Zli patrijarhalizam i potlačene žene

[skater]

[kiša]

Mlade žene koje danas imaju sreću da žive u demokratskom svijetu, dakle i u Njemačkoj, koja mi je od 1972. godine, kad sam doselila, postala druga domovina, vjerojatno misle da su neki društveni standardi dostignuti toliko davno da se čini kako su tu oduvijek. Koje li zablude!

Udate žene u Njemačkoj, naprimjer, tek su Prvom reformom bračnog i obiteljskog zakonodavstva, provedenom 1976. godine, dobile pravo da se zaposle bez pristanka muža! Nešto što se danas podrazumijeva kao jedno od elementarnih prava žene, ne samo u Njemačkoj, nego u čitavom demokratskom svijetu, prije samo 41 godinu ovisilo je o dobroj volji njezina supruga!Prije reforme, naime, udate žene nisu smjele same potpisati ugovor o radu, već je prije toga suprug morao dati službeni pristanak. Istom tom reformom, ukinuto je pravo supruga, koji je prethodno dao suglasnost da mu se žena zaposli, da samoinicijativno otkaže njezin ugovor uz objašnjenje da zbog posla izvan kuće njegova žena ne obavlja sve što je njezina obveza u kući. Dakle, ako je suprug zaključio da domaćinstvo i briga o djeci trpe zbog ženina posla on je jednostavno mogao otići u tvrtku u kojoj je radila i raskinuti joj ugovor! Jer, u podjeli obveza koja je vladala do reforme žena je morala voditi brigu o kući i obitelji, a muž o zarađivanju novca. Restrikcije o kojima govorim odnosile su se, dakle, na udate žene, i uglavnom ih je primjenjivao srednji društveni sloj.

STRANKINJAMA SE GLEDALO KROZ PRSTE

No, ni neudanim ženama nisu bila dostupna sva radna mjesta. Mogle su se zapošljavati najčešće kao učiteljice i tajnice, a vrlo rijetko na drugim poslovima. Kad bi se udale, pak, muž je imao pravo odlučiti o tome hoće li ostati na tom radnom mjestu ili će ih povući u obiteljska četiri zida. Naravno, sve to nije se odnosilo na strane radnike i radnice kojih je tih godina bilo mnogo, i koji su spadali u niže društvene slojeve. Njima su institucije gledale kroz prste, jer je ipak bilo najvažnije popuniti radne mjesta. No, nije u svim slučajevima bilo tako. Kad se radilo o plaćanju poreza, odnosno pokušaju da žena smanji svoje porezne izdatke, opet su bile izložene ograničenjima. Naprimjer, poznavala sam u to doba ovdje u Fellbachu hrvatski bračni par koji se razveo prije spomenute reforme, koja je ženama omogućila slobodno donošenje odluka o svom životu. Dakle, žena, koja je već bila razvedena, podnijela je zahtjev za iščlanjenjem iz Katoličke crkve, jer joj kao strankinji nitko nije rekao da će joj se od plaće automatski odbijati crkveni porez ako se deklarira kao katolkinja. Njezin je zahtjev bio odbijen uz obrazloženje da ga može podnijeti samo ako ga potpiše i njezin muž, iako joj je tada bio – bivši!

Tek sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kad počinje njemačko gospodarsko buđenje, kasnije nazvano njemačkim čudom, pojavila se velika potreba za radnom snagom i počeli su jačati ženski pokreti koji su tražili da se omogući slobodno uključivanje žena u svijet rada. Možda će mladim ženama danas zvučati nevjerojatno, ali ključ za ravnopravnost žena i muškaraca u Njemačkoj bila je borba za pravo žene da se zaposli bez privole muža. Tek ta reforma omogućila je da žene postanu financijski neovisne. To je istodobno, naravno, za ženu značilo dodatno opterećenje, jer je i dalje bila odgovorna za kuću i djecu, ali je otvorilo i raspravu o tome da muškarci moraju dijeliti sa ženama brigu o kući i djeci. Danas, samo četiri desetljeća kasnije, sve su to stvari koje se podrazumijevaju. Njemačka danas ima kancelarku, koja se upravo kandidira za još jedan mandat. Njemice rade u svim tvrtkama, nalaze se na svim položajima, slobodno odlučuju o svemu što se tiče njihova života…
Marija Schaible Turčić, Fellbach, Njemačka

[Humphrey]

Znači Njemačka je još nedavno bila relativno normalna država kojoj je obitelj bila na prvom mjestu,a onda su zbog ekonomskih interesa otkrili ženska prava.