+ Odgovori na temu
Stranica 107 od 107 PrviPrvi ... 7 57 97 105 106 107
Prikaz rezultata str. 2,121/2135

Tema: Bosanska posavina 1992. rat, poraz, izdaja....

  1. #2121
    Imate materijala za saznati istinu koja do sada nije spominjana.

    Ima toga jos.

    Pozdrav, master.

  2. #2122
    Mapa pozicija "Plamen 95"



    "Zapovest" za napad

    Posljednje uređivanje od master : 07-01-2020 at 13:00

  3. #2123
    Druga faza operacije od 29. svibnja do 1. lipnja 1995.

    Nakon mirovanja u razdoblju od sedam dana VRS je ponovno izvršila pregrupiranje svojih snaga i pripremu za napad te 29. svibnja započinje druga faza operacije.

    U ranim jutarnjim satima tog dana započeo je deveti napad topničkim udarima duž cijele crte bojišta, a ubrzo zatim i po dubini teritorija obrane.

    Posebno je teško bilo na području Grebnice (Lijeskovac) u zoni obrane
    202. dp, odnosno 104. bojne. U početnoj fazi napada VRS je koristila „projektile velike razorne moći“, a u izvješću 202. dp navodi se da su ispaljena tri takva projektila „jedan na pravac “nasip“, a dva na pravcu Lijeskovac“.

    U izvješću SIS-a navodi se da su to bile pružne naprave za uništavanje minskih polja tzv. „Štuke“.

    VRS je u početnoj fazi napada imala uspjeha u predjelu „nasipa“ gdje su potisnute snage 202. dp (104. bojne) HVO-a. U predjelu „nasipa“ i Lijeskovca gdje izvršen pješačko-tenkovski napad bilo je pet ranjenih (jedan teže) pripadnika iz 202. dp 104. bojne HVO-a.

    Brzom intervencijom hrvatskih snaga svi su položaji vraćeni, a „snage neprijatelja su tog dana imale znatan broj ranjenih a sigurno i mrtvih, jer su za sobom ostavile više pješačkog naoružanja pri povlačenju“.

    Na drugim dijelovima bojišta nije bilo pješačko-tenkovskih napada.

    Zbog jakih i dugotrajnih topničkih i minobacačkih granatiranja po crti obrane branitelji su često bili ranjavani, ali su i ginuli, unatoč dobro utvrđenim bunkerima, zaklonima i rovovima. Često su to bili izravni tenkovski pogodci u bunker ili minobacački pogodci koji su padali direktno u rov.

    Također, mnoga pojedinačna stradavanja događala su se i tijekom svakodnevne snajperske paljbe. Tako su i tijekom ovog napada uslijed jakih topničkih djelovanja po crti bojišta od jedne topničke granate VRS-a poginula trojica pripadnika 106. dp (3. bojna) HVO-a. Ukupno je tijekom ovoga napada ranjeno 11 i poginulo pet pripadnika HVO-a. Srpskim snagama uništen je jedan tenk i jedan BVP M 80.

    Odmah sutradan, 30. svibnja, uz uobičajeno jaki topnički napad po crti obrane, uslijedio je deseti pješačko-tenkovski napad VRS-a, i to na području obrane 3. bojne 106. brigade (Kostrčka satnija). Napad je odbijen uz gubitke srpskih snaga u živoj sili i tehnici kojom su prigodom pogođena i uništena dva tenka.

    Nakon jednog dana predaha jedanaesti napad srpskih snaga izveden je 1. lipnja topničkim i minobacačkim djelovanjem duž cijele crte obrane osobito po crti obrane 106. i 202 dp. U 20,25 pokrenut je pješački, a petnaest minuta kasnije pješačko-tenkovski napad na spoju 2. i 3. bojne 106. dp iz smjera Čović Polja.

    Napad srpskih snaga učinkovito je odbijen i sve crte obrane ostale su „stabilne i nepromijenjene“, navodi se u izvješću.

    U istom izvanrednom izvješću ZP-a Orašje od 1. lipnja poslanom na Glavni stožer HVO-a u Mostar piše: „Neprijatelj već nekoliko dana u predvečernjim satima vrši pregrupiranje ljudstva i tehnike te u samim večernjim satima kreće u kombinirani pješačko-tenkovski napad, što do sada nije koristio, vrši takozvano podvlačenje sa iznenadnim prepadima.“

    Svi napadi VRS-a su do 1. lipnja izvođeni tijekom dana, ujutro, prije podne i popodne, no s obzirom na neuspjeh počinje se primjenjivati taktika napada u predvečernjim satima.

    VRS je taktikom zaposjedanja položaja što bliže crti bojišnice pokušavala stvoriti maksimalne uvjete za brzi iznenadni napad s jakim udarom. To su radili ukapanjima i stvaranjem tzv. jurišnih rovova što je moguće bliže otpornim točkama koju su kanili napasti.

    VRS je nastavila s naizmjeničnim pregrupiranjem svojih snaga tražeći najbolju poziciju za napadno djelovanje i taktiku kojom bi slomili obranu oraškog područja.

    Nakon 1. lipnja uslijedilo je razdoblje privremenog „zatišja“ uz povremeno topničko djelovanje po crti obrane i dubini područja po civilnim ciljevima. VRS je dalekometnim topništvom više puta gađala i civilne ciljeve u Hrvatskoj, tj. šire područje Županje.

  4. #2124
    Treća, završna faza napada od 2. do 12. lipnja 1995.

    Nakon kraćeg mirnog razdoblja uslijedila je treća završna faza napada.

    Dvanaesti pješačko-tenkovski napad započeo je 8. lipnja u 13 sati i 5 minuta, a izveden je iz smjera srpskog uporišta Čović Polja na zonu obrane 3. bojne (106. dp).

    U nepunih sat vremena na šire područje obrane Matića ispaljeno je preko 1000 projektila različitog kalibra. Pri tom su s većim projektilima gađani i civilni ciljevi u dubini branjenog teritorija.

    Napad VRS-a odbijen je, pri čemu se procjenjuje da su srpskim snagama naneseni veći gubitci u ljudstvu, a uništen je jedan tenk koji je ostao udaljen 50 metara od crte obrane snaga HVO-a. Jedan branitelj iz 1. bojne 106. dp poginuo je, a devet iz 3. bojne 106. dp je ranjeno, od kojih dvojica teže.

    Istovremeno, na zapadnoj strani bojišta u 14,05 započeo je jaki topnički i pješačko-tenkovski napad na zonu obrane 104. bojne 202. dp na području Grebnica (rajon Lijeskovac na potezu Lijeskovački most – Jagića šuma).

    Prilikom napada lansirane su tri pružne naprave „Štuke“ za uništavanje minskih polja koje su pri tome načinile veća oštećenja obrambenih bunkera na prednjem kraju crte obrane. Napad je trajao sve do kasno uvečer i uspješno je odbijen, pri čemu je VRS imala gubitke u ljudstvu, jedan tenk je uništen, a jedan onesposobljen. Ovoga zadnjega srpske su snage pokušavale nekoliko puta bezuspješno izvući na svoj teritorij.

    U večernjim satima VRS ponovno napada na istočnom dijelu bojišnice u zoni obrane 4. gmtbr i 201 dp. Svi napadi tog dana su odbijeni, pri čemu je VRS-u uništeno ili oštećeno šest tenkova T-55 i naneseni su im gubitci u ljudstvu.

    Ukupno je iz stroja izbačeno 25 pripadnika HVO-a. Od toga su dva poginula, a pet je teže i 18 lakše ranjenih. Topnički napadi tog dana trajali su do 22,00 sata. Prema intenzitetu borbi i gubitcima obiju strana, 8. lipnja bio je jedan od jačih napada VRS-a.

    Uslijed dugotrajnih iscrpljujućih borbi i gotovo neprekidnog granatiranja položaja branitelji ZP-a Orašje trpjeli su svakodnevne gubitke više od mjesec dana i počeo se osjećati nedostatak vojnika na bojištu. Bilo je potrebno dodatno mobilizirati vojne obveznike ne samo na području BP-a nego i one s prebivalištem u općini Orašje i Bosanski Šamac – Domaljevac, a koji su se tada nalazili u Hrvatskoj.

    Takav prijedlog ubrzo je i realiziran pa je uz koordinaciju civilne i vojne policije iz RH s onom u BP-u do 12. lipnja 1995. u ZP Orašje pristiglo 388 vojnih obveznika koji su raspoređeni po domobranskim pukovnijama i tako nadomjestili nedostatak vojnika uslijed pogibije ili ranjavanja.

    U završnoj fazi napada VRS je u sljedeća dva dana 11. i 12. lipnja uložila posljednje napore napadajući po cijeloj crti obrane kako bi slomila otpor branitelja.

    Nije točan podatak američke obavještajne službe (CIA) u Balkan Battlegrounds da je VRS 10. lipnja opozvala svoje snage i odustala od daljnje ofenzive jer su poslije toga 11. i 12. lipnja pokušali jakim topničko-pješačko- tenkovskim napadima probiti crte obrane HVO-a na istočnom i zapadnom dijelu bojišta.

    Trinaesti napad izvršen je 11. lipnja kasno u noći u 3 sata i 45 minuta na zonu obrane 104. bojne (202. dp) u predjelu Grebnica (Lijeskovac – škola Grebnice).

    Kako je VRS iscrpila sve napadne taktike koje nisu donijele očekivanog rezultata, naposljetku koristi taktiku iznenađenja primjenom jakog topničko-pješačkog napada u dubokoj noći kada je branitelje trebalo iznenaditi
    „na spavanju“.

    No tu su namjeru branitelji HVO-a osujetili te odbili napad. Nakon odbijenog napada „obostrano je nastupio period relativnog smirivanja da bi neprijatelj u 7,00 sati otpočeo s novim jakim topničkim napadom po našim položajima“ na područje Grebnica (Lijeskovac), a onda i na središnjem dijelu bojišnice po zoni obrane 106. dp iz pravca srpskog uporišta Obudovca.

    Posljednji četrnaesti kombinirani pješačko-topnički napad izveden je 12. lipnja u 18 sati i 30 minuta istovremeno na dva suprotna kraja bojišta, istočnom dijelu u zoni obrane 201. dp (Vučilovac – Kopanice) i zapadnom u zoni obrane 202. dp (Grebnice).

    Na dijelu zone obrane 201. dp prilikom napada ispaljena je još jedna u nizu pružnih naprava za uništavanja minskih polja, tzv. „Štuka“. Svi napadi uspješno su odbijeni, a VRS je zbog nemoći na bojnom polju po tko zna koji puta topnički djelovala po dubini teritorija na naseljena mjesta. Topnički napadi trajali su navečer do 21,10, a po crti bojišnice i nakon toga iz pješačkog naoružanja i povremeno iz minobacača.

    Napokon VRS u potpunosti odustaje od daljnje ofenzive, ali je nastavila djelovati po crti obrane HVO-a s pješačkim naoružanjem (osobito snajperima), minobacačima, tenkovima i topništvom.

    Sve do kraja lipnja i početka srpnja 1995. VRS je povremeno djelovala dalekometnim topništvom po civilnim ciljevima u dubini oraškog područja te Hrvatskoj na području Županje.

  5. #2125
    Predsjednik RH Franjo Tuđman je obranu oraško-šamačko- domaljevačkom području opisao sljedećima riječima:

    Borba HVO-a na Oraškom području u obrani tog teritorija hrvatskog ući će vjerojatno u povijest ovog Domovinskog rata kao jedna od najherojskijih epizoda. To što su tamo male hrvatske postrojbe izdržale u napadima brojnijeg i tehnički nadmoćnijeg i tenkovskih i drugih specijalnih postrojbi, bile su vijesti da je general Mladić ugovorio sa Karadžićem pijenje kave u Orašju već 8. su dali zapovijed za opću ofenzivu za to područje, petoga je započela i trebali su prema svojim planovima skršiti u nekoliko dana to područje. Kao što vidite nije se to desilo i to je začuđujuće kako se taj narod brani. Sije, okapa svoje vrtove da bi preživio i bori se. Bit će to jedna od, kao što rekoh, od onih epizoda koje će biti vrijedne izučavanja i sa vojničkog gledišta i sa moralnog.

  6. #2126
    Branitelji HVO-a sa svojim vlastitim snagama obranili su oraško- domaljevačko područje te odbili napade VRS-a u jednoj u završnih faza rata u BiH.

    Zapovjednik ZP-a Orašje brigadni general Đuro Matuzović ustvrdio je kako bi u slučaju proboja crte obrane na oraškom području „Orašje postalo Srebrenica prije Srebrenice“. Eventualna evakuacija stanovništva oraškog područja bila je vrlo otežana jer je upravo tada (u svibnju mjesecu) rijeka Sava imala vrlo visoki vodostaj, „bila je velika od nasipa do nasipa kao malo more,“ kaže Matuzović. Prema njegovim navodima, u slučaju „pada crte obrane zbog velikog pritiska civilnog stanovništva (žene, djeca, starci) bi se udavilo u toj panici od 1000 do 2000 osoba“.

    Braniteljima nije preostajalo ništa drugo nego u takvim uvjetima ustrajati u obrani i zaštiti svojih domova.

    Na pitanje novinara Večernjeg lista tadašnjem načelniku općine Orašje gdje mu je obitelj on mu je odgovorio: „Pa gdje bi bila? Naša su djeca i žene ovdje, odavde nitko ne bježi? Kamo bismo mogli otići?“

    Važan čimbenik u obrani ovog dijela BP-a bio je visoki moral branitelja ponajviše zbog toga jer su se iza njih nalazili njihove obitelji. Obrana oraškog područja tijekom operacije VRS-a „Plamen 95“ jedan je od povijesnih primjera u Domovinskom ratu u BiH gdje su hrvatski branitelji pokazali vrlo izraženu volju i ustrajnost u obrani ovog dijela Bosanske Posavine.

  7. #2127
    Kontroverze i indicije o „zamjeni“ zapadne Slavonije za Orašje

    Neposredno prije vojno-redarstvene operacije „Bljesak“ HV-a u zapadnoj Slavoniji, na srpskom, ali i hrvatskom medijskom prostoru pojavile su se informacije odnosno dezinformacije o zamjeni ili predaji oraškog područja za zapadnu Slavoniju.

    Takvu je tezu propagirala obavještajna služba VRS-a i razni srpski mediji neposredno prije, ali i tijekom operacije VRS-a „Plamen 95“ nastojeći unijeti razdor i sumnju te narušiti moral branitelja HVO-a na oraškom području.

    O tome se govori i u izvješću 202. dp gdje piše kako među braniteljima HVO-a kruže razne priče o mogućem pokušaju „predaje“ ili „zamjene“ ovog dijela BP-a za zapadnu Slavoniju.

    Srpska propaganda je preko sredstava javnog priopćavanja (posebno radija) uporno plasirala teze da je „Posavina u nekakvom aranžmanu već određena kao naknada za Zapadnu Slavoniju“.

    Takve tvrdnje o zamjeni BP-a prenosile su i neka hrvatska sredstva priopćavanja, navodi se u izvješću.

    Tezu o zamjeni Orašja za zapadnu Slavoniju izrekao je i uhićeni srpski oficir Miroslav Vasilić, pomoćnik zapovjednika 2. bojne 11. dubičke brigade. On je tvrdio kako je vojnicima VRS-a pred početak napada 5. svibnja na oraško- šamačko-domaljevačko područje rečeno „da će to biti čista formalnost jer je Orašje zamijenjeno za zapadnu Slavoniju, pa je, po pričanju Talića (op. aut., general potpukovnik Momir Talić, zapovjednik 1. Krajiškog korpusa VRS-a)… sve to već sređeno s Hrvatima“.

    Na drugoj strani ovakve sumnje vezane su i uz činjenicu da je izostala pomoć VRS-u prilikom operacije „Bljesak“ HV-a u zapadnoj Slavoniji.

    General Momir Talić, zapovjednik 1. krajiškog korpusa VRS-a, neslanje vojne pomoći SVK-a pravdao je navodnom ugrozom koridora u BP-u gdje su se morale zadržati sve raspoložive snage. Izjavio je kako rat u zapadnoj Slavoniji nema nikakve veze s njima i da će se oni držati „po strani“ pa čak nisu dopuštali ni otvaranje topničke vatre sa svog područja kao podršku vojsci RSK.

    U jednom spisu od 3. svibnja 1995. se navodi kako je Radovan Karadžić na tajnim sastancima s vodstvom RSK više put isticao „besmislenost obrane Zapadne Slavonije i predlagao zamjenu za Orašje, Bosansku Posavinu ili novac“.

    Budući da autoru nisu dostupni eventualni drugi izvori, ako uopće postoje, koji govore o Karadžićevu prijedlogu „zamjene“ zapadne Slavonije za Orašje ili Bosansku Posavinu, zbog toga ovu tezu ne može smatrati utemeljenom činjenicom nego tek pretpostavkom.

    Nekima je povod za tezu „zamjene Orašja za zapadnu Slavoniju“ bio izostanak konkretne pomoći postrojbi HV-a i logističke potpore. Naime, tijekom operacije „Plamen 95“ na oraškom području nisu upućivane postrojbe HV-a.

    O tome govori i Američka obavještajna agencija (CIA) koja u svojoj studiji navodi kako su snage HVO-a bez pomoći HV-a odlučno odbile srpsku ofenzivu na oraško-šamačko-domaljevačkom bojištu.

    Da neće dobiti pomoć HV-a rečeno je i brigadiru Matuzoviću, i to na sastanku koji je 19. travnja 1995. upriličio general Đuro Dečak. Tada je neimenovani viši časnik HV-a rekao brigadiru Matuzoviću da se sami pripreme za obranu, odnosno ofenzivu VRS-a, jer neće dobiti ni jednog vojnika iz Hrvatske.

    U redovima snaga HVO-a određenu sumnju o predaji ili prodaji oraškog područja dodatno je potaknuo događaj od 14. svibnja kada je VRS privremeno zauzela dio crte obrane na položajima 4. gmbr HVO-a. Tada je pripadnik 4. gmtbr desetnik Franjo Konečni samovoljno napustio položaj na otpornoj točki bunker 6. nakon čega su se i ostali vojnici iz OT 6 povukli u pozadinu.

    Neposredno nakon toga naređeno je i povlačenje pripadnika 4. gmtbr na otpornim točkama 8., 9. i 10. O tome postoji detaljno izvješće SIS-a pri 4. gmtbr u kojemu jasno piše da je motorolom naređeno iz IZM-a 4. gmtbr da se snage HVO-a povuku na „rezervne položaje“. U izvješću se navodi da je iz IZM-a naređeno povlačenje pripadnika 4. gmtrb na dijelu bojišnice, ali ne i tko je izdao naredbu.

    Vrlo jaki napadi srpskih snaga i napuštanje otporne točke 6. prouzročili su probijanje crte obrane na dijelu obrane 4. gmtbr HVO-a i time dovođenje u opasnost uklinjavanja i dolaska s leđa braniteljima.

    Uslijed upornog djelovanja VRS-a u jednom pravcu po sektoru tri OT 8., 9. i 10. i napuštanjem položaja OT 6., srpske snage zaposjele su ove položaje 4. gmtbr.

    S obzirom na nepovoljne okolnosti u kojima su se našli pripadnici 4. gmtbr, naređeno je taktičko povlačenje na rezervne položaje radi konsolidacije crte obrane. Ponovni povratak izgubljenih položaja u koje su ušle snage VRS-a bio je znatno otežan, i to je prouzročilo dodatne gubitke snaga HVO-a.

    Nakon ovog događaja među braniteljima HVO-a pojavile su se dodatne sumnje prvenstveno radi istovremenog napuštanja položaja desetnika Franje Konečkog i zapovjedi o povlačenju pripadnika 4. gmtbr.

    Međutim, nema nikakvih drugih dodatnih dokaza koji mogu povezati zapovijed o povlačenju s položaja dijela 4. gmtbr i napuštanje položaja Konečkog.

    Sumnje branitelja HVO-a vezano uz ovaj događaj, koji je eventualno mogao prouzročiti pad oraškog područja, nije imao argumentiranih činjenica osim određenih hipotetičkih pretpostavki.

    Nasuprot eventualnim sumnjama o zamjeni ili predaji oraškog teritorija postoji više događaja koji negiraju takvu tvrdnju.

    Među njima je prije svega boravak načelnika GS HVO-a general-bojnika Tihomira Blaškića koji je došao na područje ZP-a Orašje 14. svibnja. Tu se zadržao nekoliko dana posjetivši pri tome i prvu crtu bojišta.

    Također, i političko vodstvo HR HB na čelu s predsjednikom HDZ-a HR HB Dariom Kordićem i predsjednikom zastupničkog doma HR HB Ivanom Benderom je 16. svibnja u jeku srpske ofenzive posjetilo oraško područje.

    Nakon što je delegacija BP-a imala službeni posjet kod predsjednika RH Franje Tuđmana, oraško područje je 2. lipnja posjetio i ministar obrane RH Gojko Šušak.

    A onda je po prvi puta tijekom ofenzive VRS-a (nekoliko dana nakon posjete ministra obrane RH) i predstavnik HV-a brigadir (kasnije general-pukovnik) Mladen Kruljac kao zapovjednik 3. gardijske brigade HV-a posjetio područje ZP-a Orašje.

    Tek 7. lipnja i mjesec dana nakon ofenzive VRS-a na ZP Orašje u službeni posjet došli su pripadnici HV-a. Po svemu sudeći, dolazak pripadnika HV-a vezan je uz prethodni dolazak ministra obrane RH Gojka Šuška na područje ZP-a Orašje. Tom je prilikom bilo i predviđeno dovođenje 100 pripadnika 3. gardijske i 600 vojnika 5. gardijske brigade HV-a koji su trebali biti smješteni po školskim objektima u mjestima razmještanja.

    Međutim, oni nikada nisu stvarno raspoređeni na prostor BP-a, pridošlo je tek nekolicina časnika iz 3. brigade HV-a i 20-ak pripadnika protuoklopne raketne bitnice iz 5. brigade HV-a.

    Unatoč postojanju sumnji o „zamjeni Orašja za zapadnu Slavoniju“, kako je to spomenuo Karadžić, iz svega navedenoga ne može se utvrditi da je postojala nikakva konkretna namjera zamjene ili prodaje teritorija.

    Iako su branitelji oraškog područja možda u određenoj fazi napada VRS-a posumnjali u zamjenu ili prodaju teritorija, ipak može se zaključiti da je to bio ponajprije plod srpske propagande preko raznih medija, a djelomično i nekih hrvatskih medija.

  8. #2128
    Al zar nije postojala topnička podrška postrojbama HVO-a s druge strane Save
    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

  9. #2129
    Citiraj Prvotno napisano od Inkvizitor Vidi poruku
    Al zar nije postojala topnička podrška postrojbama HVO-a s druge strane Save
    Postojala je i to velika. Haubice su bile u sumama oko Cerne, a igrom slucaja iz mog sela i okolice bilo je 30-ak vojnika koji su pored ostalih, radili na njima.

  10. #2130
    Dobro, znači otpada opcija da je HV bio pasivan u sukobu.
    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

  11. #2131
    Citiraj Prvotno napisano od Inkvizitor Vidi poruku
    Dobro, znači otpada opcija da je HV bio pasivan u sukobu.
    Normalno da otpada, ali zagovornici ne razumiju sta znaci vatrena podrska, a gorjelo je. Koliko god da su srbi poslali nama, vraceno je istom mjerom, osim volkova, luna i famoznih stuka, jer to nismo imali.

    Zagovornici izdaje ce se zakaciti na to da nije bilo pjesaka HV tamo, ne razumijevajuci situaciju "predradnje za bljesak", iako je iz ovog rada vidljivo da su 15 dana prije bljeska, snage HVO bile upozorene na mogucu ofenzivu.

    E to je ona razlika izmedju 92 i 95, tek 95 smo imali vojsku.

    U ovom radu je opisano mnogo detalja kronoloskim redom i preciznim toponimima, te je vidljiv napredak u ustroju HVO U Orasju.

    Ovakav rad je nemoguce napraviti za preostali (izgubljeni) dio BP, iz jednostavnog razloga jer dokumenti (fusnote) na koje bi se netko pozivao, ne postoje.

    Mi tada nismo bili vojska, to tvrdim godinama.
    Posljednje uređivanje od master : 08-01-2020 at 14:19

  12. #2132
    Dosta pripadnika/gardista (Sinovi posavine) mi je reklo da je za pješaštvo daleko najopasnija bila takozvana Praga.
    I dan danas ih ima (kao i T84 i T55) u krugu vojarne, doduše samo kao nakupina željeza.

    Ekipa s kojom sam razgovarao uglavnom kaže da je u tadašnjim napadima najžešće bilo na području Boka i Oštre Luke.
    Dinamo Zagreb, 29 + - 20

  13. #2133
    Citiraj Prvotno napisano od HVO-110 Vidi poruku
    Dosta pripadnika/gardista (Sinovi posavine) mi je reklo da je za pješaštvo daleko najopasnija bila takozvana Praga.
    I dan danas ih ima (kao i T84 i T55) u krugu vojarne, doduše samo kao nakupina željeza.

    Ekipa s kojom sam razgovarao uglavnom kaže da je u tadašnjim napadima najžešće bilo na području Boka i Oštre Luke.
    Praga je samohodni pzo top, dvocijevni, kalibra 30 mm, velike vatrene moci. Osnovna namjena mu je pzo, iako je u DR koristen vecinom kao podrska pjesadiji.

    Prilikom djelovanja ima nekakav karakteristican zvuk tako da je bila prepoznatljiva kad se "javi".

    Zadnji dio posta, kad upitas nekog tko je bio na pravcu Vucilovca, on ce ti reci da je tamo bilo najgore. Isto tako ti je i na pravcu Grebnice, oni ce reci isto za taj pravac.

    Svugdje je bilo jako gadno, tesko je to reci, jer nitko nije bio na svim pravcima udara.

  14. #2134
    Praga je najgora, srpska vojska je imala na stotine tih vozila i u startu rata su shvatili da je savrsena za protupjesacko djelovanje. Odlicno unistava utvrdjena mjesta a od njema nema spasa ni u dobro udubljenom transeju, onaj za nisanom samo drma po vrhu a rasprskavajuce streljivo odradi svoje. Jos ako je iznad transeja nekakvo drvece ili bilo sto, tim gore.

    Dobra stvar je sto je lako unistiti, nema neki oklop, pa je protiv nasih snaga i nisu toliko cesto koristili jer nasi bi je brzo nasli i unistili.

  15. #2135
    ...i sta ako jesam

+ Odgovori na temu

Pravila pisanja poruke

  • Ne možeš otvoriti novu temu
  • Ne možeš ostaviti odgovor
  • Ne možeš stavljati dodatke
  • Ne možeš uređivati svoje postove