+ Odgovori na temu
Stranica 101 od 107 PrviPrvi ... 51 91 99 100 101 102 103 ... PosljednjePosljednje
Prikaz rezultata str. 2,001/2134

Tema: Bosanska posavina 1992. rat, poraz, izdaja....

  1. #2001
    Citiraj Prvotno napisano od borac3k Vidi poruku
    Ti, ZGabrijel nikom nevjeruješ sa druge strane,imaš svoje mišljenje i slijepo ga slijediš.Tebi je čudno da je Gavrin SKPJ dijelio oružje Hrvatima i Muslimanima ? Bilo je i medju njima ljudi koji su vjerovali u Jugoslovenstvo i zajednički život. Ako je Gavro bio toliki četnik što mu "četnici" miniraše kuću ? Ne branim nikog patako ni njega . Čovjek je napisao knjigu "KAD ZATAJI LJUDSKA SAVJEST" u kojoj je po mom skromnom mišljenju prilično realno i istinito opisa ljude i dogadjaje iz 91-92 godine . U knjizi su data imena i prezimena,datumi rodjenja,vrsta i broj naoružanja i broj svojeručno potpisane potvrde o prijemu oružja. Knjiga je se prodavala u centru kod onog prodavca knjiga. Ako želiš da pročitaš kad dodješ u Modriču ja ću ti dati moju da pročitaš,ima opisano zanimljivih dogadjaja i razgovora. U Srpsku crkvu nije uzidan ni jedan kamen iz Katoličke crkve jer za to nije bilo potrebe,nije bilo rušenja zidova.Što se tiče "paučine", u pravu si.Srbi su bili budale,jugosloveni,bratstvo i jedinstvo,mješoviti brakovi,hapse svoje sveštenike.Hrvati nedeljom ujutru iz Kladara i Dobrinje pješke u crkvu i ja nikad neču da je neko reko,zašto oni idu a mi u svoju ne.Zato su naši popovi sada bogatiji od vaših sveštenika.
    Čovjek vjerovao u jugoslovenstvo kada niko nije.
    Jugoslovenstvo se vidjelo da je propalo još 1990 kao i SKJUG.
    Raspao se Sovjetski Savez a Savez Komunista Pokret za Jugoslaviju postoji. Odakle njima oružje, eto sada se vidi da je to paravojna formacija. Čudna je njegova uloga u svemu tome a to šta je on napisao to samo mogu da vjeruju oni koji su se sa njime i borili a ni sami neznaju zašta!

  2. #2002
    Citiraj Prvotno napisano od blodisej Vidi poruku
    Ima ljudi vratilo se, ja licno znam neke iz Garevca, Kornice, Kladara.
    Bili kod mene kuci, od mog starog kupovali neke svinje za klanje u jesen. Bili neki ljudi iz Modrickog Luga i iz Balegovca.
    O povratku pričati ne da je kasno nego je čista utopija,ne mislim samo za hrvate nego i za srbe na prostore gdje su nekada živjeli.Nedavno sam poslom boravio u NJemačkoj i dočekao me jedan od vodećih ljudi te firme,naravno očekivao sam nijemca,ali dočekao me čovjek sa prostora općine Odžak,po nacionalnosti srbin,tako da smo više u ta tri dana pričali o prošlosti nego o poslu,on je mlad bio je dijete kad je bio rat ali i on govori isto gdje da se vrati njegov otac koji će uskoro u mirovinu,kaže staroga primi nostalgija i kaže da ide a i sam je svjestan da od toga nema ništa,kuća srušena,nigdje nikoga u to zaseoku,uglavnom istu priču čujem i od hrvata,pomirimo se sa činjenicama i tamo gdje imaš egzistenciju to smatrajmo domom.

  3. #2003

    Cool janje moje

    Citiraj Prvotno napisano od master Vidi poruku
    HV je u Posavinu počeo prelaziti tek kad je JNA pokušala preuzeti i kontrolirati ceste i sam grad Bosanski Brod. Do tada HV nije prelazila tamo. Znači, tek kad su Srbi krenuli u napad na grad, dovoljno govori to da je crta odbrane bila formirana na "semaforu", a to je od mosta udaljeno 50-ak metara.

    "Specijalci" iz Sarajeva su poslani tek poslije Sijekovca. Njihova uloga je bila da stanu između dvije strane i da ne dozvole daljnje razvijanje sukoba. Međutim, oni uopće nisu pružili nikakav otpor srpskim snagama kad su pokušavali nadzirati puteve i kad su postavljali kontrolne točke na mnogo mjesta u općini. Oni su samo kontrolirali most, ništa drugo.

    HV nije razoružao specijalce, to su učinili ljudi od A.P., a oni nisu bili pripadnici HV, "razoružali" su i robnu kuću mislim da se zvala "Vesna".

    Napominjem, i kad je počeo sukob, HV nije išla tamo, već samo dragovoljci porijeklom s tog područja.
    Robna kuca se zvala ,,Beograđanka,, a HV nije prelazio do napda...zapravo prvo se prelazilo na osnovu dobrovoljne prijave jer ih je cetiri petine obiteljski bilo vezano za Bosanski Brod a poslije se prelazilo i organizirano po zapovjedi....dakako to su vec bile jedinice iz svh krajeva Hrvatske tako da ne znam d apostoji i jedna brigada i jedna bojna cije znakovlje nosmo vidjeli u ulici....zivjela sam tamo u centru grada i bila do 5.10 zajedno sa svojima

  4. #2004
    ne mogu otvoriti a zanima me jer sam osobni prijatelj sa AP i hocu da znam tko je uopce on...

  5. #2005
    Što hoćeš znati..???
    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

  6. #2006
    Pozdrav iz Posavine. Jos uvijek sam ziv.

  7. #2007
    Citiraj Prvotno napisano od master Vidi poruku
    Pozdrav iz Posavine. Jos uvijek sam ziv.
    Pozdrav i Sretan Uskrs. Da si mi živ i zdrav!
    Manijaci, 40, 100+

  8. #2008
    Pridruzujem se cestitkama!!!!

  9. #2009

    Cer, Derventa

    Citiraj Prvotno napisano od slavonac Vidi poruku
    ponešto znam o ovoj vašoj temi od Cera pa nadalje,drage volje ću vam odgovoriti iz prve ruke da ne nagađate,što da se istina ne sazna s obe strane duge.
    Bog narode i dobri ljudi.
    Imao sam 11 godina kad je Cer (zupa Cer, Derventa) pao. Ako nitko nema nista protiv, rado bih cuo od slavonca kako se to odvijalo na Ceru, pad, zauzimanje, daljnji napadi i tijek preko Mišinaca prema Maloj Sočanici i ostalim pravcima. Trazim slike i videozapise jer je to moje rodno mjesto i gdje sam se krstio 1981. Jedino sto sam naso je srpski video na YouTube zvani "Koridor zivota 92". Na jednom drugom videu sam cuo kako srpski vojnik (ili nesto vise) prica da su na Ceru zatekli serpe na sporetima jer su nase Hrvate tako iznenadili. Inace Cer i pripadajuca sela su do kraja popaljena.

    @master - nikad u zivotu nisam cuo na jednom mjestu od jedne osobe toliko vaznih i zanimljivih podataka. Knjiga - ako je ikako moguce, bilo bi steta da se propusti ta prilika.

    Zivi i zdravi bili.

  10. #2010
    Citiraj Prvotno napisano od dijete81 Vidi poruku
    @master - nikad u zivotu nisam cuo na jednom mjestu od jedne osobe toliko vaznih i zanimljivih podataka. Knjiga - ako je ikako moguce, bilo bi steta da se propusti ta prilika.

    Zivi i zdravi bili.
    Jednom kada zivot, moje oci sklopi,... Knjiga, netko ce ju objaviti.

    PS Peric, Matic, prezime je s tog podrucja. S pojedincima sam bio rame uz rame.
    Posljednje uređivanje od master : 30-04-2018 at 13:13

  11. #2011
    Citiraj Prvotno napisano od master Vidi poruku
    Jednom kada zivot, moje oci sklopi,... Knjiga, netko ce ju objaviti.

    PS Peric, Matic, prezime je s tog podrucja. S pojedincima sam bio rame uz rame.
    pozdrav master
    sklopi ti oči kad oćeš nego reci kako će se knjiga zvati, da znamo koju će mo kupiti,,, naslov knjige reci
    ZALUD HEROJI POVIJEST PIŠU ,
    JER NAĐU SE ONI ŠTO ISTINU BRIŠU DA HERCEG BOSNA SINOVE JE DALA A DANAS JOJ NEMA NI RIJEČI HVALA !!!!
    HERCEG-BOSNO SUZO MOJA ZEMLJO BEZ SPOKOJA !!!

    http://www.youtube.com/watch?feature...Czx_uWqo74#t=0

    http://www.youtube.com/watch?v=leNFPy5HOxU

    http://www.youtube.com/watch?v=5veX-SqhXdA

  12. #2012
    [QUOTE=master;467772]Jednom kada zivot, moje oci sklopi,... Knjiga, netko ce ju objaviti.


    Nedaj se prijatelju...u zadnje vrijeme su mnogi oci sklopili-nemoj sada i ti tako..

    "Hijena"nije isto vise medju nama ali je ipak objavio 2-3 knjige-nazalost koliko sam vidio samo na madjarskom...

    Nebi stvarno bilo lose da i ti nesto objavis..poz..
    Posljednje uređivanje od dobrinjac : 11-05-2018 at 06:38

  13. #2013
    Zdravo Dobrinjac,
    moze se naci od pokojnog Hijene nesto i na nasem jeziku,nazalost neznam dali je ugledala svjetlost dana knjiga o Bos.Posavini.
    Nadam se da ce to da uradi nas zemljak Master i da ce nas zvati na promociju��
    Pozdrav za obojicu

  14. #2014

    Obljetnica

    Na danasnji dan, 92.g., sam drugi put tesko ranjen, jos jedan prijatelj je ostao 100 posto invalid, treci je poginuo...

  15. #2015
    U medjuvremenu, za ove 3 godine, i dalje sam bio aktivan... Napravio sam 3 sina i kcerkicu...

  16. #2016

  17. #2017
    Citiraj Prvotno napisano od master Vidi poruku
    Kad "Bosanac" piše o Slavoniji...

    Prisjetiću se priča svoje bake po ocu...

    Slavonija ... bogata i plodna ravnica...

    Bosna ... Siromašna i uništena u ww2, gladna, neimaština...

    Pričala mi, malo je muškaraca preživjelo ... većinom su bili u ustašama i domobranima i kao takvi, nestali su, ne zna im se grob, nema niti traga da su postojali ... osim u sjećanjima njihovih najbližih. I sama je imala četiri brata. Kažem imala, jer im za grob nikad nije saznala...

    Preživjeli su ww2 bježeći pred svim vojskama, partizani, četnici, ustaše ... tko god naiđe, otima i pljačka, i ono malo sirotinje što su imali. Djed je bolovao tifus, nije bio pripadnik niti jedne vojske. To ga je vjerovatno spasilo da preživi... Jedno dijete su izgubili u ratu, moj stric, dijete od 6-7 godina, ubijen je na kućnom pragu od četnika...

    I ... "oslobođenje" ... od njihovih najbližih...

    Nema se tko brinuti za udovice i djecu koja su preživjeli katarzu...

    Nema se šta jesti ... Glad i boleštine vladaju tim podnebljem... umiranja i poslije ww2... nema se gdje niti zaraditi ... "država" uvodi razne obveze, materijalne i radne "dobrovoljne"...

    Preživjeli odlaze u "nadnicu" raditi u Slavoniju. Za njih je to bilo "inostranstvo", mogućnost da svojim radom prehrane djecu, koja su bila gladna...

    Nadnica. Pričala mi, bila je, par kilograma kukuruza, u zrnu... Znalo je biti i "skut", tako se zvala današnja panceta, slanine... one bijele, sapunjare, kako su je zvali...

    Pričala mi i o tadašnjim "gazdama", kako su ih iskorištavali, ucjenjivali, otimali... i opet, nikad nije proklinjala Slavoniju, prisjećala se, ali je i govorila da ih je prehranila...

    Djeca. Moj otac je generacija iza ww2, 1946. godište... Njegovim odrastanjem, stasanjem u dječaka od 13-14 godina, neškolovan zbog siromaštva, iako jedan od najboljih učenika te generacije, prinuđen neimaštinom, ide "trbuhom za kruhom".

    Gdje? Opet u Slavoniju. Šta može raditi dijete tog uzrasta? Čuvati svinje, biti "čordaš"... Prehraniti se, a ako je moguće, te ako je dobar "gazda", nešto poslati i kući...

    Priča mi, bilo je svakakvih trenutaka, svakakvih "gazda"... Opet, niti on ne proklinje Slavoniju. Slavonija mu je omogućila da preživi. Često mi je spominjao Perkovce, selo u kojem je radio kod nekog lokalnog "gazde". Bilo je lijepih i ružnih trenutaka, većinom ih spominje po lijepim, njegovom odrastanju u tom selu ... kao "čordaš"...

    Zahvalan je Slavoniji, ona ga je othranila...

    Ja...

    Bio sam jedan od najboljih učenika generacije... Mnogo pohvala i knjiga sa posvetom sam dobio od svojih učitelja i nastavnika... Ništa od toga nisam uspio sačuvati...

    Život... Kakav život može imati dijete kojemu su generacije prije bile uništene svim dešavanjima i kojem su roditelji "postali siromašni", zahvaljujući i raznim "komasacijama", oduzetoj zemlji i šumama, čiji su roditelji "nepodobni", jer nose "zvučno" prezime sustavu, a koje je najstarije od osam braće i sestara, živih...? Težak...

    Opet Slavonija... Završio sam peti razred osnovne škole kad sam prvi put zaradio svoju plaću. Gdje? Pa u Slavoniji... Selo Treštanovci, Trenkovo, Ovčare... Dijete... radio sam kao "sezonac" na poljoprivrednim poslovima u sezoni kopanja, metlica, duhana... i ... imao sam plaću ... kao svi odrasli ljudi... Bio sam ponosan... I zahvalan Slavoniji...

    Radio sam tako godinama, "ferije" sam provodio radeći i zarađujući. Trebalo je pomoći roditeljima. Mislim da sam doprinijeo tomu, osmoro nas braće i sestara smo se školovali i zahvaljujući Slavoniji... Šlolovao sam se i dalje, završio sam ono što sam htio, zaposlio se i nekoliko godina radio prije rata...

    I... rat... Opet Slavonija...

    Nisam nikakav "veliki hrvat", nikada nisam mrzio, čak niti u ratu... imao sam, i imam i dalje prijatelje svih naroda i narodnosti... ne odvajam niti gledam na nacionalnu pripadnost nikoga... Za mene postoje samo dobri i loši, nebitno na nacionalnu pripadnost. Nisam niti nekakav veliki vjernik, poštujem vjeru i vjeroispovijesti svih, jer ako ne poštuješ tuđe, siguran sam, da ne poštuješ niti svoje... Ne ističem se niti na slavljima, proslavama, dovoljno mi je ono što imam. Svojim radom sam stekao sve, nisam dužan nikomu, to je moje i moje obitelji, zadovoljan sam s tim. Ne treba mi više...

    Uključio sam se u rat u Hrvatskoj, ja, "Bosanac"... Ne iz mržnje, jednostavno sam shvatio da se moram opredijeliti... Učinio sam to u trenutku kad današnja RH nije niti postojala kao država... možda sa današnjeg pogleda to i nije bilo pametno u tom trenutku, ali...bio sam mlad... braća još su bila mlađa... i njih dvojica su bili uz mene... dvojicu, koji su bili djeca, ostavili smo da prežive ... ako mi nastradamo...

    Ponovo Slavonija ... Zapadna ... i tamo sam kao dijete zarađivao kruh svagdašnji, Dragalić... sezonski poslovi ... poljoprivreda... Poznat mi je djelimično taj teren iz djetinjstva.

    Odrađivali smo ju pošteno. Nismo imali ništa. Danas žalim za tim, mogao sam još više učiniti, ali nisam imao s čim. Gledao sam svakodnevno parkirane tenkove na udaljenosti 600-700 metara, a jedino oružje koje smo imali tada je bio RPG-7, a njim tada i na toj udaljenosti nismo mogli ništa učiniti.

    Dao sam, zajedno s braćom, prilično sebe a i njih, i ranjen sam tamo... nismo se obrukali, to "moji" Slavonci dobro znaju. Mislim da sam zato i izabran tada i u tom trenutku da vodim prvo desetinu, a kasnije i vod ljudi... ja... kao došljak, u "nepoznatu sredinu". Zapadna Slavonija je još uvijek velika nepoznanica, vidjećete, doći će vrijeme kad će se i ta priča otvoriti...

    Zahvalan sam "svojim" Slavoncima, što su mi vjerovali i dali mi u ruke svoje živote, tamo smo ih i sačuvali, ... većinom... a djelovali smo jako dobro... to preživjeli mogu potvrditi i posvjedočiti. Bitno mi je, da su nas "susjedi" jako poštovali i tražili da im mi budemo "susjedi". Tko je bio u ratu, shvatiće o čemu pričam...

    Posavina... Opet Slavonija ... i ja sa njima,... i moja braća, ... i prilično "Bosanaca" iz ZNG... I ... Slavonaca...

    Slavonci... vrijedni i pošteni ljudi... barem oni koje sam poznavao... Ratari i radnici, koji svojim rukama zarađuju svoj kruh... hrabri i požrtvovani...

    Odrađivali smo, ... i odradili, ... Bosanski Brod... Većinom ljudi koji nose porijeklo iz BiH, ali... i Slavonci...

    Poznavao sam ih prilično, mnogi od njih su svojom krvlju natopili ravnicu s desne strane rijeke Save, mnogi su i dali najviše što su mogli... svoje živote... Hvala im SVIMA...

    Znam tko je tada obnašao civilnu i vojnu "vlast" u to vrijeme, gledao sam svojim očima koliko je Slavonija dala za Bosansku Posavinu, i ja kao vojnik, mogu samo reći ... HVALA SLAVONIJO, ne daj Bože, ako bude trebalo, vratiću... opet...

    Ako čovjek ima još imalo obraza, ne može prigovoriti ništa, Slavoniji, Slavonskom Brodu, te svim ostalim gradovima i ljudima koji su dali svoj doprinos, onoliko koliko je u tom trenutku bilo moguće. Ako ima savjesti još u onima koji tvrde suprotno, upitajte se, KOLIKO STE VI DALI???

    Živim u Slavonskom Brodu, svjestan sam, zauvijek ću ostati "Bosanac", čak i moja djeca koja su rođena ovdje, ali ja u svoje ime, te ime svoje braće, mogu samo reći "HVALA TI SLAVONIJO, preživjeli smo" ... NEĆEMO ZABORAVITI...

    Slavonijo, povezani smo, jako... u dobru i zlu ... u dobru i zlu...


    Ovaj post sam napisao danas, neću se vraćati ovdje, podijeliću ga na razna mjesta, a Vi se pronađite u njemu.



    Svaka čast, sve potpisujem, još da većina, a ne samo mala manjina slavonaca imaju isto mišljenje o nama Hrvtaima iz Bosanske Posavine gdje bi nam bio kraj. Ja sam dijete rata, 83 godište, osjetio sam rat jer sam živio u Bosanskom Brodu za vrijeme rata, otac na ratištu, majka s nas troje sama u stanu, prvi susjedi Srbi, njihov otac na ratištu ali ljudi kod kojih smo se skrivali za vrime granatiranja jer njihov stan nije bio izložen, pobjegli prije pada u Slavonski Brod preko mosta sa 2 vrećice u ruci gdje je isto bilo veselo s ratom, pa se vratili u rodni Svilaj kraj Odžaka, pa opet bježi sa skelom prije pada. Znam što je rat iako nisam nosio pušku. I znam što je mržnja jer sam je osjetio najviše u Hrvatskoj na svojoj koži, nažalost. Nigdje se nisam osječao kao veći stranac nego u svojoj Hrvatskoj. Bio sami u Švicarskoj i Sloveniji ali ovdje samo to najviše osjetio. Zašto, ne znam ni dan danas. Većina Slavonaca mi je rekla da nas Hrvate iz Bosne (ne kotiraju bolje niti Hercegovci) ne mogu vidit očima, zato čast iznimkama. Jer za isto razloga nema. Nitko nije doživio kroz povijest to što su ljudi sa naših prostora, a uvijek je srce kucalo za Hrvatsku i čemu onda mržnja vlastitog naroda nejasno je. Ne izmišljam, govorim iz iskustva, a i čitajući komentare koje ljudi ostavljaju po raznim portalima. Mene je to samo ojačalo, kao i većinu našeg naroda, zato smo i uspješni kao ljudi. To je moje skromno mišljenje. Isprika svim Slavoncima koji se ne nalaze u mojim riječima.

  18. #2018
    Moram priznati da je mene ta mržnja Slavonaca prema Posavljacima i uopće BiH Hrvatima iznenadila.

    Tim više jer potječu, bar većina iz BIH
    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

  19. #2019
    Citiraj Prvotno napisano od Inkvizitor Vidi poruku
    To je davo ispričana priča. Nikada nećeš uvjeriti teoretičare zavjere da Posavina nije prodana kao ni one koji to iz političkih interesa guraju. Dovoljno je čitati svjedočenja boraca koji govore da prodaje nije bilo ali je bilo neorganizacije i samovolje kao i mitskih bitaka i nadljudskih borbi.

    Prijatelju dragi što znači da svjedoče borci da prodaje nije bilo. Pa u tome je poanta da su se borci borili dok su političari dogovarali. Svima je jasno da je podrška Hrvatske mogla i morala biti jača, a izostala je. Pa šta misliš da se i zapadna Hercegovina mogla obraniti, da se trebala braniti, od Srba i JNA, pa nemojte bajke pričati, borci su se borili srcem, njima svaka čast, dali su sve što su mogli od sebe u tome nema sumnje, svatko tko pljuje po borcima sa posavskog ratišta je budala jer uz vukovarso ratište to je jedno od najtežih. Naše ljude slali su da brane mjesta po Hrvatskoj, srednjoj Bosni, Hercegovini, a koga su slali u posavinu, slavonci su dolazili ali u malom broju jer većina ih je bila opet naših posavljaka, Riječke brigade isto tako... kaže Prkačin da mu picamajstor Šušak telefonom govori šta češ ti u posavini, odi malo tamo vidi šta ima pa nazad.. diže se most u brodu po naredbi koga?? tko je mogao izdati zapovijed pitam se... podmeće se generalu Stipetiću najuspješnijem generalu domovinskog rata koji i sam priznaje propuste... šalju se postorjbe ali ih bedem ljubavi zaustavlja-dajte molim Vas... ravna se sa zemljom muslimanski Mostar od strane HV postrojbi, zašto?? oslobađa se Kupres 94-95, a posavina se ne smije i ne može braniti?? uzima se Glamoč i Grahovo sa 5 Hrvata, daje se posavina sa 150.000,00 Hrvata Srbima na poklon, a borce se ostavlja da ginu do zadnjeg... ubijaju se hosovci kao stoka po hercegovini jer ne žele rat s muslimanima, nitko od strane Hrvata ništa nije mogao obraniti u cijeloj BIH bez pomoći HV-a, a istim je rukovodio Šušak te ih slao samo tamo gdje je on imao interes. neka me netko uvjeri u suprotno... rat s muslimanima u srednjoj Bosni, pa kome je to bilo u interesu pitam se, traženje istoga u posavini, to može samo budala..

  20. #2020
    Citiraj Prvotno napisano od Inkvizitor Vidi poruku
    Moram priznati da je mene ta mržnja Slavonaca prema Posavljacima i uopće BiH Hrvatima iznenadila.

    Tim više jer potječu, bar većina iz BIH
    prijatelju ni meni to ne ide u glavu, nekakav kompleks, ljubomora, mržnja, zašto, Bog zna, što kažeš i sami su većinom iz našeg kraja, uzmi moj Svilaj, Donji i Gornji u Bosni, a preko Save Svilaj slavonski i tako duž cijele posavine, ljudi išli trbuhom za kruhom ili pred Turcima i osnivali sela po slavoniji, isto kao što su hercegovci dolazili nama u posavinu jer su bili kruha gladni, danas oni kao mrze ljude iz bosanske posavine, pa tko je tu lud? ja njih ne mrzim i kao što kaže master hvala im na svemu, kao i cijeloj Hrvatskoj ali brate mili nemojte raditi budalu od nas...

+ Odgovori na temu

Pravila pisanja poruke

  • Ne možeš otvoriti novu temu
  • Ne možeš ostaviti odgovor
  • Ne možeš stavljati dodatke
  • Ne možeš uređivati svoje postove