak ipak uzeo sa rezervom i to iz dva razloga: jer je objavljen u srpskoj Politici (a dobro znamo kako Srbi ''ljube istinu'' – o čemu je govorio i njihov ''otac nacije'' Dobrica Ćosić koji je aktivno pomagao Slobi da – razvale Titovu i naprave Slobinu Jugoslaviju) i jer je, kako sam već napisao gore Titova vrijednost i značaj za Yugu bila neprocijenjiva – dakle nije mu se moglo platiti. A i što će takvoj veličini novac – on je sve dobivao i bez novca – pa zato i nije trebao krasti (jedino ako stvarno nije bio kleptoman pa provjeravao da li u trgovini može maznuti recimo žvake ili pez bombone – a da ga u toj radnji nitko ne vidi).http://www.24sata.hr/politika/bogati...ijun-kn-122305
Bogati predsjednik: Tito je dobivao plaću od milijun kn
Predsjednik Jugoslavije, Josip Broz Tito, svakog prvog u mjesecu dobivao bi dvije bakrene kutije u kojima je bila pohranjena plaća. Na adresu Užička 15 donosili su ih agenti tajnih služba SFRJ Jugoslavije. Posljednja plaća Predsjednika Tita 1980. godine iznosila je 4,5 milijuna dinara što bi danas bilo oko milijun kuna. Tito je imao mjesečna primanja od oslobođenja Jugoslavije 1945. godine. Dio plaće je davao supruzi Jovanki, sinu Žarku i kćeri Zlatici, a velik dio novca zadržao bi za sebe. Osim Tihomira Stanojevića, koji je brinuo o njegovim financijama, nitko drugi nije znao na što je Tito trošio, piše srpska Politika. Jovanka od smrti svog supruga do 1985. nije dobivala ništa novca, da bi ju kasnije uvjeravali da bi za nju bilo bolje da uzme svoju, a ne Titovu mirovinu. Usporedbe radi sadašnji hrvatski predsjednik, Stjepan Mesić, prima plaću od 29.000 kuna.
Moga bih se kladiti da ni mali Titići nisu krali – jer su i oni ( kao i članovi njihovih užih i širih familija), iako mali živjeli – bogovski. Jedino bi se po kojeg, u unutarpartijskim obračunima, javno u novinama optužilo za lopovluk, a onda bi taj drug bio označen i osuđen još i prije samog početka suđenja (jer se suci u SFRJ, po naputku svoga vođe, nisu baš držali zakona kao pijani plota, nego su lijepo čitali komunističke tiskovine i prema njima, odokativno, određivali kazne za zalutalog im u navodni lopovluk – druga). Suci su bili u pravilu vrlo strogi, osim prema onim sretnicima koji su imali tu čast da se za njihov slučaj osobno ne zauzme Tito – poslavši na pravu adresu kratku poruku: ''Drugu xy ne pakirati''. U tom slučaju bi kazna dakle bila – blaža.
Sad ja ovdje ne mogu reći da se u Jugoslaviji nije kralo. Kralo se – a glavni u tim rabotama su bili manje više direktori raznih jugoslavenskih poduzeća koja su u ono vrijeme bila udružena u tzv: Osnovne organizacije udruženog rada (OOUR), Radne organizacije udruženog rada (ROUR) i Složene organizacije udruženoga rada (SOUR).
Ipak, više od tih krađa državi su naštetili nesposobni rukovodeći kadrovi i to kako u politici tako i u privredi, najprije zbog toga što je politika čvrsto držala u šakama privredu, a zna se da su političari redom bili: bravari, obućari, tesari, klesari, brice, konobari sa na brzinu završenom nekom večernjom ili kumrovačkom školom – u najviše slučajeva i da su takvi postavljali za glavne u poduzeća – sebi na sliku i priliku iste rukovoditelje.
I sam se Tito znao požaliti strancima: '' da su ovi moji nesposobni i sve moram sam''! I od tud je i ona simpatična konstrukcija: ''Tito je krao ali je i narodu davo''.
Jugoslaveni (oni koji sa svim simpatijama gledaju kako na Tita tako i na Jugoslaviju) hoće reći kako je Tito čak i kao lopov bio više nego simpatičan, ali eto ježi ga, da se nije kralo ta bi divna i savršena država Jugoslavija i dan danas bila živa i u komadu – i svima bi bila majka a ne maćeha. I naravno – to će i biti kad je ''mi jugoslaveni sa ovih prostora ponovno oživimo''. I kad se to dogodi – a prema jugoslavenima sa svih ovih ''naših prostora'' – to će se kad tad dogoditi – onda je više nećemo krasti i ona će cvjetati i rasti u svakom pogledu.
To je njihov san i to je njihov plan. Postoji i jedna mala zapreka – treba skršiti nacionalizme, a posebice onaj hrvatski (četnici su i onako, po novom antifašisti – što su manje više priznali i članovi ove ''naše'' na odlasku kukuriku vlade – Zorana Milanovića, a zaključeno po nemuštim reakcijama kad su Srbi đenerala Mihajlovića i službeno proglasili antifašistom istih). Još se na sve ovih dana lijepo nadovezao tehnički premijer Hrvatske Zoran Milanović koji je pola hrvatskog naroda – bez da trepne nazvao fašistima (svi oni koji su glasali za Domoljubnu koaliciju), a sa njim se u svemu slaže i srpski prvi pop Irinej koji ne može odoljeti da to Hrvatima ''ne poturi pod nos'' čak i u vrijeme srpskog Božića.
Dakle, ako je Jugoslavija divna i lijepa u očima tih koji sanjaju taj svoj san i maju za ostvarenje istog plan – Hrvatska je ružna i promašena i to ponajviše zahvaljujući prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu (inače Titovom najmlađem generalu) pod čijim je vodstvom Hrvatska i postala samostalna i neovisna država. Po njima Tuđman se za tom idejom stvaranja Hrvatske države vodio samo da bi je on i njegovi bližnji mogli pokrasti i tako se o nju okoristiti. Pa su i za njega i njegove suradnike smislili nastavak: 'ovi kradu ali narodu ništa nedadu''.
Ni za Tuđmana kao uostalom ni za Tita – nisu u pravu. Naime, nemoguće je da jedan čovjek ''sve sam pokrade''. Shvativši to jugoslaveni su brže bolje izmislili ''Tuđmanovih 200 bogatih obitelji''. Priča o 200 bogatih Tuđmanovih obitelji u Hrvatskoj se ''vrti'' i dan danas, makar su je prvi lansirali pripadnici Račanove ''trećejanuarske diktature'' – godine 2000-te.
Kada je tadašnja oporba u Saboru tražila da se javnosti pokaže dokaz o toj priči i da se konačno to skine sa dnevnog reda – Račan se i cjela njegova momčad odjednom ušutjeli. Dokaza naravno nema jer bolji poznavatelji lika i djela dr. Franje Tuđmana da Tuđman o ''rečenoj priči nikad nije govorio'', ali se zato zna da je predsjednica HNS-a Vesna Pusić govorila o ''50 hrvatskih bogatih obitelji''!
Ili su se komunisti sa Račanom na čelu jednostavno uplašili pokazati ''taj spisak'' da javnost ne bi ustanovila da su velika većina od tih 200 zapravo njegovi i igrači SDP-a.
I dobro – zašto se onda konstantno laže na Tuđmana, članove njegove obitelji, HDZ? Pa jednostavno – Tuđman im je razvalio Jugoslaviju – misle oni. Tuđman im je zato mrzak, a ni po čemu nije ni blizu njihovom idolu Josipu Brozu, pa tako ni po plaći.
Čak što više neki tvrde da je za svog nasljednika na Pantovčaku Stjepana Mesića – Franjo Tuđman – ''bogec bistrički'' (vidjeli smo da ni Mesićev nasljednik Ivo Josipović nije baš ''srednja klasa'') – što samo po sebi implicira da Tuđman nije krao.
To su radili neki drugi – odnosno isti oni i njihovi nasljednici koji su potkradali i Jugoslaviju, a koje je država Hrvatska samo nasljedila od bivše države, kao i mnoge druge (dugove) negativne stvari.
Dalje – tvrdnja jugonostalgičara da smo bolje življeli sve dotle dok se nisu pojavili ''krivousti i pizza majstor'' je također velika laž. Evo i dokaza:
Pisali su o Titu u američkim tiskovinama kada je 1963., godine bio u posjetu SAD-u.''...... ''Taj vođa proleterijata troši godišnje 50 milijuna dolara na uzdržavanje svojih brojnih palača, privatnoga zoološkoga vrta, tisuću pitomih jelena, stotine slugu, te na privatne jahte''
ili
''........ ''Čini se da je Tito najimućniji komunist. Dok prosiječni radnik u Jugoslaviji zaradi otprilike 30 dolara na mjesec, što je nedovoljno i za minimalne potrebe. Radnicima je zabranjeno da štrajkaju i kako ne postoje slobodni radnički sindikati, nemaju pravih mogućnosti izbora za bolji život'' - Philadelphia Bulletin'' - članak ''Razmetljivi Tito''.
Tom prigodom je Tito sa svojom svitom Posjetio i New York i nastanio se u jednom od dva nebodera blizanca zvana ''Towers'' u kojem su odsjedali najviši gosti: kraljevi, prinčevi, sultani, maharadže, šeici, državnici, bankari, milijarderi, hooliwodske zvijezde.
Nema što Jugoslaven Tito je stvarno – uživao i to kao predsjednik jedne siromašne zemlje koja je ustvari opstajala samo zahvaljujući postojanju blokovske podjele svijeta (Berlinski zid) i kreditima koje je na ime i prezime svog prvog čovjeka dobijala – najviše od SAD-a. Računa se da su Amerikanci za vrijeme Titova života u Jugoslaviju, samo što se novčanih srestava tiče, upumpali oko 100 milijardi dolara (a pomagali su slanjem i drugih roba – najviše hrane). I ništa nije pomoglo – drugovi očito nisu znali voditi ekonomiju kako treba.
Sa smrću Josipa Broza i padom Berlinskog zida (ujedinjenjem Savezne Republike i Demokratske Republike Njemačke) – nije više bilo interesovanja u svijetu za opstanak Titove Jugoslavije, za nju više nije bilo ni kredita – pa se i ona po drugi put – raspala u potocima krvi izazvanih agresijom njenog najmnogoljudnjijeg naroda Srba koji su oružijem i Titovom JNA krenuli pljačkati, paliti i ubijati po Sloveniji, Hrvatskoj, BiH i Kosovu.
Nastojali su napraviti veliku Srbiju. Njihovi drugovi jugoslaveni im se nisu htjeli i smjeli suprostaviti (nisu htjeli ratovati protiv svoje braće i drugova), pa su se razbiježali, kuda koji (neki su pobijegli od strahota rata i u Brisel).
Nakon što se sukob završio (barem onaj oružani) i nakon što je velika Srbija ostala samo sanak pusti u Hrvatsku se vraćaju oni drugovi koji su je bili za vrijeme rata napustili (vratili se i iz Brisela). Dohvatili su se vlasti i uživaju sve povlastice koje im njihovi vladajući položaji pružaju. Predstavljaju i unutra i prema vani – slučajnu državu koju nisu ni htjeli, a u isto vrijeme za siromaštvo i sve nevolje koje su nas nakon rata snašle okrivljuju prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, HDZ i one ljude koji su se oružijem suprostavili 1991., godine njihovim drugovima sa istoka.
Ovih dana su od strane tehničkog premijera Zorana Milanovića baš svi takvi javno nazvani lopovima i fašistima. Interesantno da su ti isti prije 25 godina nazivani u dlaku isto ali od Miloševića i raznoraznih formacija četnika i njihovih vojvoda – od kojih su neki bili i u odorama Titove JNA sa crvenom zvijezdom petokrakom na čelu.
Zar nije čudno da hrvatska levica (2016., godine) i srpski fašisti (1991., - 1995., god) imaju u dlaku isti naziv za Hrvate, kao i sve one koji svoju domovinu Hrvatsku vole i ne smatraju je slučajnom državom?
Pa i nije čudno – rekli bi smo ''njihovim rečnikom'' – kao u ''dobra stara vremena kad su partizani i četnici, crvena zvjezda petokraka i kokarda skupa ratovale protiv Ustaša i Domobrana – za Jugoslaviju, a protiv Hrvatske države. Još za vrijeme – Drugog svjetskog rata.
Ma što god neki mislili o tome?!
Posljednje uređivanje od Nervozni listonoša : 08-01-2016 at 16:01
tifusari. to im najbolje pristaje
ex. m. BBB ZG +40, 50-100
To su njima djelom samo isprike. Oni su politički jugoslaveni i filosrbi pa nalaze razne isprike a ima tu žala za mladošću i neopterećenošću, ima tu mržnje prema hrvatskoj državi, koloplet je to svega i svačega.
Slava Ukrajini-Herojima slava
Zbog Eline i bokala vina
zapalit ću Krajinu do Krima
Zapalit ću dva-tri ruska štaba
da ja nisam dolazio džaba
Da. Za pretpostaviti je da je ne mali broj onih kojima se miješa žal za mladošću sa jugonostalgijom. Naravno da je puno ljepše i bolje imati 18, 20, 25 nego recimo 45, 50 ili više godina. Samo i to je – relativno. Oni koji su moja generacija su recimo imali 23 godine kada umrla Jugoslavija. I danas mi živi u sjećanju ono vrijeme kada se to točno dogodilo. Naime, imao sam tu čast – gledati ''živi prijenos'' smrti države koje sam i ja bio državljanin, dobar dio svoga života – kada je Titova JNA napala na, u to vrijeme Socijalističku republiku Sloveniju (od 27. lipnja do 6. srpnja 1990.,g). Ili već što je taj – tzv; ''rat u Sloveniji'' bio.
Gledajući, u velikom – višenacionalnom – društvu, u svom tadašnjem dnevnom boravku, tv Yutel koji je prijenos vršio, ''nepokolebljive i hrabre nasljednike Titovih proleterskih brigada'', tenkove i avione, koje su otuđili od nas, sjetio sam se tad, da sam samo prije pet – šest godina, baš u Ljubljani, iz znatiželje jer su tad u ostatku Jugoslavije bili na ''vrlo lošem glasu'', kupio jedan primjerak slovenskog tjednika ''Mladina''. Tada sam u njemu našao i strip koji je, u nastavcima, prokazivao JNA kao srpsku, agresorsku, vojsku koja pali, pljačka, tuče i ubija civile.
Gledajući u ''mali ekran'' tada sam ponovno pred očima imao taj strip. Nesvjesno sam, na glas rekao, da smo: '' nakon Slovenije mi na redu....''. Odmah se u prostoriji povela diskusija, koju ovdje neću prepričavati. Uglavnom moji susjedi Srbi su bili oduševljeni odlučnom akcijom JNA, Muslimani (u to vrijeme se još nisu zvali Bošnjacima) iznenađeni, skoro bi rekao ustrašeni, a što se mene i mojih tiče – vladala je ne mala zabrinutost. Da ne bi došlo do veće polemike, odnosno kakva možebitnog nesporazuma i narušavanja dobrosusjedskih odnosa – društvo se brzo razišlo - svako je otišao svojoj kući.
Nije moglo biti sumnje što će se zapravo vrlo skoro izdogađati jer Srbi su u Jugoslaviji (treba reći da im se Slovenci nikad nisu dali – oni su imali nekako poseban status i u kraljevini i u socijalizmu – možda i zbog blizine granice gdje su se nalazili), što bi se ono reklo, ''i vedrili i oblačili'' i taj svoj status su htjeli još više ojačati i nikako nije dolazilo u obzir, bar što se njih tiče, da bi se u Jugoslaviji uopće dopustili neki procesi koji bi njih ''oslabili'', a drugim narodima omogućili veću ravnopravnost s njima.
S druge strane za Slovence, Hrvate pa i BiH nije nikako dolazila u obzir mogućnost da hegemonija Srbije u Jugoslaviji još više ojača. Čak što više njima je i postojeće stanje u državi bilo neprihvatljivo. A ove dvije suprotnosti – otvarale su vrlo moguću opciju – rata. To pogotovo kad se vidjelo da su Srbi jednostavno pustili ''Sloveniju da ide'' i to samo zato da bi se mogli što jače koncentrirati na Hrvatsku i BiH jer to je njih zapravo i najviše zanimalo.
Jasno je bilo da ako Hrvatsku vojno poraze, da će BiH pasti bez ispaljenog metka, a ukoliko bi se Hrvatska uspijela oduprijeti velikosrbima, onda bi u BiH moglo doći do – pokolja. Pošto sam u to vrijeme živio u najugoslavenskijoj republici, u njenom glavnom gradu, gdje su pripadnici moga naroda bili u velikoj manjini – zabrinutost je bila i više nego opravdana, a pitanje: ''Kako smo upali u ovo sranje od države'' logično se nametalo. A pošto Jugoslaviju ne dijelim na Kraljevinu i Socijalističku (to je za mene uvijek bilo isto ''sranje drugo pakovanje'' – samo to pitanje je bilo zapravo upućeno onim ljudima (prije svega Hrvatima) koji su sjedili u ''Jugoslavenskom odboru'' i zdušno se zalagali da nas odvedu pod Srbiju i Srbe – sasvim pogrešno misleći da će nam oni dozvoliti da ustvari budemo – sa njima u zajedničkoj državi ravnopravni.
Što se, nakon desetodnevnog rata u Sloveniji dogodilo, dobro je poznato, a ja sam tražio odgovor na, gore navedeno, i samom sebi postavljeno pitanje. Pokušavao sam najprije kod ljudi kojima je povijest struka. Uglavnom se sve svodilo na, pojednostavljeno rečeno,''nisu znali što će biti'' i ''morali su jer se biježalo od pretenzija koje je Italija imala prema Hrvatskoj (Dalmacija je bila u pitanju), pa bi se u zajedničkoj državi sa Srbima lakše obranili od toga i sačuvali ono što je naše''.
Tim odgovorima nisam bio baš zadovoljan, jer su mi se činili prejednostavnima pa sam se počeo više oslanjati – na povijesnu literaturu i nekako sam sam ''naišao'' na zaključak da smo možda čak i na prijevaru i silu uvučeni u tu ''tamnicu naroda'' i to i od strane hrvatskog velikosrbina Svetozara Pribičevića i njegovih u nastupima vrlo agresivnih orjunaša, kojih u Dalmaciji nije bio baš malen broj (čak su od istih i prije prvog svjetskog rata Hrvati iz Dalmacije bježali kako u sjevernu tako i u južnu Ameriku).
E sad da li baš članovi, Jugoslavenskoga odbora (Hrvati) nisu znali što bi se Hrvatima moglo dogoditi kada jednog dana stupe u zajedničku državu sa Srbima? Da se vidi da su znali i da su na vrijeme bili upozoreni (od samih Srba) – što će i kako će biti njihovim sunarodnjacima, a onda i ostalim ne Srbima, kada uđu u državu Srba, Hrvata i Slovenaca, a kasnije se ta država preimenovala u Kraljevinu Jugoslaviju – poslužit ću se ''crticama'' iz odlične autobiografske knjige jednog od hrvatskih članova Jugoslavenskog odbora, velikog, svjetski poznatog i priznatog, kipara Ivana Meštrovića: ''Uspomene na političke ljude i događaje''.
Memoari su to koji su, kad je knjiga ''ugledala svjetlo dana'', se našli na ''crnoj listi nepoželjnih dijela u Titovoj Jugoslaviji''. A razlog je taj što je Meštrović u njoj na najbolji način pokazao koja je, zapravo, kurvanjska i vražija tvorevina bila ta država Jugoslavija i u kojoj nam sam autor - svjesno ili nesvjesno - zapravo pokazuje svoj osobni put koji je prošao u mladosti od uvijerenog jugoslavena do u zrelim godinama i starosti osvještenog hrvatskog nacionaliste.
Knjiga je toliko dobra i poučna da bih je preporučio pročitati svakom Hrvatu jer u njoj ima toliko stvari koje zapravo tjeraju na razmišljanje i nakon toga na otrežnjenje od bilo kakve i pomisli na jugoslavenstvo i Jugoslaviju kao nešto dobro i lijepo da je to naprosto fascinantno. I na koncu - iz knjige se može i vidjeti i zaključiti da su itekako hrvatski članovi Jugoslavenskog odbora trebali znati i da su znali u kakvu nevolju uvlače cijeli hrvatski narod. Za ovaj tekst samo 2 - 3 crtice iz knjige koje odlično zapravo što će se u toj državi Jugoslaviji događati kada se uspostavi:
(1)
Početkom ožujka 1917., izbila revolucija u Rusiji i SAD ušla u rat. Ti događaji utjecali su na Pašića da pristupi s Jugoslavenskim odborom. Tako je početkom mjeseca svibnja Pašić pozvao Jugoslavenski odbor, da pošalje svoje izaslanike na Krf radi razgovora sa srpskom vladom.
Prije toga događaja članovi odbora, ne srbi, su slušali od svojih kolega Srba kako drže da treba postupati nakon oslobođenja u ''našim krajevima''.
''Prvih deset godina treba uvesti u tim krajevima, vojnu diktaturu'' - izlagao je baš meni profesor Boža Marković, pola godine prije krfske deklaracije. Kad sam ostao zapanjen i pitao ga za razlog, odgovorio mi je:
''Dok se Hrvati asimiliraju i priuče državi. Vi Hrvati ne znate što je država ej, ej brajko. To je jedno, a drugo, dok se slomi i ukroti frankovce. Inače, prema katoličkoj veri mi ćemo biti tolerantni. Najbolji je dokaz naš konkordat s Vatikanom''.
Tako je mislio i govorio ne samo dobri Boža, bivši predsjednik ''Slovenskog juga'' nego i cijela skupina tzv:''Skerlićeve škole''.
(2)
Članovi odbora su se pripremali za krfski sastanak i glavni im je cilj bio - da se Ustav buduće države donese 2/3 većinom i da se ona zove Jugoslavijom (neki su i dalje otvoreno zagovararali veliku Srbiju). U tom poslu im je iskreno i bez fige u džepu pomagao srpski radikal Stojan Protić (to je zapažanje samog Meštrovića) - a sve se zbivalo u Nici 1917. godine.
Zanimljiv detalj na jednom takvom pripremnom sastanku kojim je kao i obično predsjedavao Trumbić, a bili mu nazočni uz Protića i Meštrovića i dr. Trinajstić i dr. Gazzari; stvar je jako postala nezgodna kad je na red došla Bosna i Hercegovina.
Protić je rekao da stanje u BiH kakvog ga je ostavila Austrija neće moći ostati jer to Srbi neće moći podnositi.
Trumbić mu je odgovorio da je to najdelikatnije u cijelom našem kompleksu i da će pitanje kako će se postupati sa Bosnom biti ispit naše političke zrelosti. Istaknuo je kako on nema ništa protiv muslimanske vjere kao takve, ali zastarijeli istočnjački običaji bit će bez sumnje, smetnja bržem suvremenom napredovanju, miješanju i saživljavanju naroda, nu tu da treba biti obziran i pustiti naobraženije muslimane da oni sami provedu akcije među svojim svijetom i da ga približe modernijem shvaćanju, što će biti u interesu i ostalih, a u prvom redu, samog muslimanskog življa.
Zatim je istaknuo da je Bosna jedna od najvažnijih pokrajina u smislu dobroga ili lošeg zajedničkog života, te da je u prijašnjim sukobima bila glavni razlog nesloge između Srba i Hrvata zato će trebati naći način da nas Bosna veže, a ne da nas razdvaja:
Na to je Protić uzvratio:
- Pustite Vi to nama. Mi imamo riješenje za Bosnu.
- Kakvo gospodine Protiću - pitao je Trumbić znatiželjno.
- Kad prijeđe naša vojska Drinu, dat će Turcima 24 sata, pa makar i 48, vremena da se vrate na pradjedovsku vjeru, a što ne bi htjelo, posjeći, kao što smo u svoje vrijeme uradili u Srbiji.
Nastalo je do krajnosti neugodno iznenađenje i tišina. Trumbiću su počeli nervozno drhtati prsti, pa pritiska pred sobom spis na stolu, da se ne vidi da je uzbuđen.
- Govorite li Vi to ozbiljno gospodine Protiću?
- Najozbiljnije gospodine Trumbiću. U Bosni se s Turcima neće moći po europski, nego po našu.
Nastala je grobna tišina.
Meštrović je kao najmlađi vidio da mora nešto reći pa je podsjetio Protića - prvo da su kralj i vlada obećali da će se boriti sve dotle dok se sva braća ne oslobode i ujedine bez razlike i imena i vjere, pa naša braća muslimanske vjere, zajedno s ostalima, očekuju da će ih srpska vojska kad dođe - osloboditi, a ne klati.
Drugo - u tom času bi bilo gotovo sa srpsko - hrvatskim jedinstvom.
I treće: države kao što su Francuska i Engleska imaju dosta muslimana i oni bi se počeli buniti.
Protić je na to odgovorio da mu je jedino valjan ovaj treći razlog, ali da on nije govorio u koju bi se pradjedovsku vjeru muslimani morali vratiti, nego da će se morati pokrstiti, a onda je malo ublažio svoj stav da on ipak nije mislio da se svi oni, koji se ne bi htjeli pokrstiti trebaju posjeći - neke će se pustiti da bježe kud znaju ''ali tek ne smije više biti Turaka u Bosni''.
Upitali su ga zatim:
- A zašto da oni bježe sa svoje djedovine, koji su starosjedioci, oni koji imaju manje turske krvi u sebi nego, možda, oni pred kojima bi morali bježati?
- Može biti, ali tko im je kriv, kad su se tako opredjelili. Morali su i drugi bježati od njih, koji se nisu htjeli odreći svoje vjere.
Meštrović je rekao da mu je nakon toga sastanka Protić rekao, držeći ga pod ruku:
- Alal Vam vera! Baš Vas volim! Oni drugi Hrvati mislili su kao i Vi. Samo su se ustručavali da mi kažu!
Isto tako u knjizi se navodi i ovaj detalj:
(3)
Prilikom formiranja jugoslavenskih legija od zarobljenika u Rusiji, koji su se sami predavali Rusima, a sa ovih su naših prostora, Muslimani koji su se odbijali izjasniti Srbima - ostajali su bez glava, koje su im na licu mjesta odsijecane sjekirama od strane pripadnika srpske vojske. Autor ističe kako su Hrvati, koji su se predavali Rusima i prelazili u tu jugoslavensku legiju od tog ''čina ljubavi'' bili pošteđeni - samo zahvaljujući Rusima koji nisu Srbima dozvoljavali da i njima odsjecaju glave samo zato što se nisu pristajala izjasniti - kao Srbi.
Također se u knjizi jasno vidi da su za Jugoslaviju bili samo Hrvati. Srbi su velikom većinom bili - za Veliku Srbiju. I to počevši od samog Nikole Pašića pa dalje. I zbog toga su i igrali dvostruku igru - iza leđa hrvatskim članovima Jugoslavenskog odbora što je sasvim slučajno otkrio Frano Supilo nakon čega je i istupio iz Jugoslavenskoga odbora. Evo i tog dijela:
(4)
Na jednom sastanku Odbora (Srba) sa Supilom koji je izjavio bojazan da je Pašić možda podlegao ruskom uplivu.
Srbi razjareni traže od njega dokaze za to što tvrdi, a Supilo onda navodi Pašićevu izjavu dopisniku Corriere della Sera u Ptogradu, objavljenju u travnju 1916., godine, a koje su donijele i neke Ruske novine. Tu je između ostalog, Pašić rekao da ,,nema nikakva ozbiljna nesporazuma među Srbijom i Italijom...... Mi Srbi ne možemo ne priznati neosporivo pravo Italije na hegemoniju na obalama Jadrana. Mi takođe težimo ka moru, no nipošto ne tražimo ratnih luka, da tamo zatvorimo flotu. Mi jedino nastojimo da dobijemo jedan ekonomski izlaz''.
Srbi reagiraju:
''Vi nas terorizirate, ili hoćete da rastjerate odbor, ili izazovete razdor između Vlade i nas''.
A onda Supilo:
''Nitko nije više od mene protiv franovluka, protiv agramerstva. Nitko nije više od mene psovao one bedaste panonske krobote, ali gospodo, ako ima da se Hrvatska trga, kao prosijačka kabanica, da se pravi sprdnja iz nje i da je se skreše na nekoliko kajkavskih županija, onda ja ljubim i onaj mizerni Zagreb i one jadne moje Krobote i kažem da ćemo mi svi Hrvati, pa gdje bili, biti za Zagreb i raditi da ta naša Hrvatska bude što veća''.
Trumbić u neprilici pokušava smiriti situaciju. Ruke mu drhte''!
Supilo:
''Ta zar i Ti misliš da nemam razloga da tražim, da se ovo prihvati što iznosim, a Vi prihvatite, ako hoćete, a ako nećete, onda zbogom, gospodo''!
Ustade, tresući glavom i stišćući zube i ode.
Meštrović:
''Predvečer sam ga sreo pred hotelom, te me je zamolio da pođem sa njim u njegovu sobu.
U sobi mu je Supilo rekao da je kod tajnika engleskoga veleposlanika Greya, sasvim slučajno, dok je ovaj vadio nešto iz ladice, vidio neku zemljovidnu kartu naših krajeva. Tako mu se učinilo - bar na prvu. Počeo je navaljivati na tajnika da vidi o čemu se radi, videći da je tajnik zbunjen, shvatio je da se nešto krije od njega. Ustao je i počeo plakati.
Tajnik ga je primio za rame i rekao da sjedne.
''Ako bi Vi ma komu išta rekli, ja bih izgubio svoje mjesto i drugo što s tim ide, kad se neovlašteno izda tajna''.
Onda je metnuo pred nj jedan memorandum kome je bila priložena karta naših krajeva i jedna posebna Hrvatske i Slovenije sa Srijemom, pa na njoj označeno, dokle ima sve srpskih manastira. Taj memorandum da je donio Vesnić iz Pariza i predao ga u ime Vlade, a u memorandumu se tražilo da se svi ti djelovi, dokle ima srpskih manastira imaju priznati Srbiji.
Tražio sam od Supila da to kaže Trumbiću. On je to i učinio. Trumbić je bio mišljenja da se ne pravi kriza, nego malo po malo da se gleda ispravljati stvari dok Srbi i sami ne uvide da se naše želje mogu ostvariti.
Supilo je pristao da miruje i nije više dolazio na sjednice. Bez njegove prisutnosti išlo je lakše ali je forma bila više neodređena i manje kategorična nego kod Supila.
05. lipnja 1916. Supilo je istupio iz Odbora.
Tragični lik hrvatske tužne povijesti Frano Supilo se nedugo nakon toga teško razbolio (na živce) i umro u Londonu 25. rujna 1917., ne dočekavši taj ''sretni trenutak'' ujedinjenja južnih slavena 01.12.1918. u Državu SHS. Ipak, njegovi posmrtni ostaci su nekoliko godina kasnije brodom preneseni u domovinu. Jednog je prosinca u Sušačku luku pristupila lađa koja je prevozila njegovu urnu. U tom su trenutku zagrmljeli kraljevski topovi - počasnom salvom sa trsatske tvrđe uz zvonjavu crkvenih zvona.
Lovorom ovjenčani pjesnik Vladimir Nazor uzveličao je svete mošti rodoljuba Frana, koji je poludio od očaja nad Hrvatskom i umro u tuđini od žalosti. Poeta je pozdravio mučenički prah Frana Supila ovim riječima:
''Šušak ti Frano Supilo kliče da te neće nikad zaboraviti; da će se uvijek ponositi, što si u njemu započeo rad kojim si toliko doprinjeo našem oslobođenju pod slavnim žezlom Karađorđevića''. (Iz knjige Miroslava Krleže: ''Deset krvavih godina i drugi politički eseji)
Koja farsa - a ako se ne možete sjetiti riječ je o istom onom hrvatskom pijesniku Vladimiru Nazoru koji će ''nešto kasnije'' otići u partizane da se bori za ''pravedniju Jugoslaviju'' u kojoj više neće vladati ''slavno žezlo Karađorđevića'', nego bič Maršala Josipa Broza Tita.
Danas nakon svega, što nam se izdogađalo, - neke bi ''hrvatske guske i po treći put opet išle u maglu''. Baš po uzoru na .nekad. članove Jugoslavenskoga odbora. Novi su Meštrovići, Trumbići i Supile naši suvremenici: Josipović, Milanović i veći dio njegove ekipe, a imamo i ''našeg'' Svetozara Pribičevića u liku i djelu Milorada Pupovca koji je javno, ne tako davno izjavio, između ostalog, i to da je njemu glavni grad Beograd, a ne Zagreb. Od Zagreba mu samo - kune valjaju.
Ipak - nadamo se da će nova vlada predvođena domoljubnom koalicijom i Mostom okrenuti konačno naš kurs od Istoka prema Zapadu - gdje po svemu i pripadamo. Proces je to koji je zapravo započeo 16.11.2012., g. kada su u Haagu od svake krivnje oslobođeni, zato što su branili svoju domovinu, hrvatski generali Mladen Markač i Ante Gotovina. Nastavio se porazom Ive Josipovića od strane Kolinde Grabar Kitarević u predsjedničkim izborima prije nešto manje od godinu dana, a trebao bi se konačno zahuktati odlaskom Zorana Milanovića i njegovih kukurikavaca sa vlasti, na prije dva mjeseca održanim parlamentarnim izborima.
I da konačno više nikom ne padne napamet okretati hrvatski vlak na Istok. Kome se ide - može ali bez nas Hrvata. Nama je i jedno putovanje bilo previše. Treće bi nas - uništilo!
I doslovno!
Posljednje uređivanje od Nervozni listonoša : 11-01-2016 at 13:33
Ogromna većina su BANDITI.
Torcida-old school 45
Nino Raspudić je to dobro dijagnosticirao.
http://www.neslanovac.com/novosti/iz...podjela-hrvata
https://www.facebook.com/permalink.p...35517913287398
JPS - bi bili oni iz Ferala, Jutarnjeg, Srećko Horvat, Jakovina, Markovina, Antifašistička ljiga, većina studenata FFZG-a i FPZ-a (primjerenije s obzirom na pedigre predavača, nauka), Građanska akcija, Occupy Croatia, Crvena akcija, neki iz Kukuriku koalicije itd.JTS (Jugoslaven, Tradicionalan, Socijalan; skraćeno Jutes). Jutes je vrsta u izumiranju. Njezin najčistiji predstavnik je subnorovac. On je nepokolebljiv politički Jugoslaven. Tradicionalan je (svojevremeno je šišao čupavce, tukao pedere…, socijalno je osjetljiv. Jutes je danas potpuno irelevantan. Za koju godinu će iščeznuti. JPS (Jugoslaven, Permisivan, Socijalan; skraćeno Jupes). Jupes je Jutesov naivniji, nesposobniji ideološki (uglavnom i doslovno) potomak. On je, ovisno o godini rođenja odrastao na Novom valu, Poletu, Radiju 101, Feralu… Tranzicijski je gubitnik. Nostalgično živi na proizvodima jugoslavenske masovne kulture iz osamdesetih ili kasnijim proizvodima iz „regiona“. Usput je upio liberalno-hedonističke vrijednosti i proizvode kapitalističkog Zapada, no frustriran je što ih, zbog neimaštine, ne može konzumirati koliko bi želio. Za sve svoje nedaće okrivljuje Hercegovce, Tuđmana i tajkune. JPK (Jugoslaven, Permisivan, Kapitalist; skraćeno Jupek). Jupek je vladar današnje Hrvatske. On je figura koja drži političku, ekonomsku, medijsku, i kulturnu moć. Jupek je Jutesov uspješni, pametniji sin koji se na vrijeme s Marxa i Lenjina prebacio na Poppera i Soroša. Jupek je danas europejac, svjestan potrebe regionalnog pristupa, rafinirani hedonist, poznavatelj londonskih japanskih restorana, oštar kritizer Katoličke Crkve i hrvatske lijene radničke klase. Jupek iskorištava glupljeg mlađeg brata Jupesa. JTK (Jugoslaven, Tradicionalan, Kapitalist; skraćeno Jutek). Jutek je samo teorijska kombinacija, u praksi ne postoji. Komunistička vlast je nakon 1945 zbrisala staru građansku klasu, među njima i projugoslavenske hrvatske kapitaliste. HTK (Hrvat, Tradicionalan, Kapitalist; skraćeno Hatek). Hatek je lik poput Jure Radića ili Ivice Mudrinića. Nakon 1999. godine Hatek uglavnom pasivno slijedi jupekovsku matricu. Sanaderština je najplastičniji primjer te devijacije. . Borba za duše i umove HTS (Hrvat, Tradicionalan, Socijalan; skraćeno Hates). Hates je najveći Jupekov protivnik i dugoročno najveća prijetnja jupekovskoj hegemoniji iz razloga što su JPK i HTS suprotstavljeni na sve tri razine (nacionalnoj, vrijednosnoj i socijalnoj). Između Jupeka i Hatesa će se voditi velika ideološka i kulturna borba oko umova i duša zadnje dvije kategorije u koje spada velika većina mladih u današnjoj Hrvatskoj. HPS (Hrvat, Permisivan, Socijalan; skraćeno Hapes). Najčešće je pripadnik generacije odrasle nakon osamostaljenja Hrvatske. Kao takav nije bio ni interesno ni emocionalno vezan za bivšu državu pa je pitanje političkog hrvatstva za njega besmisleno jer je samorazumljivo. Stasao je na komercijalnim televizijama, usred potrošačkog društva i liberalnog hedonizma. Kao i većina njegovih europskih vršnjaka posjeduje spontanu, mladenačku naklonost slabijem i nezaštićenom iz čega proizlazi njegova izrazita socijalna osjetljivost. Brojni je od Jupesa i Jupeka, ali se njegov glas nedovoljno čuje u javnosti. HPK (Hrvat, Permisivan, Kapitalist; skraćeno Hapek). Sličan Hapesu, s tom razlikom što nije socijalno osjetljiv već je na liniji liberalnog kapitalizma. Takav stav uglavnom ne proizlazi od vlastitog osviještenog uvida u potrebu za zdravim kapitalističkim duhom i slobodnim tržištem, već od činjenice da je Hapek potomak Hateka. Hapek je vrlo sličan Jupeku i nije isključeno da će za pet-deset godina, nakon prvog razočarenja u EU, upravo Hapek zamijeniti Jupeka na poziciji dominantne društvene klase.
JPK - Slavko Linić, nadopunite niz.
ŠEF NAPREDNJAKA I BUDUĆI PREMIJER ISPRAVLJA GREŠKE SVOJIH PRETHODNIKA
Vučić: Sprovešću bolne reforme, ali dovešću zemlju u red!
Verovatno ću izgubiti na sledećim izborima, ali će naša zemlja imati budućnost u Srbiji, obećao lider SNS; Bivši kancelar Šreder izgubio je izbore posle reformi, ali Nemci ubiraju plodove njegovog rada; Ispunićemo što smo obećali, a to nisu kule i gradovi, med i mleko, već nužne promene....
http://www.kurir-info.rs/vucic-sprov...clanak-1310455
E sad zamislite što bi u Hr bilo da se pojavi jedan "Vučić", komunističko socijalističko populistički mediji, sindikati, udruge , opzicija... digla bi se i kuka i motika, već bi bio raspisan i referendum , a posebno zanimljivo bi bilo vidjeti kako bo Hrvati birali, mislim na prave Hrvate, na istoj strani, odnosno u istoj osobi i čestit Hrvat i zagovornik nužnih antikomunističkih reformi, dakle bi li Hrvati prednost dali Hrvatu kontra komunizmu, ako ko ima volju bilo bi zanimljivo i da se ovdje izjasnimo.
Hrvatski Vučić bi u svakom smislu dobio moju potporu.
Uzimati stanje i osobe u Srbiji kao primjer nečega naprednog može biti jedino u kontekstu kakva vica ništa drugo. To je država koju vodi profi mafija, država kojoj su u politici nereformirani četnici, država koja je na dnu po svim pokazateljima, država u kojoj ne postoje nikakva prava manjina jer ih drže u stalnom strahu . Nikome pa čak niti Srbima ne triba poželjeti nekoga kao Vučić, jer ono je posebna vrsta koja će znati kroz svoju moć i represiju prema neistomišljenicima, uvesti strahovladu. Nikakve koristi od toga neće imati društvo u cjelini. Srbija je kratkoročno privlačna ulagačima radi povoljnih uvjeta, niske cijene rada i nepostojanja ikakve pravne tržišne regulative. Ništa Vučić nije niti pravi kao kvalitetan temelj.
Hrvatska treba svoje uzore tražiti u naprednim prosperitetnim državama ne u balkan blatu.
Ajde više jugići otkačite se, ili najbolje preselite se u svoju miljenicu onda budete imali Vučića i možete i doživjeti na svojoj koži njegovu karizmu.
u prirodi nam je svima želja za komunikacijom... za snovima..
i oduvijek su ljudi pronalazili načine da budu povezani jedni s drugima,
a svako vrijeme nosi sa sobom i svoje konce koji povezuju....
taj labirint je život..
Jugoslaveni i komunisti nemaju ovakve običaje ko Ruža, njih "žuljaju" kockice.
DO SRIJEDE NAVEČER
Sindikati prikupili 205 tisuća potpisa za referendum o outsourcingu
http://www.vecernji.hr/hrvatska/sind...4468/komentari
Evo potvrdilo se ono sto sam jučer pisao, a nisam znao da ovi manijaci prikupljaju potpise.
Jasno mi je da oni koji nisu iz struke ili oni koji ne prate tematiku , da potpisuju za referendum jer većina ljudi jednostavno nije upućena i misli da je to.dobro, međutim sindikati po drugi puta skupljaju potpise za održavanje nemogućeg stanja i tako državu vode u bankrot, totalno siromaštvo, političku nemoć, iseljavanje, gubitak svih resursa... a oni prirodom posla ne mogu biti neupućeni, ovo ili je ludilo ili kolaboracionizam.
zaba, ti nekad (zapravo često) pišeš takve gluposti da čovjek može pomisliti jedino da namjerno trolaš. ili da si Vitin klon (iako je ovo malo vjerojatno).
čistačice i domari vode državu u bankrot? a ne vodi je prodaja Ine za kikiriki, uništavanje proizvodnje u Hrvatskoj kako bi se Todorići i Tedeschiji još malo potkožili, opraštanje milijunskih dugova partijskim drugovima, itd?
Ti nisi ono što jesi sad, nego ono što tek možeš biti! Ti si trenutno žir, ali smisao tvog života je biti hrast! ~ T. Ivančić
יֵשׁ מֵאַיִן
Ako ti često ne razumiješ što upućeni ljudi govore to ne mora značiti da su to gluposti, budali su sve gluposti jer ništa ne razumije.
Apsolutno nikad ne trolam, mada nekad pokušam malo potaknuti raspravu, ali to je uglavnom bezuspješno jer slabo ima kvalitetnih sugovornika, a puno svega ostalog, čak i narkomana koji uporno pišu drogitani.
Ne znam zašto je ovdje vrhunac pisanje uopćenih kritika tipa "ti uviuek" , a da ti isti šute kad je rasprsva aktivna.
Tako i ovdje nisam mislio na čistačice, nego na komunistički mentlani sklop, kao što i naslov teme govori, dakle u 2 posta sam govorio o stanju uma koje će referendumom blokirati sve nužne antikomunističke reforme i tako odvesti državu u nestanak.
A dobro, je lakše napisati da netko trola, nego se izjasniti po naslovu teme jesi li veći Hrvat ili veći komunist, jer takvo izjašanjavanje mogoće otvara i neka dodatna pitanja i otvara raspravu, ali ,slažem se, nismo mi ovdje da raspravljamo, ovdje se kritiziraju" neprijatelj" čoporativno, kako i treba, a jedan drugom gudi do prvog "nesporazuma" , kako i treba , ko prava desnica.
Posljednje uređivanje od zaba1111 : 13-06-2014 at 11:55
kako di se dya pisati s te visine i prilčati o kvaliteti drugih forumaša a sam pišeš totalne gluposti tipa..udbaši su kontra Mmaića jer su mu poslali sto inspekcija u kojima mu nu ipak nisu mogli ništa nać.
jel to tvoja kvaliteta. To ne dijete od deset godina ne bi napisalo od straha da mu se ne smiju.
Ti si ko neki don Kihot..jedini kužiš, jedini razumiješ, svi drugi su budale, jalni glupi desničari s komunističkim mentalitetom
daj spusti se malo na zemlju.
Slava Ukrajini-Herojima slava
Zbog Eline i bokala vina
zapalit ću Krajinu do Krima
Zapalit ću dva-tri ruska štaba
da ja nisam dolazio džaba
Dobro ti si tipičan, kad god ne možeš pratiti temu, umjesto da šutiš, ti pišeš kako jenetko glup ili da piše s visine ili ubaciš Mamića.
Nemoj trolati, mani se Mamića i podrške čopora na taj način, ima za to tema , reci normalno jesi li veći kominist ili Hrvat pa da o tome razgovaramo, vidiš dokle to vodi, evo ti Zgabriel , čim nije trač ili na osobnoj razini, pobježe.
Pa moram dati primjer jer ti sve druge nazivaš nedostojnim neznalicama a to je jedina tema na kojoj si dao truda.
Slava Ukrajini-Herojima slava
Zbog Eline i bokala vina
zapalit ću Krajinu do Krima
Zapalit ću dva-tri ruska štaba
da ja nisam dolazio džaba
Ne, ja nikoga me nazivam neznalicom, to ti radiš kad te se argumentima izuje iz cipela, niti, nedaj Bože, koga smatram nedostojnim.
Ja pišem samo na temama u koje sam upućen, tražim tamo ozbiljnog sugovrnika, potičem raspravu, međutim , kao što rekoh, malo kvalitetnih sugovornika ima na temama koje mene zanimaju.
Evo ti primjer, naslov teme, Jugosalveni i komunisti, pokušavam raspravljati o tome , o Hrvatima komunistima, dajem primjer iz Srbije, povlačim paralelu, ali ništa od toga, opet imamo Mamića,... ista stvar sa temom npr o VB, pišem o njoj, pišem o konkretnim stvarima i njennim sposobnostima, navodim primjere nesposobnosti, a što dobijem, da je to bahatost jer je ona hrvatski nastrojena, traktate o Ankici Lepej, i sve to začinjeno pričom kako je Mamić kriminalac, naravno bez ijednog argumenta.
I sad ti meni reci gdje ju tu kvaliteta? Ili ti smatraš da ja griješim kad kažem da je malo kvalitete na temama gdje pišem ili ti misliš da je to ipak kvaliteteta jer Mamić nadzire sve? Evo su mu smijenili zaštitnika Jovanovića, možda i on sad dolija?
Tebi je dovoljan argument da ja nisam u pravu to što sam u manjini, ti bi izgleda da si se našao na mom mjestu npr na forumu pereca HB org ili npr u Sarajevu, kad ja kažem da je HR naš( BiH) najveći i jedini prijatelj, kad im kažem kako je HR pomogla BiH tako što je napravila bolnice, sveučilište u Mostaru, Novoj Biloj, da je u TG, Hercegovini pomogla materijalno puno institucija... onda oni bahato i čoporativno , poput vas ovdje, uskliknu, da, da, pomažu vama dolje, onda ih ja pitam, a vi ne smatrate da je to Bih, jeste li vi separatisti... onda se oni zajapure, odmahuju rukom, ne znaju što će, spominju Karađorđevo,.. i jedan drugom šapću ma on nema pojma...
Ti Inkvizitore , materemi , koda si muslić, točno me na njih podsjećaš.
dosadan si ko poljev, autističan i obični si ignorant.
Iste si pameti ko i oni što su te banirali..baš šteta..
Jesi li i ti fan Jovanke ko idol tvoj sa Zidina
Slava Ukrajini-Herojima slava
Zbog Eline i bokala vina
zapalit ću Krajinu do Krima
Zapalit ću dva-tri ruska štaba
da ja nisam dolazio džaba
Pravila pisanja poruke
Odgovori s citatom
