+ Odgovori na temu
Stranica 1 od 2 1 2 PosljednjePosljednje
Prikaz rezultata str. 1/31

Tema: Šta bi trebao znaČiti deseti travnja za hrvate!?

  1. #1

    Šta bi trebao znaČiti deseti travnja za hrvate!?

    ŠTO BI TREBAO ZNAČITI DESETI TRAVNJA ZA HRVATE!?

    Donosim u 25 točaka kao odraz 25 polja hrvatskog nacionalnog grba, iako je malo ranije od našeg hrvatskog državnog praznika, a to činim zato kako bi svi oni koji ovo pročitaju, imali priliku i druge na vrijeme upoznati sa ovim 25 ZASADA DESETOG TRAVNJA:, jer što god više vrijeme prolazi, odmiče, bojazan postoji da bi se moglo dogoditi da novi nadolazeći hrvatski naraštaji neće uopće imati sluha niti osjećaja za najveličanstveniji dan u hrvatskoj povijesti. To je neprijateljska svrha da kroz škole i kroz prešućivanja odgaja našu hrvatsku mladež. Da se to sustavno prešućivanje izbjegne, potrebno je da i mi državotvorni Hrvati, iako iz Dijaspore, sustavno promičemo stoljetne želje Hrvata izražene kroz ideje DESETOGA TRAVNJA. Otporaš.

    1.) DESETI TRAVNJA je nacionalni program svih Hrvata!

    2.) DESETI TRAVNJA JE ETATIZAM!

    3.) DESETI TRAVNJA je dijalog za sve građane Hrvatske!

    4.) DESETI TRAVNJA nije stranka, pokret, organizacija ili osoba!

    5.) DESETI TRAVNJA je hrvatski put i hrvatski cilj!

    6.) DESETI TRAVNJA je kontroverzan samo neprijatelju Hrvatske!

    7.) DESETI TRAVNJA je evolutivan i razvija se s nižih oblika hrvatstva u više oblike hrvatstva!

    8.) DESETI TRAVNJA ne poznaje norme, sisteme niti nosi sat. On samo stvara novo!

    9.) DESETI TRAVNJA nije sam jedan kalendarski dan, nego je on škola hrvatskog državotvorstva!

    10.) DESETI TRAVNJA je je nazočan gdje god se govori i priča o Hrvatskoj!

    11.) DESETI TRAVNJA je mobilizacija svih građana Hrvatske u obrani naše Države Hrvatske!

    12.) DESETI TRAVNJA nije obojen Ustaški nego nego je obojen hrvatski!

    13.) DESETI TRAVNJA nije samo jedan san, nego je jedna hrvatska ideja koja se je ostvarila kro DESETI TRAVNJA!

    14.) DESETI TRAVNJA je jedan sveopće hrvatski okvir hrvatstva!

    15.) DESETI TRAVNJA je svijetlo i putokaz nacionalizma!

    16.) DESETI TRAVNJA je kruna svih prošlih hrvatskih težnja za Hrvatskom Državom!

    17.) DESETI TRAVNJA je socijalan i baziran na temeljima pravde i jednakosti!

    18.) DESETI TRAVNJA je demokratski izraz želja hrvatskog naroda za svojom državom!

    19.) DESETI TRAVNJA je integracija svih građana Hrvatske!

    20.) DESETI TRAVNJA je simbol Hrvatske Države!

    21.) DESETI TRAVNJA je poziv na nacionalnu svijest i hrvatsko DOSTOJANSTVO!

    22.) DESETI TRAVNJA je INDEX svih hrvatskih potreba i želja!

    23.) DESETI TRAVNJA je sjećanje na sve Hrvatice i Hrvate koji su pali u obrani Hrvatske Države!

    24.) DESETI TRAVNJA zove na okup sve Hrvate i baca pogled u budućnost...!

    25.) DESETI TRAVNJA JE DAN HRVATSKE DRŽAVNOSTI!!!


    Ovim putem želim svima čestitati dan hrvatske slave i ponosa DESETI
    TRAVNJA! Otporaš.

    Sretan Uskrs svima! Otporaš.

  2. #2
    JAGMA ZA PROSLAVU DESETOG TRAVNJA

    general DRINJANIN
    12.II.1968.

    Dragi Ratko !

    Evo nakon kraće stanke, i obavljanja drugih posala, odgovoriti ću Tebi i Vladeku, a i Rudiju i prijateljima u Usa. Hvala na pismu od 31.I.1968. kao i prilogu, pismu fra Ljube. (Po svoj prilici fra. Ljubo Čuvalo iz Chikaga, urednik Danice u to doba, mo). Vidio sam izvješće u Danici, i znam da ih ima, koji nisu mogli onu noć spavati, kada su to vidjeli...

    Demokracija Odpora i još jednom je pobjedila. Biralo se i izabralo se.

    (Ovdje se treba spomenuti da su Hrvati diljem slobodnog svijeta u mnogim hrvatskim zajednicama pripremali ne jednu, nego više proslava Desetog Travnja. HOP je svojetao da samo i isključivo njima pripada Deseti Travanj te nisu htjeli s drugim Hrvatima slaviti dan hrvatske državnosti. U Torontu je bila jedna velika hrvatska zajednica gdje je bilo više društava i organizacija, koje nisu sipmatizirale sa politikom HOP-a. Zato su se predstavnici svih društava i organizacija sastali i na demokratski način, kako i Bog zapovjeda, dogovorili se da zajednički održe proslavu dana hrvatske državnosti Desetoga Travnja 1968. godine, za koju svrhu general Drinjanin je poslao onaj famozni i povijesni govor o Desetom Travnju Hrvatima Toronta 1968. godine, mo. Otporaš)


    Hvala na vijestima, prirediti ću to za Obranu.

    Dobio sam od Rusija i pisao u Pariz, i čim dobijem, odmah ću javiti.

    Deseti Travnja : izgleda da je nastala jagma za Toronto. Ne znam hoće li doći Vrančić, Herenčić i Matijević. Ako dodju, mogu samo jedni po drugima lupati, boriti se za članove HOP-a. Da li će to biti istina, ja to ne znam. Vidilo se da politički turizam nije ništa riješio. Mi bi mogli poslati koga, ali štogod bi napravili, nisam siguran da smo dobro potrefili. Mi obratno isto. Činjenica da mi slavimo u crkvenoj dvorani, je za sebe riječita. To će uvjek nekoga dovesti. I odporaške ideje, a i sam Gagro, kad nebi bilo drugih, a ja vjerujem da će biti. Možda da dovedete Vendelina Vasilja. Možda bi došao i Enver Mehmedagić, ali je to strašno skupo. Nekog iz Evorope? Isto tako skupo, iako možda manje. Kako si vidio fra. Vendelin je junački istupio kao otvoreni Odporaš!

    Ponekada sam mislio i na prof. Dabu Peranića. Mlad, pametan, ali ne znam kakav je govornik (Nikakav. Poznam vrlo dobro dra. Dabu Peranića. Prijatelji smo veliki i on mi je bio vjenčani kum. Dobar na peru, vrlo dobar na peru, a govornik nije dobar. Hrvatski Radnički Savez iz Pariza je bio pozvan na glavnu sjednicu Porobljenih Naroda 1964 god., koja se je održala u gradu Bonn-u. Dr. Peranić, Mate Kolić i ja smo kao delegati HRS iz Pariza zastupali Hrvatsku. Dr. Peranić je savršeno govorio francuski i svoj napisani govor je počeo čitati pred delegatima svih porobljenih naroda. Uzdrćao se do te mjere da su mu se mogle noge kroz hlače vidjeti kako je drhtao. Dao mi je znak, prišao sam k njemu, dao mi je pripremljeni govor da ga umjesto njega pročitam, što sam i učinio. Tada mi je rekao da on nije za "govorencije" dobar, ali da se na peru nikoga ne boji. O tome je general htio reći, ali, eto, ja sam iz osobnog iskustva nadopunio, mo. Otporaš), i dogovorili smo se za Švedsku.

    I to bi bilo jako skupo. I kad se nauče, drugi put bi sa mjeseca morali koga dovesti, jer će sve biti malo. I lani su lajali da će doći ovaj i onaj, pa šta. I kud su išli, ostavljali su slabe tragove. Istina, ovi su mladi, i Dabo i Enver, i nose mlade ideje, privlače mladost, ali možda nisu baš za to područje dobri. Na pr. u Švedskoj da, u Parizu itd.. Možda Vendelin i Mesić? (pukovnik HOS-a Tomislav, Tomica Mesić, mo) Još ću misliti o tome, ali vjerujem da će na kraju biti, kao što si i dosada riješavao, uz pomoć Kambera, Vendelina, Mesića itd.

    Stric Ante. Vratiti ću se na to i pisati Tebi, Rusiju itd. Bojim se da znam istinu. Nije ugodna. Pametno je što veliš i zasada ostanimo pri tome. Glavno da znam kako misliš.

    Sada se je ustanovilo da je dosta navodnih pisama Draganovića iz Rima, zapravo podvala Udbe i da su isto falcifikati. Ugovor onaj izmedju Draganovića i Tudjine sam i ja dobio, ali ga nisam htio u Obrani donijeti, jer neznam nije li to podvala. Draganović je uzeo samo kao izliku ono sa mojom suradnjom, jer ni prije nije pomogao, ni poslije, kada su mu rekli, da neće staviti moju. Nevjerujem dakle nijednome od njih : Iliniću, (Milan Ilinić, emigrantski novinar, živio u Njemačkoj mo), Tudjini (Zlatko Tudjina otvorio zlatariju u Munchenu, Njemačka, izrađivao dukate i zlatnike hrvatskih velikana, grbova i sl., mo. Otporaš), Varošu, (Miroslav Varoš, partizan i Udbin agent, mo), itd, jer oni mogu, ili Udba izdati bilo što s tim da je Draganovićevo. Meni nije bio rekao ni riječi sam Ilinić, a pisali su Brbiću (Stjepanu Brbiću u Australiju, Povjereniku Odpora, mo), da su njegovo ime našli medju Draganovićevim papirima, kao NJEGOV PRIMATELJ, a nikad ga vidio nije, ni veze imao.

    To je kao i sa tobože obranom onih u Njemačkoj. Lov za dolarima i Udba. Ilinić je uz Orlovića optužen da su ukopčali Draganovića onom pukovniku i njih se dva otvoreno optužuju. On je izgurao, Ilinić, Batušića. Pjanića i druge predstavnike Odpora. On radi za Njemce, a to znači, i za one, koji Njemcima zapovjedaju, i koji stoje na čelu, a to su ćifuti i socijalisti i vragovi. On je imao čisti protuodporaški stav u ovom i prijašnjim slučajevima. On radi za svoj trbuh, i nije bio bolji od Jelića. Nevjeruj nikome. O tome ću pisati opširnije. A dotle pazite. Imade i gorih stvari, iskrsla je neugodna jedna blamaža, trgovina, čekovi, nu o tome, skorom.

    Crveni Križ. Zato sam iznajmio posebni poštanski pretenac, a tu bi trebalo svećenike gurnuti. Možda i žene. Nu stvar Crvenog Križa je ozbiljna medjunarodna stvar, iako znam, da ljudi mali misle onako kako veliš.

    Da, Vladek mi je poslao i opet ček na 560 dol. kako pišeš. Mislim da ću skorom moći napraviti jedan letak sa propagandom za knjige, pa da malo zadjemo i u širi krug. Nije loše što su knjige i što Vladek i Ti i nekoliko njih vučemo, nego je u tome da su seronje postali nesvjestni i ne kupuju knjige.

    Obrana. Možda da nam uspije jedan novi sistem slanja, tj. preko AVIONA KAO ROBU. Bilo bi jeftinije. Kad bi stavili manje stranice, možda bi mogli jeftinije ići van. Ali nikad nećemo moći trgovački govoreći takmičiti se sa novinama, koje izlaze tamo i stižu redovno za par dana.

    Marinčiću ću pisati.

    To sa mladima je dobro, jer organizacija kuda dolaze mladi, može imati budućnosti. Svakako ću pisati Željku (Tokich iz Toronta, mo) i mladima. On se uvjek javlja iako na engleskom. Svjedno je, ja ću pisati na hrvatskom, a on neka im dade.

    U pogledu od tamo dobivenih novaca ja sam ti pisao točno kako je bilo. tj. sa podpisom Franje Majića ček na 380 dol., od čega je bilo 100 dol. od organizacije, a 280 dol. za Božić. Isto tako veli da je lista kod Tebe, te da nije završeno. Od Blage ja nisam dobio ni slova, i to sve od onog doba, kada se bio javio i Ti si mi bio pisao, da nije bio zadovoljan. Ne sjećam se što je bilo. Poslije ništa. Odnosi se na Blagu Nižića. Ja sam to potvrdio, i kasnije ništa.

    Pisali su mi iz Hamiltona, poslali novce i to sam ti objesnio. Osim toga su kao i uvjek Stanić, Nosić, Mile Luburić, i Galac /ovoga će Vladek valjda bolje poznavati/ poslali, i ako te interesira napravit ću ti izvadak, ili kada i drugima pošaljem, i njima ću, ali od Blage ne.

    Vjerujem da se ne radi o onih 100 dol. što je uz 280 bilo u čeku, jer veli doslovno : ZA FOND ODPORA. Nu ne spominje se Blagu. Da znaš. Ja ću ti napraviti potvrde za sve ove, odnosno nekoliko riječi zahvale, i poslati, kao i drugi puta na Tebe. Nosić je uz ono što je dao na listi i sam poslao, mislim još 20, Stanić isto, ali to se ni u kojem slučaju ne može odnositi na Blagu.

    Dobro je da držiš vezu sa Josom Šabanom. Malo je nategnuto izgledalo sve ono izmedju Kambera i Borića i mnogi se pametni ljudi čude zašto je to bilo. Bit će to kao i sa Bonifačićem (Dr. Ante Bobifačić, hrvatski pisac i književnik. Poslije smrti dra. Stjepana Hefera 1973., postao je predsjednik HOP-a, mo), da kad ga nisu htjeli fratri za urednika Danice, da je otišao u HOP i postao veći ustaša od Poglavnika.

    Povraćam Ti pismo od Fra. Ljube.

    U pogledu razlika izmedju popova i fratara : dok bude jednih i drugih, bit će tih razlika, a u konkretnom pogledu, mislim, da se misli na to, da bi sutra fratri dobili Toronto župu i crkvu, što bi mnogo značilo za njih. Nu kako je tu po srijedi opet Biskupija i mnogo toga, nebih želio reći, da li će to uspjeti. Odmah će dreknuti da fratri osvojiše sve, da su ustaše, koljači i Hercegovci sve i svuda...Oni su se uvjek kroz kamiš ljubili, kao i Ti sa vlč. Kamberom, ali ni to nije najgore, jer eno se otvoreno kolju i popovi i fratri medju sobom, (hercegovački/mostarski slučaj u Grudama, Crkvi sv. katarine iz 1967. god., gdje su se župljani Grudske Crkve sv. Katarine suprostavili popovima koje je Mostarska Biskupija poslala da preuzme u Grudama Crkvu. Taj grudski slučaj je trajao mnogo godina, ne znam točno koliko godina, mo. Otporaš), i ovdje i u domovini i u sred Rima. Ti se drži Crkve, i kako kažeš, varkaj se, jer ako si svjestan da te treba, i Ti njih trebaš za organizaciju i Hrvatska sve skupa.

    OBRANA DESETOG TRAVNJA je poslata redovnom poštom, jer ima 24 stranice i napravljena je radi Domovine. Najaviti ću to i u Obrani koja će stići prije i avionski, ali da znaš, ide na Tebe redovnom poštom iako na avionskom papiru, i vjerujem da će stići za kraj ožujka. Ti ju čuvaj i daj za deseti Travnja, tj. za 6 ili kako to sa Vladekom dogovoriš. NE ZABORAVI DA JE PISANA ZA DOMOVINU, GDJE ĆE NAŠI PROFESORI I STUDENTI IZIĆI SA NOVIM STVARIMA, kao ovo sa Dubrovačkim problemomo itd. Eno tripalo se tuži da teško izlaze na kraj, jer da smo izišli sa modernim programom i propagandom. (Radi se o PROGRAMU HRVATSKOG NARODNOG ODPORA. Vidi Obrana br. 49/50, mo).

    Vlasi gledaju na hrv. komuniste, ovi djelom na nas, jer otraga stoji Ranković i velikosrpski nož. Pa pomalo da se i mi naučimo voditi politiku i ravnati puteve za SVE HRVATE ILI BAREM NAJVEĆI DIO I UZ TO I DIO SRBA. Treba tražiti manji odpor, da bude efikasnije u borbi protiv Srba. Inače su bili emisari i sastali smo se, pomalo se ide naprijed, i približava se odsutno vrijeme. Nije lako, ali je bolje nego je bilo.

    Dolazak Crnog (Štef Crnički, mo) ovamo i Marijana u Toronto će isto imati svojih dobrih strana, jer će nas odteretiti, da se mognemo baciti sa snagom na ostalo.

    Pošalji mi izvadak iz novina kada je govorio o nama, bilo iz Markovićevih, bilo iz Tomićevih novina. (Ante Marković urednik novine HOP-a NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA, i braća Rudi i Srećko Tomić, urednici nezavisnog i povremenog lista HRVATSKI PUT, mo). Nadam se sutra ostalo.

    Bog. Tvoj general Drinjanin.

  3. #3
    ČESTITKA DESETOM TRAVNJU! - HRVATSKA I USTAŠTVO (35)

    (Prenosim sa portala javno.com opis dvojice Ustaša - Povratnika o Uskrsnuću NDH!, koji je izišao na stranicama HRVATSKA I USTAŠTVO (35) povodom 69 obljetnice Proglašenja Nezavisne Države Hrvatske Deseti Travnja 1941. Mišljenja sam da danas ovaj opis može donekle opisati osjećaje i usihćenje Hrvata koji su tada imali priliku vidjeti i doživjeti taj radosni 839 godina očekivani događaj. Kako nam sv. Biblija kaže da su Židovi čekali svoje oslobođenje iz Egipta preko 400 godina, naš slučaj da se oslobodimo svih spona vezani uz strance je bio dvojstruko dulji. Zato je i oduševljenje ganutnije. Otporaš.)



    ČESTITKA DESETOM TRAVNJU!!! (35)

    Iz povijesne perspektive, ne bi danas bilo Hrvata koji ne bi htio govoriti s očevidcem delirija PROGLAŠELNJA NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE.

    Danas je 69 godišnjica PROGLAŠENJA NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE. Kako bi bilo lijepo da se nadje živi svjedok i iznese nama mladjima svoje dojmove kako se je osjećao hrvatski narod kada je čuo vijest da smo konačno SLOBODNI!

    U tu svrhu i za to zadovoljstvo vam donosim veselje dvojice Ustaša koji su svoje dojmove zapisali u vlaku vozeći se prema Domovini Hrvatskoj.

    ČESTITAM SVIM HRVATIMA DESETI TRAVANJA!!!


    Najradosniji trenuci obnovitelja Hrvatske Slobode i Nezavisnosti.


    Zagreb, 9. listopada (1941)


    Vedro talijansko nebo, vedrije i jasnije od djetinjeg oka. Proljetno sunce nekako veselije grije, sve pupa i oživljuje, u duše naših ustaša uvlači se neka tiha i skrovita radost, predosjećaj o velikoj bliskoj budućnosti, koja je na pomolu. Pokrajina Avellino, najdivniji kutak Italije: sunce, pjesma, cvijeće i dražest. Izgleda da se priroda natjecalo s ljudskim duhom, u obogaćivanju toga kraja i u tom natjecanju stvorila ono, što joj gotovo nigdje na kori zemaljskoj nije u potpunosti uspjelo. Bujno zelenilo okružuje sam gradić Avellino, a tamo prema jugozapadu vide se obronci tamnomrkog i jezivog Vezuva, kojemu se sučelice usidrio Napulj, jedan od najljepših svjetskih gradova.

    U skromnom stanu u Avellinu sjede dvojica ustaških časnika i šute. Od vremena na vrijeme šutke se pogledaju i ništa više.

    - Marko, što naši u domovini rade? Hoće li ona biti ubrzo oslobodjena?
    - Nadajmo se. Ja čekam svakim danom brzojavku od Poglavnika.
    - Ne strahuj, brzojavka će pravovremeno stići, uzdajmo se u njega i Providnost.

    Opet zašutiše. Lagani proljetni povjetarac leluja cvatuće jorgovane, koji neobično opojno mirišu, kakvi samo u Avellinu cvjetaju. U to se na vratima pojavi listonoša s brzojavkom. Srce naših boraca življe zaigra. Danas je utorak, 8. travnja, treba da se nadju još danas s ostalim drugovima u Napulju, a u četvrtak sa svima u Pistoji, gradiću sjeverne Italije. Brzo uzmu najnužnije stvari, kojih nije bilo Bogzna kako mnogo, i upute se na avellinski kolodvor. Na putu do Napulja pridruži im se još desetak drugova. Svi su razdragani, jer znaju, da se Jugoslavija uplela u rat s osovinskim silama i tako sebi potpisala smrtnu osudu, znaju da će iz te borbe izići pobjednicom i njihova sveta majka Hrvatska, za dobrobit koje im se nikakva žrtva ne čini preteškom.

    Iz Napulja krenuše vlakom kroz srednju Italiju prema Pistoji, gdje su se imali svi sakupiti. Putovanje je bilo veoma ugodno, kakvo samo može biti u prvo proljetno doba u tom kraju Italije. Govori se veoma malo i to ono najnužnije, najpreče. Ta kako bi i govorili, kad je srce prepuno osjećaja, a duša i mašta već brode oranicama i poljima, šumama i vrletima oslobodjene domovine Hrvatske? Tako im je meko pri duši. Znaju, da ne će naći sve uredjeno i stišano, znaju da će morati prolijevati more krvi i žrtvovati mnoštvo života dok potpunoma ne oslobode okovanu domovinu i osiguraju joj mirniju i sretniju budućnost Sve to oni znaju i razmišljaju o tome, ali to ne može narušiti njihovo veselje, već ga naprotiv umnožava i uzveličava.

    Na Veliki Četvrtak, oko pola dana, stigne njihov vlak na kolodvor u Pistoji. Na kolodvoru ih dočekaše neki ustaški častnici, stari borci, te dočastnici i ustaše. Tu se izrukovaše i izgrliše sa starim drugovima i istomišljenicima, a zatim se uputiše u logor. Nije bilo vremena, a nisu imali ni volje za razonodu, već se stali savjetovati što da se čini. Odmah im bi podijeljeno ustaško odijelo, kojega do tada nisu imali, te oružje i streljivo, kao i cjelokupna ratna oprema. Stvaraju se nacrti o možebitnom napadaju na Jugoslaviju, ako to ustreba, o pomoći braći, koja su najvećma ugrožena od neprijatelja.

    Onda zapadoše u maštanja o onoj, koju već godinama nisu vidjeli, o onoj iz koje su bili protjerani i bačeni u daleku tudjinu da medju stranim svijetom, koji ne pozna ni jedne riječi njihova slatkog jezika traže utočište i zaštitu. Je li se išta promjenilo? Jesu li one male, bijele kuće još uvijek iste? Jesu li prostrane livade još uvijek cvjetne; muču li goveda i bleje li ovce po pašnjacima? Čuje li se svugdje meka i živa hrvatska popijevka? Odzvanjaju li sure litice brda onim živim uzvicima i dozivanjem? Gori li još na očinskom ognjištu sveti kućni oganj? Njihova srca udaraju mahnitom radošću, a blaženi smiješak talasa se njihovim opaljenim licem. U to ih iz slatkog sanjarenja prene vijest: - Poglavnik dolazi! Poglavnik dolazi! Svi se ubrzo okupiše, da dočekaju svoga Poglavnika. Već su bili pridošli svi ustaše iz brojnih pokrajina Italije. Ukupan broj časnika, dočasnika i ustaša iznosio je 340 ljudi.

    Poglavnik je došao kao uvijek ozbiljna i zamišljena čela, srdačno se rukovao sa svima i sa svakim prozborio dvije tri ljubazne riječi, osvrnuvši se na ove povjesne dane, koje upravo proživljavamo. Svi su pogledi bili uprti u njega, u njima se ljeskala ljubav i privrženost, a ujedno i strahopočitanje. Svima je bilo lagodno pri duši, ostvaruje se njihov san; njihov trud, izgnanstvo, žrtve i samoprijegor krune se uspjehom.

    Uvečer se svi okupiše oko krugovalnika, da čuju razvoj dogadjaja u domovini. Najednom suspregoše dah, srce im življe i mahnitije stane udarati, nadimlju se grudi, a u grlu ih nešto draži, rekao bi, na,
    sad će ti okorjeli borci, ti divovi proplakati. Bežični brzojav donosi do ušiju izgnanika najveseliju vijest: >Maršal Slavko Kvaternik proglasio je Hrvatsku Slobodnom i Nezavisnom Državom.<

    Jedan je čas zavladala mrtva tišina, i kucaj se srca nije mogao čuti, a onda odahnuše duboko ustaške grudi i nutarnje uzbudjenje trebalo je dijeliti da se lakše snosi ona snažna bujica čuvstva. Svi se rukuju i ljube, svima suze radosnice titraju u očima, no brzo ih uguši junačko ustaško srce, koje ne plače ni onda, kad je presretno.

    Nije se smjelo dugočasiti. Odmah se spremi sve za polazak. Upute se na pistojsku postaju, gdje ih je već čekalo nebrojeno mnoštvo pistojskog prijateljskog pučanstva. Posebni vlak za njih već stoji na kolodvoru i pisti. Naši ulaze u vagone. Razdragani i iskreni živalj onoga kraja kliče i plješće našim junacima; djevojke ih posiplju cvijećem, a starice ih blagosivlju i šapću tihu i predanu molitvu za njih, za brzo i konačno oslobodjenje njihove vjekovima sputane i izrabljivane domovine.

    Vlak kreće vrlo polagano. Ustaše se nagnuli na prozore, a narod maše rukama, maramicama, svime do čega u tome času velikog ushita može doći. A ustaška srca gore, plamte, uzvraćaju im pozdrave uzdignutom desnicom. Kad je vlak izišao iz stanice iz stotine ustaških grla prolomila se poput oluje slobodna >Lijepa našaVlak juri kroz sjevernu Italiju, prelazi Padsku ravnicu i primiče se Trstu. U Trst stigoše 11. ožujka pod večer. Na kolodvoru ih je čekalo mnoštvo svijeta, većinom Hrvata, koji su jamačno znali za njihov dolazak. Bura oduševljenja i poklika prolomila se zrakom. Kliče se Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Poglavniku, hrabrim ustaškim mučenicima i borcima. Predstavnici talijanskih vlasti u Trstu predali su u ime prijateljskog talijanskog naroda divan vijenac Poglavniku.

    Prije nego sjedoše u autobuse, koji su ih čekali, Poglavnik im održa kratak govor, upozoravajući ih da budu kao i uvijek spremni za svaki eventualni napadaj četničkih banda na putu u domovinu..

    >Ako dodje do čega, rekao je dostojanstveno POGLAVNIK, ja pred vama stupam u borbu!< Poglavnikove su se riječi jako dojmile ustaških srdaca, kojima život i ne predstavlja ništa drugo nego predano žrtvovanje za dobrobit domovine. Zabrujaše motori, zazviždaše sirene i samovozi krenuše prema Rijeci. Usprkos napornoga putovanja I neprospavane noći nije sada nitko mislio na odmor i počinak, već svi iz svih samovoza počeše punim grlom >Lijepu našuPuška puca< i druge hrvatske ustaške popijevke i koračnice. Sto se više noć primicala jutru postajalo je sve hladnije i hladnije, brije ledeni sniježni vjetar. No taj vjetar ne rashladjuje, već naprotiv grije, taj je vjetar prvi vijesnik slobode, koji im je izišao u susret da im izruči pozdrave radosne majke, da ih u njezino ime poljubi i blagoslovi. Taj vjetar razblažuje i mekša čvrsta ustaška srca i raznježuje tvrde i opore njihove grudi, privijajući slatki melem na njihove boli.

    - Marko, reci mi je li ti ugodno pri duši?
    - Pitaš?!

    I iz ustaških grudi ote se burnija i jača, vedrija i proćućenija nego ikada od svoga opstanka >Lijepa, naša domovino...<

    U tri i pol sata poslije pola noći predje posljednji samovoz riječko-sušački most i krene prema Delnicama. Po zapovjedništvu Poglavnika (odmah u Sušaku), jedan odred Ustaša, na čelu sa satnikom Ivanom Devčićem, odvoji se od cjeline i krene u Liku da pomogne našima ugušiti mjestimične pobune vlaha. Kako put kroz bivše Srpske Moravice nije bio baš najsigurniji, naredi Poglavnik da se istraži teren i osigura nesmetan prolaz. Usprkos noći i snijegu, koji je još uvijek padao, izidje na cestu svo delničko pučanstvo da izrazi svoju zahvalnost i odanost Poglavniku i ustaškim odjelima. Poglavnik je odredio da svi samovozi stanu, a sam je izišao i kratkim, ali toplim govorom pozdravio pučanstvo, koje je oduševljeno klicalo Poglavniku i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

    Uz cestu, od Delnica do Ogulina, kao i dalje do Zagreba, stajalo je staro i mlado, muško i žensko i samovoze posipalo cvijećem. U Ogulin je ušao posljednji samovoz 13. travnja u 3 i pol sata poslije podne. I tu je Poglavnik održao mali govor, u kojemu je u kratkim crtama i jezgrovito, kako mu je prirodjeno, upozorio narod na ove povjesne časove, koje upravo proživljavamo. Pljesak, poklici, pjesma, uzdignute desnice, bio je vidljivi znak nutarnjeg uzbudjenja i neopisive sreće ogulinskog hrvatskog pučanstva.

    Na tome napornom i dugotrajnom putovanju Poglavnik se malo jače nahladio pa se moralo ostati u Karlovcu do prvih sati 15. travnja. U Karlovcu je bio neopisivo oduševljen doček. Na karlovačkom kolodvoru dočekao je Poglavnika i ustaše Doglavnik Vojskovodja maršal Slavko Kvaternik i srdačno se rukovao s Poglavnikom, zahvalivši mu u kratkom govoru na svemu što je učinio za hrvatski narod, za napaćenu majku Hrvatsku.

    U 5 sati jutro 15. travnja izašao je Poglavnik sa svojim vjernim ustašama na povijesni Markov trg.Pogledao je ustaše i ustaše njega; u očima im sjale
    suze. Baciše pogled u maglovitu daljinu i vidješe,što nisu nikada do tada vidjeli s Markova trga; u travanjskoj magli ljeska se uzvišen i velik lik slobodne i okrunjene Hrvatske Domovine.

    (I. R.)

  4. #4
    ČESTITKA DESETOM TRAVNJU! - HRVATSKA I USTAŠTVO (35)

    (Prenosim sa portala javno.com opis dvojice Ustaša - Povratnika o Uskrsnuću NDH!, koji je izišao na stranicama HRVATSKA I USTAŠTVO (35) povodom 69 obljetnice Proglašenja Nezavisne Države Hrvatske Deseti Travnja 1941. Mišljenja sam da danas ovaj opis može donekle opisati osjećaje i usihćenje Hrvata koji su tada imali priliku vidjeti i doživjeti taj radosni 839 godina očekivani događaj. Kako nam sv. Biblija kaže da su Židovi čekali svoje oslobođenje iz Egipta preko 400 godina, naš slučaj da se oslobodimo svih spona vezani uz strance je bio dvojstruko dulji. Zato je i oduševljenje ganutnije. Otporaš.)



    ČESTITKA DESETOM TRAVNJU!!! (35)

    Iz povijesne perspektive, ne bi danas bilo Hrvata koji ne bi htio govoriti s očevidcem delirija PROGLAŠELNJA NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE.

    Danas je 69 godišnjica PROGLAŠENJA NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE. Kako bi bilo lijepo da se nadje živi svjedok i iznese nama mladjima svoje dojmove kako se je osjećao hrvatski narod kada je čuo vijest da smo konačno SLOBODNI!

    U tu svrhu i za to zadovoljstvo vam donosim veselje dvojice Ustaša koji su svoje dojmove zapisali u vlaku vozeći se prema Domovini Hrvatskoj.

    ČESTITAM SVIM HRVATIMA DESETI TRAVANJA!!!


    Najradosniji trenuci obnovitelja Hrvatske Slobode i Nezavisnosti.


    Zagreb, 9. listopada (1941)


    Vedro talijansko nebo, vedrije i jasnije od djetinjeg oka. Proljetno sunce nekako veselije grije, sve pupa i oživljuje, u duše naših ustaša uvlači se neka tiha i skrovita radost, predosjećaj o velikoj bliskoj budućnosti, koja je na pomolu. Pokrajina Avellino, najdivniji kutak Italije: sunce, pjesma, cvijeće i dražest. Izgleda da se priroda natjecalo s ljudskim duhom, u obogaćivanju toga kraja i u tom natjecanju stvorila ono, što joj gotovo nigdje na kori zemaljskoj nije u potpunosti uspjelo. Bujno zelenilo okružuje sam gradić Avellino, a tamo prema jugozapadu vide se obronci tamnomrkog i jezivog Vezuva, kojemu se sučelice usidrio Napulj, jedan od najljepših svjetskih gradova.

    U skromnom stanu u Avellinu sjede dvojica ustaških časnika i šute. Od vremena na vrijeme šutke se pogledaju i ništa više.

    - Marko, što naši u domovini rade? Hoće li ona biti ubrzo oslobodjena?
    - Nadajmo se. Ja čekam svakim danom brzojavku od Poglavnika.
    - Ne strahuj, brzojavka će pravovremeno stići, uzdajmo se u njega i Providnost.

    Opet zašutiše. Lagani proljetni povjetarac leluja cvatuće jorgovane, koji neobično opojno mirišu, kakvi samo u Avellinu cvjetaju. U to se na vratima pojavi listonoša s brzojavkom. Srce naših boraca življe zaigra. Danas je utorak, 8. travnja, treba da se nadju još danas s ostalim drugovima u Napulju, a u četvrtak sa svima u Pistoji, gradiću sjeverne Italije. Brzo uzmu najnužnije stvari, kojih nije bilo Bogzna kako mnogo, i upute se na avellinski kolodvor. Na putu do Napulja pridruži im se još desetak drugova. Svi su razdragani, jer znaju, da se Jugoslavija uplela u rat s osovinskim silama i tako sebi potpisala smrtnu osudu, znaju da će iz te borbe izići pobjednicom i njihova sveta majka Hrvatska, za dobrobit koje im se nikakva žrtva ne čini preteškom.

    Iz Napulja krenuše vlakom kroz srednju Italiju prema Pistoji, gdje su se imali svi sakupiti. Putovanje je bilo veoma ugodno, kakvo samo može biti u prvo proljetno doba u tom kraju Italije. Govori se veoma malo i to ono najnužnije, najpreče. Ta kako bi i govorili, kad je srce prepuno osjećaja, a duša i mašta već brode oranicama i poljima, šumama i vrletima oslobodjene domovine Hrvatske? Tako im je meko pri duši. Znaju, da ne će naći sve uredjeno i stišano, znaju da će morati prolijevati more krvi i žrtvovati mnoštvo života dok potpunoma ne oslobode okovanu domovinu i osiguraju joj mirniju i sretniju budućnost Sve to oni znaju i razmišljaju o tome, ali to ne može narušiti njihovo veselje, već ga naprotiv umnožava i uzveličava.

    Na Veliki Četvrtak, oko pola dana, stigne njihov vlak na kolodvor u Pistoji. Na kolodvoru ih dočekaše neki ustaški častnici, stari borci, te dočastnici i ustaše. Tu se izrukovaše i izgrliše sa starim drugovima i istomišljenicima, a zatim se uputiše u logor. Nije bilo vremena, a nisu imali ni volje za razonodu, već se stali savjetovati što da se čini. Odmah im bi podijeljeno ustaško odijelo, kojega do tada nisu imali, te oružje i streljivo, kao i cjelokupna ratna oprema. Stvaraju se nacrti o možebitnom napadaju na Jugoslaviju, ako to ustreba, o pomoći braći, koja su najvećma ugrožena od neprijatelja.

    Onda zapadoše u maštanja o onoj, koju već godinama nisu vidjeli, o onoj iz koje su bili protjerani i bačeni u daleku tudjinu da medju stranim svijetom, koji ne pozna ni jedne riječi njihova slatkog jezika traže utočište i zaštitu. Je li se išta promjenilo? Jesu li one male, bijele kuće još uvijek iste? Jesu li prostrane livade još uvijek cvjetne; muču li goveda i bleje li ovce po pašnjacima? Čuje li se svugdje meka i živa hrvatska popijevka? Odzvanjaju li sure litice brda onim živim uzvicima i dozivanjem? Gori li još na očinskom ognjištu sveti kućni oganj? Njihova srca udaraju mahnitom radošću, a blaženi smiješak talasa se njihovim opaljenim licem. U to ih iz slatkog sanjarenja prene vijest: - Poglavnik dolazi! Poglavnik dolazi! Svi se ubrzo okupiše, da dočekaju svoga Poglavnika. Već su bili pridošli svi ustaše iz brojnih pokrajina Italije. Ukupan broj časnika, dočasnika i ustaša iznosio je 340 ljudi.

    Poglavnik je došao kao uvijek ozbiljna i zamišljena čela, srdačno se rukovao sa svima i sa svakim prozborio dvije tri ljubazne riječi, osvrnuvši se na ove povjesne dane, koje upravo proživljavamo. Svi su pogledi bili uprti u njega, u njima se ljeskala ljubav i privrženost, a ujedno i strahopočitanje. Svima je bilo lagodno pri duši, ostvaruje se njihov san; njihov trud, izgnanstvo, žrtve i samoprijegor krune se uspjehom.

    Uvečer se svi okupiše oko krugovalnika, da čuju razvoj dogadjaja u domovini. Najednom suspregoše dah, srce im življe i mahnitije stane udarati, nadimlju se grudi, a u grlu ih nešto draži, rekao bi, na,
    sad će ti okorjeli borci, ti divovi proplakati. Bežični brzojav donosi do ušiju izgnanika najveseliju vijest: >Maršal Slavko Kvaternik proglasio je Hrvatsku Slobodnom i Nezavisnom Državom.<

    Jedan je čas zavladala mrtva tišina, i kucaj se srca nije mogao čuti, a onda odahnuše duboko ustaške grudi i nutarnje uzbudjenje trebalo je dijeliti da se lakše snosi ona snažna bujica čuvstva. Svi se rukuju i ljube, svima suze radosnice titraju u očima, no brzo ih uguši junačko ustaško srce, koje ne plače ni onda, kad je presretno.

    Nije se smjelo dugočasiti. Odmah se spremi sve za polazak. Upute se na pistojsku postaju, gdje ih je već čekalo nebrojeno mnoštvo pistojskog prijateljskog pučanstva. Posebni vlak za njih već stoji na kolodvoru i pisti. Naši ulaze u vagone. Razdragani i iskreni živalj onoga kraja kliče i plješće našim junacima; djevojke ih posiplju cvijećem, a starice ih blagosivlju i šapću tihu i predanu molitvu za njih, za brzo i konačno oslobodjenje njihove vjekovima sputane i izrabljivane domovine.

    Vlak kreće vrlo polagano. Ustaše se nagnuli na prozore, a narod maše rukama, maramicama, svime do čega u tome času velikog ushita može doći. A ustaška srca gore, plamte, uzvraćaju im pozdrave uzdignutom desnicom. Kad je vlak izišao iz stanice iz stotine ustaških grla prolomila se poput oluje slobodna >Lijepa našaVlak juri kroz sjevernu Italiju, prelazi Padsku ravnicu i primiče se Trstu. U Trst stigoše 11. ožujka pod večer. Na kolodvoru ih je čekalo mnoštvo svijeta, većinom Hrvata, koji su jamačno znali za njihov dolazak. Bura oduševljenja i poklika prolomila se zrakom. Kliče se Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Poglavniku, hrabrim ustaškim mučenicima i borcima. Predstavnici talijanskih vlasti u Trstu predali su u ime prijateljskog talijanskog naroda divan vijenac Poglavniku.

    Prije nego sjedoše u autobuse, koji su ih čekali, Poglavnik im održa kratak govor, upozoravajući ih da budu kao i uvijek spremni za svaki eventualni napadaj četničkih banda na putu u domovinu..

    >Ako dodje do čega, rekao je dostojanstveno POGLAVNIK, ja pred vama stupam u borbu!< Poglavnikove su se riječi jako dojmile ustaških srdaca, kojima život i ne predstavlja ništa drugo nego predano žrtvovanje za dobrobit domovine. Zabrujaše motori, zazviždaše sirene i samovozi krenuše prema Rijeci. Usprkos napornoga putovanja I neprospavane noći nije sada nitko mislio na odmor i počinak, već svi iz svih samovoza počeše punim grlom >Lijepu našuPuška puca< i druge hrvatske ustaške popijevke i koračnice. Sto se više noć primicala jutru postajalo je sve hladnije i hladnije, brije ledeni sniježni vjetar. No taj vjetar ne rashladjuje, već naprotiv grije, taj je vjetar prvi vijesnik slobode, koji im je izišao u susret da im izruči pozdrave radosne majke, da ih u njezino ime poljubi i blagoslovi. Taj vjetar razblažuje i mekša čvrsta ustaška srca i raznježuje tvrde i opore njihove grudi, privijajući slatki melem na njihove boli.

    - Marko, reci mi je li ti ugodno pri duši?
    - Pitaš?!

    I iz ustaških grudi ote se burnija i jača, vedrija i proćućenija nego ikada od svoga opstanka >Lijepa, naša domovino...<

    U tri i pol sata poslije pola noći predje posljednji samovoz riječko-sušački most i krene prema Delnicama. Po zapovjedništvu Poglavnika (odmah u Sušaku), jedan odred Ustaša, na čelu sa satnikom Ivanom Devčićem, odvoji se od cjeline i krene u Liku da pomogne našima ugušiti mjestimične pobune vlaha. Kako put kroz bivše Srpske Moravice nije bio baš najsigurniji, naredi Poglavnik da se istraži teren i osigura nesmetan prolaz. Usprkos noći i snijegu, koji je još uvijek padao, izidje na cestu svo delničko pučanstvo da izrazi svoju zahvalnost i odanost Poglavniku i ustaškim odjelima. Poglavnik je odredio da svi samovozi stanu, a sam je izišao i kratkim, ali toplim govorom pozdravio pučanstvo, koje je oduševljeno klicalo Poglavniku i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

    Uz cestu, od Delnica do Ogulina, kao i dalje do Zagreba, stajalo je staro i mlado, muško i žensko i samovoze posipalo cvijećem. U Ogulin je ušao posljednji samovoz 13. travnja u 3 i pol sata poslije podne. I tu je Poglavnik održao mali govor, u kojemu je u kratkim crtama i jezgrovito, kako mu je prirodjeno, upozorio narod na ove povjesne časove, koje upravo proživljavamo. Pljesak, poklici, pjesma, uzdignute desnice, bio je vidljivi znak nutarnjeg uzbudjenja i neopisive sreće ogulinskog hrvatskog pučanstva.

    Na tome napornom i dugotrajnom putovanju Poglavnik se malo jače nahladio pa se moralo ostati u Karlovcu do prvih sati 15. travnja. U Karlovcu je bio neopisivo oduševljen doček. Na karlovačkom kolodvoru dočekao je Poglavnika i ustaše Doglavnik Vojskovodja maršal Slavko Kvaternik i srdačno se rukovao s Poglavnikom, zahvalivši mu u kratkom govoru na svemu što je učinio za hrvatski narod, za napaćenu majku Hrvatsku.

    U 5 sati jutro 15. travnja izašao je Poglavnik sa svojim vjernim ustašama na povijesni Markov trg.Pogledao je ustaše i ustaše njega; u očima im sjale
    suze. Baciše pogled u maglovitu daljinu i vidješe,što nisu nikada do tada vidjeli s Markova trga; u travanjskoj magli ljeska se uzvišen i velik lik slobodne i okrunjene Hrvatske Domovine.

    (I. R.)

  5. #5
    EVANĐELJE PO USTAŠAMA: 10:4:1941.

    EVANĐELJE PO USTAŠAMA: 10: 4 : 1941:

    Današnje nedjeljno (6 travnja 2014.) sv. Evanđelje po Ivanu 11:25a,25 nas upućuje na razmišljanje kako Isus uskrsuje Lazara iz Betanije, te nas vodi kroz cijelo sv. Evanđelje kako je sve moguće ostvariti ako čovjek ima čvrstu vjeru i vjeruje sam u sebe. Instinktivno nas to potiječe da razmišljamo i o Uskrsnuću prve Nezavisne Hrvatske Države od Pacta Conventa 1102. godine DESETOG TRAVNJA 1941., dakle poslije punih 839 godina.

    U ono doba, za života Isusa krista na zemlji, njegova djela su bila revolucionarna djela, što u ona doba riječ "revolucija" nije imalo isto značenje kao što ga ima danas. Danas tu riječ mnogi bezsvijestno označuju kao "terorizam", što uopće nije istina. Mi ćemo u našem današnjem slučaju tu riječ "Revolucija" označiti kao "Evolucija", kao " Preokret", kao "Poziv na Ustanak" ili "Pobuna protiv Nepravde", jer naš hrvatski narod kroz stoljeća je vodio hrabre borbe da se očuva od bioločkog istrebljenja.

    Zato se ne trebamo bojati koristiti riječ "revolucija" undje gdje joj je mjesto. Svi danas postojeći narodi svijeta su vodili revolucije da bi se očuvali. Iako je poznato da svaka revolucija uništava staro i postavlja novo i u tim promjenama je nesentimentalna, dinamična, energična pa čak u svome tijeku i okrutna. Revolucija preporađa čovjeka, mjenja mu poglede, stvara mu i daje ideje koje ga vode za ostvarenje cilja ili ciljeva. Mao Tso-Tong je 1967. godine imao kinensku kulturnu kevoluciju, a ima i drugih vrsta revolucija...

    Ustaški pokret je bio iskra Hrvatske Nacionalne Revolucije, koja je zagrijala hrvatsku narodnu dušu, i ta se iskra stopila s željom i voljom hrvatskog naroda za svojom samostalnom Hrvatskom Državom. Ustaški pokret se nije mogao sam po sebi niti sam za sebe razvijati, da tu nisu postojale želje Hrvata za Hrvatskom Državom, a ne želje za nekim kalendarskim danom. Što se tiče želja hrvatskog naroda za Državom Hrvatskom, one su uvijek iste bile u svih 365 dana u godini, sam što se je taj dana žudno očekivao, bez da je itko od Hrvata za točno znao koji bi to dan mogao biti.

    Govoriti danas o hrvatskom državnom nacionalnom prazniku "DESETI TRAVNJA" nije mala stvar, nije mala stvar jednostavno zato, jer, s jedne strane hrvatski je narod mnogo prepatio u borbi i u očekivanju za ostvarenje tog hrvatskog državnog nacionalnog dana koji je mogao biti bilo koji drugi dan u godini, dok s druge strane hrvatski narod nije ostvario svoj hrvatski nacionalni san o hrvatskom državnom prazniku poradi Poglavnika, ali jest sa njim na čelu, i nije ga ostvario poradi Ustaškog Pokreta, ali jest pod njegovim, vodstvom, programom i načelima, koja su bili identični željama hrvatskog naroda i njegovim težnjama. Proglešenjem Hrvatske Države DESETOG TRAVNJA 1941. je bio jedan istiniti DELIRIJ HRVATSKOG NARODA i sasvim je normalno bilo da u tom sveopćem hrvatskom veselju Hrvati prihavate kao svoj stari nacionalni pozdrav ZA DOM SPREMNI!, jer tada nije bilo Hrvata koji nije bio spreman braniti svoj DOM. A vidjeli smo i svjedoci smo kako je naš hrvatski neprijatelj naš stari hrvatski pozdrav ZA DOM SPREMNI! proglasio fašističkim, sam zato što je hrvatski slavni igrač Josip Šimunić poslije utakmice pozdravio publiku sa: ZA DOM SPREMNI!

    I kako nam današnje sv. Evanđelje po Ivanu kaže: "Ja sam uskrsnuće i život - reče joj Isus.- Tko vjeruje u mene, iako je umro, oživjet će. 11:26. U prenosnom smislu po Ustaškom Evanđelju: 10:4:1941 Ustaška Načela #III.)

    "Svoju današnju postojbinu učinio je hrvatski narod već u pradavna vremena svojom domovinom, u njoj se trajno nastanio, s njom srastao i dao joj izvorno ime Hrvatska. To ime ne može se i ne smije se zamijeniti ni s jednim drugim imenom."


    I dok živi tijelo naroda živjet će i njegov duh - a DUH DESETOG TRAVNJA je isto što i duh Hrvatskog Naroda. Hrvati prije nas su vjerovali u taj hrvatski nacionalni DUH, i mi danas u njega vjerujem, a za sigurno će vjerovati i nadolazeći hrvatski naraštaji!

    Živimo i radimo za taj hrvatski narodni desetotravanjski DUH!
    Želim čestit i sretan dan hrvatske državnosti DESETI TRAVNJA!
    Živio Hrvatski Narod!
    Živjela Hrvatska Država!
    Otporaš.

  6. #6
    POGLAVNIKOV GOVOR HRVATSKOM NARODU 5 TRAVNJA 1941.

    Član Delivuk (Milan Gabrić)
    07.01.2012 00:04 h

    Poglavnikov poziv rvackom narodu u borbu za rvacu državu.

    Donosin ovo ovdeka za sve Rvate i one koji ovo budu volili, i one koji ovo ne bum volili, kao i za one koji za ovaj poziv su znali ili znaju kao i za one koji NIKADA NISU IMALI PRILIKU ČUTI OVAJ POZIV Rvatima u borbu za svoju državu Rvacku. Trabaju ovo znati i oni koji su se borili da do ovg slavnog dana dođe, ko i oni koji su želili da nikad ne dođe, jer su bili prevareni, i zato dobri rvacki narod jim oprašta.

    Naravo da će ji sada biti koji će graknuti, ko po običaju, protiv Poglavnika i ovog poziva, protiv tadašnji boraca u HOS i sviju oni koji su se borili za našu rvacku državu. Svi koji budu tako mislili su ostatak stari jugoslavenski prevara. Želim svima Sretan deseti travnja, a prija san govorija aprila. Delivuk.



    Poglavnikov govor od 5. IV 41

    (Krugovalna postaja "Velebit" Glavnoga Ustaškog Stana)

    Hrvatski narode! Pred više od 1400 godina osnovali su naši pradjedovi na ovom svetom tlu svoju domovinu, svoju negda veliku i moćnu državu Hrvatsku! Na tom tlu branili su naši oci kroz vijekove svoju slobodu, hrabro i junački, a slava njihova oružja poznata je po cijelom svijetu. Svojim radom na hrvatskom tlu, prepunom svakog dobra i bogatstva, naši su pređi stvorili uvjete za sređen, uredan i čestit život sebi i svojim pokoljenjima, a svojim kulturnim radom stvorili su sebi mjesto među ostalim naprednim i uljuđenim narodima.

    Ali 1918 godine zaposjela je Srbija na prevaru hrvatske zemlje, a države tzv. demokracije stvorile su versailleskim diktatom nenaravnu državnu tvorevinu, onda nazvanu državom Srba, Hrvata i Slovenaca, a koju je diktatorskim dekretom srpski kralj diktator prekrstio imenom Jugoslavija.

    Beograd je od prvog časa pa do danas uvađao i podržavao nad Hrvatskom najstrašniju tiransku strahovladu, koju su kroz 20 godina plaćale hrvatske zemlje, obeščašćavajući hrvatska seljačka ognjišta, a tisuće i tisuće hrvatskih sinova poubijao, povješao i utamničio samo zato, što se oni nisu mogli odreći svoje domovine, svoga imena, svoje hrvatske časti i svoga ljudskog ponosa.

    Beogradski vlastodršci su uvođenjem kraljevske diktature htjeli ne samo uništiti svaku hrvatsku narodnu i državnu osebujnost, nego štoviše istisnuti s lica zemlje svaki trag hrvatske opstojnosti.

    Nu proti tomu zločinačkom djelu beogradskih vlastodržaca i proti njihovu naumu podigao se Hrvatski Ustaški Pokret, koji je krvavu beogradsku diktaturu krvavo srušio!

    Čim je pala beogradska diktatura, našli su se beogradski vlastodršci pred krutom zbiljom, da svoga nauma ne će moći izvršiti i da hrvatski narod više silom pod svojom vlasti ne će moći zadržati. I opet su se utekli staroj srbijanskoj metodi tj. prevari, pa su počeli govoriti o sporazumu.

    Nažalost, našlo se u Hrvatskoj nesavjesnih, malodušnih i nestrpljivih, a najviše onih u čijim žilama ne teče hrvatska krv, pa su počeli tobože u ime hrvatskog seljačkog naroda pregovarati s najpokvarenijom beogradskom gospodom.

    Kada je bilo očito da će buknuti novi svjetski rat, Beograd je znao, da će se hrvatski narod staviti uz sile osovine i s njima boriti protiv trulog i propalog sistema koji Europom vlada, a za novi poredak i time za svoju slobodu i Nezavisnu Državu Hrvatsku. Radi toga je u kolovozu 1939, uoči novog svjetskog rata, bio potpisan sramotan sporazum, kojim se odobrava tek jednom dijelu hrvatskog naroda tobožnja autonomija, naravno s odlukom, da se ukine čim dođe pravi čas. Time se htjelo hrvatski narod zavarati, da se u ovom ratu bori za versaillesku tvorevinu Jugoslaviju, za srpsku državu, svoju tamnicu, a protiv velikih naroda Italije i Njemačke, koji su ušli u borbu neizmjernih razmjera za rušenje versailleske tamnice i za pravo i jednakost svih naroda, a koji će pod vodstvom svojih velikih vođa Mussolinija i Hitlera sigurno i skoro iznijeti potpunu pobjedu.

    Danas nitko nema ovlasti od hrvatskog naroda da njegovu sudbinu veže za strašnu sudbinu, koja čeka Beograd, Srbiju i zapadne demokracije, jer se hrvatski narod već nebrojeno puta i u svakoj zgodi otvoreno i jasno izjavio za potpuno odcjepljenje od Srbije i za uspostavu samostalne i nezavisne države Hrvatske na cijelom povijesnom i neprekinutom narodnom području.

    Hrvatski narod, okupljen oko hrvatske ustaške zastave, stupit će u borbu uz bok velikih prijatelja, koji mu jamče slobodu i uspostavu samostalne i nezavisne države Hrvatske, koja će se sterati od Mure i Drave do Drine, od Dunava do sinjeg Jadranskog mora. U hrvatskoj nezavisnoj državi vladat će samo Hrvati, a najpače hrvatski seljački narod, sam gospodar u svojoj vlastitoj kući. U hrvatskoj nezavisnoj državi ne će biti mjesta tuđim nametnicima, izdajicama i korupcionašima. U njoj će biti reda, u njoj će vladati pravo i zakon, koji će stvarati sam seljački narod, u njoj će biti kruha, ruha i blagostanja za sva hrvatska pokoljenja.

    Hrvatski narode! Približava se čas našega narodnog i državnog oslobođenja. Budi svjestan velikog vremena, koje proživljava cijela Europa, a s njom i mi! Budi siguran i uvjeren, da će se u najskorije vrijeme ispuniti naša zavjetna misao i da će iz krvi hrvatskih mučenika uskrsnuti hrvatska narodna i državna sloboda. Budi svjestan i spokojno čekaj, jer dolazi čas tvoga uskrsnuća! Živio hrvatski narod! Živila Nezavisna Država Hrvatska!

  7. #7
    SVI KOMENTARI SU VEZANI UZ: "ZAŠTO SLAVIMO DESETI TRAVNJA‏!"

    3/12/13

    KOMENTARI:
    (Evo nekoliko komentara sa portalja dnevno.hr iz prošle godine 2012. Koga zanima neka izvoli pročitati. Dolje na dnu onaj komentar nije od Otporaša. To se može primjeti i onom crticom koja razdvaja Otporaša od teksta. Ovo je dodana 13 ožujka 2013. Želim savima Sretan Uskrs i Deseti Travnja. Otporaš.)

    Otporaš 09.04.2012 19:32
    Zašto slavomo deseti travnja


    ZAŠTO SLAVIMO DESETI TRAVNJA!?


    Ove godine navršava se šest desetljeća od osnutka prve hrvatske države nakon Srednjega Vijeka. U čitavu međuvremenu Hrvatska je zadržala stanovite atribute državnosti, pod različitim je tuđinskim vladarskim kućama uživala manje ili više ograničeni suverenitet, ali je vrhunac ropstva doživjela kroz nepuna dva i pol desetljeća velikosrpske jugoslavenske kraljevine. U jugo-magluštinu su je njezini samozvani vođe, smušeni, naivni i neodgovorni politikanti, ograničeni duhovi nedorasli slobodi, natjerali posrljati poput Radićevih gusaka, te ih izručili na milost i nemilost balkanskoj Dinastiji, koja je već prvih dana započela krvavom strahovladom nad narodom Hrvata.
    Ustrajna hrvatska volja i čežnja, muževna borba nacionalne elite i povoljna međunarodna konstelacija nastala političkim i vojničkim slomom Karađorđevićeva mini-imperija, omogućile su hrvatskom narodu da, nakon 839 godina, ponovno stvori svoju nacionalnu državu na velikom dijelu povijesno-etničkog prostora i pod vladarem narodne krvi, premda je, iz razloga političke taktike Tomislavova kruna - bez ikakvih obvezujućih državnopravnih i političkih posljedica - formalno bila prepuštena jednom talijanskom knezu.

    Deseti Travnja hrvatski je narod dočekao u deliriju oduševljenja. Novostvorena država, dakako, nije bila posve suverena i posve idealna; nije takvom bila ni Tuđmanova Hrvatska, a Mesić-Račanova to je još i mnogo manje. Ali je Desetog Travnja neupitno obnovljena hrvatska državnost prvi put nakon tolikih stoljeća, a i na neusporedivo jednoznačniji i prepoznatljiviji način nego što je to, pola stoljeća kasnije, bio slučaj s Republikom Hrvatskom i njezinim na dvije ili više godina rastegnutim stidljivim i polovičnim kročenjem u državnu nezavisnost.
    A da nije bilo Nezavisne Države Hrvatske, da nije sačuvana uspomena na hrvatsku državnost koja je bila moguća još jučer, u našem stoljeću, ne bi hrvatski narod imao otkuda, kroz svoje proljetno gibanje, radom svoje političke emigracije, u volji, vjeri i nadi sabirati snage za novi osloboditeljski pothvat Devedesetih.
    Nezavisnu Državu Hrvatsku, još uvijek u odsuću Poglavnika, proglasio je krugovalnom porukom 10. travnja, u njegovo ime, i prije ulaska njemačkih postrojbi, vojskovođa Slavko Kvaternik. Ali je Država u provinciji izvikana još i prije: u Čakovcu 7., a u Bjelovaru 8. travnja. Seljački vođa Maček odbio je voditi hrvatsku državu pod njemačkim pokroviteljstvom, ali ga nije smetalo sjediti u jugoslavenskoj vladi koja je s Njemačkom potpisala Trojni pakt. Pa ipak, nije imao kud nego se suglasiti s činjenicom Desetog Travnja, te pozvati narod na lojalnost novim ustaškim vlastima. Njegovi pristaše završili su u emigrantskoj jugo-vladi ili Titovoj šumi, a najbolji dio HSS-a razoružao je ostatke raspršene soldateske i priključio se Ustaškom pokretu.

    Nezavisna Država Hrvatska nastala je u okolnostima koje su bile povoljne za njezinu uspostavu, ali su bile i nepovoljne s obzirom na njezino normalno funkcioniranje. Od samog početka, ona je bila suočena s pobunom domaćih Srba, sa širenjem jugo-komunističkog gerilskog ustanka, te s uredovanjem dviju formalno savezničkih, ali stvarno dobrim dijelom okupatorskih vojski. Ona sigurno nije bila "marionetska" tvorevina, ona je bila izraz neugasle narodne volje, stekla je i široko međunarodno priznanje, ali se morala, kao i današnja Hrvatska, pomiriti s ograničenim teritorijem i ograničenim suverenitetom. Bila je natjerana pribjeći strogim mjerama samoobrane, nije se mogla iživljavati u provođenju radikalne demokracije, niti bi to odgovaralo ratnom stanju i duhu tadašnjeg vremena. Ali je u zadanim uvjetima očitovala prava čuda od reda i rada, stege i organizacije, tvarnog i duhovnog tvoriteljstva i slobode.

    Nezavisnu Državu Hrvatsku pomeli su vihor novog, pobjedničkog vremena, neizbježiva pobjeda komunističko-demokratske koalicije i logika prekrajanja interesnih sfera. Mnogo se raspravljalo o izgledima koje je hrvatska država možda imala za svoje preživljenje. Trebalo je, kažu, na vrijeme promijeniti saveznika, kao što su to Talijani učinili u oba svjetska rata. Trebalo je razvlastiti Poglavnika. Trebalo je odgovoriti na Staljinov mig. Da se u NDH nije poveo građanski rat, da pobjednički saveznici nisu imali petokolonaške garniture u četničkom i partizanskom pokretu, možda je Država mogla preživjeti. Ali, sigurno se mogla i morala braniti. Poglavnik je računao da će povlačenjem uštedjeti žrtve; one su samo uvećane, a junačka je ustaško-domobranska vojska nedostojno poklana, umjesto da gine na bojnom polju. Nezavisna Država Hrvatska mogla je imati tisuću grijeha. Ali najveći, a u konačnici jedini joj je grijeh bio - da je neslavno propala.
    Republika Hrvatska više je nego dvostruko svojim trajanjem premašila Nezavisnu Državu Hrvatsku. Obje su nastale u sličnim okolnostima, vodile su sličan rat za učvršćenje i opstojnost, prva je izgubila, druga dobila, ali je ipak danas demontiraju kao što su demontirali i onu prvu NDH. Današnja protuhrvatska promičba spočitava Ustaškoj Hrvatskoj sve i sva, kako bi ju svela na puki, banalni, jedinstveni zločin, da bi to, u slijedećem koraku, preko Vesne Pusić i srodnih joj istomišljenika, učinila i s Republikom Hrvatskom. Nezavisna Država Hrvatska bila je slobodna od unutarnje intelektualne i medijske destrukcije, od samoponižavanja i kriminaliziranja (individualnog, kolektivnog ili masovnog, svejedno!) za tuđe interese. Što je bilo protiv nje, dalo se locirati u šumi, dostupno na puškomet. U Državi pak nitko protiv nje nije bezočno rovario, a ako bi se zatekao luđak kao onaj na Stradunu, koji je iz čista mira stao kričati: "Živjela sovjetska Rusija!", smjesta se našao pred prijekim sudom i začas ostao bez glave, ali sa sudom i presudom.

    Nezavisna Država Hrvatska bila je jaka, stroga, samosvjesna država, njezina je vlast bila stegovna, autoritarna i hijerarhijska, njezina je vodeća skupina bila sastavljena od prokušanih nacionalista. Poglavnik je bio karizmatski Vođa. Svega toga danas nemamo, sve nam to nedostaje. I zato se s nostalgijom sjećamo onih muževnih, ratobornih, romantičnih dana. Ne živimo u prošlosti, ali znamo da bez prošlosti nema ni budućnosti. I zato slavimo Deseti Travnja!

    Deseti Travnja je dan sjećanja, dan slave i dan razmišljanja. Kada se govori o Desetom Travnju, instiktivno se misli o Hrvatskoj. Kada se govoti o Titi onda se ne misli o Hrvatskoj nego o prokletoj Jugoslaviji! Tu je ta velika razlika o Desetom Travnju i onima koji su Ga stvarali i onima koji su ga rušili i obarali. Otporaš.

    Otporaš 09.04.2012 10:07
    Goran Trocki je danas Hrvat zahvaljujući Hrvatima koji su se borili za Hrvatsku, ne mari koji su to Hrvati bili, ljevičari ili desničari, iako mnogi Hrvati ni ne znaju podrijetlo riječi "ljevičar" "desničar" u političkom smislu. U dinastijska vremena francuske revolucije oni zastupnici koji su bili za dinastiju, tj. za kralja, sjedili bi u dvorani/saboru s desne strane i tako prozvani "desničari", a oni koji su bili protiv dinastije/kralja bi sjedili s lijeve strane i tako bili prozvani "ljevičari". Nije loše ni ovo znati!, ali vratimo se mi našem "hrvatstvu/nehrvatstvu.

    Dakle, vi govorite da su partizani uspijeli sačuvati hrvatsko ime! Nadam se da niste mislili kada ste ovo pisali na srpske i crnogorske partizane da su se i oni borili za sačuvanje hrvatskog imena, poimenice oni srpski i crnogorski četnici Draže Mihailovića, popa Đujića i Pavla Đurišića, koji su po noči bili četnici i klali hrvatski narod i borili se protiv hrvatske države, a po bijelu dani bili partizani (slučaj dana antifašističkog ustanka 27 srpnja 1941. u Srbu) i opet, za isti cilj samo sada u službi partizana, borili se protiv onih Hrvata koji su se - po vašem mišljenju i kako vi tvrdite - u službi Italije i u službi Njemačke, ili ako hoćete za probitke Italije i Njemačke - ovi Hrvati pritv kojih su se udruženim i zajedničkim snagama, partizani i četnici borili proti Hrvatske...

    Gorane Trocki meni uopće ne smeta vaše mišljenje s koje strane su se Hrvati borili za Hrvatsku, bilo to s lijeve ili s desne strane. Da bi se mi danas, vi ja, dva Hrvata, oba zaljubljena u istu Hrvatsku, potpunama razumijeli, ili još bolje, da bi nas, mene i vas, razumijeli oni Hrvati koji ovo (pro)čitaju, vratimo se u vrijeme pedestih godina prošlog stoljeća. Važi li!

    Dakle, nas dvojica vodimo dijalog o "hrvatstvu/nehrvatstvu" ili "o očuvanju ili ne očuvanju" hrvatskoga imena tih pedesetih godina prošlog stoljeća ne bi bio uopće moguć. Ja bih branio HRVATSTVO i tim postupkom bi bio ožigosan od "narodne vlasti" kao Ustaša, reakcionar, fašista, domači izdajica, kwisling, neprijatelj protiv naroda i države itd., i s menom pred upravitelja zloglasnog logora Golog otoka Antu Josipovića, oca današnje NEOVISNE DRŽAVE HRVATSKT, NDH, sina partizana, kako je on to nedavno izjavio u Jeruzalemu, Ive Josipovića, dok bi vi šakom i kapom grčevito branili "tekovine" NOR, NOB, NOV, KNOJa i AVNOJa tj. Jugoslaviju. Vaš tadašnji rjčnik uopće ni bi nimalo bio sličan vašem današnjem rječniku. Upravo me to uveliko veseli da ste vi iz svi tih jugoslavenskih gore spomenutih natruha evoluirali u ljevičarsko HRVATSTVO. To je upravo to HRVATSTVO i bilo za koje su se borili hrvatski desničari...

    Poštovani Goran Trocki ubrzo ću priložiti ovdje na ovom Forumu: PORUKA IZMIRENJA HRVATSKIH USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA. Bilo bih mi veoma drago a za hrvatsko općinstvo vrlo poželjno da dadnete vaš iskreni osvrt na ovu PORUKU IZMIRENJA... S poštovanjem. Otporaš.

    Goran Trocki 08.04.2012 17:15
    [QUOTE=Otporaš;82378]Poštovani Gorane trocki,

    Odgovr na vaše pitanja "...šta bi bilo od Hrvatske da nije bilo Tita..." je jako jednostavan..." Hrvatske kao države ne bi bilo jer bi je Dražini četnici uništili a od Hrvata stvorili srpske katolike. Dakle, Tito htio od Hrvata napraviti katoličke Jugoslavene, a Draža srpske katolike. Zahvaljujuću Ustaškom Pokretu do toga nije došlo, jer su Hrvati zadojeni državotvornom idejom za vlastitom Hrvatskom Državom"........................................ .. ...........................................
    .................................................. .................................................. ....................................Da,Hrvatske ne bi bilo.dio bi uzeli Talijani,dio Mađari,a ostatak Srbi,kao pobjednici i Saveznici,sve to zahvaljujući Ustaškom,gubitničkom, pokretu.Ipak,na zasjedanju Avnoja Hrvatska je odeređena kao federalna republika u sastavu FNRJ,koja nije bila ni srpska,ni kraljevina,u granicama koje su obuhvačale i teritorij koji su ustaše ustupili Talijanima(najvrednij dio),ćime je osigurana opstojnost i mogučnost kasnijeg osamostaljenja Hrvatske...sve to zahvaljujući Titu i partizanima.Prema tome ,partizani su se pokazali kao istinski Hrvati i pobjednici.Ovakva situacija prati nas do današnjih dana:neka kvazidesnica uporno uništava Hrvatsku,a ljevica ju spašava.
    Ustaša i ništarija Pavelić je bio tobože za Hrvatsku,a doveo ju je do granice samounštenja.Nravno,spasila ju je ljevica.Diletant tuđman je tobože stvorio Hrvatsku,a doveo ju je do rata(jedini u to vrijeme),izolacije i gospodarskog sloma,mada je ljevica istupila iz juge i raspisala višestranačke izbore, a kasnije popravljala stanje,koliko je to bilo moguće.Sanader i tuđmanov hdz su pokrali sve živo,tako da smo sada zadnja rupa u Evropi(bolji jedino od rumunja i bugara)i sada će opet ljevica spašavati što se spasiti da.

    Otporaš 08.04.2012 00:26
    Poštovani Gorane trocki,

    Odgovr na vaše pitanja "...šta bi bilo od Hrvatske da nije bilo Tita..." je jako jednostavan.

    Prvo (1) Prije NDH bila je srpska kraljevska Jugoslavija u kojoj je živio hrvatski narod pa i Tito.

    Drugo (2) Za vrijeme kraljevske Jugoslavije nije bilo hrvatske države. Bila je Banovina Hrvatska na papiru bez državničkih ovlasti a sve ključne i državničke vlasti i ovlasti su držali Srbi u svojim rukama.

    Treće (3) U toj srpskokraljevskoj Jugoslaviji vođa HSS dr. Vladko Maček je bio ministar, više za svoje probitke da sebe zadovolji nego za probitke hrvatskoga naroda.

    Četvrto (4) Ta srpska Jugoslavija u kojoj je bio ministar i dr. Vladko Maček pristupila je Trojnom Paktu 25 ožujka 1941 g. u suglasnosti svih ministara pa tako i ministra dra. V. Mačeka.

    Peto (5) Dr. Vladko Maček je bio na prvom i pravom mjestu da u ta ratna vremena preuzme kormilo hrvatske države u svoje ruke. On je to odbio s motivacijom ili izgovorom da je bolje sačekati i ne ići u rat; radimo na tome da sačuvamo državu, dakle, sačuvati srpsku kraljevsku Jugoslaviju.

    Šesto (6) Junta protiv princa Pavla je bila protiv sporazuma Trojnog Pakta te su dva dana kasnije napravili državni udar pod lozinkom: Bolje rat nego pakt, a to je značilo skinuti s vlasti primca Pavla koji je s drm. Mačekom zagovarao neke vrsti ustupaka Hrvatima. Kakovi su ti "ustupci" bili (ako ih je uopće i bilo) nije poznato.

    Sedmo (7) Što je poznato a to je da je vlada generala Simovića postavila pukovnika Dražu Mihailovića za ministra obrane jugoslvenske vojske. Njegovo "visečanstvo", kako su ga Srbi od milja zvali, kralj Petar II sa svojom izbjegličkom vladom iz Kaira (u kojoj je na svu žalost bilo i Hrvata: dr. Juraj Krvnjević, Ilija Jukić, dr, Ivan Šubašić i drugi čijih imena se sada ne sjećam, sve istaknuti članovi HSS i lojalni svi od reda dru. Vladku Mačeku) promakli pukovnika Dražu Mihailovića u čin generala i glavnog zapovjednika svih četničkih odreda.

    Osmo (8) Dr. V. Maček je u ovim predratnim ili u početku ratnim prilikama (kod nas i za nas) izdao želje hrvatskoga naroda za svojom samostalnom državom hrvatskom.
    Deveto (9) Pukovnik Slavko Kvaternik je uočio želje Hrvata i PROGLASIO NEZAVISNU DRŽAVU HRVATSKU DESETOGA (10) TRAVNJA 1941 g. bez Poglavnika dra. Ante Pavelića.

    Deseto (10) Pukovnik Slavko Kvaternik nije imao izbora (kao što ni Hrvati prije dvije godine nisu imali izbra: ili Milana Bandića ili Ivu Josipovića za predsjednika RH): dr. Vladko Maček bio za Jugoslaviju, dakle nije mogao proglasiti Državu Hrvatsku u ime Vladka Mačeka kada ju on nije htio; pukovnik Slavko Kvaternik proglašuje NDH u ime Ustaškog Pokreta koji je jedini u ta vremena bio hrvatsko/državna politička opcija.

    Jedanaesto (11) Kada je Hitler napao Rusiju 21 lipnja 1941. godine, Staljin je dao (ne MIG) nego NALOG/NAREĐENJE glavnom tajniku (srpski sekretaru) KPJ Titi da počme dizati ustanke (ne po Hrvatskoj) po Jugoslaviji, drugim riječima po Nedićevoj Srbiji.

    Dvanaesto (12) Kako se je već tada, dva i pol mjeseca Hrvatske Države, četnički pokret širio i proširivao po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Tito sa svojim istomišljenicima u KPJ nije ima drugog izbora nego se pridružiti četnicima u borbi protiv već postojeće Hrvatske Države. To svjedoči i "službeni" dan takozvanog "antifašističkog" ustanka u Srbu 27 srpnja 1941. To nije bio nikakov "antifašistički ustanak" već jedan očiti udruženi četničko/partizanski zločin protiv Hrvata, a kada si proti Hrvata onda si i protiv Hrvatske Države.

    Trinaesto (13) Poznata je suradnja Draže Mihailovića i Tita u zajedničkom cilju: Borba za očuvanje Jugoslavije. Prvi je htio monahrističku Jugoslaviju s srpskim kraljem, a Tito je htio komunističku Jugoslaviju sa Titom na čelu. Tu je jedina razlika bila između Draže i Tita: PREVLAST, a ime države Jugoslavije ostaje isto.

    I četrnaesto (14) Odgovor na vaše pitanje "...ŠTA BI BILO OD HRVATSKE DA NIJE BILO TITA..." je slijedeće:

    Da nije bila Tita, ne bi bilo ni AVNOJA, da nije bilo AVNOJA ne bi bilo ni komunizma, da nije bilo komunizma ne bi bilo ni stotine i stotine tisuća Hrvata pobijeni za vrijeme rata i poslije rata, ne bi bilo Bleiburga ni Križnih puteva, ne bilo Jugoslavije niti milijunskih raseljenih Hrvata diljem svijeta. Hrvatske kao države ne bi bilo jer bi je Dražini četnici uništili a od Hrvata stvorili srpske katolike. Dakle, Tito htio od Hrvata napraviti katoličke Jugoslavene, a Draža srpske katolike. Zahvaljujuću Ustaškom Pokretu do toga nije došlo, jer su Hrvati zadojeni državotvornom idejom za vlastitom Hrvatskom Državom, ne zaslugom Tita koji je rekao: da će prije Sava rijeka uzbrdo poteći nego Hrvati dobiti svoju Hrvatsku Državu, nego zaslugom Poglavnika dra. Ante Pavelića, koji je osnivanjem Ustaškog Pokreta u sijećnju 1929. godine, ni slutio nije da će time Ustaški Pokret i Ustaško ime poistovijetiti u hrvatsko ime. I na kraju nezaboravimo, svakog puta kada se govori o Ustašama, govori se o Hrvatskoj.

    Želim vam - iako ste ateista - Sretan Uskrs!

    Želim svim državotvornim Hrvatima Sretan Deseti Travnja!. Otporaš

    Goran Trocki 07.04.2012 22:47
    [QUOTE=Otporaš;82342]Prvo (1) prvome gospodinu Trockome.
    .................................................. .................................................. .
    Uvijek se nasmijem kada se netko pozove na moj nick Trocki(mislim da je bio neki komunistički teoretičar,ništa loše),međutim taj nick nema baš nikakve veze sa onim na što aludirate.Neka smješni nick ostane,pa neću ga valjda sada mjenjati,tko hebe nick.
    Ne mogu,a i ne želim komentirati te "povjesne dokumente" i izjave pojedinaca,jer su očigledno selektivno navedene,iz razloga da se opravda nešto što se ne može opravdati.Kada bi Hrvatska doista bila neki sinonim ili neko oživotvorenje NDH ja bih se doista stidio.Nije tako.NDH je samo ne uspio,kratkotrajni pokušaj otvarenja samostalne države,od strane ne adekvatnih ljudi u ne povoljnim okolnostima,bez podrške hrvatskog naroda.Poistovječivati hrvatski narod sa Ustašama je u najmanju ruku bezobrazno.
    Da odmah kažem da nemam ništa protiv poštenih Utaša,ali ustaška vlast je nešto drugo.Zapravo,to i nije bila neka vlast,nego skupina probisvjeta,diletanata,lopova...nešto slično kao i HDZ.
    Posljedice njihove ustaške "politike"mogle su biti kobne za Hrvatsku.Neka mi Otporaš odgovori samo na jedno pitanje:što bi bilo sa Hrvatskom da nije bilo partizana,samo to?
    Samo nekoliko ispravki u kontekstu:1.ne radi se o hrvatskoj vojsci nego ustaškoj(najvećim djelom).Valjda su i partizani bili neka hrvatska vojska.2.od silnih vagona zlata(kuda je to zlato krenilo?)valjda je i Pavelić nešto za sebe uzeo,barem,koliko je mogao ponijeti.3.najveći hrvatski neprijatelji su bili,ipak ustaše.Mislim da su oni poubijali najviše hrvata i hrvatica.4.nitko nije bio ubijen samo zato što je Hrvat,a ako je (a je)to se može pripisati samo izrodima isto takvim kakvi su bili i Ustaše (mislim na ustašku vlast i izrode)
    5.za mene,bitno:dakle sa beogradom,srbijom,bosnom i sl.niti ja niti itko od mojih nema nikakve,ama baš nikakve veze.Što Srbi i Srbija misli o ustašama,četnicima,pobijenim,draži i sl.savršeno mi se jebe.
    O Titu i Stepincu je puno toga rečeno,sa različitig aspekata.Što se tiće Stepinca,ja kao ateist,a ne kao muslič,priznajem mu,da ta osoba nije imala želju da bježi,nego je ostao sa svojim ljudima i svojim uvjerenjima,za razliku od "poglavnika".Svaka čast.Što se tiće Tita,za ovu priliku,samo to da su ga ljudi volili(sviđalo se to nekom ili ne).Uzgred,ostajem kod onog pitanja što bi bilo sa Hrvatskom da nije bilo Titovih partizana?


    Otporaš 07.04.2012 20:56
    U priloženom opisu kolege koristnici Trocki i pukovnik mogu pronaći gdje je završilo "Poglavnikovo zlato". Neka pomno pročitaju što je Simo Dubajić rekao glede hrvatskoga zlata. Kolega Muharem1 je jako lijepo rekao "...ohladite malo glavu..." Lako je iz mržnje i na pamet pisati, ali to ne vodi nikakovu rezultatu. Za mene osobno ja se ne bojim mrtvih nego živih, ako se trebam nekoga bojati. Pozdrav svima. Otopraš.


    RE: Titine naredbe za likvidiranje Hrvata - portal dnevno.hr‏

    8th December 2011, 19:56#7
    Vjetropir


    Krenimo od početka:

    U ožujku 1945. godine Tito je uputio svim partijskim komitetima i komesarima vojnih jedinica slijedeću zapovjed: „Ovih dana pružit će se prilika da Komunistička partija Jugoslavije preuzme vlast na teritoriju cijele države. Ta prilika trajat će samo nekoliko dana, a možda i samo nekoliko sati, i ako u to vrijeme ne likvidiramo sve naše neprijatelje ta će se prilika zauvijek izgubiti“.


    Dakle, izdaje se zapovijed. Kad se vidi da danas Haski sud sudi za udruzeni zlocinacki pothvat, jer je iz nekakvog transkripta procitano "Udariti da srbi nestanu", sto je cista vojna terminologija i ovo srbi se ne odnosi na narod, nego na srpsku vojsku, kako bi onda danas Titu sudili za njegovu zapovijed.
    Naime on jasno kaze: ako ne likvidiramo nase neprijatelje.

    Stoga, zanimljivo je da oni koji podrzavaju sudenje nasim generalima, osporavaju "sudenje" (barem povijesno) Titu.

    Naime, ovom zapovijedi i onome sta je slijedilo nakon nje se moze pridati samo epitet fasizam.
    Povukla se jedna fasisticka armija, dosla druga i provela ciscenje na tako brutalan nacin i tako brutalnim metodama da mi nije jasno kako danas neki veliki forumski ljubitelji Pravde i demokratskih vrijednosti mogu slaviti takvog tipa.

    Nadalje, vecinu likvidacija nakon kriznog puta, (likvidacija koje su se dogadale po mjestima u kojima se otimala imovina bogatijih ljudi pa ih se proglasavalo ustasama i likvidiralo) je provodila OZNA i to njen dio KNOJ. Pokolje na kriznom putu su pocinile jedinice koje su bile "regularne" (tj. njihovi ubilacki vodovi) pa tu i mozemo pricati o nekakvom neznanju Tita, mada zapovijed o likvidacijama jasno govori odakle potice ubilacki nagon i po kojoj zapovijedi su ubilacki vodovi formirani, ali kod kasnijih likvidacija koje je pocinio KNOJ zapovijedna odgovornost je jasna. KNOJ je DIREKTNO odgovoran Titu.


    "Naime, Tito je 15. kolovoza 1944. potpisao Uputstvo o osnivanju vojnih jedinica Korpusa narodne obrane Jugoslavije (KNOJ) kao formacija zaduženih za "borbu s antinarodnim ustanicima i likvidiranje antinarodnih bandi, čišćenje oslobońenih teritorija od ostataka razbijenih neprijateljskih jedinica, špijuna i diverzanata". Knoj je bio podreńen direktno Titu, ali je on njime rukovodio preko načelnika Ozne Aleksandra Rankovića. Prvi komadant Knoja bio je Jovo Vukotić, a njegov zamjenik Nikola Ljubičić. Prvi politkomesar Knoja bio je Vlado Janjić, a prvi obavještajni oficir Mesud Hotić."


    Ono sto je usljedilo nakon Titove zapovijedi i nakon formiranja KNOJ-a je pokolj masovnih razmjera. Evo nekih izjava sudionika tih dogadaja:

    Kosta Nađ u beogradskom tjedniku „Reporter“ od 13. siječnja 1985 kaže: „Sto pedeset hiljada protivnika vlasti palo je u naše ruke i „prirodno“ na kraju smo ih likvidirali. Odmah sam izvestio Tita o ovomu „uspehu".“


    Milovan Đilas je pak izjavio: „Ti Hrvati su morali umrijeti da bi Jugoslavija mogla živjeti.“

    Zdenko Zavadlav, zamjenik načelnika OZNA-e za područje Maribora, u Jutarnjem listu 25. ožujka 2003. je izjavio:
    „Mi iz slovenske OZNA-e i KNOJ-a ubijali smo samo slovenske domobrane, a kada bismo uhvatili Hrvate, predavali smo ih 3. armiji. U rovovima oko dvorca Borl (kod Maribora) oni su ubijali hrvatske domobrane, ustaše i civile, žene, djecu, starce. Naredba za ubijanja je stigla s vrha, a zna se gdje je vrh. Rečeno nam je, neprijatelja ubijati bez suđenja jer revolucija još traje. Rat je prva faza revolucije, a sada je druga faza".

    Nakon otkrivanja masovne grobnice u Hudoj Jami, predsjednik Saveza boraca Narodno oslobodilačke vojske Slovenije Janez Stanovnik je priznao: "Pokolji do kojih je došlo nakon Drugog svjetskog rata događali su se po zapovjedi Josipa Broza Tita".

    U Hrvatskom kajkavskom kalendaru za 2009. godinu, na stranici 189. možemo čitati:
    „Novi šef jugoslavenske države i šef Komunističke partije, Josip Broz Tito, maršal, održao je 20. svibnja 1945. u Varaždinu, na Kapucinskom trgu, pred hrvatskim građanima, natjeranim od tajne policije na trg, genocidni govor u nazočnosti svojih partizanskih generala, Aleksandra Rankovića, šefa tajne policije i Koste Nađa, u kojem je poručio tadašnjim Hrvatima, ali i budućim hrvatskim naraštajima sljedeće: ‘U Varaždin nisam došao službeno, niti da govorim o politici, već da obiđem jedinice Jugoslavenske armije, koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom.’ Nadalje, svim protivnicima svojega režima najavio je ‘da će u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo koliko traje put do najbliže jame’. Vjesnik od 25. svibnja 1945. piše da je Tito rekao ovo: ‘Nikada više nećemo dozvoliti da se pojedinci koriste plodovima džinovske borbe naroda. Mi ćemo našu kuću provjetriti tako da zauvijek nestane onog smrada koji ne smije kužiti našu zajedničku kuću– slobodnu federativnu Jugoslaviju’.“
    Edvard Kardelj je iz Beograda svojim podređenima u Sloveniji poslao izravno pismo upute o masovnim ubojstvima. Tekst brzojava preveden sa slovenskog glasi ovako:
    „Broj. 96/48.
    Od Predsjedništva centralne vlade.
    25.VI.1945. dospjelo u 11 sati.
    K i d r i č u - osobno.
    Najkasnije u roku od tri tjedna bit će raspušten sud nacionalne časti, vojni sudovi će suditi samo vojnim osobama, sve ostalo preuzet će redoviti sudovi. Proglasit će se nova amnestija. Znači nemate nikakvog razloga bito tako spori u čiščenju kao dosad.

    K A R D E L J.“

    "Komandovao sam u Kočevskom rogu", izjavio je prvi put za javnost Simo Dubajić u listu Svet, u srpnju 1990. godine. "Učestvovao sam u likvidaciji ljudi po naređenju. To danas govorim, jer sam shvatio da je savest jača od pobede. Kada sam 25. maja 1945. godine došao u Ljubljanu, referisao sam Titu o zarobljavanju ustaša, fon Lera i zapleni zlata. Pre toga sam trinaestoga maja dobio od Tita depešu da niko ne sme dirati nijednog zarobljenika. Mi tada nismo znali da će ti zarobljenici biti pobijeni. Govorilo se da ih treba vratiti u Sloveniju, da bi im se sudilo po međunarodnim konvencijama. Ja sam imao tu Titovu depešu, imali su je i svi ostali komandanti. Onda sam iznenada dobio nalog da se 30.000 tih domaćih izdajnika pobije u Kočevskom rogu. Naređenje su izdali Ivan Matija-Macek, Maks Bace i Jovo Kapičić. Sve Rankovićevi pomoćnici. Takvu odluku niko nije mogao doneti, sem Tito! Samo je on mogao da opozove svoju raniju depešu.“

    Prema kazivanjima Koče Popovića, koji je u to vrijeme bio jedan od bližih Titovih suradnika, samo na relaciji Bjelovar - Kovin (u Vojvodini) od 9. svibnja pa nadalje prošlo je 26 ešalona ratnih zarobljenika od kojih je svaki brojio 3.000 – 5.000 zarobljenika koji su pobijeni na području Vojvodine i pobacani u protutenkovske rovove koje su tamo iskopali Nijemci (kao i one u Teznom kod Maribora) u svrhu zaustavljanja Crvene arrnije na Srijemskoj fronti.
    Koča Popović je u to vrijeme kao načelnik Generalštaba JNA od Tita dobio tajnu naredbu za uništenje svih pisanih tragova o poslijeratnim pokoljima. U tu operaciju bili su uključeni: XII. odelenje JNA (Služba bezbednosti), personalna služba JNA, Vojnoistorijski arhiv, Savezni zavod za statistiku te UDBA i njene ispostave.

    Dakle, Tito je bio koljač, čovjek koji je bez treptaja okom naredio likvidacije ogromnog broja ljudi sto ga povijesno svrstava u red sa Hitlerom, Staljnom i Pol Potom. Slaviti danas Tita u vremenu kad je civilizacijski doseg da je zlocin zlocin, slaviti ovakve akcije kao antifasisticke i osloboditeljske mogu samo ljudi koji su i sami skloni zlocinu i koje mrznja vodi.

    Tito je najodgovorniji za sve te zlocine, a izvrsitelje na terenu treba suditi ako su zivi i treba tim presudama pokazati ono cemu tezi svaka presuda. Naime cesto sudovi osudujuci u obrazlozenju presude pisu "presuda je donesena kako bi se poslala poruka javnosti"

    E pa ovdje poruka mora biti jasna. Mora sadrzavati i tu poruku javnosti kako je Hrvatska zrela civilizirana drzava u kojoj sudovi donose presudu kojom se salje poruka kako se zlocin ne isplati i kako je drzava spremna te zlocine suditi i nakon toliko vremena.

    I civilizacijska je sramota da taj covjek ima svoj trg u glavnom gradu Lijepe Nase.

    Svak ima jedan ranjavi obujam, i jednu hladnu gnjecavu plitkoću, ugao jeze, glas koji se vraća.
    Al dovoljan je prostor za dva ljudska stopala, da čovjek može stajati, da može uspravan stajati, da može uspravan sanjati… Za klečanje treba više, za gmizanje najviše…

    8th December 2011, 23:46

    Muharem1 07.04.2012 19:31


    Ohladite malo glavu, pukovniče!
    Citiraj Prvotno napisano od pukovnik I. S. Vidi poruku
    uopće niste odgovorili na ništa nego potežete neke priče kako je:
    "stepinac htio da ga general posjeti kao General" odnosno SluŽbena osoba. i to je po vama priznanje za Ustašku vlast.

    uglavnom i ukratko, ustaški pokret i NDH su nešto čega se RH mora sramiti, kao i Talijani fašizma, Nijemci nacizma, ili Srbi četnika...
    Pukovniče, vama i svim ostalim Hrvatima katolicima želim od srca čestitati Uskrs! Sretan Vam i blagoslovljen dan Isusova Usrsnuća od mrtvih, ma što ono značilo!

    Kad je pak posrijedi NDH, ne bih se složio da su ustaše ono što su četnici, talijanski fašisti i njemački nacisti! To još nije istraženo, pa prepustimo o tome sud nekim boljim vremenima. Radije ohladite malo glavu i nemojte tako vrijeđati moga rahmetli dedu i mnoge poštene UUUUstaše koji zasigurno nisu bili to što vi ovdje o njima pišete!

    Glede Stepinca: to je već druga priča. Bojim se da Crkva u Hrvata - jednako kao Trocki i njegova svita - svo zlo svijeta od 41-45. god. svaljuje na ustaše, kako bi Stepinčev lik jače i sjajnije zablistao. Nije fer ni korektno. I o tome će neka bolja vremena govoriti objektivnije, nego što se danas govori!

    Živjeli mi
    P.s.

    Onima koji kao i ja slave 10. travnja Dan državnosti također želim sretan blgadan!
    Selam
    Muharem Herceg

    Otporaš 07.04.2012 16:31

    Prvo (1) prvome gospodinu Trockome (samo korisničko ime mu govori kojim perjem se je okitio) koji sve iz naučene mržnje govori a da ništa nije potkrijepio činjenicama i dokazima. Pametnome Hrvatu je vrlo olako shvatiti "kuhinju" tih izvora, kratko jasno: Beograd.

    Drugo (2) Poglavnik nije napustio hrvatsku vojsku nego je išao pred hrvatskom vojskom da se preda zapadnim saveznicima.

    Treće (3) poslije puča Vokič/Lorković hrvatska državna vlada je poslala pukovnika, i to pravog pravcetog Domobranskog pukovnika u vojničkoj odori HOS sa hrvatskim vojničkim znakovljem, pukovnika Ivana Babića sa memorandumom hrvatske državne vlade (a ne ustaškog režima ili ustaške vlade. Sve se je radilo u ime Hrvatskoga Naroda i za Hrvatski Narod) kojeg je ponio sa sobom da ga preda Savezničkoj vojničkoj upravi za sredozemlje.

    Četvrto (4) pukovnik Ivan Babić nije bio velike sreće, jer su ga saveznički vojnici potezali amo/tamo, od Hiroda do Pilata, tako da taj memorandum nikad nije ispunio prvobitno obećanje.

    Peto (5) Isti sudbinu su doživjeli izaslanici hrvatske državne vlade dr. Vjekoslav Vrančić i hrvatski Admiral Andrija Vrkljan. Njih je saveznička vojska u pravome smislu riječi kidnapirala ili uhapsila i u zatvor stavila.

    Šesto (6) Poglavnik sa sobom nije odnio nikakvo zlato: Onih šest vagona državnog arhiva kojeg je hrvatska državna vlada ponijela sa sobom, je zustevljeno pred Celjom ili u Celju.

    Sedmo (7) partizani su sve te vagone zaplijenili i sa, sa njima ili bez njih, sve je završilo u Beogradu. Za ovo i mnogo drugih važnih stvari tog vremena postoji velika dekumentacija.

    Osmo (8) danas se sasvim sigurno zna da je osma (8) saveznička vojska izručila hrvatsku vojsku i civile Titinim partizanima, kao i to da se je hrvatska vojska sa civilima predala - ne partizanima nego - Saveznicima.

    Deveto (9) tko se ovdje nije držao međunarodnog ugovora Ženevske Konvencije koje je i Hrvatska Država bila članica?, samo prosudite.

    Deseto (10) hrvatska vojska i hrvatski civili su na Bleiburgu 15 svibnja 1945. godine pokazali Saveznicima onu pravu, staru i ISKRENU HRVATSKU ULJUDBU, a da nitko nije ni spominjao neku "ustašku" uljudbu, kako bi to željeli pokazati i prikazati naši hrvatski neprijatelji.

    Jedanaesto (11) gospodo, vas dvojica komentatora i svi oni koji misle kao vi, izgleda da je vama drago što su naši hrvatski neprijatelji, bilo u znaku "petokrake" ili u znaku srpske "šubare" poubijali na stotine i stotine tisuća Hrvatica i Hrvata bez suda i porote.

    Dvanaesto (12) vaše izlaganje je slično mentalitetu srpskog izlaganja. Svakoga puta kada netko s činjenicama dokaže da Hrvati, bilo Ustaše ili partizani, nisu poubijali sedam stotina tisuća i više Srba, odmah se ovi naljute i žele silom i bez činjenica dokazati da smo ih toliko poubijali. Sve to dokazuje kao da im je žao što ih nismo što više poubijali, kao što se može iz vaših opisa zaključiti da vam je žao što se u ime "petokrake" ili u ime "šubare" ili "bratstva i jedinstva" ili u ime "narodne vlasti" nije što više Hrvatica i Hrvata poubijalo tako da se " Ustaška Hrvatska " očisti od Hrvata.

    Trinaesto (13) tako se nešto slično dešava sa Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Hrvatski neprijatelj uvijek nađe Modus Vivanti kako eksterminirati što više Hrvata tako da se na njihova ognjišta dosele stranci/došljaci.

    Četrnaesto (14)
    što se tiče Srba da su se oni odrekli četništva, to smo mogli vidjeti nedavno na vijestima kako se Srbi svih boja i svih tendencija zalagaju da rehabilkitiraju zlikovca i koljača dražu Mihailovića.

    Nadam se da u ovoj Velikoj Nedjelji u kojoj za dva dana očekujemo Uskrsnuće Isusovo ovih četrnaest (14) točaka, možete ih nazvati i Postaja ako hoćete, da ćete shvatiti da se u ubijanju Hrvata ne radi o Ustašama i njihovom simpatizerima, niti o partizanima i njihovim simpatizerima, jer i jedni i drugi su iz dna njihovih duša se idealno borili za isti komad zemlje, a taj je Hrvatska.

    Želim vam Sretan Deseti Travnja i Sretan Uskrs! Otporaš.

    pukovnik I. S. 07.04.2012 14:25


    @ otporaš
    uopće niste odgovorili na ništa nego potežete neke priče kako je:
    "stepinac htio da ga general posjeti kao General" odnosno SluŽbena osoba. i to je po vama priznanje za Ustašku vlast.

    uglavnom i ukratko, ustaški pokret i NDH su nešto čega se RH mora sramiti, kao i Talijani fašizma, Nijemci nacizma, ili Srbi četnika...

    Goran Trocki 07.04.2012 13:32
    Citiraj Prvotno napisano od Otporaš Vidi poruku
    Pukovniku I.S.,


    @ Bog! Otporaš.
    .................................................. .................................................. .................................................. ..........................
    ..................................
    Mučno mi je uopće odgovarati na ovakve gadarije,ali...NDH nije bila ni Njemačka ni Talijanska,jer niti jedni,niti drugi nisu željeli imati veze sa takvom ikloakom kakva je bila NDH,pogotovo sa takvom izdajničkom vlašču kakva je bila paveličeva,koji je na kraju i vlastitu vojsku prodao i predao partizanima,a sam pobjego sa hrvatskim zlatom.Nije bila ni Hrvatska.Ako je išta bilo osuđeno na propast od prvog dana to je bila Pavelićeva NDH.Da nisu sami sebi presudili,presudila bi im ili Njemačka ili Italija(jer njima je lužila samo dok je rata)ili hrvatski narod.
    Hrvatska obilježja oni nisu nosili,nego su nosili slovo U i pod tim slovom su klali nevine ljude.Mogli su nositi i crvenu zvezdu,ili srp i čekić,što se mene tiće:neće ostati zapamčeni po tome koji su znak nosili nego po svojim djelima,odnosno ne djelima.Kainov znak su sigurno nosili.
    Pravno i stvarno su se isticali jedino rasističkim zakonima(kojima bi i sami,na kraju podlegli)i izdajničkom praksom.
    Ja bih rekao da ti mentalno i fizički nisi uopće dosegao nivo ispod prosječnog čovjeka i ne želim ni tebi ni takvima kao ti sretan Uskrs.Ne znate vi što to znaći.
    Nemoj vrijeđati jacinih 500000 hrvatskih branitelja.

    Pročitajte sve komentare - forum.dnevno.hr

  8. #8
    SVI KOMENTARI SU VEZANI UZ: "ZAŠTO SLAVIMO DESETI TRAVNJA‏!"

    3/12/13

    KOMENTARI:
    (Evo nekoliko komentara sa portalja dnevno.hr iz prošle godine 2012. Koga zanima neka izvoli pročitati. Dolje na dnu onaj komentar nije od Otporaša. To se može primjeti i onom crticom koja razdvaja Otporaša od teksta. Ovo je dodana 13 ožujka 2013. Želim savima Sretan Uskrs i Deseti Travnja. Otporaš.)

    Otporaš 09.04.2012 19:32
    Zašto slavomo deseti travnja


    ZAŠTO SLAVIMO DESETI TRAVNJA!?


    Ove godine navršava se šest desetljeća od osnutka prve hrvatske države nakon Srednjega Vijeka. U čitavu međuvremenu Hrvatska je zadržala stanovite atribute državnosti, pod različitim je tuđinskim vladarskim kućama uživala manje ili više ograničeni suverenitet, ali je vrhunac ropstva doživjela kroz nepuna dva i pol desetljeća velikosrpske jugoslavenske kraljevine. U jugo-magluštinu su je njezini samozvani vođe, smušeni, naivni i neodgovorni politikanti, ograničeni duhovi nedorasli slobodi, natjerali posrljati poput Radićevih gusaka, te ih izručili na milost i nemilost balkanskoj Dinastiji, koja je već prvih dana započela krvavom strahovladom nad narodom Hrvata.
    Ustrajna hrvatska volja i čežnja, muževna borba nacionalne elite i povoljna međunarodna konstelacija nastala političkim i vojničkim slomom Karađorđevićeva mini-imperija, omogućile su hrvatskom narodu da, nakon 839 godina, ponovno stvori svoju nacionalnu državu na velikom dijelu povijesno-etničkog prostora i pod vladarem narodne krvi, premda je, iz razloga političke taktike Tomislavova kruna - bez ikakvih obvezujućih državnopravnih i političkih posljedica - formalno bila prepuštena jednom talijanskom knezu.

    Deseti Travnja hrvatski je narod dočekao u deliriju oduševljenja. Novostvorena država, dakako, nije bila posve suverena i posve idealna; nije takvom bila ni Tuđmanova Hrvatska, a Mesić-Račanova to je još i mnogo manje. Ali je Desetog Travnja neupitno obnovljena hrvatska državnost prvi put nakon tolikih stoljeća, a i na neusporedivo jednoznačniji i prepoznatljiviji način nego što je to, pola stoljeća kasnije, bio slučaj s Republikom Hrvatskom i njezinim na dvije ili više godina rastegnutim stidljivim i polovičnim kročenjem u državnu nezavisnost.
    A da nije bilo Nezavisne Države Hrvatske, da nije sačuvana uspomena na hrvatsku državnost koja je bila moguća još jučer, u našem stoljeću, ne bi hrvatski narod imao otkuda, kroz svoje proljetno gibanje, radom svoje političke emigracije, u volji, vjeri i nadi sabirati snage za novi osloboditeljski pothvat Devedesetih.
    Nezavisnu Državu Hrvatsku, još uvijek u odsuću Poglavnika, proglasio je krugovalnom porukom 10. travnja, u njegovo ime, i prije ulaska njemačkih postrojbi, vojskovođa Slavko Kvaternik. Ali je Država u provinciji izvikana još i prije: u Čakovcu 7., a u Bjelovaru 8. travnja. Seljački vođa Maček odbio je voditi hrvatsku državu pod njemačkim pokroviteljstvom, ali ga nije smetalo sjediti u jugoslavenskoj vladi koja je s Njemačkom potpisala Trojni pakt. Pa ipak, nije imao kud nego se suglasiti s činjenicom Desetog Travnja, te pozvati narod na lojalnost novim ustaškim vlastima. Njegovi pristaše završili su u emigrantskoj jugo-vladi ili Titovoj šumi, a najbolji dio HSS-a razoružao je ostatke raspršene soldateske i priključio se Ustaškom pokretu.

    Nezavisna Država Hrvatska nastala je u okolnostima koje su bile povoljne za njezinu uspostavu, ali su bile i nepovoljne s obzirom na njezino normalno funkcioniranje. Od samog početka, ona je bila suočena s pobunom domaćih Srba, sa širenjem jugo-komunističkog gerilskog ustanka, te s uredovanjem dviju formalno savezničkih, ali stvarno dobrim dijelom okupatorskih vojski. Ona sigurno nije bila "marionetska" tvorevina, ona je bila izraz neugasle narodne volje, stekla je i široko međunarodno priznanje, ali se morala, kao i današnja Hrvatska, pomiriti s ograničenim teritorijem i ograničenim suverenitetom. Bila je natjerana pribjeći strogim mjerama samoobrane, nije se mogla iživljavati u provođenju radikalne demokracije, niti bi to odgovaralo ratnom stanju i duhu tadašnjeg vremena. Ali je u zadanim uvjetima očitovala prava čuda od reda i rada, stege i organizacije, tvarnog i duhovnog tvoriteljstva i slobode.

    Nezavisnu Državu Hrvatsku pomeli su vihor novog, pobjedničkog vremena, neizbježiva pobjeda komunističko-demokratske koalicije i logika prekrajanja interesnih sfera. Mnogo se raspravljalo o izgledima koje je hrvatska država možda imala za svoje preživljenje. Trebalo je, kažu, na vrijeme promijeniti saveznika, kao što su to Talijani učinili u oba svjetska rata. Trebalo je razvlastiti Poglavnika. Trebalo je odgovoriti na Staljinov mig. Da se u NDH nije poveo građanski rat, da pobjednički saveznici nisu imali petokolonaške garniture u četničkom i partizanskom pokretu, možda je Država mogla preživjeti. Ali, sigurno se mogla i morala braniti. Poglavnik je računao da će povlačenjem uštedjeti žrtve; one su samo uvećane, a junačka je ustaško-domobranska vojska nedostojno poklana, umjesto da gine na bojnom polju. Nezavisna Država Hrvatska mogla je imati tisuću grijeha. Ali najveći, a u konačnici jedini joj je grijeh bio - da je neslavno propala.
    Republika Hrvatska više je nego dvostruko svojim trajanjem premašila Nezavisnu Državu Hrvatsku. Obje su nastale u sličnim okolnostima, vodile su sličan rat za učvršćenje i opstojnost, prva je izgubila, druga dobila, ali je ipak danas demontiraju kao što su demontirali i onu prvu NDH. Današnja protuhrvatska promičba spočitava Ustaškoj Hrvatskoj sve i sva, kako bi ju svela na puki, banalni, jedinstveni zločin, da bi to, u slijedećem koraku, preko Vesne Pusić i srodnih joj istomišljenika, učinila i s Republikom Hrvatskom. Nezavisna Država Hrvatska bila je slobodna od unutarnje intelektualne i medijske destrukcije, od samoponižavanja i kriminaliziranja (individualnog, kolektivnog ili masovnog, svejedno!) za tuđe interese. Što je bilo protiv nje, dalo se locirati u šumi, dostupno na puškomet. U Državi pak nitko protiv nje nije bezočno rovario, a ako bi se zatekao luđak kao onaj na Stradunu, koji je iz čista mira stao kričati: "Živjela sovjetska Rusija!", smjesta se našao pred prijekim sudom i začas ostao bez glave, ali sa sudom i presudom.

    Nezavisna Država Hrvatska bila je jaka, stroga, samosvjesna država, njezina je vlast bila stegovna, autoritarna i hijerarhijska, njezina je vodeća skupina bila sastavljena od prokušanih nacionalista. Poglavnik je bio karizmatski Vođa. Svega toga danas nemamo, sve nam to nedostaje. I zato se s nostalgijom sjećamo onih muževnih, ratobornih, romantičnih dana. Ne živimo u prošlosti, ali znamo da bez prošlosti nema ni budućnosti. I zato slavimo Deseti Travnja!

    Deseti Travnja je dan sjećanja, dan slave i dan razmišljanja. Kada se govori o Desetom Travnju, instiktivno se misli o Hrvatskoj. Kada se govoti o Titi onda se ne misli o Hrvatskoj nego o prokletoj Jugoslaviji! Tu je ta velika razlika o Desetom Travnju i onima koji su Ga stvarali i onima koji su ga rušili i obarali. Otporaš.

    Otporaš 09.04.2012 10:07
    Goran Trocki je danas Hrvat zahvaljujući Hrvatima koji su se borili za Hrvatsku, ne mari koji su to Hrvati bili, ljevičari ili desničari, iako mnogi Hrvati ni ne znaju podrijetlo riječi "ljevičar" "desničar" u političkom smislu. U dinastijska vremena francuske revolucije oni zastupnici koji su bili za dinastiju, tj. za kralja, sjedili bi u dvorani/saboru s desne strane i tako prozvani "desničari", a oni koji su bili protiv dinastije/kralja bi sjedili s lijeve strane i tako bili prozvani "ljevičari". Nije loše ni ovo znati!, ali vratimo se mi našem "hrvatstvu/nehrvatstvu.

    Dakle, vi govorite da su partizani uspijeli sačuvati hrvatsko ime! Nadam se da niste mislili kada ste ovo pisali na srpske i crnogorske partizane da su se i oni borili za sačuvanje hrvatskog imena, poimenice oni srpski i crnogorski četnici Draže Mihailovića, popa Đujića i Pavla Đurišića, koji su po noči bili četnici i klali hrvatski narod i borili se protiv hrvatske države, a po bijelu dani bili partizani (slučaj dana antifašističkog ustanka 27 srpnja 1941. u Srbu) i opet, za isti cilj samo sada u službi partizana, borili se protiv onih Hrvata koji su se - po vašem mišljenju i kako vi tvrdite - u službi Italije i u službi Njemačke, ili ako hoćete za probitke Italije i Njemačke - ovi Hrvati pritv kojih su se udruženim i zajedničkim snagama, partizani i četnici borili proti Hrvatske...

    Gorane Trocki meni uopće ne smeta vaše mišljenje s koje strane su se Hrvati borili za Hrvatsku, bilo to s lijeve ili s desne strane. Da bi se mi danas, vi ja, dva Hrvata, oba zaljubljena u istu Hrvatsku, potpunama razumijeli, ili još bolje, da bi nas, mene i vas, razumijeli oni Hrvati koji ovo (pro)čitaju, vratimo se u vrijeme pedestih godina prošlog stoljeća. Važi li!

    Dakle, nas dvojica vodimo dijalog o "hrvatstvu/nehrvatstvu" ili "o očuvanju ili ne očuvanju" hrvatskoga imena tih pedesetih godina prošlog stoljeća ne bi bio uopće moguć. Ja bih branio HRVATSTVO i tim postupkom bi bio ožigosan od "narodne vlasti" kao Ustaša, reakcionar, fašista, domači izdajica, kwisling, neprijatelj protiv naroda i države itd., i s menom pred upravitelja zloglasnog logora Golog otoka Antu Josipovića, oca današnje NEOVISNE DRŽAVE HRVATSKT, NDH, sina partizana, kako je on to nedavno izjavio u Jeruzalemu, Ive Josipovića, dok bi vi šakom i kapom grčevito branili "tekovine" NOR, NOB, NOV, KNOJa i AVNOJa tj. Jugoslaviju. Vaš tadašnji rjčnik uopće ni bi nimalo bio sličan vašem današnjem rječniku. Upravo me to uveliko veseli da ste vi iz svi tih jugoslavenskih gore spomenutih natruha evoluirali u ljevičarsko HRVATSTVO. To je upravo to HRVATSTVO i bilo za koje su se borili hrvatski desničari...

    Poštovani Goran Trocki ubrzo ću priložiti ovdje na ovom Forumu: PORUKA IZMIRENJA HRVATSKIH USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA. Bilo bih mi veoma drago a za hrvatsko općinstvo vrlo poželjno da dadnete vaš iskreni osvrt na ovu PORUKU IZMIRENJA... S poštovanjem. Otporaš.

    Goran Trocki 08.04.2012 17:15
    [QUOTE=Otporaš;82378]Poštovani Gorane trocki,

    Odgovr na vaše pitanja "...šta bi bilo od Hrvatske da nije bilo Tita..." je jako jednostavan..." Hrvatske kao države ne bi bilo jer bi je Dražini četnici uništili a od Hrvata stvorili srpske katolike. Dakle, Tito htio od Hrvata napraviti katoličke Jugoslavene, a Draža srpske katolike. Zahvaljujuću Ustaškom Pokretu do toga nije došlo, jer su Hrvati zadojeni državotvornom idejom za vlastitom Hrvatskom Državom".......................................... ...........................................
    .................................................. .................................................. ....................................Da,Hrvatske ne bi bilo.dio bi uzeli Talijani,dio Mađari,a ostatak Srbi,kao pobjednici i Saveznici,sve to zahvaljujući Ustaškom,gubitničkom, pokretu.Ipak,na zasjedanju Avnoja Hrvatska je odeređena kao federalna republika u sastavu FNRJ,koja nije bila ni srpska,ni kraljevina,u granicama koje su obuhvačale i teritorij koji su ustaše ustupili Talijanima(najvrednij dio),ćime je osigurana opstojnost i mogučnost kasnijeg osamostaljenja Hrvatske...sve to zahvaljujući Titu i partizanima.Prema tome ,partizani su se pokazali kao istinski Hrvati i pobjednici.Ovakva situacija prati nas do današnjih dana:neka kvazidesnica uporno uništava Hrvatsku,a ljevica ju spašava.
    Ustaša i ništarija Pavelić je bio tobože za Hrvatsku,a doveo ju je do granice samounštenja.Nravno,spasila ju je ljevica.Diletant tuđman je tobože stvorio Hrvatsku,a doveo ju je do rata(jedini u to vrijeme),izolacije i gospodarskog sloma,mada je ljevica istupila iz juge i raspisala višestranačke izbore, a kasnije popravljala stanje,koliko je to bilo moguće.Sanader i tuđmanov hdz su pokrali sve živo,tako da smo sada zadnja rupa u Evropi(bolji jedino od rumunja i bugara)i sada će opet ljevica spašavati što se spasiti da.

    Otporaš 08.04.2012 00:26
    Poštovani Gorane trocki,

    Odgovr na vaše pitanja "...šta bi bilo od Hrvatske da nije bilo Tita..." je jako jednostavan.

    Prvo (1) Prije NDH bila je srpska kraljevska Jugoslavija u kojoj je živio hrvatski narod pa i Tito.

    Drugo (2) Za vrijeme kraljevske Jugoslavije nije bilo hrvatske države. Bila je Banovina Hrvatska na papiru bez državničkih ovlasti a sve ključne i državničke vlasti i ovlasti su držali Srbi u svojim rukama.

    Treće (3) U toj srpskokraljevskoj Jugoslaviji vođa HSS dr. Vladko Maček je bio ministar, više za svoje probitke da sebe zadovolji nego za probitke hrvatskoga naroda.

    Četvrto (4) Ta srpska Jugoslavija u kojoj je bio ministar i dr. Vladko Maček pristupila je Trojnom Paktu 25 ožujka 1941 g. u suglasnosti svih ministara pa tako i ministra dra. V. Mačeka.

    Peto (5) Dr. Vladko Maček je bio na prvom i pravom mjestu da u ta ratna vremena preuzme kormilo hrvatske države u svoje ruke. On je to odbio s motivacijom ili izgovorom da je bolje sačekati i ne ići u rat; radimo na tome da sačuvamo državu, dakle, sačuvati srpsku kraljevsku Jugoslaviju.

    Šesto (6) Junta protiv princa Pavla je bila protiv sporazuma Trojnog Pakta te su dva dana kasnije napravili državni udar pod lozinkom: Bolje rat nego pakt, a to je značilo skinuti s vlasti primca Pavla koji je s drm. Mačekom zagovarao neke vrsti ustupaka Hrvatima. Kakovi su ti "ustupci" bili (ako ih je uopće i bilo) nije poznato.

    Sedmo (7) Što je poznato a to je da je vlada generala Simovića postavila pukovnika Dražu Mihailovića za ministra obrane jugoslvenske vojske. Njegovo "visečanstvo", kako su ga Srbi od milja zvali, kralj Petar II sa svojom izbjegličkom vladom iz Kaira (u kojoj je na svu žalost bilo i Hrvata: dr. Juraj Krvnjević, Ilija Jukić, dr, Ivan Šubašić i drugi čijih imena se sada ne sjećam, sve istaknuti članovi HSS i lojalni svi od reda dru. Vladku Mačeku) promakli pukovnika Dražu Mihailovića u čin generala i glavnog zapovjednika svih četničkih odreda.

    Osmo (8) Dr. V. Maček je u ovim predratnim ili u početku ratnim prilikama (kod nas i za nas) izdao želje hrvatskoga naroda za svojom samostalnom državom hrvatskom.
    Deveto (9) Pukovnik Slavko Kvaternik je uočio želje Hrvata i PROGLASIO NEZAVISNU DRŽAVU HRVATSKU DESETOGA (10) TRAVNJA 1941 g. bez Poglavnika dra. Ante Pavelića.

    Deseto (10) Pukovnik Slavko Kvaternik nije imao izbora (kao što ni Hrvati prije dvije godine nisu imali izbra: ili Milana Bandića ili Ivu Josipovića za predsjednika RH): dr. Vladko Maček bio za Jugoslaviju, dakle nije mogao proglasiti Državu Hrvatsku u ime Vladka Mačeka kada ju on nije htio; pukovnik Slavko Kvaternik proglašuje NDH u ime Ustaškog Pokreta koji je jedini u ta vremena bio hrvatsko/državna politička opcija.

    Jedanaesto (11) Kada je Hitler napao Rusiju 21 lipnja 1941. godine, Staljin je dao (ne MIG) nego NALOG/NAREĐENJE glavnom tajniku (srpski sekretaru) KPJ Titi da počme dizati ustanke (ne po Hrvatskoj) po Jugoslaviji, drugim riječima po Nedićevoj Srbiji.

    Dvanaesto (12) Kako se je već tada, dva i pol mjeseca Hrvatske Države, četnički pokret širio i proširivao po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Tito sa svojim istomišljenicima u KPJ nije ima drugog izbora nego se pridružiti četnicima u borbi protiv već postojeće Hrvatske Države. To svjedoči i "službeni" dan takozvanog "antifašističkog" ustanka u Srbu 27 srpnja 1941. To nije bio nikakov "antifašistički ustanak" već jedan očiti udruženi četničko/partizanski zločin protiv Hrvata, a kada si proti Hrvata onda si i protiv Hrvatske Države.

    Trinaesto (13) Poznata je suradnja Draže Mihailovića i Tita u zajedničkom cilju: Borba za očuvanje Jugoslavije. Prvi je htio monahrističku Jugoslaviju s srpskim kraljem, a Tito je htio komunističku Jugoslaviju sa Titom na čelu. Tu je jedina razlika bila između Draže i Tita: PREVLAST, a ime države Jugoslavije ostaje isto.

    I četrnaesto (14) Odgovor na vaše pitanje "...ŠTA BI BILO OD HRVATSKE DA NIJE BILO TITA..." je slijedeće:

    Da nije bila Tita, ne bi bilo ni AVNOJA, da nije bilo AVNOJA ne bi bilo ni komunizma, da nije bilo komunizma ne bi bilo ni stotine i stotine tisuća Hrvata pobijeni za vrijeme rata i poslije rata, ne bi bilo Bleiburga ni Križnih puteva, ne bilo Jugoslavije niti milijunskih raseljenih Hrvata diljem svijeta. Hrvatske kao države ne bi bilo jer bi je Dražini četnici uništili a od Hrvata stvorili srpske katolike. Dakle, Tito htio od Hrvata napraviti katoličke Jugoslavene, a Draža srpske katolike. Zahvaljujuću Ustaškom Pokretu do toga nije došlo, jer su Hrvati zadojeni državotvornom idejom za vlastitom Hrvatskom Državom, ne zaslugom Tita koji je rekao: da će prije Sava rijeka uzbrdo poteći nego Hrvati dobiti svoju Hrvatsku Državu, nego zaslugom Poglavnika dra. Ante Pavelića, koji je osnivanjem Ustaškog Pokreta u sijećnju 1929. godine, ni slutio nije da će time Ustaški Pokret i Ustaško ime poistovijetiti u hrvatsko ime. I na kraju nezaboravimo, svakog puta kada se govori o Ustašama, govori se o Hrvatskoj.

    Želim vam - iako ste ateista - Sretan Uskrs!

    Želim svim državotvornim Hrvatima Sretan Deseti Travnja!. Otporaš

    Goran Trocki 07.04.2012 22:47
    [QUOTE=Otporaš;82342]Prvo (1) prvome gospodinu Trockome.
    .................................................. .................................................. .
    Uvijek se nasmijem kada se netko pozove na moj nick Trocki(mislim da je bio neki komunistički teoretičar,ništa loše),međutim taj nick nema baš nikakve veze sa onim na što aludirate.Neka smješni nick ostane,pa neću ga valjda sada mjenjati,tko hebe nick.
    Ne mogu,a i ne želim komentirati te "povjesne dokumente" i izjave pojedinaca,jer su očigledno selektivno navedene,iz razloga da se opravda nešto što se ne može opravdati.Kada bi Hrvatska doista bila neki sinonim ili neko oživotvorenje NDH ja bih se doista stidio.Nije tako.NDH je samo ne uspio,kratkotrajni pokušaj otvarenja samostalne države,od strane ne adekvatnih ljudi u ne povoljnim okolnostima,bez podrške hrvatskog naroda.Poistovječivati hrvatski narod sa Ustašama je u najmanju ruku bezobrazno.
    Da odmah kažem da nemam ništa protiv poštenih Utaša,ali ustaška vlast je nešto drugo.Zapravo,to i nije bila neka vlast,nego skupina probisvjeta,diletanata,lopova...nešto slično kao i HDZ.
    Posljedice njihove ustaške "politike"mogle su biti kobne za Hrvatsku.Neka mi Otporaš odgovori samo na jedno pitanje:što bi bilo sa Hrvatskom da nije bilo partizana,samo to?
    Samo nekoliko ispravki u kontekstu:1.ne radi se o hrvatskoj vojsci nego ustaškoj(najvećim djelom).Valjda su i partizani bili neka hrvatska vojska.2.od silnih vagona zlata(kuda je to zlato krenilo?)valjda je i Pavelić nešto za sebe uzeo,barem,koliko je mogao ponijeti.3.najveći hrvatski neprijatelji su bili,ipak ustaše.Mislim da su oni poubijali najviše hrvata i hrvatica.4.nitko nije bio ubijen samo zato što je Hrvat,a ako je (a je)to se može pripisati samo izrodima isto takvim kakvi su bili i Ustaše (mislim na ustašku vlast i izrode)
    5.za mene,bitno:dakle sa beogradom,srbijom,bosnom i sl.niti ja niti itko od mojih nema nikakve,ama baš nikakve veze.Što Srbi i Srbija misli o ustašama,četnicima,pobijenim,draži i sl.savršeno mi se jebe.
    O Titu i Stepincu je puno toga rečeno,sa različitig aspekata.Što se tiće Stepinca,ja kao ateist,a ne kao muslič,priznajem mu,da ta osoba nije imala želju da bježi,nego je ostao sa svojim ljudima i svojim uvjerenjima,za razliku od "poglavnika".Svaka čast.Što se tiće Tita,za ovu priliku,samo to da su ga ljudi volili(sviđalo se to nekom ili ne).Uzgred,ostajem kod onog pitanja što bi bilo sa Hrvatskom da nije bilo Titovih partizana?


    Otporaš 07.04.2012 20:56
    U priloženom opisu kolege koristnici Trocki i pukovnik mogu pronaći gdje je završilo "Poglavnikovo zlato". Neka pomno pročitaju što je Simo Dubajić rekao glede hrvatskoga zlata. Kolega Muharem1 je jako lijepo rekao "...ohladite malo glavu..." Lako je iz mržnje i na pamet pisati, ali to ne vodi nikakovu rezultatu. Za mene osobno ja se ne bojim mrtvih nego živih, ako se trebam nekoga bojati. Pozdrav svima. Otopraš.


    RE: Titine naredbe za likvidiranje Hrvata - portal dnevno.hr‏

    8th December 2011, 19:56#7
    Vjetropir


    Krenimo od početka:

    U ožujku 1945. godine Tito je uputio svim partijskim komitetima i komesarima vojnih jedinica slijedeću zapovjed: „Ovih dana pružit će se prilika da Komunistička partija Jugoslavije preuzme vlast na teritoriju cijele države. Ta prilika trajat će samo nekoliko dana, a možda i samo nekoliko sati, i ako u to vrijeme ne likvidiramo sve naše neprijatelje ta će se prilika zauvijek izgubiti“.


    Dakle, izdaje se zapovijed. Kad se vidi da danas Haski sud sudi za udruzeni zlocinacki pothvat, jer je iz nekakvog transkripta procitano "Udariti da srbi nestanu", sto je cista vojna terminologija i ovo srbi se ne odnosi na narod, nego na srpsku vojsku, kako bi onda danas Titu sudili za njegovu zapovijed.
    Naime on jasno kaze: ako ne likvidiramo nase neprijatelje.

    Stoga, zanimljivo je da oni koji podrzavaju sudenje nasim generalima, osporavaju "sudenje" (barem povijesno) Titu.

    Naime, ovom zapovijedi i onome sta je slijedilo nakon nje se moze pridati samo epitet fasizam.
    Povukla se jedna fasisticka armija, dosla druga i provela ciscenje na tako brutalan nacin i tako brutalnim metodama da mi nije jasno kako danas neki veliki forumski ljubitelji Pravde i demokratskih vrijednosti mogu slaviti takvog tipa.

    Nadalje, vecinu likvidacija nakon kriznog puta, (likvidacija koje su se dogadale po mjestima u kojima se otimala imovina bogatijih ljudi pa ih se proglasavalo ustasama i likvidiralo) je provodila OZNA i to njen dio KNOJ. Pokolje na kriznom putu su pocinile jedinice koje su bile "regularne" (tj. njihovi ubilacki vodovi) pa tu i mozemo pricati o nekakvom neznanju Tita, mada zapovijed o likvidacijama jasno govori odakle potice ubilacki nagon i po kojoj zapovijedi su ubilacki vodovi formirani, ali kod kasnijih likvidacija koje je pocinio KNOJ zapovijedna odgovornost je jasna. KNOJ je DIREKTNO odgovoran Titu.


    "Naime, Tito je 15. kolovoza 1944. potpisao Uputstvo o osnivanju vojnih jedinica Korpusa narodne obrane Jugoslavije (KNOJ) kao formacija zaduženih za "borbu s antinarodnim ustanicima i likvidiranje antinarodnih bandi, čišćenje oslobońenih teritorija od ostataka razbijenih neprijateljskih jedinica, špijuna i diverzanata". Knoj je bio podreńen direktno Titu, ali je on njime rukovodio preko načelnika Ozne Aleksandra Rankovića. Prvi komadant Knoja bio je Jovo Vukotić, a njegov zamjenik Nikola Ljubičić. Prvi politkomesar Knoja bio je Vlado Janjić, a prvi obavještajni oficir Mesud Hotić."


    Ono sto je usljedilo nakon Titove zapovijedi i nakon formiranja KNOJ-a je pokolj masovnih razmjera. Evo nekih izjava sudionika tih dogadaja:

    Kosta Nađ u beogradskom tjedniku „Reporter“ od 13. siječnja 1985 kaže: „Sto pedeset hiljada protivnika vlasti palo je u naše ruke i „prirodno“ na kraju smo ih likvidirali. Odmah sam izvestio Tita o ovomu „uspehu".“


    Milovan Đilas je pak izjavio: „Ti Hrvati su morali umrijeti da bi Jugoslavija mogla živjeti.“

    Zdenko Zavadlav, zamjenik načelnika OZNA-e za područje Maribora, u Jutarnjem listu 25. ožujka 2003. je izjavio:
    „Mi iz slovenske OZNA-e i KNOJ-a ubijali smo samo slovenske domobrane, a kada bismo uhvatili Hrvate, predavali smo ih 3. armiji. U rovovima oko dvorca Borl (kod Maribora) oni su ubijali hrvatske domobrane, ustaše i civile, žene, djecu, starce. Naredba za ubijanja je stigla s vrha, a zna se gdje je vrh. Rečeno nam je, neprijatelja ubijati bez suđenja jer revolucija još traje. Rat je prva faza revolucije, a sada je druga faza".

    Nakon otkrivanja masovne grobnice u Hudoj Jami, predsjednik Saveza boraca Narodno oslobodilačke vojske Slovenije Janez Stanovnik je priznao: "Pokolji do kojih je došlo nakon Drugog svjetskog rata događali su se po zapovjedi Josipa Broza Tita".

    U Hrvatskom kajkavskom kalendaru za 2009. godinu, na stranici 189. možemo čitati:
    „Novi šef jugoslavenske države i šef Komunističke partije, Josip Broz Tito, maršal, održao je 20. svibnja 1945. u Varaždinu, na Kapucinskom trgu, pred hrvatskim građanima, natjeranim od tajne policije na trg, genocidni govor u nazočnosti svojih partizanskih generala, Aleksandra Rankovića, šefa tajne policije i Koste Nađa, u kojem je poručio tadašnjim Hrvatima, ali i budućim hrvatskim naraštajima sljedeće: ‘U Varaždin nisam došao službeno, niti da govorim o politici, već da obiđem jedinice Jugoslavenske armije, koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom.’ Nadalje, svim protivnicima svojega režima najavio je ‘da će u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo koliko traje put do najbliže jame’. Vjesnik od 25. svibnja 1945. piše da je Tito rekao ovo: ‘Nikada više nećemo dozvoliti da se pojedinci koriste plodovima džinovske borbe naroda. Mi ćemo našu kuću provjetriti tako da zauvijek nestane onog smrada koji ne smije kužiti našu zajedničku kuću– slobodnu federativnu Jugoslaviju’.“
    Edvard Kardelj je iz Beograda svojim podređenima u Sloveniji poslao izravno pismo upute o masovnim ubojstvima. Tekst brzojava preveden sa slovenskog glasi ovako:
    „Broj. 96/48.
    Od Predsjedništva centralne vlade.
    25.VI.1945. dospjelo u 11 sati.
    K i d r i č u - osobno.
    Najkasnije u roku od tri tjedna bit će raspušten sud nacionalne časti, vojni sudovi će suditi samo vojnim osobama, sve ostalo preuzet će redoviti sudovi. Proglasit će se nova amnestija. Znači nemate nikakvog razloga bito tako spori u čiščenju kao dosad.

    K A R D E L J.“

    "Komandovao sam u Kočevskom rogu", izjavio je prvi put za javnost Simo Dubajić u listu Svet, u srpnju 1990. godine. "Učestvovao sam u likvidaciji ljudi po naređenju. To danas govorim, jer sam shvatio da je savest jača od pobede. Kada sam 25. maja 1945. godine došao u Ljubljanu, referisao sam Titu o zarobljavanju ustaša, fon Lera i zapleni zlata. Pre toga sam trinaestoga maja dobio od Tita depešu da niko ne sme dirati nijednog zarobljenika. Mi tada nismo znali da će ti zarobljenici biti pobijeni. Govorilo se da ih treba vratiti u Sloveniju, da bi im se sudilo po međunarodnim konvencijama. Ja sam imao tu Titovu depešu, imali su je i svi ostali komandanti. Onda sam iznenada dobio nalog da se 30.000 tih domaćih izdajnika pobije u Kočevskom rogu. Naređenje su izdali Ivan Matija-Macek, Maks Bace i Jovo Kapičić. Sve Rankovićevi pomoćnici. Takvu odluku niko nije mogao doneti, sem Tito! Samo je on mogao da opozove svoju raniju depešu.“

    Prema kazivanjima Koče Popovića, koji je u to vrijeme bio jedan od bližih Titovih suradnika, samo na relaciji Bjelovar - Kovin (u Vojvodini) od 9. svibnja pa nadalje prošlo je 26 ešalona ratnih zarobljenika od kojih je svaki brojio 3.000 – 5.000 zarobljenika koji su pobijeni na području Vojvodine i pobacani u protutenkovske rovove koje su tamo iskopali Nijemci (kao i one u Teznom kod Maribora) u svrhu zaustavljanja Crvene arrnije na Srijemskoj fronti.
    Koča Popović je u to vrijeme kao načelnik Generalštaba JNA od Tita dobio tajnu naredbu za uništenje svih pisanih tragova o poslijeratnim pokoljima. U tu operaciju bili su uključeni: XII. odelenje JNA (Služba bezbednosti), personalna služba JNA, Vojnoistorijski arhiv, Savezni zavod za statistiku te UDBA i njene ispostave.

    Dakle, Tito je bio koljač, čovjek koji je bez treptaja okom naredio likvidacije ogromnog broja ljudi sto ga povijesno svrstava u red sa Hitlerom, Staljnom i Pol Potom. Slaviti danas Tita u vremenu kad je civilizacijski doseg da je zlocin zlocin, slaviti ovakve akcije kao antifasisticke i osloboditeljske mogu samo ljudi koji su i sami skloni zlocinu i koje mrznja vodi.

    Tito je najodgovorniji za sve te zlocine, a izvrsitelje na terenu treba suditi ako su zivi i treba tim presudama pokazati ono cemu tezi svaka presuda. Naime cesto sudovi osudujuci u obrazlozenju presude pisu "presuda je donesena kako bi se poslala poruka javnosti"

    E pa ovdje poruka mora biti jasna. Mora sadrzavati i tu poruku javnosti kako je Hrvatska zrela civilizirana drzava u kojoj sudovi donose presudu kojom se salje poruka kako se zlocin ne isplati i kako je drzava spremna te zlocine suditi i nakon toliko vremena.

    I civilizacijska je sramota da taj covjek ima svoj trg u glavnom gradu Lijepe Nase.

    Svak ima jedan ranjavi obujam, i jednu hladnu gnjecavu plitkoću, ugao jeze, glas koji se vraća.
    Al dovoljan je prostor za dva ljudska stopala, da čovjek može stajati, da može uspravan stajati, da može uspravan sanjati… Za klečanje treba više, za gmizanje najviše…

    8th December 2011, 23:46

    Muharem1 07.04.2012 19:31


    Ohladite malo glavu, pukovniče!
    Citiraj Prvotno napisano od pukovnik I. S. Vidi poruku
    uopće niste odgovorili na ništa nego potežete neke priče kako je:
    "stepinac htio da ga general posjeti kao General" odnosno SluŽbena osoba. i to je po vama priznanje za Ustašku vlast.

    uglavnom i ukratko, ustaški pokret i NDH su nešto čega se RH mora sramiti, kao i Talijani fašizma, Nijemci nacizma, ili Srbi četnika...
    Pukovniče, vama i svim ostalim Hrvatima katolicima želim od srca čestitati Uskrs! Sretan Vam i blagoslovljen dan Isusova Usrsnuća od mrtvih, ma što ono značilo!

    Kad je pak posrijedi NDH, ne bih se složio da su ustaše ono što su četnici, talijanski fašisti i njemački nacisti! To još nije istraženo, pa prepustimo o tome sud nekim boljim vremenima. Radije ohladite malo glavu i nemojte tako vrijeđati moga rahmetli dedu i mnoge poštene UUUUstaše koji zasigurno nisu bili to što vi ovdje o njima pišete!

    Glede Stepinca: to je već druga priča. Bojim se da Crkva u Hrvata - jednako kao Trocki i njegova svita - svo zlo svijeta od 41-45. god. svaljuje na ustaše, kako bi Stepinčev lik jače i sjajnije zablistao. Nije fer ni korektno. I o tome će neka bolja vremena govoriti objektivnije, nego što se danas govori!

    Živjeli mi
    P.s.

    Onima koji kao i ja slave 10. travnja Dan državnosti također želim sretan blgadan!
    Selam
    Muharem Herceg

    Otporaš 07.04.2012 16:31

    Prvo (1) prvome gospodinu Trockome (samo korisničko ime mu govori kojim perjem se je okitio) koji sve iz naučene mržnje govori a da ništa nije potkrijepio činjenicama i dokazima. Pametnome Hrvatu je vrlo olako shvatiti "kuhinju" tih izvora, kratko jasno: Beograd.

    Drugo (2) Poglavnik nije napustio hrvatsku vojsku nego je išao pred hrvatskom vojskom da se preda zapadnim saveznicima.

    Treće (3) poslije puča Vokič/Lorković hrvatska državna vlada je poslala pukovnika, i to pravog pravcetog Domobranskog pukovnika u vojničkoj odori HOS sa hrvatskim vojničkim znakovljem, pukovnika Ivana Babića sa memorandumom hrvatske državne vlade (a ne ustaškog režima ili ustaške vlade. Sve se je radilo u ime Hrvatskoga Naroda i za Hrvatski Narod) kojeg je ponio sa sobom da ga preda Savezničkoj vojničkoj upravi za sredozemlje.

    Četvrto (4) pukovnik Ivan Babić nije bio velike sreće, jer su ga saveznički vojnici potezali amo/tamo, od Hiroda do Pilata, tako da taj memorandum nikad nije ispunio prvobitno obećanje.

    Peto (5) Isti sudbinu su doživjeli izaslanici hrvatske državne vlade dr. Vjekoslav Vrančić i hrvatski Admiral Andrija Vrkljan. Njih je saveznička vojska u pravome smislu riječi kidnapirala ili uhapsila i u zatvor stavila.

    Šesto (6) Poglavnik sa sobom nije odnio nikakvo zlato: Onih šest vagona državnog arhiva kojeg je hrvatska državna vlada ponijela sa sobom, je zustevljeno pred Celjom ili u Celju.

    Sedmo (7) partizani su sve te vagone zaplijenili i sa, sa njima ili bez njih, sve je završilo u Beogradu. Za ovo i mnogo drugih važnih stvari tog vremena postoji velika dekumentacija.

    Osmo (8) danas se sasvim sigurno zna da je osma (8) saveznička vojska izručila hrvatsku vojsku i civile Titinim partizanima, kao i to da se je hrvatska vojska sa civilima predala - ne partizanima nego - Saveznicima.

    Deveto (9) tko se ovdje nije držao međunarodnog ugovora Ženevske Konvencije koje je i Hrvatska Država bila članica?, samo prosudite.

    Deseto (10) hrvatska vojska i hrvatski civili su na Bleiburgu 15 svibnja 1945. godine pokazali Saveznicima onu pravu, staru i ISKRENU HRVATSKU ULJUDBU, a da nitko nije ni spominjao neku "ustašku" uljudbu, kako bi to željeli pokazati i prikazati naši hrvatski neprijatelji.

    Jedanaesto (11) gospodo, vas dvojica komentatora i svi oni koji misle kao vi, izgleda da je vama drago što su naši hrvatski neprijatelji, bilo u znaku "petokrake" ili u znaku srpske "šubare" poubijali na stotine i stotine tisuća Hrvatica i Hrvata bez suda i porote.

    Dvanaesto (12) vaše izlaganje je slično mentalitetu srpskog izlaganja. Svakoga puta kada netko s činjenicama dokaže da Hrvati, bilo Ustaše ili partizani, nisu poubijali sedam stotina tisuća i više Srba, odmah se ovi naljute i žele silom i bez činjenica dokazati da smo ih toliko poubijali. Sve to dokazuje kao da im je žao što ih nismo što više poubijali, kao što se može iz vaših opisa zaključiti da vam je žao što se u ime "petokrake" ili u ime "šubare" ili "bratstva i jedinstva" ili u ime "narodne vlasti" nije što više Hrvatica i Hrvata poubijalo tako da se " Ustaška Hrvatska " očisti od Hrvata.

    Trinaesto (13) tako se nešto slično dešava sa Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Hrvatski neprijatelj uvijek nađe Modus Vivanti kako eksterminirati što više Hrvata tako da se na njihova ognjišta dosele stranci/došljaci.

    Četrnaesto (14)
    što se tiče Srba da su se oni odrekli četništva, to smo mogli vidjeti nedavno na vijestima kako se Srbi svih boja i svih tendencija zalagaju da rehabilkitiraju zlikovca i koljača dražu Mihailovića.

    Nadam se da u ovoj Velikoj Nedjelji u kojoj za dva dana očekujemo Uskrsnuće Isusovo ovih četrnaest (14) točaka, možete ih nazvati i Postaja ako hoćete, da ćete shvatiti da se u ubijanju Hrvata ne radi o Ustašama i njihovom simpatizerima, niti o partizanima i njihovim simpatizerima, jer i jedni i drugi su iz dna njihovih duša se idealno borili za isti komad zemlje, a taj je Hrvatska.

    Želim vam Sretan Deseti Travnja i Sretan Uskrs! Otporaš.

    pukovnik I. S. 07.04.2012 14:25


    @ otporaš
    uopće niste odgovorili na ništa nego potežete neke priče kako je:
    "stepinac htio da ga general posjeti kao General" odnosno SluŽbena osoba. i to je po vama priznanje za Ustašku vlast.

    uglavnom i ukratko, ustaški pokret i NDH su nešto čega se RH mora sramiti, kao i Talijani fašizma, Nijemci nacizma, ili Srbi četnika...

    Goran Trocki 07.04.2012 13:32
    Citiraj Prvotno napisano od Otporaš Vidi poruku
    Pukovniku I.S.,


    @ Bog! Otporaš.
    .................................................. .................................................. .................................................. ..........................
    ..................................
    Mučno mi je uopće odgovarati na ovakve gadarije,ali...NDH nije bila ni Njemačka ni Talijanska,jer niti jedni,niti drugi nisu željeli imati veze sa takvom ikloakom kakva je bila NDH,pogotovo sa takvom izdajničkom vlašču kakva je bila paveličeva,koji je na kraju i vlastitu vojsku prodao i predao partizanima,a sam pobjego sa hrvatskim zlatom.Nije bila ni Hrvatska.Ako je išta bilo osuđeno na propast od prvog dana to je bila Pavelićeva NDH.Da nisu sami sebi presudili,presudila bi im ili Njemačka ili Italija(jer njima je lužila samo dok je rata)ili hrvatski narod.
    Hrvatska obilježja oni nisu nosili,nego su nosili slovo U i pod tim slovom su klali nevine ljude.Mogli su nositi i crvenu zvezdu,ili srp i čekić,što se mene tiće:neće ostati zapamčeni po tome koji su znak nosili nego po svojim djelima,odnosno ne djelima.Kainov znak su sigurno nosili.
    Pravno i stvarno su se isticali jedino rasističkim zakonima(kojima bi i sami,na kraju podlegli)i izdajničkom praksom.
    Ja bih rekao da ti mentalno i fizički nisi uopće dosegao nivo ispod prosječnog čovjeka i ne želim ni tebi ni takvima kao ti sretan Uskrs.Ne znate vi što to znaći.
    Nemoj vrijeđati jacinih 500000 hrvatskih branitelja.

    Pročitajte sve komentare - forum.dnevno.hr

  9. #9
    USTAŠA JOSIP BEGOVIĆ I DESETI TRAVNJA S NAMA SU!

    (Jedne zgode na sastanu (uvijek za HRVATSKU STVAR) u Hrvatskom Domu na devetnaestoj ulici i Mission street u San Franciscu bila je žučljiva rasprava oko riječi kada netko kaže za nekoga koji se je borio u bilo kojem smislu za Hrvatsku, pa poginuo ili umro a ožalošćeni skupno i jednoglasno kažu: S NAMA JE! Pođto sam bio tu i pratio svaku reakciju, osobito mojeg dobrog prijatelja Jozu Bajurina, koji je, moglo bi se reći, više u šprdnji izvodio neki cirkus u svezi te izreke. Tada se je javio, i to ljutito, Marko Miletić (1923-?) mislim od Senja, Ustaša, bio Obrani kod Maksa Luburića, poslije Bleiburga otišao u hrvatske šume, borio se i na Novu Godinu 1948. godine prešao granicu, došao u Italiju i odatle za Ameriku. To mi je sve Marko ispričao i mnogo drugih dogodovština rata NDH. Tada je Marko od prilike ovako rekao: Polako braćo. Ne mogu vas nazavati Ustašama, jer vidim da mnogi od vas niste bili. Ja sam bio Ustaša i ja sam Ustaša. Mnoge sam Ustaše osobno vidio kako ginu za Hrvatsku i mnogima sam oči zatvorio, mnogima ruke na prsa stavio i prekrižio, mnogima križ ili nešto drugo u ruke mu stavio, mnoge sam zakopao i nad rakom zadnji pozdrav koji smo im mogli dati je bio: Ustaša, tada se njegovo ime izgovara, je S NAMA!, što znači da će njegovo ime i njegova borba za Hrvatsku Državu uvijek biti S NAMA!, a ne kako to gosp. Bajurin pošprdno priča.Otporaš.)

    USTAŠA

    Štrik se njiše, vjetar leti,
    Vije ga uz stup...
    Mlad Ustaša sad će mrieti
    Dati život skup.

    On je spreman život dati,
    Za hrvatski Dom,
    I tiranu na put stati,
    Dušmaninu svom.

    Niti strepi, nit se plaši,
    Hrabro čeka smrt!
    Osvetit će njega Ustaše,
    Dušmana će strt.

    Ustaski je strik na slavu,
    Slobode simbol,
    Ponosito dize glavu
    Ne zna sto je bol.

    Krvnik već se štrika maši,
    Meće petlju sad,
    Al' Ustašu smrt ne straši,
    Nit ga mori jad!

    Neka rubi rusu glavu
    Sinu hrvatskom!
    On će ginut sad na slavu
    Milom rodu svom!

    Zadnju svoju pjesmu vije
    Rodu hrvatskom,
    Njom pogadja krvopije,
    Ko iz neba grom!

    Zbogom mila Domovino,
    I hrvatski rod
    Za te sin je poginuo,
    Nek te čuva Bog!!!

    Ovu pjesmu je spjevao hrvatski mučenik Josip Begović, koji je gledao kroz rešetke svoje ćelije vješala, na kojima će za kratko vrijeme visiti njegovo mučeničko tielo. Ovakvi junaci nikada ne umiru, nego žive vječno, žive dokle živi i njihov narod.

    Izvor iz Časopisa USTAŠA godina VIII, rujan 1981. br, 13-14.

    Sve što možema svi zajedno sada reći je: SLAVA SVIM HRVATSKIM MUČENICIMA!!!


    Želim svima Sretan Deseti Travnja! Otporaš.

  10. #10
    @bobani SRITAN VAM 10.TRAVANJ , NDH

    https://www.youtube.com/watch?v=2dCKCVHnen4
    ZALUD HEROJI POVIJEST PIŠU ,
    JER NAĐU SE ONI ŠTO ISTINU BRIŠU DA HERCEG BOSNA SINOVE JE DALA A DANAS JOJ NEMA NI RIJEČI HVALA !!!!
    HERCEG-BOSNO SUZO MOJA ZEMLJO BEZ SPOKOJA !!!

    http://www.youtube.com/watch?feature...Czx_uWqo74#t=0

    http://www.youtube.com/watch?v=leNFPy5HOxU

    http://www.youtube.com/watch?v=5veX-SqhXdA

  11. #11
    RIMSKO CARSTVO, ISUS PRED PILATOM, KPJ, STEPINAC PRED JAKOVOM BLAŽEVIĆEM

    Cvijetna nedjelja 13 travnja 2014., sv. Evanđelje po Matej-u

    Bio sam danas kod sv. Mise i pomno, kao i svake nedjelje, sam pratio sv. Evanđelje. Današnje sv. Evanđelje po Matej-u 26:14-27:66 je jansličnije i najodrazitije slučaju Nadbiskupa Stepinca pred komunističkim sudom u Zagrebu 1946. godine. Koliko god su se glavari svećenički i starješine narodne u palači velikog svećenika imenom Kaife, 4 gdu su zaključili uhvatiti isusa na prijevaru i ubitiga, 5, još su se više mučili Tito, Ranković, Bakarić i Jakov Blažević kako uhapsiti Nadbiskupa Stepinca i okriviti ga za sve ono što On nikada nije učinio.

    Mislio sam prepisati cijeli tekst, do kraja, sv. Evanđelja po Matej-u ali je malo predugo. Preporučio bih svima da se potrude i uzmu sv. bibliju u ruke i pronađu spomenuto sv. Evanđelje te pročitaju i sami se uvjere nepravdu koja je tada učinjena Isusu, a koja je također učinjena i hrvatskom Metropoliti Nadbiskupu Alojziju Stepencu. Nadbiskup Stepinac je trpio, i na nikoga prstom upirao nije niti je koga okrivljivao. 26:62 "Tada se ustade veliki svećenik te mu reče: "Ništa ne odgovaraš na ono što ovi svjedoče protiv tebe?" Isus je šuti. Zar i Nadbiskup Stepinac nije šutio na sve nepravedne optužbe protiv njega, naše katoličke Crkve i našeg hrvatskog naroda!

  12. #12
    DESET TOČAKA PISMA MLADENA SCHWARTZ-a

    Scwartza doživljavam kao dragog prijatelja i vrelog Hrvata. Hrvatske nacionaliste židovskog porijekla moramo njegovat kao kućno cvijeće u kristalnoj vazi jer su rijetkost kao crni labud' medjutim svako pravilo ima iznimku. Poslije Starčevićeve smrti šef Stranke Prava i ultra državotvoran Josip Frank. Liječnik svjetskog glasa i predsjednik ureda za Medjunarodno zdravlje s sjedištem u Ženevi je deklarirani Hrvat Andrija Štampar. Ekspert za Albanologiju čija je spomen bista pred albanskim Saborom a kojeg su zbog hrvatskog rodoljublja na zagrebačkom pločniku jugo žandari ubili dr.Milan Šuflay. Čovjek koji se suprotstavio svemoćnom Djilasu i Rankoviću da se hrvatski Srijem ne otkida od matice zemlje Hrvatske, to ga je rodoljublje koštalo grave, general Andrija Hebrang. Hrvatski politolog Starčevicanac prešao na katolicizam a kasnije u emigraciji istaknuta ličnost u redovima Republikanske Stranke dr. Ivo. Korski. Kronološkim redom navedena imena su Židovi, divovi hrvatske orijentacije, koji zauzimlju časno mjesto u hrvatskoj povijesti...‏


    Baba Nižić, Toronto.

    12:06 AM

  13. #13
    ČESTITKA DESETOM TRAVNJU!!!

    Iz povijesne perspektive, ne bi danas bilo Hrvata koji ne bi htio govoriti s očevidcem delirija PROGLAŠELNJENA NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE.
    Danas je 74ta godišnjica PROGLAŠENJA NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE. Kako bi bilo lijepo da se danas nađe živi svjedok i iznese nama mlađima svoje dojmove kako se je osjećao hrvatski narod kada je čuo vijest da smo konačno SLOBODNI!

    U tu svrhu i za to zadovoljstvo vam donosim veselje dvojice Ustaša koji su svoje dojmove zapisali u vlaku vozeći se prema Domovini Hrvatskoj.

    ČESTITAM SVIM HRVATIMA DESETI TRAVANJ!!! Otporaš



    Najradosniji trenutci obnovitelja Hrvatske





    Najradosniji trenutci obnovitelja hrvatske slobode i nezavisnosti-


    Zagreb, 9. listopada

    (Ovo sam pronašao na jednom portalu točno ovako. Prenosim doslovno. Ne mogu se više sjetiti na kojem portalu sam ovo pronašao. Za mene je jako interesantno pa se nadam da će se i drugima dopasti i u svojim mislima si dočarati ushićenost i zadovoljstvo hrvatskog naroda. Molim da se uvaži. Otporaš.)



    Vedro talijansko nebo, vedrije i jasnije od djetinjeg oka. Proljetno sunce nekako veselije grije, sve pupa i oživljuje, u duše naših ustaša uvlači se neka tiha i skrovita radost, predosjećaj o velikoj bliskoj budućnosti, koja je na pomolu. Pokrajina Avellino, najdivniji kutak Italije: sunce, pjesma, cvijeće i dražest. Izgleda da se priroda natjecala s ljudskim duhom, u obogaćivanju toga kraja i u tom natjecanju stvorila ono, što joj gotovo nigdje na kori zemaljskoj nije u potpunosti uspjelo. Bujno zelenilo okružuje sam gradić Avellino, a tamo prema jugozapadu vide se obronci tamnomrkog i jezivog Vezuva, kojemu se sučelice usidrio Napulj, jedan od najljepših svjetskih gradova.

    U skromnom stanu u Avellinu sjede dvojica ustaških časnika i šute. Od vremena na vrijeme šutke se pogledaju i ništa više.

    - Marko, što naši u domovini rade? Hoće li ona biti ubrzo oslobodjena?
    - Nadajmo se. Ja čekam svakim danom brzojavku od Poglavnika.
    - Ne strahuj, brzojavka će pravovremeno stići, uzdajmo se u njega i Providnost.

    Opet zašutiše. Lagani proljetni povjetarac leluja cvatuće jorgovane, koji neobično opojno mirišu, kakvi samo u Avellinu cvjetaju. U to se na vratima pojavi listonoša s brzojavkom. Srce naših boraca življe zaigra. Danas je utorak, 8. travnja, treba da se nadju još danas s ostalim drugovima u Napulju, a u četvrtak sa svima u Pistoji, gradiću sjeverne Italije. Brzo uzmu najnužnije stvari, kojih nije bilo Bogzna kako mnogo, i upute se na avellinski kolodvor. Na putu do Napulja pridruži im se još desetak drugova. Svi su razdragani, jer znaju, da se Jugoslavija uplela u rat s osovinskim silama i tako sebi potpisala smrtnu osudu, znaju da će iz te borbe izići pobjednicom i njihova sveta majka Hrvatska, za dobrobit koje im se nikakva žrtva ne čini preteškom.

    Iz Napulja krenuše vlakom kroz srednju Italiju prema Pistoji, gdje su se imali svi sakupiti. Putovanje je bilo veoma ugodno, kakvo samo može biti u prvo proljetno doba u tom kraju Italije. Govori se veoma malo i to ono najnužnije, najpreče. Ta kako bi i govorili, kad je srce prepuno osjećaja, a duša i mašta već brode oranicama i poljima, šumama i vrletima oslobodjene domovine Hrvatske? Tako im je meko pri duši. Znaju, da ne će naći sve uredjeno i stišano, znaju da će morati prolijevati more krvi i žrtvovati mnoštvo života dok potpunoma ne oslobode okovanu domovinu i osiguraju joj mirniju i sretniju budućnost. Sve to oni znaju i razmišljaju o tome, ali to ne može narušiti njihovo veselje, već ga naprotiv umnožava i uzveličava.

    Na Veliki Četvrtak, oko pola dana, stigne njihov vlak na kolodvor u Pistoji. Na kolodvoru ih dočekaše neki ustaški častnici, stari borci, te dočastnici i ustaše. Tu se izrukovaše i izgrliše sa starim drugovima i istomišljenicima, a zatim se uputiše u logor. Nije bilo vremena, a nisu imali ni volje za razonodu, već se stali savjetovati što da se čini. Odmah im bi podijeljeno ustaško odijelo, kojega do tada nisu imali, te oružje i streljivo, kao i cjelokupna ratna oprema. Stvaraju se nacrti o možebitnom napadaju na Jugoslaviju, ako to ustreba, i pomoći braći, koja su najvećma ugrožena od neprijatelja.

    Onda zapadoše u maštanja o onoj, koju već godinama nisu vidjeli, o onoj iz koje su bili protjerani i bačeni u daleku tudjinu da medju stranim svijetom, koji ne pozna ni jedne riječi njihova slatkog jezika traže utočište i zaštitu. Je li se išta promjenilo? Jesu li one male, bijele kuće još uvijek iste? Jesu li prostrane livade još uvijek cvjetne; muču li goveda i bleje li ovce po pašnjacima? Čuje li se svugdje meka i živa hrvatska popijevka? Odzvanjaju li sure litice brda onim živim uzvicima i dozivanjem? Gori li još na očinskom ognjištu sveti kućni oganj? Njihova srca udaraju mahnitom radošću, a blaženi smiješak talasa se njihovim opaljenim licem. U to ih iz slatkog sanjarenja prene vijest: - Poglavnik dolazi! Poglavnik dolazi! Svi se ubrzo okupiše, da dočekaju svoga Poglavnika. Već su bili pridošli svi ustaše iz brojnih pokrajina Italije. Ukupan broj časnika, dočasnika i ustaša iznosio je 340 ljudi.

    Poglavnik je došao kao uvijek ozbiljna i zamišljena čela, srdačno se rukovao sa svima i sa svakim prozborio dvije tri ljubazne riječi, osvrnuvši se na ove povjesne dane, koje upravo proživljavamo. Svi su pogledi bili uprti u njega, u njima se ljeskala ljubav i privrženost, a ujedno i strahopočitanje. Svima je bilo lagodno pri duši, ostvaruje se njihov san; njihov trud, izgnanstvo, žrtve i samoprijegori krune se uspjehom.

    Uvečer se svi okupiše oko krugovalnika, da čuju razvoj dogadjaja u domovini. Najednom suspregoše dah, srce im življe i mahnitije stane udarati, nadimlju se grudi, a u grlu ih nešto draži, rekao bi, na, sad će ti okorjeli borci, ti divovi proplakati. Bežični brzojav donosi do ušiju izgnanika najveseliju vijest: "Maršal Slavko Kvaternik proglasio je Hrvatsku Slobodnom i Nezavisnom Državom".

    Jedan je čas zavladala mrtva tišina, i kucaj se srca nije mogao čuti, a onda odahnuše duboko ustaške grudi i nutarnje uzbudjenje trebalo je dijeliti da se lakše snosi ona snažna bujica čuvstva. Svi se rukuju i ljube, svima suze radosnice titraju u očima, no brzo ih uguši junačko ustaško srce, koje ne plače ni onda, kad je presretno.

    Nije se smjelo dugo časiti. Odmah se spremi sve za polazak. Upute se na pistojsku postaju, gdje ih je već čekalo nebrojeno mnoštvo pistojskog prijateljskog pučanstva. Posebni vlak za njih već stoji na kolodvoru i pisti. Naši ulaze u vagone. Razdragani i iskreni živalj onoga kraja kliče i plješće našim junacima; djevojke ih posiplju cvijećem, a starice ih blagosivlju i šapću tihu i predanu molitvu za njih, za brzo i konačno oslobodjenje njihove vjekovima sputane i izrabljivane domovine.

    Vlak kreće vrlo polagano. Ustaše se nagnuli na prozore, a narod maše rukama, maramicama, svime do čega u tome času velikog ushita može doći. A ustaška srca gore, plamte, uzvraćaju im pozdrave uzdignutom desnicom. Kad je vlak izišao iz stanice iz stotine ustaških grla prolomila se poput oluje slobodna "Lijepa Naša". Vlak juri kroz sjevernu Italiju, prelazi Padsku ravnicu i primiče se Trstu. U Trst stigoše 11. ožujka pod večer. Na kolodvoru ih je čekalo mnoštvo svijeta, većinom Hrvata, koji su jamačno znali za njihov dolazak. Bura oduševljenja i poklika prolomila se zrakom. Kliče se Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Poglavniku, hrabrim ustaškim mučenicima i borcima. Predstavnici talijanskih vlasti u Trstu predali su u ime prijateljskog talijanskog naroda divan vijenac Poglavniku.

    Prije nego sjedoše u autobuse, koji su ih čekali, Poglavnik im održa kratak govor, upozoravajući ih da budu kao i uvijek spremni za svaki eventualni napadaj četničkih banda na putu u domovinu..

    "Ako dodje do čega, rekao je dostojanstveno POGLAVNIK, ja pred vama stupam u borbu!"

    Poglavnikove su se riječi jako dojmile ustaških srdaca, kojima život i ne predstavlja ništa drugo nego predano žrtvovanje za dobrobit domovine. Zabrujaše motori, zazviždaše sirene i samovozi krenuše prema Rijeci.

    Usprkos napornoga putovanja I neprospavane noći nije sada nitko mislio na odmor i počinak, već svi iz svih samovoza počeše punim grlom "Lijepu Našu". "Puška puca" i druge hrvatske ustaške popijevke i koračnice. Što se više noć primicala jutru postajalo je sve hladnije i hladnije, brije ledeni sniježni vjetar. No taj vjetar ne rashlađuje, već naprotiv grije, taj je vjetar prvi vijesnik slobode, koji im je izišao u susret da im izruči pozdrave radosne majke, da ih u njezino ime poljubi i blagoslovi. Taj vjetar razblažuje i mekša čvrsta ustaška srca i raznježuje tvrde i opore njihove grudi, privijajući slatki
    melem na njihove boli.

    - Marko, reci mi je li ti ugodno pri duši?
    - Pitaš?!

    I iz ustaških grudi ote se burnija i jača, vedrija i proćućenija nego ikada od svoga opstanka "Lijepa, Naša Domovino..."

    U tri i pol sata poslije pola noći pređe posljednji samovoz riječko-sušački most i krene prema Delnicama. Po zapovjedništvu Poglavnika (odmah u Sušaku), jedan odred Ustaša, na čelu sa satnikom Ivanom Devčićem, odvoji se od cjeline i krene u Liku da pomogne našima ugušiti mjestimične pobune vlaha. Kako put kroz bivše Srpske Moravice nije bio baš najsigurniji, naredi Poglavnik da se istraži teren i osigura nesmetan prolaz. Usprkos noći i snijegu, koji je još uvijek padao, iziđe na cestu sve delničko pučanstvo da izrazi svoju zahvalnost i odanost Poglavniku i ustaškim odjelima. Poglavnik je odredio da svi samovozi stanu, a sam je izišao i kratkim, ali toplim govorom pozdravio pučanstvo, koje je oduševljeno klicalo Poglavniku i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

    Uz cestu, od Delnica do Ogulina, kao i dalje do Zagreba, stajalo je staro i mlado, muško i žensko i samovoze posipalo cvijećem. U Ogulin je ušao posljednji samovoz 13. travnja u 3 i pol sata poslije podne. I tu je Poglavnik održao mali govor, u kojemu je u kratkim crtama i jezgrovito, kako mu je prirodjeno, upozorio narod na ove povjesne časove, koje upravo proživljavamo. Pljesak, poklici, pjesma, uzdignute desnice, bio je vidljivi znak nutarnjeg uzbuđenja i neopisive sreće ogulinskog hrvatskog pučanstva.

    Na tome napornom i dugotrajnom putovanju Poglavnik se malo jače nahladio pa se moralo ostati u Karlovcu do prvih sati 15. travnja. U Karlovcu je bio neopisivo oduševljen doček. Na karlovačkom kolodvoru dočekao je Poglavnika i ustaše Doglavnik Vojskovodja Maršal Slavko Kvaternik i srdačno se rukovao s Poglavnikom, zahvalivši mu u kratkom govoru na svemu što je učinio za hrvatski narod, za napaćenu majku Hrvatsku.

    U 5 sati jutro 15. travnja izašao je Poglavnik sa svojim vjernim ustašama na povijesni Markov trg. Pogledao je ustaše i ustaše njega; u očima im sjale suze. Baciše pogled u maglovitu daljinu i vidješe, što nisu nikada do tada vidjeli s Markova trga; u travanjskoj magli ljeska se uzvišen i velik lik slobodne i okrunjene Hrvatske Domovine.



    (I. R.)

  14. #14
    USKRSNA ZVONA I POTOMCI DESETOG TRAVNJA

    Koliko bi trebalo injekcija dati nekim Hrvatima da bi konačno shvatili da je Deseti Travanja prvi hrvatski državni praznik poslije 839 godina. Otporaš



    P O T O M C I 10 T R A V N J A

    Svi smo mi potomci Adama i Eve. Kada je to taka, a tako je, onda smo mi Hrvati svi potomci DESETOG TRAVNJA., kao što su Branitelji domovinskog rata potomci desetotravanjskih UstaŠa, jer su nastavili undje gdje su Ustaše stale 1945. i ponovno oslobodili Hrvatsku Državu za koju su se Ustaše borile. Otporaš.


    Hrvati, sretan vam 10. travnja!

    U životu državotvornih Hrvata, a posebno onih koji su živjeli u slobodnom svijetu prije uspostave današnje hrvatske države, 10. Travnja je uvijek imao važno značenje. Bio je to dan hrvatskih okupljanja i zahvale onima koji su se kroz povijest zalagali i žrtvovali za hrvatsku slobodu i državnu nezavisnost, dan sjećanja na Proglašenje Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine, na herojsku borbu njezinih branitelja i dan molitve za sve Hrvate koje su srpski četnici i jugoslavenski komunisti pobili za vrijeme i poslije Drugoga svjetskog rata, jer su bili za hrvatsku državu. Na temelju životnog iskustva i povijesnih činjenica koje otkrivaju i potvrđuju jugokomunističke zločine, sljedbenici Desetotravanjske ideje otvoreno i javno su bili protiv svake Jugoslavije i pobornici uspostave slobodne i demokratske hrvatske države. Deseti Travnja za njih je simbol hrvatske državnosti, a Nezavisna Država Hrvatska (NDH) most koji je povezivao stoljetnu hrvatsku borbu, vapaje i čežnju za slobodom sa uspostavom nove hrvatske države u kojoj je jedino moguće realizirati hrvatsku narodnu i individualnu slobodu. U njihovim očima Hrvatska i Jugoslavija, hrvatstvo i jugoslavenstvo, bile su dvije suprotnosti, od kojih je jedna morala nestati da bi druga mogla opstati. Za većinu državotvornih Hrvata slavljenje 10. travnja nije bio povratak u prošlost, već pogled u novu budućnost. Iako su pripadali različitim organizacijama i imali različita mišljenja o Ustaškom pokretu i dr. Anti Paveliću, svi su vjerovali da je NDH bila izraz želja hrvatskoga naroda i kao takva nužna i opravdana. Nitko od njih nije mogao zamisliti narod koji ne bi želio vlastitu državu. "Narod koji ne bi htio svoju nacionalnu državu ne bi bio narod", napisao je prof. Vinko Nikolić. Zašto bi hrvatski narod u tome bio drukčiji od svih ostalih naroda, postavljali su pitanje sljedbenici Desetotravanjske ideje. Prof. Ivan Oršanić, sudionik Desetotravanjskih zbivanja i osnivač Hrvatske republikanske stranke, koja danas u domovini djeluje pod imenom Hrvatska republikanska zajednica, 1951. godine s pravom je napisao: "Mi se možemo staviti politički u red ostalih država jedino po tome što smo htjeli hrvatsku državu, i što smo je ostvarili. Samo po tome i ni po čemu više".

    Deseti Travanj nije pripadao samo hrvatskim desničarima, kako su to isticali pristaše Jugoslavije, već je to bio nacionalni blagdan svih onih koji su vjerovali u ostvarenje i moralnu opravdanost hrvatske države, bez obzira na njihova ideološka i politička opredjeljenja. I zato je na Desetotravanjskim proslavama bilo normalno vidjeti Hrvate iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ljude lijeve i desne političke orijentacije, ali ne i Jugoslavene, bilo ljevičare ili desničare. Srbi i Jugoslaveni nisu ustali protiv NDH "zbog Pavelićeva režima", već zato jer nisu prihvaćali nikakvu, pa ni najdemokratskiju Hrvatsku Državu. Odmah, nakon Proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, srpski četnici, na čelu sa svojim vođom Dražom Mihajlovićem, ustali su protiv nje. Od Talijana s kojima su bili sklopili savez dobivali su oružje, kojim su izvodili terorističke napade na nedužne hrvatske civile. Već u travnju 1941. godine prva ubojstva i pljačku četnici su izveli u Kninu, Sinju i Grahovu, a 5. svibnja u Blagaju, blizu Slunja, zajedno s domaćim Srbima, opljačkali su i pobili sve hrvatske seljake. Nekoliko mjeseci kasnije, kad je Hitler napao Sovjetski savez (22. 6. 1941.), a Staljin pozvao sve svoje sljedbenike na otpor Hitleru, jugoslavenski partizani su se pridružili četnicima u rušenju Hrvatske Države. Pod izlikom da se bore protiv "ustaškog režima", komunisti su, na čelu s Josipom Brozom Titom, rušili Hrvatsku Državu. Mađarski, bugarski, francuski, i svi drugi komunisti nisu rušili svoju državu zbog ideoloških neslaganja s onima koji su joj za vrijeme rata bili na čelu. Toj izdajničkoj i zločinačkoj ideji rušenja vlastite države bili su privrženi i odani jedino tzv. hrvatski komunisti i partizani. Oni su time počinili zločin protiv vlastitoga naroda i zbog toga zaslužuju prezir i osudu svih časnih i poštenih ljudi.


    Odvratno zvuče svi oni koji nas danas u Hrvatskoj, svojim komunističkim besmislicama, pokušavaju uvjeriti da se današnja hrvatska država temelji na partizansko-komunističkoj borbi, koju je predvodio najveći ubojica Hrvata, Josip Broz Tito. Već u početku svoga prvog predsjedničkog mandata, Stjepan Mesić je u velikom zanosu, bez oslanjanja na povijesne činjenice, javno rekao: "Mora nam biti jasno, da se nijedna država ne stvara preko noći, već su zato potrebna i desetljeća. Samostalna se Hrvatska počela stvarati 1942. godine". Kao odgovor na Mesićevo povijesno gatanje u Hrvatskom slovu, od 29. studenoga 2002., prof Julije Derossi napisao je: "U navedenoj izjavi predsjednika Republike točno je samo to da se ni jedna država ne stvara preko noći ... Godine 1941. stvorena je Nezavisna Država Hrvatska koja je formalno pravno bila samostalna država i značila je u tom smislu "ostvarenje težnji hrvatskoga naroda" (Tuđman), ali je u biti bila ovisna o silama Osovine Njemačke i Italije.


    Bez obzira na tu ovisnost, tisuće Hrvata (domobrana i ustaša) dalo je u toj državi svoje živote u iskrenoj vjeri da ih daju u borbi za svoju samostalnu državu, a ne za nekakvu ideologiju ili politiku, posebno ne za politiku talijanskog fašizma. Protiv Nezavisne Države Hrvatske digli su se jugoslavenski komunisti među njima dakako i hrvatski komunisti (Srbi i Hrvati), ali ne zato da stvore samostalnu komunističku Hrvatsku nego da stvore (socijalističku) Jugoslaviju u kojoj će Hrvatska biti samo jedan od dijelova s nekim autonomnim odrednicama. U Komunističkoj partiji nikad nije bilo ni struje ni frakcije koja bi kao svoju svrhu imala stvaranje samostalne komunističke Hrvatske. Naprotiv, čak i pokušaji da se unutar buduće Jugoslavije za Hrvatsku predvidi stupanj autonomije veći od već "službeno" utvrđenog, bili su osuđeni i drastično kažnjeni (Andrija Hebrang!). Desetci tisuća Hrvata ubijeni su samo zato što su se borili za samostalnu Hrvatsku, a protiv Jugoslavije, i to nije imalo nikakve sveze ni s fašizmom ni s antifašizmom. Prema jugokomunističkom stajalištu Hrvati nisu smjeli imati samostalnu državu, pa ni komunističku. Jedino je to povijesna činjenica u svezi sa samostalnošću hrvatske države."

    Bez sjećanja na 10. travnja 1941. godine, hrvatska državotvorna ideja u četrdesetpet godišnjem nasilju velikosrpstva i jugoslavenstva bila bi potpuno nestala. Zahvaljujući njemu i onima koji su NDH smatrali moralno i legitimno opravdanom, kroz više od četrdesetpet godina komunističkog nasilja, u hrvatskom narodu tinjala je i opstala hrvatska nacionalna i državotvorna svijest iz koje je početkom devedesetih godina prošloga stoljeća, zahvaljujući jedinstvu svih Hrvata, rođena nova današnja hrvatska država. To znači da bez 10. Travnja i uspomene na NDH koja je toga dana bila proglašena, ne bi bilo ni današnje Hrvatske Države. "Bez proglašenja hrvatske državne nezavisnosti 1941. godine nikada ne bi došlo do odluke Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943. godine), niti do Ustava Narodne Republike Hrvatske (1947. godine) i Ustava Socijalističke Republike Hrvatske (30. svibnja 1990. godine) nego bi svi ti događaji ostali samo ono što su stvarno bili: pokusi i pokušaji izgrađivanja vrlo ograničene upravne, a ne državnopravne autonomije Hrvatske unutar totalitarne, jednostranačke, svemoguće i međunarodno priznate Jugoslavije. Samo uspomena na postojanje Nezavisne Države Hrvatske i njezina četverogodišnja obrana od napada njezinih tadašnjih službenih saveznika, kao i od njezinih službenih neprijatelja, održala je u duši hrvatskog naroda vjeru da će kad - tad, u novoj međunarodnoj krizi, hrvatski narod imati priliku osloboditi i ujediniti svoju zemlju i dati Hrvatskoj suvremeni značaj normalne nacionalne države. Bez povijesne epizode Nezavisne Države Hrvatske pad svjetskog komunizma koji je započeo u Poljskoj a završio raspadanjem Sovjetskog Saveza, na hrvatskom bi području bio doveo do promjene vladavine, ali ne i do uspostave hrvatske nezavisnosti... Osloboditeljski proces i obrambeni (Domovinski) rat bili su uspješni samo zato što je narod vjerovao u mogućnost oslobođenja, jer su hrvatsku državu, bar na kratko vrijeme, ostvarili njihovi očevi i djedovi, a ne zato što je znao da je Hrvatska kraljevina bila nezavisna sve do 1102 godine. Tako daleko ne ide djelotvorna svijest nijednog naroda". (Dr. Ivo Korsky).

    Ne samo zbog povijesne istine, već još više zbog uloge i važnosti10. travnja u ostvarenju današnje slobodne i demokratske hrvatske države, potrebno je izbjegavati sve ideološke natruhe, oblike i simbole koje su stranci bili nametnuli hrvatskom narodu u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske. "Dizanje desne ruke na pozdrav nije nikakav hrvatski pozdrav, nego su ga sile osovine nemetnule tek stvorenoj hrvatskoj državi"(dr. Ivo Korsky), i zato ga treba odbaciti. Svi oni koji se u svom zanosu ili prkosu danas služe tim tuđim podzravom kaljaju čistoću Desetotravanjske ideje i umanjuju ugled i važnost svih onih koji su se borili za hrvatsku slobodu i državnu nezavisnost.


    by: Šime Letina

    Dragovoljac.




    USKRSNA ZVONA I POTOMCI DESETOG TRAVNJA

    Kroz tešku tamu probi se sunce,
    Rastjera na čas oblake tek,
    Al'kratko bijaše veselje naše,
    Ropskih lanaca čuo se zvek.

    Mrak opet pokri Domaju moju,
    I bura strašna širi svoj bjes,
    Gle-u daljini vidi se svijetlo,
    Čuje se podmuklih gromova tres.

    Hrvatska vila kroz vihor kliče:
    "Ne boj se, hrabri Rode moj,
    Iz prolivene krvi sloboda niče,
    DESETI TRAVANJA blizu je tvoj.

    Na drvu križa umro je onaj,
    Koji je došao spasiti nas,
    Iza dugod i teškog velikog Petka,
    Uskrsne zore već sjaji kras.

    Slobodna Hrvatska uskrsnut će opet,
    S Pobjednikom smrti slaviti pir,
    Koji iz tamnog ustavši groba,
    Donio je ponovno na zemlju mir.

    Livade naše cvijećem se kite,
    Uskrsnih zvona čuje seglas,
    Nemoj klonuti Hrvatski rode,
    Naskoro opet doći će Spas!"
    Posljednje uređivanje od Bobani : 06-04-2015 at 23:29

  15. #15
    SRETAN PRVI DAN HRVATSKE DRŽAVNOSTI OD 1102 DESETI TRAVNJA 1941!

    http://kamenjar.com/govor-generala-d...-travnja-1968/
    Objavio

    ZDS Milane

  16. #16
    Danas je dan Deseti Travnja, dan hrvatske slave i hrvatskog ponosa! Dan hrvatske državotvorne misli!

    Želim svima Sretan Deseti Travnja! Otopraš

    http://kamenjar.com/govor-generala-d...-travnja-1968/


    http://kamenjar.com/prije-74-godine-...zava-hrvatska/
    Posljednje uređivanje od Bobani : 10-04-2015 at 12:11

  17. #17
    Želim svim Hrvaticama i Hrvatima Sretan Uskrs i uskrsne Blagdane!


    http://otporas.com/povijesna-zbilja-...setog-travnja/

  18. #18
    Bobani, sretan ti praznik.

  19. #19
    Citiraj Prvotno napisano od Grunf Vidi poruku
    Bobani, sretan ti praznik.
    Bog! poštovani i drago kolega Grunft iako skoro 19 mjeseci naiđo i vidih vašu poruku sa željom: "sretan ti praznik", što se odnosi na hrvatski državni praznik Deseti Travnja. Hvala Vam!
    Primite veliki poZDrav iz tuđine.

    http://otporas.com/lijevom-nasom-dom...vonimir-hodak/

    http://otporas.com/povijesna-zbilja-...setog-travnja/

  20. #20
    Želim čestitati nadolazeći Uskrs i Deseti Travnja svim Hrvaticama i Hrvatima diljem kugle zemaljske!!!

    http://otporas.com/kroz-pjesmu-deset...noj-hrvatskoj/

+ Odgovori na temu

Pravila pisanja poruke

  • Ne možeš otvoriti novu temu
  • Ne možeš ostaviti odgovor
  • Ne možeš stavljati dodatke
  • Ne možeš uređivati svoje postove