Na srpskim općilištima traje epsko samozavaravanje, pomješana s nevjericom, ljutnjom i rezignacijom. Iz euforije se prelazi u depresiju i u ruskom porazu se čas vidi ruska bjeda od vojske, čas neki nedokučivi plan koji će sve preokrenuti, neka ruska genijalnost, upotreba oružja koja ne postoje i koja su napravljena samo za parade, možda i kao makete, prekrcana skaldišta koja ne postoje inače se ne bi nabavljalo streljivo od Bjelorusije, Irana, Sj. Koreje.
Oni ne shvaćaju da je to zemlja u kojoj je BDP po glavi stanovnika duplo manji od Hrvatske, da je to korumpirana autokratija gdje je sve pokradeno što se moglo pokrast, da ne postoje nikakva prekrcana skladišta, da ne postoje nikakvi moderni sustavi koji se čuvaju, da je sve što se imalo izvedeno na bojište i da je manje više to-to.
Negiranje stvarnosti doseglo je svoj krešendo i od početka nisu kužili jedan kurac kao što ne kuže ni druge stvari. Ti plitki, ljudi, cirkusanti, ne kuže jedan kurac ni u čemu pa ni u Rusiji. Sve što prognoziraju fulaju. Jer su glupoi, ograničeni i ništa u životu nisu ni vidjeli ni skužili ni prošli. Žive u svom nekom imaginarnom svijetu koji nema dodira sa stvarnosti.
Onaj koji nije kužio da jedna korumpirana despotija ne može dobit rat, takvu imamo u susjedstvu, Srbiju a ovo je Srbija na n-tu i da čovječanstvo ne može spašavati nikakva država strave u kojoj jedan čas hodaš zgradom pa se naglo oklizneš na koru od banana i čudnovato izletiš sa 6-og kata na ulicu., protivno svim zakonima fizike.