Vidi rezultate ankete: Tko je pobjednik ove žustre polemike?

Glasači
20. Ne možete glasovati u ovoj Anketi.
  • Ante Tomić

    0 0%
  • Nino Raspudić

    12 60.00%
  • Inkvizitor bi ih pomeo obojicu

    8 40.00%
+ Odgovori na temu
Stranica 27 od 28 PrviPrvi ... 17 25 26 27 28 PosljednjePosljednje
Prikaz rezultata str. 521/552

Tema: Nino Raspudić

  1. #521
    Nino je uvijek bio vrstan kolumnist ali sad je i vrstan humorist..da koalicija koja je bliža Joci Amsterdamu nego Amsterdamu



    Kako izgleda politička scena u Hrvatskoj na izmaku 2017.? Godinu koju smo započeli remakeom vlade HDZ-a i Mosta, završavamo “obraz koalicijom” HDZ-a i HNS-a, poduprtom manjincima i, na početku godine još uvijek SDP-ovim, Sauchom, koji je tijekom 2017. doživio čudesno političko prosvjetljenje i obraćenje.
Iako je redovni rok izbora tek za nešto manje od tri godine, zlu ne trebalo, već se zauzimaju startne izborne pozicije o čemu svjedoči i formiranje nove koalicije političkih patuljaka.

    
Radi se o pokušaju da se, uz oslonac na IDS, formira košara u koju će se skupiti lijevi glasovi koji bi inače propali, a koja bi potom u koaliciji s SDP-om mogla in spe formirati vlast. 
Koalicija se ne zove PIG (Pametno, IDS, Glas), već “Amsterdamska”, jer su na kongresu održanom u tom gradu europskom liberalnom savezu ALDE pristupile stranke Glas i Pametno.
HNS je i prije raskola bio debelo ispod izbornog praga. Nakon što je na njihovu mizernu izbornu bazu postavljen dodatni razdjelnik odlukom o koaliciji s HDZ-om, koja se dogovarala još u Karamarkovo vrijeme, otpao je dio koji se nazvao Glas, a koji se sada u spoju s Pametno i IDS-om pokušava nametnuti kao nova liberalna opcija.
 Izbor neformalnog imena njihovog saveza je zgodan marketinški trik – “Amsterdamska koalicija” bi se u svijesti birača trebala asocijativno vezati uz nizozemski grad i sugerirati liberalizam, toleranciju, naprednost, iako je, kad ih se vidi, prva asocijacija prije Joca Amsterdam.


    Previše je tu prežvakane i mumificirane IDS-ove i HNS-ove klijentele, što garnirano s nekakvim mutnim scijentizmom stranke koja je nominalno pametna, daje sumnjiv politički proizvod. Zajedničko našom novim “liberalima” je da veličaju komunistički totalitarizam kojeg je obilježavala planska privreda, jednostranački režim, gušenje ljudskih prava i masovni zločini. Ukratko, klasične liberalne vrijednosti.
Ako Amsterdamci i uspiju prebaciti izborni prag mimo Istre, upitno je može li SDP ovakav kakav jest, u bilo kakvom zamislivom scenariju dobaciti dovoljno da s njima formira vlast.


    Davor Bernardić je ovog tjedna, pored svih voleja koji mu se nabacuju na svim razinama, našao za shodno papriti HDZ-u preko leđa Hrvata u BiH, tezom kako je nestanak dijela Hrvata iz BiH posljedica njihove “pogrešne politike”
Ispada kako od napada JNA na Ravno u listopadu 1991. pa do kraja rata 1995. Hrvate u BiH nije napadala, ubijala i protjerivala ni JNA ni vojska Republike Srpske, ni muslimanska Armija BiH, ni mudžahedini, već “pogrešna politika” konkurentske stranke. 
To neznanje, neodgovornost, sirovo lupetanje tuđim životima i sudbinama kako bi se odradila dnevna norma kritike političkog protivnika pokazuje da je Bernardić beznadan slučaj. Što su mogli Hrvati u BIH 1991. i nadalje? Ostati u krnjoj Jugoslaviji pod Miloševićem? Pustiti tenkove na Dalmaciju, bacati cvijeće na njih? Pobjeći svi u Hrvatsku nakon agresije JNA, za koju su iz Sarajeva dobivali poruku kako to nije njihov rat? Pustiti da se friško osviješteni muslimani nakon poraza od Srba 1992. do kraja teritorijalno namire na njima? Ne odupirati se ofenzivi Neretva ‘93 koju je predvodio Sefer Halilović i čiji je eksplicitno izražen bilo izbijanje na more kod Ploča?
Što Bernardić uopće zna o tome i zašto bi ga bilo briga? 
Za razliku od “pogrešne politike” HDZ-a u BiH, ispravna politika je valjda ona koju su HDZ-ovci ovog tjedna pokazali u zagrebačkoj gradskoj skupštini.
Tu je formirana ad hoc “Ivo Lola koalicija” koju čine SDP, HDZ, Radnička fronta i ostatak ekipe “Zagreb je naš”, a koja je uspjela obranili bistu Ive Lole Ribara. 
Je li HDZ-ovcima proradio refleks iz mladosti, ili je opet, kao u slučaju uvođenja rodne ideologije u gradske dokumente, riječ o nalogu iz središnjice? HDZ u Zagrebu tako danas čvrsto čuva leđa hagiografima čelnika Saveza komunističke omladine Jugoslavije, dok mu Bandićevci, koji su ga nedavno vratili da ublaže bol zbog “izdaje Tita”, oportunistički rade o glavi, tj. o bisti, ucijenjeni od Nezavisnih za Hrvatsku, a koji će, pak, nakon afere “Lola Ribar” dodatno zagrabiti u HDZ-ovo biračko tijelo u glavom gradu.

    Dosad najteži udarac Mostu zadao njegov Clark Gable Ovog tjedna se, nakon dugo vremena, nešto dobro dogodilo i Mostu. Na naivnim počecima njegova metkovska jezgra skupljala je kadar s koca i konopca, pa su im u zadnje dvije godine u svakom zavoju ispadali kadrovi koje su dovukli u Sabor, od Stipe Petrine, preko Prgometa do Lovrinovića. Kao šlag na kraju, sada ih je svoje prisutnosti u saborskog klubu rasteretio Vlaho Orepić, bivši ministar unutarnjih poslova koji spaja stajling Davora Domazeta Loše i sadržaj Gorana Beusa Richembergha. Da je između Orepića i Mosta definitivno puklo bilo je jasno nakon njegove neumjesne javne reakcije na Grmojinu hiperbolu kako bi Hrvatska, kao odgovor na bošnjačke prijetnje tužbama i traženjem odšteta nakon zadnje haške presude, mogla ispostaviti račun za sve izbjeglice koje je primila i svu pomoć koju je činila.
Orepićevo napuštanje kvantitativno je oslabilo, ali kvalitativno ojačalo klub zastupnika Mosta, u smislu političkog i vrijednosnog profiliranja. On je ionako politički bliži Amsterdamu nego Petrovu i Grmoji. Mostu se otpadanjem zadnjih ljevičara opet pruža prilika za konzervativno vrijednosno profiliranje kao preduvjet prave političke borbe s HDZ-om. Lijevo ionako više nemaju što tražiti. Jedini koji kraj godine dočekuje jači nego što je bio na njenom početku je Živi zid. Što je stanje u zemlji gore, što je više razočaranih, očajnih, dezorijentiranih birača, to više raste političko odlagalište nada, bijesa, ali i zdravog razuma, na kojem parazitira Živi zid. Prenijeti na četiri godine svoj djelić suverenosti na Pernara, Sinčića i ostalu ekipu, smatrajući kako će oni svojom pameću, obrazovanjem, kompetencijama i programom najbolje zastupati vaše interese, nije više bizarni hir za samo jedne izbore već očito trajni politički fenomen.
Da je riječ o širim tendencijama sugerira i primjer iz Italije, koja je u političkim novostima često bila korak ispred ostatka Europe, od fašističkog totalitarizma preko berluskonizma devedesetih do antisistemskog populizma internetskog doba oličenog u Pokretu 5 zvijezda komičara Beppea Grilla danas.

    Zanimljivo je da taj prosvjedni pokret nije ispuhao nakon što je na prošlim lokalnim izborima dobio mjesta gradonačelnika Rima i Torina, na kojima se nisu iskazali. Iako se, kad su dobili svoj komad vlasti, jasno pokazalo kako nitko nema čarobni štapić i kako ni s novim mesijama na vlasti nije ništa bolje, potpora im nije opala i izgledno je da će na parlamentarnim izborima sljedećeg proljeća biti pojedinačno najjača stranka. O čemu to svjedoči? Prije svega kako je fenomen novog populizma žilav. Zatim, kako je odbojnost prema starim velikim strankama kod dijela birača toliko velika, da će novim prosvjednim pokretima oprostiti sve pogreške i opetovano ima davati povjerenje. Ne treba zanemariti ni činjenicu da veliki dio birača, unatoč svemu, vjeruje u brza i laka rješenja, ali i u iluzije kako se ne moraju vraćati krediti i plaćati dugovi. Takvih je u Hrvatskoj desetak posto već kronično zalijepljeno za Živi zid i vidjet ćemo može li ih biti i više. 
Ako Plenković uspije provesti HDZ između Scile Agrokora i Haribde raskoraka između konzervativne baze i europskog vodstva, možda izbjegne prijevremene izbore sljedeće godine. Vjerojatnijim se čini da će ih ipak biti i da bi mogli donijeti takav odnos snaga u kojem će najizglednija biti “Ivo Lola koalicija” HDZ-SDP.


    Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/premium/amst...licija-1214190 - www.vecernji.hr
    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

  2. #522
    Dobro kaze da bi moglo brzo doci do novih izbora. PIGs, jako dobar naziv za Pametno, IDS i Glas; su vec ulovili startne pozicije. Zivi zid Jugici pumpaju po anketama. Spremaju se za nove izbore.

  3. #523
    U inače dobroj kolumni, Nino se opet nije dotakao.."oporuke" i tajnosti dovoza generala u zemlju

    https://www.vecernji.hr/premium/2017...luzili-1215642
    Posljednje uređivanje od Inkvizitor : 22-12-2017 at 23:30
    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

  4. #524
    Zanimljivo mi je njegovo potenciranje MOST-a kao (jedine) legitimne opcije na konzervativnoj političkoj sceni, sa čime se donekle slažem ako se pogleda onaj najuži dio ekipe okupljene oko Grmoje i Petrova, no po meni oni još imaju puno žganaca za pojesti dok se ne profiliraju u ozbiljnu stranku, jer su unutra pustili previše ljevičarskog kukolja u pojedinim dijelovima zemlje (znači unutra još uvijek ima dosta raznoraznih "Orepina" i sličnih).

    Također, treba priznati kako su Željka Markić, njega udruga U ime obitelji, te portal narod.hr (uz naravno nešto rustikalniju, grublju Bujicu), u biti jedini ozbiljni oponenti dobro organiziranoj, te politički iznimno uvezanoj antihrvatsko-ljevičarskoj, NVO i inoj sceni, te je stoga rad gospođe Markić i njenih suradnika iznimno bitan za očuvanje društvenih i kulturnih vrijednosti hrvatskoga naroda.
    Posljednje uređivanje od Crni Božo : 22-12-2017 at 23:38

  5. #525
    Rasupudić totalno razvodnio svoja gostovanja u Petom danu, ko da je pod nekom jakom kočnicom. Previše palamuđenja o manjinama i dobrom običaju da se samo priklanjaju vlasti. Kakav dobar običaj? To je mazohistički običaj koji nigdje ne postoji na svijetu

    Npr u uvodu onaj Jokić bulazni o nekim pravima Hrvata u Srbiji, koja ne su inače nepostojeća , pa on ne bi volio da Hrvati izgube prava koja i inače nemaju a kad mu Raspudić kaže to, ovaj veli, ne interserira me Srbija :bonk:

    Jel on uopće normalan? I ovaj mu ne kaže. Čovječe minutu i više pričaš o pravima Hrvata u Srbiji a onda kažeš da te ne zanima Srbija.

    Tako je propustio nastaviti prošli put Musića o onome o industrijskom ubijanju djece u NDH pa ovaj krenuo zamuckivat.

    Svi palamude uprazno ko pravi ljigavi Hrvati ( osim Mitikeskog koji se sveudilj ispričavajući nejasno i nedvosmisleno da je on protiv manjinskih lista) koji trebaju bit ponosni jer smo mi jedine budale na svijetu kojima manjine sastavljaju vladu.

    Od 28 članica EU 23 ili 24 uopće nemaju manjine u svom parlamentu a kamoli da im odlučuju o vladi. A te što imaju poput Slovenije, Italije manjine to je minimalno i nebitno. netko je računao da 4 milijuna Hrvata imaju manjinskih predstavnika koliko i sve ostale zemlje EU njih preko 500 milijuna. Iako neke zemlje imaju i po trećinu manjina u svom stanovništvu.

    To nije za nikakav ponos nego za sramotu. To se u psihologiji zove mazohizam. To je Raspudić trebao reći, jer je to istina a ne palamuditi o dobrim običajima.


    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

  6. #526
    Citiraj Prvotno napisano od Inkvizitor Vidi poruku
    Rasupudić totalno razvodnio svoja gostovanja u Petom danu, ko da je pod nekom jakom kočnicom. Previše palamuđenja o manjinama i dobrom običaju da se samo priklanjaju vlasti. Kakav dobar običaj? To je mazohistički običaj koji nigdje ne postoji na svijetu

    Npr u uvodu onaj Jokić bulazni o nekim pravima Hrvata u Srbiji, koja ne su inače nepostojeća , pa on ne bi volio da Hrvati izgube prava koja i inače nemaju a kad mu Raspudić kaže to, ovaj veli, ne interserira me Srbija :bonk:

    Jel on uopće normalan? I ovaj mu ne kaže. Čovječe minutu i više pričaš o pravima Hrvata u Srbiji a onda kažeš da te ne zanima Srbija.

    Tako je propustio nastaviti prošli put Musića o onome o industrijskom ubijanju djece u NDH pa ovaj krenuo zamuckivat.

    Svi palamude uprazno ko pravi ljigavi Hrvati ( osim Mitikeskog koji se sveudilj ispričavajući nejasno i nedvosmisleno da je on protiv manjinskih lista) koji trebaju bit ponosni jer smo mi jedine budale na svijetu kojima manjine sastavljaju vladu.

    Od 28 članica EU 23 ili 24 uopće nemaju manjine u svom parlamentu a kamoli da im odlučuju o vladi. A te što imaju poput Slovenije, Italije manjine to je minimalno i nebitno. netko je računao da 4 milijuna Hrvata imaju manjinskih predstavnika koliko i sve ostale zemlje EU njih preko 500 milijuna. Iako neke zemlje imaju i po trećinu manjina u svom stanovništvu.

    To nije za nikakav ponos nego za sramotu. To se u psihologiji zove mazohizam. To je Raspudić trebao reći, jer je to istina a ne palamuditi o dobrim običajima.


    Treba priznati da uz potpunu dominaciju (jugo)antifa na medijskoj sceni i na društvenim fakultetima ni N. Rasupudiću nije lako, uostalom već je ovdje na forumu @mateb napomenuo da je Nino imao problema sa reizborom na fakultetu. To je očito bila opomena da i inače vrlo umjerne i mlake Raspudićeve kritike (jugo)antife jedva trpe.
    Iako su se i N. Raspudić i M. Selak u svakoj prigodi bili zaklinjali da su nepokolebljivi vjernici holokausta i da su im "rasni" zakoni strašni ipak su ih u svojim komentarima razne sorte antifa proglašavale ustašama. Takva histerija antifa u slučaju politički potpuno mlake M. Selak je i više nego smiješna ali pokazuje o kakvim se militantnim antifma radi.
    Kako antife stalno spominju "rasne" zakone, hajdemo opet napomenuti da su nirnberški zakoni doneseni 1935 i da su svi uključujući i najvećeg antifu svih vremena i svih naroda i narodnosti Josifa Visarionoviča od partije nazvanog Staljin (čelični) šurovali s Njemačkom usprkos tim zakonima. Uostalom zašto bi zakon o zaštiti vlastite rase bio nešto strašno a politika koju danas imamo i koja sotonizira bijelce i kroz dovlačenje milijuna afro-azijata (Kalergijev plan) u bjelačke zemlje vodi zatiranju bijele (arijske) rase, bi se trebala doživljavati kao nešto pozitivno.
    Isto tako zgražanje nad logorima a boljševici su imali prve logore za masovno uništenje milijuna "klasnih" nerijatelja, često kroz najgora mučenja.
    Oko 34 min B. Jokić govori kako su 90-setih Hrvati iz BiH bili diskriminirani.
    To je od (jugo)antife Bore vrlo bezobrazno jer su upravo njegovi (jugo)antife vodili bjesomučnu propagandu i širili mržnju prema "bosancima“ i posebno "hercegovcima" tj prema Hrvatima iz BiH a u početku su se posebno koristile televizijske emisije Bolkovića i Malnara. Za Malnara je bilo dokaza da je surađivao s jugosrpskim obavještajnim službama ali je dotični svejedno ostao i širio svoju subverzivnu aktivnost čak i preko one nazovimo je "turboshit" Noćne more.
    Kasnije kada se vidjelo da to prolazi onda se i u emisijama na HTV išlo s tom propagandom.
    To širenje mržnje prema "bosancima“ i "hercegovcima" je idealno da se Bori Jokiću to i nabije na nos jer je, kao što smo rekli, iza širenja te mržnje stajala upravo Borina (jugo)antifa grupacija.
    A zanimljivo je oko 35 minute kada indeksovski hrvatožder i srbogorac Aleksa Musić upada i kaže nešto u stilu: "hoćeš reči da sam ja dragulj u hrvatskoj kruni“, na to reagira (jugo)antifa Bora i pita tj opominje Aleksu: zašto to govoriš. Tada voditeljica brže prekida diskusiju naravno da se ne bi otkrilo nehrvatsko podrijetlo Alekse i prelazi se na drugu temu.
    Zanimljivo da antife za sve koji im nisu po volji odmah izlaze u javnost o podrijetlu dotičnoga dok je od, što bi amerikanci rekli, shitbag Bore podrijetlo strogo čuvano.

  7. #527
    Neprijateljska emigracija Puntar2.0 avatar
    Datum registracije
    Sep 2016
    Poruke
    5,175
    Dvije minute i 47 sekundi sovjetskog pljeska



    Analiziraju se tako aplauzi 65 godina nakon smrti Staljina i 28 godina od uvođenja demokracije i višestranačja u Hrvatskoj.

    Unatoč iskustvu koje nas uči da uvijek može gore i niže, ovaj tjedan sam došao u napast zaključiti kako smo u Hrvatskoj konačno dotaknuli moralo i političko dno. 
Kako prenosi Večernji list, na sjednici Predsjedništva HDZ-a Plenkovićeve ulizice su iznosili koliko je dugo, u sekundu precizno, trajao pljesak koji je voljeni vođa dobio na nedavnom stranačkom saboru.


    Analiziraju se tako aplauzi 65 godina nakon smrti Staljina i 28 godina od uvođenja demokracije i višestranačja u Hrvatskoj. Na toj je sjednici Predsjedništvo HDZ-a, na Plenkovićev prijedlog, smijenilo političkog tajnika stranke Davora Ivu Stiera i međunarodnog tajnika Miru Kovača jer su u svojim govorima na stranačkom Saboru odstupili s linije koju je zacrtao vođa. Unatoč špekulacijama kako bi novi politički tajnik HDZ-a mogao postati Milorad Pupovac, a Ivan Vrdoljak preuzeti stranačku vanjsku politiku, Plenković je ipak odlučio ispuniti najavu o pomlađivanju stranke pa je vodstvo pomladio Kuščevićem i Božinovićem.

    Demokratski duh im je isti kao u sovjetskoj partiji, samo su okolnosti drugačije pa su za razliku od Staljinovih, Plenkovićeve čistke anemične i mlitave. Niti on ima odlučnosti da nedovoljne pljeskače šutne iz stranke, niti disidenti poput Stiera i Kovača imaju petlje da mu jednostavno sruše većinu u Saboru, već čekaju da se sam surva, ne pitajući se koliko će u međuvremenu štete napraviti državi i što će im do tada uopće ostati od politički i moralno devastirane stranke. Zanimljivo je da je na smjenu tajnika prvi javno pozvao Božidar Kalmeta.

    Posebno ga je zasmetao, tko bi znao zašto, Stierov govor o klijentelizmu i elitizmu na Saboru HDZ-a.
Vrhunac ulizištva ipak je pokazao predsjednik Zajednice utemeljitelja HDZ-a Mario Kapulica, koji je, kako prenosi Večernjak, zamjerio Stieru da je u Ciboni vođi ukrao show. Nasuprot dojmu u javnosti kako je Stier dobio najveći pljesak prisutnih, revni Kapulica je izbrojio i istaknuo kako je Plenković na Saboru stranke 57 puta prekidan ili nagrađen pljeskom, a da je jedan aplauz posvećen njemu trajao čak 2 minute i 47 sekundi. I onda takav izraz ljubavi i jedinstva padne u sjenu zbog Stiera!
Budući da je Kapulica jedan od utemeljitelja, očito je problem u samim temeljima HDZ-a.
Informaciju kako se u HDZ-u broje, mjere i analiziraju aplauzi na upit novinara potvrdio je i novi politički tajnik stranke Kuščević.
Vrijedi se prisjetiti kako je prije samo dvije godine, u trenucima kad je svima bilo jasno da je Karamarko gotov i da od njegove najave preslagivanja nema ništa, pred novinare izašao, tada ministar graditeljstva, Lovro Kuščević i važno rekao: “Odlazak Tomislava Karamarka iz Vlade nije prihvatljiv”. Već sutra je nestalo Karamarka, a taj isti Kuščević sada izjavljuje “jučer smo imali analizu svih govora, svih aplauza, svih negodovanja i jasno se vidi da su svi govori članova Predsjedništva stranke, naročito predsjednika Plenkovića, naišli na sveopće odobravanje svega članstva”.

    Da sam na Plenkovićevom mjestu, ja bih se ozbiljno zabrinuo.
Kako su analizirali aplauze? Imaju li snimke svih kamera u Ciboni? Jesu li pregledavali tko je i koliko pljeskao, tko je započinjao, a tko prvi odustajao? Kako bi obračunavali aplauz ako je netko i ustao i pljeskao, treba li tada vrijeme pljeskanja pomnožiti s koeficijentom 1,5 ili čak 2?
 Aplauz je inače vrlo zanimljiv i slojevit fenomen. To je način da se vanjski, vidljivo i zvučno iskaže slaganje, odobravanje, pohvala, konsenzus. Neki antropolozi tvrde da je pljesak simbolički zagrljaj na daljinu. On u sebi uvijek ima nešto performativno. Često je nekontroliran izraz individualnog oduševljenja, no uvijek ima i kolektivnu dimenziju. Kad se masovno plješće, teško je definirati tko u milisekundi prvi okine, pa se pa se potom “prolomi” opći pljesak, Kako i zašto aplauz okončava? Je li razlog fizički ili auditivni zamor ili do kraja iskanalizirano oduševljenje nakon čega pljeskač ostaje bez emotivnog pogonskog goriva za udaranje dlanom o dlan? Najviše se plješće u kazalištu, posebno u operi, ali i na nogometnom stadionu. Vrhunac za igrača je kad za iskazanu bravuru dobije iskren pljesak protivničkih navijača.


    Takav aplauz ima u sebi nešto uzvišeno.
No rano je započela i zlouporaba pljeska. Trgovina i manipulacija aplauzom dokumentirana je već u antičkom Rimu, gdje su postojali plaćeni pljeskači i bukači, koje su mogla unajmiti kazališta. Neron ih je znao platiti i po pet tisuća da bi bio siguran u izraz potpore mase.
Koliko može biti opasno prvi prestati pljeskati možemo čitati kod Solženjicina u Arhipelagu Gulag. Tako se na jednom partijskom kongresu niti nakon desetominutnog pljeska Staljinu nitko nije usudio prvi prekinuti i sjesti. Kad je to konačno učinio jedan direktor tvornice papira, malo po malo su prestali i sjeli i ostali. Nakon završetka sastanka nesretnik je uhićen i poslan u gulag. Zbog takvih situacija su drugovi uveli zvono za označavanje kraja pljeska, jer je slaganje s vođom bezgranično pa ni njegov simbolički izraz ne može nikada prestati sam od sebe, već tek na naredbu partije zvonom.
“Ruski aplauz” je slavni način pokazivanja općeg slaganja koji se mogao vidjeti u Sovjetskom savezu na sastancima Centralnog komiteta komunističke partije. Nakon što Staljin završi govor, svi plješću, a aplauzu publike se pridružuje i sam Staljin, što znači da je zasluga kolektivna, a on ju je samo iskazao.
Jasno mi je zašto, kad maestro Pavarotti na vrhuncu Puccinijeve arije izvuče do neba “All’alba vincerň”, publika eksplodira u pljesak, jednako kao što razumijem da Juventusovi navijači, nakon Ronaldovih škarica u Torinu, nemaju druge nego ustati i zapljeskati sublimnom trenutku, ali ne mogu dokučiti čime je to Andrej Plenković 57 puta dotaknuo nebo u Ciboni da mu prisutni HDZ-ovci govor prekidaju pljeskom, a posebno bih molio dvorske HDZ-ove aplauzometre da nas informiraju na kojem je točno mjestu Plenković nadahnuo HDZ-ovce da opetovano udaraju dlanove proizvodeći snažan zvuk famoznih 2 minute i 47 sekundi koje je istaknuo aplauzomeštar Kapulica. Istina, nije potukao rekord dužine aplauza kojeg su, uglavnom isti pljeskači, dali Jadranki Kosor ali mu se približava.

    Treba uzeti u obzir da je od tada proteklo više godina pa su i ulizice ponešto ostarjele te imaju manje energije za izdržati takav ritual.
Praktični Amerikanci su se davno, za potrebe televizije, dosjetili tzv. smijehu i aplauzu iz konzerve, tj. snimljenom, koji se potom pušta na pravim mjestima. Tko zna, možda i u HDZ-u to koriste na kongresima. Možda oni samo simuliraju pljesak, a ustvari puštaju jedan te isti snimak i Sanaderu i Kosorici i Karamarku i Plenkoviću. A pošto su većinom pljeskači isti likovi, mogu ubuduće i projicirati njihove holograme novim predsjednicima da se ne umaraju pokrećući ruke u publici. 
Očito ne shvaćajući što govori, u osvrtu na navedenu sjednicu stranačkog predsjedništva Gordan Jandroković je rekao: “Ja sam 15 godina u Predsjedništvu HDZ-a i ne pamtim da se ovako demokratski razgovaralo”. Priznaje dakle, da je toliko vremena bio visoki dužnosnik u nedemokratskom HDZ-u. Zašto je pristajao na to? Kakva je to “demokratska zajednica”?

    I apostoli su, prije dvije tisuće godina, u odabiru novog dvanaestog nakon Judinog otpadništva imali dva kandidata pa su nakon molitve i zaziva Duha Svetoga kockom odlučili koji će im se pridružiti. A HDZ u zadnja dva izbora predsjednika, po sovjetskom modelu, ima samo jednog kandidata.
Koliko god, kao u show programu s aplauzometrom, bio sladak prvi pljesak, toliko je jeziv zadnji HDZ-ov, kojem se Plenković čini vrlo blizu. Ovdje vrijedi podsjetiti kako se u drevnoj Mezopotamiji pljesak upotrebljavao da se pokriju krici žrtvovanih u vjerskim obredima. Ubrzano distanciranje Predsjednice, koja očito raspolaže nekim dodatnim informacijama, od ovakvog HDZ-a svjedoči da ta ekipa ide svome političkom kraju. U tom smislu treba se zapitati je li aplauzometar Kapulica izmjerio i onaj pljesak HDZ-ove sramote kojeg su dobili u Saboru od SDP-a, Glasa i ostalih s ljevice nakon što su na šefov mig izglasali Istanbulsku konvenciju? I zašto i njega nije naveo na predsjedništvu stranke?
Nakon objavljivanja informacije kako u HDZ-u analiziraju aplauze upućene šefu stranke, dobili smo potencijalno novo sredstvo ironičnog protesta. Dežurnim, poslušnim i vječnim pljeskačima treba zapljeskati. Ako njihov pritisak na Ustavni sud za sprječavanje referendumskog iskazivanja volje građana urodi plodom nema bolje poruke nego okupiti se i zapljeskati im. I to točno 2 minute i 47 sekundi.

    http://www.vecernji.hr/premium/dvije...ljeska-1250689
    Posljednje uređivanje od Inkvizitor : 08-06-2018 at 14:16
    ''Mi cemo lipo, ako oni hoce lipo. Ako nece, mi cemo radit svoj posa ''

  8. #528
    zaboravio je napisat da su onom Sovjetu rekli "nikad nemoj biti onaj koji će prvi prestati aplaudirat".

    Dobar Nino ali više razotkrivat tu tragikomediju ove vlade koja stvarno svako malo dotakne dno..pomalo je mazohizam ali Nino očito u tome uživa..
    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

  9. #529
    Nino je prekompliciran i za neke je stvari taraba.

  10. #530
    Stari lisac Humphrey avatar
    Datum registracije
    Mar 2011
    Poruke
    7,077
    Blog Entries
    41
    Kad bi svi Hrvati glasali za hdz onda hdz ne bi morao ulaziti u ovakve kaolicije kako bi sačuvao vlast. Zašto o tome NIno ne piše?
    מנא מנא תקל ופרסין‬

  11. #531
    Citiraj Prvotno napisano od Humphrey Vidi poruku
    Kad bi svi Hrvati glasali za hdz onda hdz ne bi morao ulaziti u ovakve kaolicije kako bi sačuvao vlast. Zašto o tome NIno ne piše?
    Ako ovo nije neka ironija?

    Ja baš mislim da i kada bi imali >50% u Saboru, da bi upravo ovakvu politiku svejedno provodili. Nije Plenky-u (i ostatku HDZ družine) mrsko ovo, na što ga Pupovac tobože prisiljava.
    Uostalom, mogli su svojevremeno imati komotnu vladu sa HSP-om, pa su ipak radije koalirali sa SDSS-om.

  12. #532
    Neprijateljska emigracija Puntar2.0 avatar
    Datum registracije
    Sep 2016
    Poruke
    5,175
    Humphrey se sali i poentira argumentacija prosjecnog HDZovca, koji ce krivnju traziti u svemu, samo ne u vlastitoj stranci.
    ''Mi cemo lipo, ako oni hoce lipo. Ako nece, mi cemo radit svoj posa ''

  13. #533
    Stari lisac Humphrey avatar
    Datum registracije
    Mar 2011
    Poruke
    7,077
    Blog Entries
    41
    Nino samo želi da crveni dođu na vlast, uporno napada naše manje zlo.
    מנא מנא תקל ופרסין‬

  14. #534
    Citiraj Prvotno napisano od Humphrey Vidi poruku
    Kad bi svi Hrvati glasali za hdz onda hdz ne bi morao ulaziti u ovakve kaolicije kako bi sačuvao vlast. Zašto o tome NIno ne piše?
    koga boli krasan, mogao je SAnader koalirat sa HSP pa se odlučio sa SDSS. mogao je HDZ napravit lustraciju unutar sebe, pa ne bi došlo do ovog

  15. #535
    Neprijateljska emigracija Puntar2.0 avatar
    Datum registracije
    Sep 2016
    Poruke
    5,175
    Nino Raspudić o Daliću: Ponizni tvorac novog hrvatskog mita



    Već godinama svakog petka na ovom mjestu objavljujem kolumnu. Išla je tako i tijekom prošlog svjetskog i dva europska prvenstva, pa im nisam posvećivao ni približnu pozornost kao ovome. Nije riječ ni o kakvom proročkom daru ni o posebnoj nogometnoj stručnosti, već je jednostavno od početka, od prve Dalićeve utakmice protiv Ukrajine u Kijevu koju smo dobili 2:0 i izborili dodatne kvalifikacije protiv Grčke, mirisalo na nešto veliko. Priča je rasla korak po korak. Malo tko bi lani, prije samo devet mjeseci, preuzeo hrvatsku reprezentaciju koja je bila na rubu ispadanja iz kvalifikacija za ovo prvenstvo, unatoč izvrsnim igračima.

    Dok danas gledamo Dalića na tronu nogometnog svijeta treba to imati na umu. Imao je hrabrosti preuzeti utopljenike, momčad bez glave i repa, bez igre i naboja, imao je vjeru i jasnu viziju što se od njih može napraviti. Najviše zahvaljujući njemu ovo je vrijeme radosti za Hrvate i sve druge koji simpatiziraju hrvatsku reprezentaciju, a takvih je u svijetu sve više i više, kako se nastavlja naš nogometni san.

    Talijani se tješe kako je u finalu reprezentacija iz koje najviše igrača nastupa u njihovoj Serie A i šale se kako je Italija konačno među finalistima svjetskog prvenstva, aludirajući na zemljopisni položaj zemlje između Francuske i Hrvatske. Srbi komentiraju kako nikada nisu bili tako blizu pehara svjetskog prvaka kao sada, kada nedostaje malo da dođe u Zagreb. Raduju se komentatori iz malih zemalja jer vole vidjeti Davida, autsajdera koji pobjeđuje velike i moćne.

    Ako izuzmemo Urugvaj koji je zadnji put to napravio 1950., kada nogomet nije bio ni približno razvijen kao danas, nikada, brojem stanovnika tako mala zemlja nije igrala u finalu svjetskog prvenstva i nije bila na korak do trona tako kompetitivne i složene djelatnosti kao što je suvremeni nogomet. Hrvatska im u tome može biti uzor i nadahnuće za sljedeća prvenstva.

    Veličina ovog uspjeha ne leži samo u onome što, već i kako se napravilo. Svjedočimo mentalitetskoj prekretnici u hrvatskom nogometu, a nadajmo se i šire, i definitivnom raskidu s onim što se, pomalo šovinistički, naziva balkanskim pristupom. Nakon hrvatskog puta do finala kroz tri eliminacijske utakmice trebalo bi modificirati misao Garya Linekera u sljedeću – nogomet se igra 120 minuta, a na kraju pobijede Hrvati. U sve tri utakmice u nokaut fazi smo gubili i vraćali se.

    Nema predaje, nema panike, nema nervoze. Igra se i bori do kraja, unatoč početnom neugodnom udarcu Fortune. Zlatko Dalić je glavno ime, ključni sastojak ove čarolije. Naravno, da nema ovakve vrhunske igrače na raspolaganju, ne bi mogao napraviti ništa, ali ni pojedinačno najbolji igrači na svijetu (sada to mjere zbrojem novčane vrijednosti svih igrača pojedine reprezentacije na tržištu) ne vrijede na prvenstvu ništa bez vezivnog tkiva, nekoga tko će ih posložiti u sustav, napraviti tim, strukturirati ih, motivirati, dati primjer.

    U našoj dugoj tradiciji galamdžija, bahatih foliranata koji stvaraju puno buke na tankom temelju, Zlatko Dalić je već u startu bio osvježenje, donio je drugačiji pristup, finog i blagog čovjeka koji je čvrst tamo gdje treba biti. Preuzeo ih je na rubu ispadanja, kad su gledali u leđa Islandu i strepili od Ukrajine, i u vrlo kratko vrijeme transformirao ih u mentalno najčvršću reprezentaciju koju je zadnjih godina vidio nogometni svijet.

    A ta reprezentacija je konačno razveselila i moralno pridigla do jučer potuljenu naciju. Smucaju se zadnjih dana po notornim medijima dežurni zloguki pametnjakovići i prosipaju mudrosti poput – ne će meni biti bolje zato što Luka Modrić igra dobro. Nisu svjesni da time, što kažu Srbi, “promašuju ceo fudbal”, jer nitko od nas ne egzistira izolirano, već živimo u zajednici, a na funkcioniranje te zajednice utječu i simboličke stvari, a to je već razina na koju se oblikuje povjerenje, samopoštovanje, vizija, nada.

    Ponovit ću još jednom kako nešto što toliko emotivno i simbolički angažira ljude, kao veliki nogometni uspjeh, može povratno imati itekako pozitivne realne posljedice za narod i državu. Ako uspijemo sljedećih mjeseci iz simboličke razine “prevesti” ovaj uspjeh u “stvarni svijet” tako što ćemo izvući neke poučke i usvojiti model koji dovodi do uspjeha, svjetsko prvenstvo u Rusiji moglo bi biti prekretnica za hrvatsku naciju.

    Paradigmatska figura koju treba slijediti kao model vođenja i realiziranja hrvatskog potencijala je, pogađate, Zlatko Dalić. Već na startu uveo je u naš javni govor jednu novu, važnu riječ – poniznost, pojam iz kršćanske duhovnosti koji se u prime-timeu kod nas do sada nije spominjao. Nasuprot oholim napuhancima, koji se bahate bez pokrića i sve druge smatraju marginalcima, poniznost o kojoj govori Dalić je preduvjet za istinsku veličinu. Povijest uči kako iz najvećih nevolja zajednicu mogu izvući samo ponizni, skromni ljudi. Biblija tako kaže za Mojsija da je bio vrlo skroman čovjek, “najskromniji čovjek na zemlji”. Iz poniznosti se derivira i čvrstina u pravdi i istini, poštivanje drugoga ali i samopoštovanje da se može, primjerice, na tiskovnoj konferenciji govoriti hrvatski, iako znaš engleski.

    Bahati engleski novinar naviknut da mu se drugi postkolonijalno snishodljivo uvijek obraćaju na njegovom jeziku, spočitao je Daliću zašto govori na hrvatskom i dobio je lekciju koja mu može biti vrlo dragocjena, ako je bude spreman usvojiti. Osim što ga poštuju, vidi se kako ga igrači i vole. Način na koji mu je u slavlju nakon pobjede Vrsaljko krišom prišao s leđa i hrvačkim ga zahvatom bacio na travu i onda izljubio je sinovska gesta prema tati. Kako je lijepo, za promjenu, iz dana u dan gledati lice tog skromnog i jakog čovjeka u novinama i na ekranima! Kako je lijepo vidjeti naše gradove i naša sela okupane radošću, kako je malo potrebno da ovaj utučeni, napaćeni narod, što bi rekao jedan nerealizirani pjesnik, zasja u svojoj ljepoti.

    Ovo je vikend života, vrijeme čuda, uživajmo dok traje. Žalosne sove lažu da ćemo se, kad se sve završi i slegne, probuditi u istom sivilu i beznađu. Nećemo. Imat ćemo iste probleme i izazove, ali oni više neće izgledati nerješivi. Oni koji nas sustavno, desetljećima ubijaju u pojam, nabijaju krivnje, šire mrak i beznađe, umnažaju i guraju u prvi plan sve loše, a prikrivaju, izruguju, omalovažavaju sve dobro i lijepo, nakon ovoga džaba su krečili.

    Svjetsko prvenstvo je prolazno, ali zahvaljujući njemu dobili smo trajne modele rada i ponašanja koji dovode do uspjeha, dobili smo suvremeni hrvatski mit koji će živjeti dok su živi oni koji su pratili “Rusiju 2018.”, i koji su se uvjerili kako naša “izabrana vrsta” može biti tako uspješna u nečemu oko čega se nakratko vrtio gotovo cijeli svijet. Mitovi su dragocjeni i konstitutivni za svaku zajednicu. Jedan upravo nastaje pred našim očima i privilegija je to doživjeti, ali je ujedno i obveza potruditi se slijediti njegove smjernice i na svim drugim razinama. Radujmo se, ovo je stvarnost!
    ''Mi cemo lipo, ako oni hoce lipo. Ako nece, mi cemo radit svoj posa ''

  16. #536
    Odlična Ninina kolumna o kuilturi smrti prožeta duhovitim opaskama o neduhovitim stvarima.

    https://www.vecernji.hr/premium/ima-...-dobar-1269741
    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

  17. #537
    Eutanazija i abortus, to su boljševičko-nacistički izumi. Krasna su društva koja njeguju bolesne izume tih totalitarističkih sustava. U zapadnim društvima je prvo počelo sa spikom da teško bolesnima treba olakšati muke, a sad smo došli do toga da se nekome nemre dići ona stvar pa će se ubiti.

    Mislim da se ta žena neće ubiti, da je to samo propaganda da se agenda eutanazije progura po Europi.

  18. #538
    Kod ove žene se radi o klasičnom samoubojstvu tuđom rukom, mada bi i ona mogla odvrnuti ventil na smrtonosnom infuzu, glede njenog vitalnog i dobrog zdravstvenog stanja, pa da stvar bude čistija. Samoubojstvo je kako znamo težak grijeh. Međutim ovu ženu razvaljuju demoni, koji su je uzeli pod svoje da se sere u svetinju života i koji je bukvalno navode na samoubojstvo.
    Poruka koju ovaj čin žene u ovakvom stanju čini je užasavajuća, horor.
    Ni jedna iole normalna i humana ustanova i njen etički odbor neće odobriti ovo klasično samoubojstvo.
    Mislim da njenu suicidalnu odluku treba preispitati kao psihopatološku kategoriju u duševnoj bolnici.

  19. #539
    jedna od najgenijalnijih Ninih kolumni...odličan..smjeh živi.

    ali i tragika hrvatske zbilje...


    https://www.vecernji.hr/premium/kazn...saboru-1271283
    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

  20. #540
    Odlično.

    Prvi partijski otpadnik bio je Tomislav Saucha koji je lani, u vrijeme kad je od USKOK-a optužen za lažiranje putnih naloga i podizanje fiktivnih dnevnica, svojim čudesnim preletom Plenkoviću spasio HDZ-ovu većinu. Ta akrobacija potaknula me na kreativnu reformulaciju Arhimedova zakona koji bi u Hrvatskoj 2018. zvučao ovako: Tijelo političara uronjeno u probleme s pravosuđem istiskuje onoliku količinu ljubavi prema Plenkoviću i privrženosti njegovoj većini koliko je olakšanje njegovih pravosudnih problema.

    Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/premium/kazn...saboru-1271283 - www.vecernji.hr
    Plenković okuplja oko sebe svojevrsnu kažnjeničku bojnu koja ga održava u političkom životu. Dirljivo je vidjeti kako oko njega stoje Saucha, Glavaš, Kalmeta, Bandić i niz drugih likova pod pravosudnom sjenom. Situacija s HDZ-om i partnerima podsjeća na modificirano kozaračko kolo, u kojem ukrštenim rukama svatko svakoga drži za jaja, svi se boje i samo je pitanje dana kada će se ravnoteža straha poremetiti i netko prvi stisnuti, a onda nastaje opći jauk. Saborsku većinu na okupu drži strah. Neke strah od zakona, a neke strah od društvene marginalnosti ako ostanu izvan politike. Za takav politički milje idealni su ljudi s greškom ili ljudi bez svojstava. Prvi jer su ucjenjivi, drugi jer nemaju nikakvih sposobnosti i znanja, dakle nikakvih mogućnosti za ozbiljnu karijeru izvan stranke i politike.

    Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/premium/kazn...saboru-1271283 - www.vecernji.hr

+ Odgovori na temu

Pravila pisanja poruke

  • Ne možeš otvoriti novu temu
  • Ne možeš ostaviti odgovor
  • Ne možeš stavljati dodatke
  • Ne možeš uređivati svoje postove