-
PROCES PROTIV POGLAVNIKA
Donosim ovdje jedan dijalog između GN što je tada na portalu javno.com značilo "Građani Novinari". Ja sam tada, kako ćete i po datumu vidjeti kada je to bilo, imao osobnu stranicu na ovom portalu HRVATSKA I USTAŠTVO. Kako je za mnoge ta tema bila kontroverzna i na kontroverzne komentare sam stavio ovo dolje priloženo da bi bilo dobro pokrenuti jedan PROCES PROTIV POGLAVNIKA.kako se još nikada nije nigdje niti pokrenuo niti održao bilo kakv proces proti Poglavnika, to pitanje i i dandans otvoreno i još uvijek aktualno. Zato pročitajte ove razne kometare raznih mišljenja i raznih komentatora. Otporaš.
HRVATSKA I USTAŠTVO (52) (posebni prilig (bistrenje pojmova)
Ja sam za Hrvrvatsk Državu u kojoj ima mjesta svakome Hrvatu koji je voljan se žrtvovati za slobodu Hrvatske, a ne za ovaj ili onaj politički režim, kaže Maks Luburić, general Drinjanin.
(1) Molim cijenjenje GN kao i sve koji prate ove opise i temu USTAŠTVO da uzmu u obzir da bi zadnji br. 50 trebao biti broj 51. Potkrala se pogreška u tipkanju koju nisam primijetio. Kada sam primijetio bilo je već kasno.
(2) Obzirom na komentare koji su proizišli u temi USTAŠTVO povodom rasizma i rasističkih zakona koji su postojali za vrijeme NDH a koje je potpisao Poglavnik dr. Ante Pavelić, za koje se je malo ili nimalo čulo, a za sigurno tim istim rasističkim zakonima se do danas nije prišlo sa pravničke strane, te zahvaljujući kolegi sponzorašu što je pokrenuo ovo, koliko vruće toliko i zagonetno, pitanje. Također ovdje nadodajem da je Odredba Rasnih Zakona ukinuta 3 svibnja 1945.
(3) Nije tajna ovdje spomenuti da je srpska kraljevska vlada dra. Antu Pavelića dva (2) puta osudila na smrt, i to u odsustvu i bez njegova sudjelovanja na suda.
(4) Treći put francuska vlada ga je takodjer, poslije atentata na kralja Aleksandra jugoslavenskog, osudila na smrt u odsustvu.
(5) Predlažem da mi GN (u to vrijeme kratica GN je značila "Građani Novinari", mo, Otporaš) koji sebe smatramo iskrenima i nadasve poštenima, osnujemo jedan, simbolike radi, ČASNI SUD, koji bi trebao djelovati onim načinima kojima se služe pravni sudovi, te pripremiti optužnicu protiv dra. Ante Pavelića, staviti njegovo ime pred taj ČASNI SUD, razmotriti i razmatrati sva njegova krivična djela, iako bi to opet sve bilo po četvrti puta u odsustvu, barem bi u ovom slučaju bio naš hrvatski ČASNI SUD, na usporedbu prošlih sudova koji nisu bili naši hrvatski sudovi.
(6) Kao inicijator i pokretač ovog simboličnog pravnog postupka, predlažem GN kao glavni javni tužetelji, poput Jakova Blaževića kardinalu Stepincu: sponzora, matrix, lokica, kumjura ako već nije unutra, Janica, a sve se to može izmijeniti po zelji i potrebi vas sami tamo na terenu.
(7) Opet, kao inicijator i pokretač ovog simboličnog pravnog postupka, predlažem GN kao glavni odvjetnici obrane: broken, colonia.tino, arcanoid, zippo, a sve se to može izmijeniti po želji i potrebi vas sami tamo na terenu.
(8) Ja, Otporaš, stavljam se na raspolaganje i jednima i drugima za dostaviti im one materijale koje posjedujem a koji bi njima trebali za što bolje i svrhodnije sprovesti ovaj ČASNI SUD u djelo, a ne u neku lakrdiju, tako, kao zreli ljudi, usto i odgovrni, pročesljamo, procesuiramo do temelja ovu tabu temu, ili kako ju tko hoće nazvati, meni je svjedno, te dodjemo do zajedničke konačne točke, koju ćemo zajednički staviti, a sve ostalo poslije ovoga ostaviti povijeti i povjesničarima.
(9) Budimo civilizirani i slijedimo kurs civiliziranih naroda. Sjetimo se slučaja francuskog časnika Dreyfusa, koji je 1894 bio optužen kao špijun, te tek nakon njgove smrti, rodoljubni Francuzi su se potrudili, sastavili ovakav ili sličan ČASNI SUD, pročesljali sve: ZA I PROTIV, te stavili taj slučaj iza sebe, povjesničarima, tako da tim pocijepanim slučajem medju Francuzima rasterete nove naraštaje.
(10) Otporaš vas čeka. Hvala.
Objavljeno: 15.06.2009. u 18:07h
Broj otvaranja uratka - Prvih 24h: 1556
dobra ideja,
arca
15.06.2009 19:46 h
no prije svega, trebalo bi utvrditi autentičnost tog dokumenta.
Bez toga o tome se možemo izjašnjavati samo teoretski, a bojim se da je to nedostatno. Naime, stranica s koje je prenesen link na taj dokument ili 'dokument' općenito je sumnjiva, što ostavlja mjesta mnogim dvojbama.
Kolega,
sponzoras
15.06.2009 20:22 h
odličan projekt.
Za početak mogu navesti da je cijeli rasni zakon NDH objavljen u "Hrvatskom Narodu", glasilu Hrvatskog Ustaškog Pokreta, u Zagrebu, broj 80., od 3.V.1941.
Na stranici www.crohis.com nalaze se mnogi dokumenti iz hrvatske povijesti, pa tako i dio rasnih zakona.... ne garantiram da je ovdje sve navedeno.
http://www.crohis.com/izvori/ustzk.pdf - potreban vam je PDF preglednik za čitanje.
Ako vam je lakše možete vidjeti kopiju zakona koju je administrator na stranici HSPa objavio.
http://hsp.makeforum.org/rasni-zakoni-u-ndh-t471.html
Korisno je reči da je izvor u ovo slučaju knjiga "Ustaša - dokumenti" (uredio P. Požar).
matrixdc
15.06.2009 20:22 h
srećom da nema trojbi ili nekih drugih sumnji :-))
sponzoras
15.06.2009 20:36 h
http://hr.wikipedia.org/wiki/Povijes...(Matkovi%C4%87)
Domobran
15.06.2009 20:40 h
arca. Potpuno se slažem, da treba prije svega utvrditi autentičnost tog dokumenta. I bez toga, arca, ja sam spreman učiniti što god čovjeku je moguće da se stvari stave na čistac. Ne tvrdim da postoji niti da ne postoji, ali je jako teško vjerovati - uzevši u obzir sve ono što se je na nas Hrvate svaljivali i natrpavalo u zadnjih 70 godina, da je Poglavnik dr. Ante Pavelić, kojeg je supruga, i to se službeno zna, bila čistokrvna hrvatska Židovka. Bilo je i drugih u Ustaškom Pokretu koji su bili na visokim položajima a bili su čistokrvni hrvatski Židovi. O tome je nedavno gracena13 pisala i to bi trebalo ponovno pročitati. Kako sam već rekao da sam spreman i bez toga dokumenta pokrenuti taj ČASNI SUD, koji će, tj. SUD, biti u nadležnosti da se taj dokumenat pronadje i njegova autentičnost utvrdi. Ja ovdje javno izjavljujem da sam za to da se taj SUD pokrene. Ja sam da se zločini procesuiraju, utvrde, u kojem procesuiranju će se koristiti i jugoslavensa i hrvatska iseljenička dokumentacija, sa jednim pritiskom na srpsku današnju vladu da nam dadne na raspolaganje sve one ratne dokumente koje je "Narodna vlast" pod potkroviteljstvom Ozne, Udbe, Rankovića, Djilasa, Koče Popovića, naravno i Tita i druih, odnijela iz Jasenovca, Zagreba kao i drugih mjesta. Tek Tada se može imati jedan autentični predled u ratne dogadjaje.
Poštovana kolegice arca dok ovo pišem u pismeni dokumenat gledam kojeg je iznio davno pok. Vlaho A. Raic u svojoj knjigi " SAVEZNICI I N.D.H " koja je izisla u Argentini davne 1950 godine. On u toj knjizi iznosi u tančine koliko je hrvatskog zlata, srebra i drugih stvari otišlo u Švicersku. Radi se o milijunima vrijednosti koje se još uvijek - možda - nalaze deponirane i zaboravljene u švicerskim bankama.
Poštovana kolegice arca vi ni slutiti ne možete koliko papira, tinte i laži se napisalo kako je Poglavnik pokrao hrvatsko zalato i utekao, kao što mu se pripisuje da je prodao Dalmaciju i Istru, a nikada nitko ne spominje gruntovni ugovor i prijepis te prodaje i koliki je u totalu bio iznos te prodaje. Onima koji još u te priče vjeruju, preporučujem da prouče RAPALSKI UGOVOR iz 1920 godine i tko je sve potpisao da Istra, Zadar i druga hrvatska područja službeno pripadnu susjednoj zelji Italiji. Eto, arca, zato sam da se sve na stol stavi: Tita, Pavelića, Rankovića, Luburića, Djilasa, Mačeka, Dražu Mihailovića i sve one vojvode i političke komesare,itd.
Domobran
15.06.2009 20:44 h
dakle. Slazemo se. Onda idemo dalje. Osnujmo ČASNI SUD. Ne ostanimo samo na čula vidjela kazala. Što je za osuditi, treba osuditi. Što je za poždraviti, treba poždraviti. Ja sam za oboje.
misetic@sbcglobal.ne
16.06.2009 02:23 h
Ustaštvo...Cestitat je OTPORAŠU na hrabrosti pri donošenju tekstova koji će bar djelomično ponukat i druge da se jave (i objave) dokumente koje posjeduju u svojim arhivima. Što vas budu više napadali to si ti ,OTPORAŠU, VIŠE U PRAVU. A što se tiče Vašeg prijedloga o SUDU..., mala je vjerodostojnost njegova oživljenja, jer i oni što danas vladaju našom Domovinom kako sude i osudjuju hrvatske generale Domovinskog rata, oslobodjajući vojnike okupatorsko- četničke aramade,možemo samo zamisliti kako bi presudjivali povijesnim dogadjajima naše povijesti prošlog stoljeća. O nekom SUDU U DIJASPIRI,...vjerojatno bi završio kao što je završio i sud šezdesetih kada se 'sudilo"
danas pokojnom Srećku Roveru.
arca
16.06.2009 08:00 h
ovako, pregledala sam linkove koje nam je @sponzoras ponudio. Doduše, ponešto nabrzaka, ali dovoljno da uhvatim bit.
Kako stvari stoje, čini se da su rasni zakoni donešeni kao odraz težnje da se zaštiti vlastita rasa od eksploatacije druge rase, te time ojača vlastiti integritet.
Jest, za današnje vrijeme to je prilično čudno razmišljanje. No opet, potrebu donošenja tih zakona ne možemo promatrati u duhu današnjeg stupnja svijesti. Ukoliko su narodi koji su živjeli u to vrijeme smatrali da su im takvi zakoni potrebi, onda su i donešeni.
Što pokušavam reći? Mi ovdje osuđujemo prošlost, no svijet je još dan danas pun kojekakvih ortodoksnih zakona (koji su itekako rasni)....primjerice Islamskih i Židovskih. Ti narodi i njihovi predstavnici očito smatraju da su im ti zakoni potrebni, upravo iz istog razloga zbog kojih su u NDH (i drugdje, to ne smijemo zaboraviti) doneseni zakoni o kojima danas raspravljamo.
No, to ipak baca ponešto drugačije svjetlo na stanje stvari.
cvrkut
16.06.2009 08:10 h
Gospon...Otporaš! Kada budete gotovi sa feljtonom o ustašama bilo bi dobro započeti feljton o četnicima. 
))))))))
cvrkut
16.06.2009 08:18 h
Mislim na četnike koji su sustavno naseljavani u našoj domovini ,a ne one prekodrinske.Svima je poznato da su najveće kriminalce i ubojice srbijanski političari naseljavali u Hrvatskoj i davali im plaće i dobra radna mjesta većinom u Udbi ,miliciji i srodnim zanimanjima.Tako su kriminalci i ubojice postajali polako elitaši bogateći se na "drukanjima" pa i ubojstvima Hrvata.Njihovi potomci sa sličnim predizpozicijama danas uživaju blagodati Zagreba ,ali sami se otkrivaju naročito na ovakvim mjestima (bloger.hr) gdje njihova mržnja prema Hrvatskoj najviše dolazi do izražaja zahvaljujući skrivanju iza raznih nickova.Ima ih i ovdje i zato ti čerstitam na ovom feljtonu i očekujem gore pomenuti feljton radi "ljudi" koji ne znaju tko su i što su...ili znaju.
colonia.tino
16.06.2009 08:44 h
Otporaš, evo kad ste me već spomenili za odvjetnika, ja prihvaćam, ne samo zato što smatram kako svatko ima pravo na obranu, na poštenu obranu i pošteno suđenje, već zato što to treba istjerati do kraja.
Isto tako, podržavam ono što je u zadnjemkomentaru napisao ( predložio ) cvrkut.
To bi bilo zanimljivo, samim time što Vi zbog bogatog životnog i svakog drugog iskustva sigurno imate više saznanja o tome, nego mi manje iskusni ljudi.( ars longa vita brevis )
sponzoras
16.06.2009 10:31 h
Arca...nedvojbeno je da je stanje svijesti bilo drugačije prije 70 godina nego li danas. Ne samo u Hrvatskoj nego zasigurno u bilo kojoj drugoj zemlji svijeta...
Međutim, nemojmo zaboraviti da su rasni zakoni NDH gotovo su bili prekopirani od nacističkih Nurnberških zakona koje je dobio sam Hitler. Taj je zakon nazvan ZAKON O ZAŠTITI NJEMAČKE ČASTI I KRVI.
Kod rasnih zakona NDH, samo je umjesto "njemački" definirani "hrvatski".
Ako ćemo se složiti sa Otporašem da je ustaški pokret dijelom nastao i kao odgovor na četnička ugnjetavanja u Hercegovini, onda je vrlo čudno da se u rasnim zakonima jasno definiraju Židovi i Cigani kao nearijevske rase i manje vrijedne u odnosu na arijevsku rasu. Naime, u njima ništa ne piše o Srbima ???
Dakle, jasnije je da se ovdje ne radi samo o borbi protiv srpske hegemonije i težnji da se zaustavi teror na Hrvatima ,već o težnji da se hrvatski narod očisti od nepoželjnih rasa, konkretno Cigana i Židova.
Svijet je osudio nacizam i zakone koji je taj nacizam donosio, te onih koji su bili potpisnici tih zakona. Sama Njemačka danas se vrlo jasno i transparentno distancira od svoje povijesti i osuđuje je. Njemačke je danas demokratska država koja se ne srami priznati da je u njezinoj povijesti bilo mračnih i turobnih razdoblja i to je jedini put naprijed.
Ako ćemo mi Hrvati, pokušavati opravdavati rasne zakone koje je donosio Pavelić, kao nešto nužno u to vrijeme, onda je po meni to samo korak nazad na štetu svih nas.
Ponavljam i ovdje, Hrvati generalno nisu genocidan narod i vrlo smo prijateljski nastrojeni, što mogu potvrditi mnogi stranci koji dolaze ovdje.
Ali da imamo mrlje u svojoj povijesti, to stoji. No imaju ih svi, i Amerikanci i Englezi i Francuzi... Bitno je da se jasno postavimo i ukažemo da smo svjesni grešaka iz povijesti, a ne da ih stalno pokušavamo opravdati.
Na kraju krajeva, svijet je 15.01.1992. jasno rekao što misli o modernoj, demokratskoj, samostalnoj Hrvatskoj.
arca
16.06.2009 11:33 h
sponzorasu, pa ogradili smo se od rasnih zakona, svi po redu, jasno i glasno, nismo li?
Daljnja rasprava o Paveliću po meni služi u svrhu da se stvari postave u pravilan okvir. Po tumačenju tih zakona ispada da Pavelić nije izdao vlastiti narod, nego ga je štitio na način koji se u to vrijeme očigledno tolerirao.
Prema tome, preostaje nam razjasniti je li Pavelić (u duhu vremena) radio u ime interesa naroda ili svojih osobnih, ili nekih trećih, četvrtih, mješavine interesa, šatajaznam!?!????
Odnosno, prema tvom komentaru:
sponzoras
15.06.2009 15:22 h
Vi pretpostavljate da je Pavelić možda bio i prisiljen na taj potez. Ako je tako, onda je radio sebi u prilog a ne u prilog ljudi koji su živjeli na teritoriju NDH. Žrtvovao je ljude kako bi sačuvao svoje pozicije na čelu NDH, pri tom se pokoravajući i svojem savezniku Hitleru.
Pravi domoljub to nikada ne bi radio. Po meni, Pavelić je ispao samo obični oportunist koji se mudro sakrio iz krinke domoljublja, ne mareči o zaštiti ljudi u svojoj državi. Njegov potpis ispod rasnog zakona je dokaz.
Da ne bi bilo zabune, ponavljam: osobno, osuđujem sve zločine i zločince. Na da bismo ocijenili veličinu, težinu, obim itd. tih zločina, važan je kontekst.
U krajnjoj liniji, imao si pravo kada si rekao: ako je samo jedno židovsko dijete stradalo zbog nečijih ideala, u pitanju je zločin. Ništa ne može opravdati zločin, ni na pojedinačnoj, ni na lokalnoj (Tito, Pavelić i ostali), ni na sveukupnoj svjetskoj razini (Hitler, Staljin, to nam je poznato, ali Bush? U današnje vrijeme? Ajme majko..!!!!).
sponzoras
16.06.2009 11:57 h
Arca, ako gledamo na rasni zakon kao način koji se tolerirao u svrhu zaštite naroda, onda možemo u sličan kontekst staviti i rasizam u bivšim britanskim, francuskim, nizozemskim kolonijama,... jer se tada to smatralo u redu, pošto je sasvim bilo normalno da je bijeli čovjek superioran nad crnim.
Tek je kasnije kolektivna svijest porasla na viši nivo i takva mišljenja su odbačena, čak i zakonom zabranjeno iznošenje istih. Sve do današnjih dana, pa je tako rasizam jako osjetljiva tema i kazne su drakonske... ( znam to, vidio sam kad je žena dobila otkaz radi neslane rasističke šale na poslu). U mojem ugovoru u radu je pisalo jasno da se rasizam ne tolerira i da podliježe najstrožim sankcijama. Podsjećam, radilo se o britanskoj firmi, a zajedničko nama i Britancima je da imamo povijest rasizma... doduše oni puno, puno duže.
Represija ili demokracija? Ne, samo poštovanje i dignitet čovjeka.
Koji su motivi bili Ante Pavelića da privati i prekopira rasne zakone nacističke Njemačke? Kakva je prijetnja Hrvatskoj bila od strane Židova i Cigana ( uključujući njihovu djecu, žene, starce).. koja god, no jasno je da nije izabrao zapadnjačku demokraciju, već nacističku doktrinu pročiščavanja nacije od "nepoželjnih"..
Vrlo slično onome što smo vidjeli tijekom Domovinskog rata, politiku etničkog čiščenja u Bosni.
sponzoras
16.06.2009 11:59 h
A Bush je priča za sebe. Tu mogu samo reči "bravo američkom narodu!" što se riješio tog bolesnika.
Na Obami je još da se pokaže... pred njim je puno posla!
arca
16.06.2009 12:41 h
da, upravbo to: Koji su motivi bili Ante Pavelića da privati i prekopira rasne zakone nacističke Njemačke?
To je ono što bih ja voljela znati i što se nadam da će netko ovdje objasniti.
Uzgred, budući da si to zasigurno više upućen, zanima me kako se konkretno Britanija izjasnila po pitanju svoje prošlosti?
colonia.tino
16.06.2009 12:44 h
sponzoras. Ako bude američki narod čekao Obamu da raščisti sa prošlosti, bude se puno načekao.
Osobno je Obama u više navrata odbio otvoriti dosje BUSH, čime bi se dala mogućnost da eventualne istrage otpočnu, zadnji puta prije nekoliko dana. Nema kod američkih predsjednik prevelikih vrludanja, to je više manje politika kontinuiteta. U onom smislu, da je bivši predsjednik, uvijek predsjednik, i tako ga se poštuje, kod njih nije moguće da postoji netko poput Mesića, te da se na isti način obračunava sa mrtvim predhodnikom, narod bi takovoga odmah progutao.
Ne kažem da će Barackova politika biti ista, vjerujem da neće, jer je to gotovo nemoguće, ali da se neće ništa pokrenuti protiv Busha i ratnih ideologa, sasvim sigurno.
colonia.tino
16.06.2009 12:49 h
Glede " suđenja " u startu kao " odvjetnik " tražim da se odbiju ( kao dokaz ) bilo kakvi dokumenti nastali pod nadzorom komunističkog režima, niti je Tito mogao biti objektivan glede Pavelića, niti bi Pavelić bio objektivan u Titovom slučaju.
Još samo da nam je netko neutralan tko bi prosuđivao što se može prohvatiti kao dokaz i činjenica, a što je pak odraz osobnog afiniteta.
Kad osudimo poglavnika, red je kolega Otporas da otpočne suđenje Maršalu, Vi ga započinite u tom slučaju rado bi bila javni tužitelj ( državni odvjetnik ).
sponzoras
16.06.2009 12:59 h
broken, ne, svakako da se Obama neće baviti kopanjem po Bushevim greškama, mislim da ima više posla kako ih eventualno ispravio neke greške svojeg prethodnika, te na taj način indirektno dao do znanja što misli o Bushu i njegovoj politici.
sponzoras
16.06.2009 13:01 h
arca, o Britaniji i obračunavanju sa mračnom prošlošću ću pisati, neke stvari znam, no želim predočiti konkretne stvari kako ne bi bilo greške..
Domobran
16.06.2009 13:05 h
Poštovane kolege, procitao sam komentare i da ih je prevesti autentično na strane jezike, čitatelji - stranci - bi došli do zaključka da smo mi Hrvati uistinu uljudni i nadasve civilizirani ljudi. Zajednički polemiziramo o onome što nam je zajedničko, a mi, današnji naraštaji, mi smo samo naslijedili te zamršene stvari, koje su nam u najvećim slučajevima drugi nametnuli, te kamen bacili a ruku sakrili, kako bi mi danas tražili tko je manje a tko više kriv za jednu ili za drugu stvar.
Što se tiče ČASNOG SUDA do njega će doći, u to vas uvjeravam, kao što je hrvatski general Maks Luburić, Drinjanin, uvjeravao svoje vojnike i sljedbenike, da će netko iz ekipe OTPORA doći do slobodne Hrvatske ili sa mnom ili bez mene. Jer imamo ideju, kaže general Luburić.Tako i ja kažem, netko će doći do ovog ČASNOG SUDA, sa mnom ili bez mene, jer ideja je tu, samo je na nama da ju razradimo.
Cvrkut, vrlo dobra ideja. Prihvaćam ideju. Imam nešto podataka o tome. Kada se počme možemo to razvijati zajednički dok ne popunimo prazninu.
Hvala gospodine Mišetić. To stoji što ste rekli da je mala vjerodostojnost do njegova oživljavanja. Kao zreli ljudi i nadasve ljubitelji Hrvatske, pravde i ISTINE, na nama je dužnost da se to ostvari, kako nas nebi nadolazeći hrvatski novi naraštaji osudili i za nas rekli da: smo štuke pognuli glave i prešli preko tog mračnog poglavlla hrvatske prošlosti, a njima nismo ostevili građe kako bi se oni mogli što bolje snalaziti. Ruku na srce, zar mi koji smo se okupili oko ovog portala javno nemamo razloga(e) zamjeriti onim Hrvatima koji medju nama više nema, a iza sebe nisu ništa ostevili. Kako bi danas bilo lijepo da je Poglavnik nešto (konkretna) ostevio zapisano (osim njegova potpisa) i objesnio nama mlađima zašto je moralo doći do tog rasnog zakona. Zato čestitajmo sponzorašu da je pokrenio ovu točku, za koju sam osobno da se analizira do kraja, iz svih ugliva, a najmanje iz ugla mržnje i neke osvete.
sponzoras
16.06.2009 13:57 h
Hvala kolega Otporaš...Moram priznati da mi je drago kako je cijela diskusija krenula. Bitno je da se svi izdignemo iznad jeftinih krčmarskih prepucavanja i vrijeđanja bez obzira na točku gledišta i različitosti u razmišljanju, što je na žalost učestalo na ovom portalu, no eto, možemo i bez toga. Onako ljudski, civilizirano.
Naravno, pošto je ovo javni blog portal, moguće je da će se pridružiti i neki koji će pokušati i vrijeđanjem razbiti diskusiju, no i na to treba biti spreman i ignorirati takve pokušaje.
Koliko smo u stanju provjeriti vjerodostojnost dokumenata, ne znam, ovisno o dostupnosti izvora, a tko će u svemu biti neutralan sudionik, isto ne znam.. no imamo vremena.
Domobran
16.06.2009 14:18 h
sponzoras. Točno je što kažete: Bitno je da se izdignemo iznad jeftinih krčmarskih prepucavanja i vrijeđanja...Mi ćemo se izdići, jer nam je Hrvatska u interesu. A zajednički moramo raditi na tome da budno pratimo na one koji iz "velikog hrvatstva" žele među nas kost ubaciti. Mi imamo zadaću, i ja vam se osobno, kolega sponzoras, zahvaljujem, da nastavimo sa radom za otkrivanje ZLOČINA i pronalaženjem ISTINE. Mini ISTINA(E) neže smetati. Meni zločini smetaju. Idemo dalje.
Domobran
16.06.2009 17:11 h
Kolega Mišetić. Vaše bojazni glede ČASNOG SUDA su opravdane s gledišta ne hajnosti ljudi, u ovom slučaju nas Hrvata. Moja ideja je osnovati jedan ČASNI HRVATSKI SUD koji će potpuno biti neovisan (ne kao NDH) od državnog suda Hrvatske, kao na primjer ovdje u Ameriki, zadnji predsjednik Bush je osnovao posebni ured koji se zove "HOMELAND SECURITY" iako je postojala i postoji "FBI", što je znak da jedni druge nadziru. Državni Sud(ovi) uvijek rade za državu i moraju se prilagođavati državnim interesima. Sjetite se, ne znam koliko znate o tome, slučaja New Yorškog procesa Hrvatima u početku osamdesetih godina, u kojem je državni odvjetnik, tj. javni tužitelj Stuart Baskin bio potpuno pod utjecajem US ministarstva pravosuđa, a ovaj pod utjecajem Washingtona, tj. Bijele Kuće/vlade, koja je za interese Amerike tijesno suradjivala sa jugoslavenskom vladom iz Beograda, a ova Washingtonu dostavljala podatke o Hrvatima na sudu u New Yorku, a ovi iz Washingtona javnom tužiocu Baskinu, a ovaj federalnoj Sudkinji Konstance Motley, koja je bila 90% na strani javnog tužioca, iako 95% Amerikanaca misle da je njihov pravni sistem odvojen od države. Jest, kada država nije u pitanju. Oni Hrvati koji su bili na tom sudu to najbolje znaju. Zadnji od te New-Yorške grupe, je Ranko Primorac, oslobodjen je prije par godina.
Što se tiče sudjenja Srećka Rovera, pročitavši vaš komentar, odmah sam potražio te podatke i pronašao sam ih u "DRINI" br,1-3 1956 godine. Istina je što ste malo rekli o tome. Sada bih ja mogao o tome napisati i razloge i ishod tog suda. Samo bi oduzelo mnogo vremena za čitati našim dragim Hrvatima iz Domovine koji to prate. A vrijeme je novac, poslovica kaze. Pozdravlja vas Otporas.
sponzoras
16.06.2009 19:25 h
Susret Pavelića i Hitlera, dio filma...
http://www.youtube.com/watch?v=QlWRh...eature=related
arcanoid
16.06.2009 22:27 h
Otporaš. Sud časti, tužilaštvo, obranu možemo ovako vitrualno uspostaviti pa i porotu u bliku svih prisutnih. Možda i neke pouke i pravdu izvučemo ali mala je težina svega toga ako ostane samo na portalu.
Za pravo vjerodostojno rasvjetljavanje fame oko Pavelića, jedino na državnom nivou ima efekta.
matrixdc
16.06.2009 22:56 h
Umjesto "bistrenje pojmova" više bi priličilo "navlačenje majmuna"
Domobran
16.06.2009 23:05 h
arcanoid. Slažem se sa svime što ste rekli. Ja sam stavio "simbolicčno". Rijetki su slučajevi da je država pokrenula otvoranje nekih procesa, pogotovu ako je to u interesu države da do toga novog procesa ne dodje. Javno mnijenje/mišljenje prisili državu/vlast da do tog procesa dođe. Dragi kolega mi to možemo učiniti. To od nas traže naši budući naraštaji koji manje znaju o ovoj temi nego mi danas. Ja bih već sada mogao upriti prstom tko bi mogao biti protiv toga.
Kolega arcanoid ništa se preko noći nije riješilo niti dogodilo. Kinenska poslovica kaže: Šta čovjek treba najprije učiniti da pripješači 10.000 koraka. Odgovor je: napraviti prvi korak. Tako i ovdje. Ideja je tu. Prvi korak je tu. Okrivljenik (iako je već pedest godina mrtav) je tu. "Dokazi" su tu. Javni tužioci već poredani i čekaju. Porotu ćemo pronaći, pa ako ustreba uvest ćemo ih iz susjedne države Srbije. Mi smo tu. Dobra volja je tu. Ne želim da se "našeg" Pavelića smatra kao Tita. Danas je GN lokica odgovorila zippo da njezin Tito nije nikada bio sudjen te da nije kriv. Ja hoću da naš Pavelić bude sudjen i da se na sudu iznesu sva njegova krivična djela po kojima se može pronaći krivim ili biti oslobodjen. Osobno ću biti podjednako zadovoljan porotovom odlukom. Mislim da se razumijemo i radimo na tome da se ostvari za dobrobit sviju nas. Tada će nas svak cijeniti i poštivati, a ponajviše povijest.
arca
16.06.2009 23:57 h
otporaš, pa ako je stvar u tome da na ovom našem virtualnom sudu trebamo ocjeniti je li Pavelić u pravnom smislu (jer ovo je sud, makar i virtualni, zar ne?) kriv ili nije kriv, odgovor je vrlo jednostavan:
Nije kriv.
Obrazloženje: Pavelić je djelovao na osnovu zakona donešinih u pravnoj i regularnoj državi.
Mi se danas nad tim zakonima možemo i zgražati, no oni su bili punopravni i regularni. To je činjenica.
S Titom je druga stvar. Nakon uspostave njegove države postavljen je zakon koji je fiktivno regulirao ljudska prava i slobobode.
Fiktivno, naglašavam, jer pod okriljem istog počinjeni su nevjerojatni zločini.
Zaključak:
Pavelić je djelovao u okviru Zakona i na temelju ovlasti koje su njime regulirane.
Tito nije djelovao u okviru Zakona, nego suprotno njegovim stavkama.
S pravne strane u svakom sudskom procesu to bi bilo savršeno jasno, toliko da bi to i svaki početnik riješio bez problema.
sponzoras
17.06.2009 00:02 h
arca, točno, po toj logici ni Adolf Hitler nije kriv kada govorimo o stanju u Njemačkoj s kraja 30tih i za vrijeme 2. svjetskog rata, jer je donio rasne zakone koje je i sprovodio. Dakle, nije bilo kršenje zakona...
sponzoras
17.06.2009 00:06 h
ali.., mi ovdje pokušavamo utvrditi ulogu ustaškog pokreta u NDH i kreiranje hrvatske povijesti u hrvatskoj državi za vrijeme 2. svj. rata, te koliko je štete ili koristi Pavelićeva rabota nanijela Hrvatskoj u nastavku povijesti.
arca
17.06.2009 00:55 h
točno, zakonski nije. Moral je druga priča. I podosta ludila. I kalkulacije, manipulacije i drugih stvari.
E sad, bilo bi zgodno kalkulirati što bi bilo da se Pavelić nije spandžao s Hitlerom? Hrvatska bi svjedno bila zgažena od Hitlera i Mussolinija. I to je također činjenica o kojoj valja voditi računa.
Bi li broj žrtava u tom slučaju bio veći? Postoji li mogućnost da je Pavelić eventualno odabrao manje zlo?
Otporaš
17.06.2009 02:21 h
sponzoras. Bez sumnje uspjeli ste otvoriti jednu jako zanimljivu temu. Osobno nisam protiv razglabanja te teme. Naprotiv. Sve što bih ovdje zamolio, i to javno, GN i ostale da se o ovoj temo raspravlja trijezno i sa željom da saznamo o toj temi više nego znamo. Kako kažete da "mi (to mi se svidja "MI", moja opaska) ovdje pokušavamo utvrditi ulogu ustaškog pokreta u NDH i kreiranje (činjenica,moja opaska) hrvatske povijesti u hrvatskoj državi (NDH, to mi se dopada, jer je bila uistinu Hrvatska Država a ne Španjolska ili Kinenska ili nečija druga,moja opaska) za vrijeme 2. svj. rata..."
Ali, kolega sponzoras, kolegica arca, je u potpunom pravu kada kaže da se treba kalkulirati: "šta bi bilo da se Pavelić nije spandžao s Hitlerom"? E to je ono što uistinu mi Hrvati trebam vrlo dobro proučiti, i to iz već odigranih činjenica koje mi više ne možemo mjenjati niti izmjeniti. Ako ste pomno pratili opise generala Drinjanina, mogli ste iz prve ruke uočiti kuda je vodila tadašnja politika koja je dominirala u Hrvatskoj, tj. politika HSS-e. Poznato je da Maček nije htio rata, tj. htio je status quo, sačuvanje Jugoslavije. Poznato je da je Jugoslavija stupila Trojnom Paktu kojeg je potpisala 25 ožujka 1941 god., a dr. Maček, kao ministar jugoslavenske vlade, dao privolu i poslao svojeg ministarskog kolegu Cincara Markovića da potpiše taj pakt u ime jugoslavenske vlade. Prije nekoliko brojeva u temi USTAŠTVO general Drinjanin piše kako je našao na Mačekovu stolu u spavaćoj sobi poklonjeni pištolj direktno od Hitlera, s molbom da preuzme vlast/kormilo Hrvatske Države. Maček je zadržao pištolj a odbio je uzeti kormilo Hrvatske Države u svoje ruke, sve u interesu spašavanja Jugoslavije.
Eto šta bi bilo da nije bilo dra. Ante Pavelića, Poglavnika. Jugoslavija bi ostala Jugoslavija. KPJ je po naredjenju Staljina i Moskve već počela pozivati svoje sakrivene komunističke ćelije na ustanke. Banovina Hrvatska bi bila samo na papiru. Seljačka Zaštita pod vodstvom dra. Mačeka bi se stopila pod zapovjedništvo pukovnika Draže Mihailovića, a Zaštitari, tj. hrvatskim vojnicima koji bi bili u Zaštiti nabila bi im se srpska šajkača na glavu, stupali bi pod srpskom zastavom, pjevale bi se srpske solunske pjesme, svirala bi se himna Ej Slaveni, itd. To bi bio konac NAŠE SLAVE DJEDOVINO!
colonia.tino
17.06.2009 10:52 h
Teško je o tome razgovarati čisto pravno gledano, jer nacistički pokret je doživio svoju pravnu osudu i u Nunbergu. Da je bio živ i Hitler bi bez dvojbe bio bi osuđen na smrt. Ali čak i da nije bilo tog procesa, srećom bilo je, ne bismio imali nikakve dvojbe o naravi nacizma, neznam zašto je teško shvatiti da jedan desni intelektualac, građanin, ili novinar, obični mali čovjek, sasvim svejedno, može biti žestoki protivnik komunizma, a da ga odmah ne etiketiraju fašistom, iako istodobno žestoki protivnik fašizma? Takvo razmišljanje mi nikada nije bilo jasno. Poznato je da ostaci totalitarnog mentaliteta sve one koji se s njima ne slažu, pogotovo ako su desne orijentacije, proglašavaju fašistima, što vidimo iz pisanja nekoliko nesretnika i na ovom portalu, to je tužno, koliko i tragikomično.
Paveliću se nikada nije sudilo, ako naravno ne smatramo da su komunistički sudovi vjerodostojni, na njima je osuđen i potpuno nedužni čovjek, Alojzije Stpinac. Zato je i hrvatska država nakon uspostave, 1992. godine poništila proces Alojziju Stepincu, te ga rehabilitirala, da ne govorimo o Crkvi, Crkva ga nikada nije ni osudila.
Mi sigurno ovdje nećemo dokazati Pavelićevu nedužnost, ali ćemo pokušati vidjeti u kojem kontekstu se sve to dogodilo i zašto se to sve pobogu dogodilo. Zar je doista moralo tako biti ?
sponzoras
17.06.2009 12:03 h
Broken, u mojem slučaju deklariranje kao lijevo orijentiranog građana često završava etiketiranjem "komunist", "postkomunist" i sl... što je odraz neznanja iili nedostatka želje da se znanje absorbira. Ljevica je sastavni dio svake demokracije, pa i one koja nema komunističku prošlost.. no to eto, nekima nije i neće biti jasno. A bar danas je lako sebe educirati!
Naravno da se neću složiti sa nekim desnim stajalištima, no niti zagovaram totalitarizam, što pak je zajednička odlika ekstremnih lijevica i desnica. Dakle, ekstremizam i radikalizam je out!
Zašto se Pavelić priklonio Hitleru i nacističkoj ideji? Možemo nagađati ili pretpostavljati.Naime, bitno je razlučiti sukob Ustaša i Četnika u Hercegovini, razloge zašto je ustaški pokret nastao kao odgovor na četničko nasilje, te objasniti odluku da se hrvatski narod pročisti od "nepoželjnih" Židova i Cigana, ali i onih Hrvata koji nisu prihvatili ustaški zakon. A pročiščenje je dolazilo u obliku zatvaranja i likvidiranja.
Moguće je da je Pavelić prihvatio Hitlerovu ideju iz razloga da zaštiti čistu hrvatsku rasu, na uzoru
na ideju koju je sprovodio Hitler u Njemačkoj, no time je potpisao lišavanje slobode i smrtnu kaznu onim Hrvatima
koji nisu po njegovom zakonu bili dovoljno, Hrvati! Dakle, tu se radilo o čistom žrtvovanju ljudskih života u ime ideje. Ali čije, Paveličeve ili Hitlerove?
Daljnje udovoljavanje Hitleru je jasno iz činjenice da su vojnici NDH sudjelovali u napadu na Rusiju o čemu postoje
dokumenti pa čak i video snimke. Znamo da su Hitler i Staljin poptisali pakt o nenapadanju, koji je Hitler kasnije
prekršio pa je došlo do sukoba dva totalitarna režima, nacističkog i komunističkog.
NDH je između ostaloga objavila rat i SADu! Je li to bila želja Paveliča? Nekako nisam previše uvjere u to, mislim da je to bilo po nalogu njegova šefa Adolfa! No možda griješim... ali ako se Pavelić borio protiv komunista i četnika u ime slobodne Hrvatske, kako onda tu objasniti i objavljivanje rata zapadnim silama koje su bila treća strana, a sam Pavelić ih je odabrao kao svoje neprijatelje..
Otporaš
17.06.2009 12:16 h
broken, Točno je što ste rekli. Mi Hrvati smo drugačiji od drugih naroda. I neka smo! Zato nam treba jedno vremensko razdoblje malo poduže za preodgoj, jer smo kroz stoljeća plovili u tuđim vodama/idejama i nestajali pod imenima kao stranci u svojoj vlastitoj rođenoj zemlji Hrvatskoj.
Komentator Mišetić je spomenuo da bi bila mala vjerpdpstpjnost njegova oživljenja,tj. ČASNOG SUDA, te je spomenio SUD U DIASPORI SREĆKA ROVERA. To me je odmah potaklo da potražim dokumentaciju o tome i, fala dragome Bogu, pronašao sam ju. Ishod sudskog izvještaja je jako dugačak. Ja ću samo iznijeti sažeto, u kratkim crtama, šta je bilo, da se nikada ne zaboravi tadašnja, prije 50 godina i više, pismena tehnika dopisivanja, pošta zračnim ili morskim putem, rijetko telefonske veze, ali ipak se uspijelo. Po svoj prilici, tadašnji Hrvati koji su taj SUD ČASTI za specifičnu stvar stvorili, danas više nisu na životu, ali su iza sebe ostevili jednu nadasve veliku vrlinu hrvatske tradicije poštenja, gdje su se držali one: AKO HOĆU LAKO ĆU, AKO NEĆU KAKO ĆU!
Pok. Srećko Rover je bio vodič jedne skupine hrvatskih vojnika koji su u " AKCIJA DESETI TRAVANJ " pošli u domovinu se prikljuciti već postojećim postrojbama u hrvatskim šumama koji su se borili za oslobodjenje Hrvatske. Ozna ih je uhapsila kao i sve ostale skupine. Na sudu u Zagrebu 1948. godine bilo je nedokazani priča da ih je izdao Srećko Rover "BIMBO". To je bila jedna vrlo produktivna Oznaška smicalica kako zavaditi ostale Hrvate u emigraciji. U to poslljeratno vrlo ne snalazeće vrijeme za razbacane Hrvate po svijetu, ta Oznaška smicalica je pala na plodno polje, posijala sumnju među Hrvate, tako ih svadila i polarizirala. Sumnja je pala na Srećka Rovera da je špijun, da radi za Oznu i da je on taj uz još jednog Zlatara koji su svoje drugove izdali i predali u ruke Ozne. Pošto je Srećko Rover pristupio Ustaškom Pokretu još davne 1939. godine i bio je medju prvim Ustašama koji su umaršlirali u Sarajevo 23 travnja 1941 god., kao i medju prvima u osnutku Crne Legije. Kao takav bio je poznat kao jedan odvažni hrvatski Domoljub i borac. Na sve te negativne glasine protiv Srećka Rovera i sami Poglavnik je povjerovao Oznaškim smicalicama, te isključio istoga iz ustaških redova i javno ga preko novina optužio kao izdajnika. Na ovu odluku Poglavnika general Maks Luburić je energično prosvjedovao, što je, uz podjelu Bosne sa Stojadinovićem, uzrokovalo razlaz između ova dva hrvatska velikana.
Tada je na incijativu generala Luburića bio stvoren ČASNI SUD od osoba i sa jedne i sa druge strane. Sud naravno nije imao nikakove juridističke snage, ali je svakako imao dovoljno moralne snage da shladi poljuljale duhove medju Hrvatima, koliko toliko.
Kada je preživjeli iz Kavranove Grupe, Ivan Prusac napisao 1967 godine knjigu "TRAGEDIJA KAVRANA I DRUGOVA" u njoj je donekle rasvijetlio ulogu "BIMBO" kao vodič i jasno podvukao da je Srećko Rover nevin.
Eto šta može jedan simbolike radi ČASNI SUD napraviti. Mi danas u kompjutorsko doba možemo kamokud više i efikasnije napraviti, i, možda, za primjer biti prvi u svijetu koji su takvo nešto napravili.
Ja ću nastaviti završiti opise generala Drinjanina o "Povodom smrti dra. V. Mačeka" ubrzo, te ću iznijeti svima na uvid moj mali nacrt kako ja to zamišljam, kojega bi svi zajednički trebali srediti i urediti kao jednu lijepu curicu za vjenčanje. S poštovanjem, pozdravlja vas Otporaš.
colonia.tino
17.06.2009 12:35 h
Idemo od Rusije sponzoras. U napadu na Rusiju sudjelovao je veliki broj ljudi ( gotovo iz cijele Europe ), čak je Britanija ( preko kraljevske obitelji ) sakupila velike dobrovoljačke postrojbe koje bi se pridružile Hitlerovoj kampanji proti SSSR-a., Churchil, koji nije volio Staljina, ali nije htio rušiti savezništvo, je to stopirao u zadnji trenutak .
U Americi, Joseph Kennedy ( otac predsjednika Kennedya, koji nije bio oličenje dobra kako to povijest romantično želi reći, s ozirom da mafija nikada nije ima veći utjecaj na društvo nego za njegovo vrijeme, pa čak i na WHITE HOUSE ) je predlagao Roosveltu i Hooveru ( najmoćnijem Amerikancu 20 stoljeća ) da se udruže sa Hitlerom. Da nije bilo napada na Poljsku i rata sa Europom, Hitler bi lako našao saveznika u SAD-u ali i Britaniji,. Da li bi u tom slučaju njegov režim bio manje zločinački ? Naravno da ne bi.
Rasni zakoni silom su nametnuti Hrvatskoj, međutim za to nema opravdanja, po meni Pavelić je trebao u šumu, slijedilo bi ga 90 posto Hrvata a na kraju rata Hrvatska bi postojala, time bi uništio relativno ništavan Titov pokret u svom samom početku ( u početku bilo je tek stotinjak fanatika u tom pokretu ). Međutim, bilo je tako, kako je bilo. Naravno, sukobi četnika i ustaša na Drini i Hercegovini nešto su drugo od režima, režim je bio preslikan iz Berlina, nažalost, prislino, ali onda se trebalo boriti gerilski, a ne pristajati na to. NDH ne bi postojala i bila bi uništena da je Pavelić odbio Hitlera, ali bi postojala Hrvatska nakon rata, a Pavelić bi bio hrvatski De Guele.
Jasno da etiketirati nekoga fašistom ili komunistom zbog drugačijeg mišljenja nije u najmanju ruku koretno, ti vrlo dobro znaš, kako smo se postavili prema tome.
Ne samo da je ljevica u demokraciji legitimna, ona je neophodna, bez demokratske ljevice demokracije nema. Ja se nadam da ćeš ti kao intelektualac se također znati postaviti prema onima koji bi mene ili nekog sličnog etiketirali kao fašistu, te bi bilo super kada bi ti u svom tekstu iznio vlastiti stav prema drugom totalitarizmu, drugom zlu ( u komentarima si to učinio, svaka čast ), Titovom režimu. Naime, tebi je sigurno jasno kakav je to režim bio i tko je najodgovorniji za njegovu provedbu.
Domobran
17.06.2009 12:36 h
sponzoras. Skoro bih se zakleo da nas isti jadi muče: zašto ovo, zašto ono. Zašto je Pavelić objavio rat Ameriki? Taj čin se mora do temelja analizirati. Poznato je kada netko nekome objavi rat, da se tada sukobljuju dvije vojske i evo ti krvi do kljena, mesa na vagone i ruševina sela i gradova. To je prva i logična činjenica. Druga činjenica je ta da nikada nije došlo do vojničkih sukoba izmedju dvije "zaraćene" vojske, američke s jedne i hrvatske s druge strane.
Šta je u stvari bilo, to sam tek shvatio u početku 1968. godine dok sam još živio u Parizu. Tada je Henry Kissinger kao šef američke diplomacije, s jedne strane, i medjunarodni pritisak s druge strane, sazvao konferenciju za MIR izmedju južnog Vjetnama i USA, bez dozvole pristupa Vijet-Kongu u toj konferenciji. Amerika ne želi da Vijet-Kong sudjeluje jer ga Amerika ne priznaje. Koga Amerika ne priznaje, s njim ne želi ni razgovarati. Mi Hrvati to najbolje znamo, jer nas nitko nije htio priznati te s nama ni razgovarati. Tada je Vijet-Kong navijestio rat Ameriki i na taj način ju prisilio na razgovore i pregovore. Kako Amerika nije htijela priznati Hrvatsku 1941 godine, vlada NDH je vjerojatno znala za te medjunarodne diplomatske poteze kojima se sve diplomacije svijeta služe, pa je jednostavno, simbolički, navijestila rat Ameriki, kao što i mi nastojim simbolički osnovati ovaj ČASNI SUD.
sponzoras
17.06.2009 12:58 h
Za sada moram samo reči da antifašistički pokret nije bio ništavan i svakako je bio reakcija na zlo nacizma koje se nadvilo nad Europom. Samo za ilustraciju Iz Međimurja je masa ljudi zbjegla pred mađarskim nacistima u područja Kalnika i tamo osnovala odrede koji su se borili protiv nacista. Moj djed kao 20 godišnjak je prisilno regrutiran u mađarsku vojsku i poslan u Sibir, s obzirom da je živio tik do granice i imao je mađarsko prezime.
No, tema NOBa je sasvim nešto drugo i toga ćemo se svakako detaljnije dotaknuti.. za sada ne bih rastegao temu previše.
Što bi bilo da se Pavelić odmetnuo u šume i suprotstavio se nacistima? Eh sad, iz ove pozicije teško je o tome govoriti, kao i što bi bilo da je prihvatio suradnju lojalnih Srba u NDH koji su nakon 10.4.41. sami ponudili suradnju... no Pavelić ih je odbio i diskriminirao.
Nije li i sam Budak u Gospiću izjavio da trećinu Srba u Hrvatskoj treba pobiti, trećinu raseliti a trećinu pokrstiti?
colonia.tino
17.06.2009 13:22 h
Ne, u početku Titov pokret nije raspolagao sa više od 100-tinjak ljudi, ali je antifašistički pokret bio jak i jačao je u Dalmaciji pogotovo, tak kasnije sve je stavljeno pod isti nadzor. Ja nikada ne poistvjećujem antifašizam sa komunizmom.
Što bi bilo, kad bi bilo, da bi bilo - nije bilo, pa se slažem da je iracinalno o tome rezmišljati.
arca
17.06.2009 14:58 h
citat:
Rasni zakoni silom su nametnuti Hrvatskoj, međutim za to nema opravdanja, po meni Pavelić je trebao u šumu, slijedilo bi ga 90 posto Hrvata a na kraju rata Hrvatska bi postojala...
Dobro zvuči, ali pitanje je, bi li to bilo 'tehnički' izvedivo? u tom slučaju morao bi se istodobno boriti protiv nacista i Srba, budući da se s njima nije htio spanđati. Onda bi nacisti osim Židova i Cigana tamanili i odmetnute Hrvate, a njihove obitelji slali bi u konc logore. Koliko bi to tek žrtava bilo?
Meni izgleda da je kad sve skupa zbrojiš, negdje morao pregrist....
sponzoras
17.06.2009 15:18 h
Mogao je, da...isto tako preuzeti kontrolu nad antifašističkim pokretom da je htio.. pa i prihvatiti suradnju lojalnih Srba.
Pri tom ne smijemo zaboraviti da nisu svi Srbi ni tada bili od reda četnici. A ni činjenicu da je unutar Kraljevine SHS, Hrvatska i prije NDH uspjela izboriti svojevrsnu autonomiju, korak bliže samostalnosti.
Možda, kažem možda, da je Pavelić stao na stranu antifašista i prigrlio lojalne Srbe i Židove, tko zna kako bi tijek povijesti tekao dalje...
Međutim stao je na stranu ultimativnog zla, a to zlo je pobijeđeno...
Da je nacizam kojim slučajem pobijedio, možete li zamisliti kako bi današnja Europa izgledala, očiščena i filtrirana od nepoželjnih. Nekako sumnjam da bi mi sada ovdje razglabali o demokraciji i ljudskim pravima.
Bojim se da mnogi od nas ne bi ni bili rođeni.
arcanoid
17.06.2009 22:39 h
sponzoras. Pavelić je na samom kraju rata, dok se već nazirao ishod imao priliku priječi na stranu saveznika ali eto, nije to napravio. Zvali su ga a odbijanjem je napravio veliku grešku. Povijest bi se danas inače drugačije čitala.
Kao prvo, Jugoslavija se ne bi osnovala bez obzira na svoje avnoje, zavnohe i kojekakve deklaracije. O njemu se ne bi moglo govoriti kao o pripadniku nacizma ili fašizma bez obzira na ono što je napravio. Tito ne bi mogao manipulirati s prvim izborima i uspostaviti komunističku diktaturu. Blajburg se ne bi dogodio jer ne bi bilo potreba za zbjegom naroda pred partizanima.
Greška što je ostao dosljedan Hitleru umjesto da se preobukao kao svojedobno četnici. Danas ne bi imali potrebu kopati po NDH jer bi povijest bila već ispravno napisana. Ovako su je pisali pobjednici kao i uvijek a vidim kako su ju napisali. Veliki dio naroda ne zna pravu podlogu svega i duboko usađenu krivnju zbog ustaša. Pa 45 godina su nas komunisti kljukali onako kako su htjeli.
I još nešto Sponzoras, pitam se koliko ih do danas nije rođeno obzirom da se Blajburg dogodio?
Domobran
17.06.2009 23:51 h
arcanoid. Upravo tako. Imao sam na umu se toga dotaknuti sto nije rečeno da neću kada dodje vrijeme. Moja je supruga francuskinja skoro, približava se, pedest godina. Često puta smo imali "Kačićev ugodni razgovor" o Marsalu Petain-u koji je bio saveznik Hitlera. Mnogi Francuzi ga ne voli poradi tih veza sa Hitlerom. Kada je Francuska oslobodjena 25 kolovoza 1944. godine, Petain je pao u nemilost. Kasnije je bio uhićen i sudjen za sva stradanja i pokolje u Francuskoj. Sud je dugo trajao. Njegova obrana je bila da se on nije mogao oprijeti Hitlerovoj vojnoj sili, a da bi spasio što više francuskih života, odlučio se je na suradnju s Hitlerom. Mnogi ti spašeni Francuzi su kasnije otišli u Francuski Narodni Otpor, La Resistance Francaise, i generalu De Gaulle-u pomogli osloboditi Francusku. Ta njegova tvrdnja se je uveliko uzela u obzir i on je, Marsal Petain, bio oslobodjen svake krivnje 1951. godine.
Dragi kolega arcanoid to je upravo to što ja hoću, a po komentarima vidim da su i drugi mnogo zainteresirani, stvoriti jedan ČASNI SUD, optužiti dra. Antu Pavelića, napraviti optužbu protiv njega, baziranu na svim onim krivičnim djelima koji bi mogli imati pravnu podlogu. Čim ja završim opise generala Drinjanina, ne bih ih želio izostaviti, pripremiću osobno jednu optužbu protiv dra. Pavelića, dati ju svima vama na uvid, pregled, na izmijenu i popunjanje, sve dok se svi ne složimo i zaključimo zajednički da se svi slažemo. Tada će nam to biti službeni dokumenat po kojem ćemo se ravnati i do kojeg ćemo se svi zajednički držati.
sponzoras
18.06.2009 08:27 h
Da, zanimljiva je ta činjenica kako Pavelić nije i po drugi put "kompromitirao" sebe i pokušao po drugi put raditi nešto za svoj narod. Ovdje tvrdite da je pakt sa Hitlerom bio na nekin način izbjegavanje manjeg zla, a kada je bilo očito da će saveznici razbiti naciste, Pavelić nije opet u ime svog naroda napravio korak koje je mogao, preći na stranu saveznika.... tko zna, vrlo je moguće da se tada Bleiburg ne bi ni dogodio. ??
Koje su to strasti i vjerovanja nagnale Pavelića da ne zaštiti svoj narod pred sudom pobjednika rata?
Na kraju krajeva, tko zna da li bi bio pobjednik i drugačije interpretiran u povijesti da je to učinio.
Nitko normalan danas ne odobrava masovni pokolj Japanaca u Hiroshimi i Nagasakiju, ni u SADu ni u svijetu, a opet taj čin je zaustavio rat.
Domobran
18.06.2009 14:00 h
sponzoras. Vi dobro zborite, ali kako to promijeniti, danas, poslije skoro 70 godina. Mi to iz današnjeg ugla gledamo, što je u jednu ruko dobro. Da smo tada, u to doba, živjelu tu, sa tim izmješanim vojskama, do zubi naoružana, gdje se nije znalo tko pije ni tko plaća, tada bi se mi svrstavali u one tabore/grupe koje bi nam najviše odgovarale; vi bi po svoj prilici otišli u partizane NOB a ja u hrvatsku vojsku HOS, kao što je to bio slučaj u prošlom Domovinskom ratu. Teško je ostati (biti) ravnodušan u takovim okolnostima.
Nami su, dragi moj kolega sponzoras, naši očevi ostevili jedan VELIKI SVEŽANJ zamršenih zagonetkih u kojima se danas skoro ni ne snalazimo. Ako ćemo zajedno živjeti u zajedničkoj zemlji Hrvatskoj, onda je neminovno potrebno da i zajednički prilazimo tom SVEŽNJU neriješenih zagonetka i pronadjemo tko je bio manje a tko više kriv k pristupu NOB i HOS i zašto su se borili jedni a zašto drugi. To je imperativ svega i spreman sam podmetnuti moja, već ostarijela, leđa i priključiti se onim Hrvatima sa dobrom voljom u pronalasku odgovora.
HRVATSKA I USTAŠTVO / PROCES PROTIV POGLAVNIKA
Susret Adolfa Hitlera i dr..Ante Pavelića,1942. Poglavnik posjećuje Führera prilikom obilaska istočnog fronta!
HRVATSKA I USTAŠTVO (52) posebni prilig (bistrenje pojmova)
Ja sam za Hrvrvatsk Državu u kojoj ima mjesta svakome Hrvatu koji je voljan se žrtvovati za slobodu Hrvatske, a ne za ovaj ili onaj politički režim, kaže Maks Luburić, general Drinjanin.
(1) Molim cijenjenje GN kao i sve koji prate ove opise i temu USTAŠTVO da uzmu u obzir da bi zadnji br. 50 trebao biti broj 51. Potkrala se pogreška u tipkanju koju nisam primijetio. Kada sam primijetio bilo je već kasno.
(2) Obzirom na komentare koji su proizišli u temi USTAŠTVO povodom rasizma i rasističkih zakona koji su postojali za vrijeme NDH a koje je potpisao Poglavnik dr. Ante Pavelić, za koje se je malo ili nimalo čulo, a za sigurno tim istim rasističkim zakonima se do danas nije prišlo sa pravničke strane, te zahvaljujući kolegi sponzorašu što je pokrenuo ovo, koliko vruće toliko i zagonetno, pitanje. Također ovdje nadodajem da je Odredba Rasnih Zakona ukinuta 3 svibnja 1945.
(3) Nije tajna ovdje spomenuti da je srpska kraljevska vlada dra. Antu Pavelića dva (2) puta osudila na smrt, i to u odsustvu i bez njegova sudjelovanja na suda.
(4) Treći put francuska vlada ga je takodjer, poslije atentata na kralja Aleksandra jugoslavenskog, osudila na smrt u odsustvu.
(5) Predlažem da mi GN (u to vrijeme kratica GN je značila "Građani Novinari", mo, Otporaš) koji sebe smatramo iskrenima i nadasve poštenima, osnujemo jedan, simbolike radi, ČASNI SUD, koji bi trebao djelovati onim načinima kojima se služe pravni sudovi, te pripremiti optužnicu protiv dra. Ante Pavelića, staviti njegovo ime pred taj ČASNI SUD, razmotriti i razmatrati sva njegova krivična djela, iako bi to opet sve bilo po četvrti puta u odsustvu, barem bi u ovom slučaju bio naš hrvatski ČASNI SUD, na usporedbu prošlih sudova koji nisu bili naši hrvatski sudovi.
(6) Kao inicijator i pokretač ovog simboličnog pravnog postupka, predlažem GN kao glavni javni tužetelji, poput Jakova Blaževića kardinalu Stepincu: sponzora, matrix, lokica, kumjura ako već nije unutra, Janica, a sve se to može izmijeniti po zelji i potrebi vas sami tamo na terenu.
(7) Opet, kao inicijator i pokretač ovog simboličnog pravnog postupka, predlažem GN kao glavni odvjetnici obrane: broken, colonia.tino, arcanoid, zippo, a sve se to može izmijeniti po želji i potrebi vas sami tamo na terenu.
(8) Ja, Otporaš, stavljam se na raspolaganje i jednima i drugima za dostaviti im one materijale koje posjedujem a koji bi njima trebali za što bolje i svrhodnije sprovesti ovaj ČASNI SUD u djelo, a ne u neku lakrdiju, tako, kao zreli ljudi, usto i odgovrni, pročesljamo, procesuiramo do temelja ovu tabu temu, ili kako ju tko hoće nazvati, meni je svjedno, te dodjemo do zajedničke konačne točke, koju ćemo zajednički staviti, a sve ostalo poslije ovoga ostaviti povijeti i povjesničarima.
(9) Budimo civilizirani i slijedimo kurs civiliziranih naroda. Sjetimo se slučaja francuskog časnika Dreyfusa, koji je 1894 bio optužen kao špijun, te tek nakon njgove smrti, rodoljubni Francuzi su se potrudili, sastavili ovakav ili sličan ČASNI SUD, pročesljali sve: ZA I PROTIV, te stavili taj slučaj iza sebe, povjesničarima, tako da tim pocijepanim slučajem medju Francuzima rasterete nove naraštaje.
(10) Otporaš vas čeka. Hvala.
Objavljeno: 15.06.2009. u 18:07h
Broj otvaranja uratka - Prvih 24h: 1556
dobra ideja,
arca
15.06.2009 19:46 h
no prije svega, trebalo bi utvrditi autentičnost tog dokumenta.
Bez toga o tome se možemo izjašnjavati samo teoretski, a bojim se da je to nedostatno. Naime, stranica s koje je prenesen link na taj dokument ili 'dokument' općenito je sumnjiva, što ostavlja mjesta mnogim dvojbama.
Kolega,
sponzoras
15.06.2009 20:22 h
odličan projekt.
Za početak mogu navesti da je cijeli rasni zakon NDH objavljen u "Hrvatskom Narodu", glasilu Hrvatskog Ustaškog Pokreta, u Zagrebu, broj 80., od 3.V.1941.
Na stranici www.crohis.com nalaze se mnogi dokumenti iz hrvatske povijesti, pa tako i dio rasnih zakona.... ne garantiram da je ovdje sve navedeno.
http://www.crohis.com/izvori/ustzk.pdf - potreban vam je PDF preglednik za čitanje.
Ako vam je lakše možete vidjeti kopiju zakona koju je administrator na stranici HSPa objavio.
http://hsp.makeforum.org/rasni-zakoni-u-ndh-t471.html
Korisno je reči da je izvor u ovo slučaju knjiga "Ustaša - dokumenti" (uredio P. Požar).
matrixdc
15.06.2009 20:22 h
srećom da nema trojbi ili nekih drugih sumnji :-))
sponzoras
15.06.2009 20:36 h
http://hr.wikipedia.org/wiki/Povijes...(Matkovi%C4%87)
Domobran
15.06.2009 20:40 h
arca. Potpuno se slažem, da treba prije svega utvrditi autentičnost tog dokumenta. I bez toga, arca, ja sam spreman učiniti što god čovjeku je moguće da se stvari stave na čistac. Ne tvrdim da postoji niti da ne postoji, ali je jako teško vjerovati - uzevši u obzir sve ono što se je na nas Hrvate svaljivali i natrpavalo u zadnjih 70 godina, da je Poglavnik dr. Ante Pavelić, kojeg je supruga, i to se službeno zna, bila čistokrvna hrvatska Židovka. Bilo je i drugih u Ustaškom Pokretu koji su bili na visokim položajima a bili su čistokrvni hrvatski Židovi. O tome je nedavno gracena13 pisala i to bi trebalo ponovno pročitati. Kako sam već rekao da sam spreman i bez toga dokumenta pokrenuti taj ČASNI SUD, koji će, tj. SUD, biti u nadležnosti da se taj dokumenat pronadje i njegova autentičnost utvrdi. Ja ovdje javno izjavljujem da sam za to da se taj SUD pokrene. Ja sam da se zločini procesuiraju, utvrde, u kojem procesuiranju će se koristiti i jugoslavensa i hrvatska iseljenička dokumentacija, sa jednim pritiskom na srpsku današnju vladu da nam dadne na raspolaganje sve one ratne dokumente koje je "Narodna vlast" pod potkroviteljstvom Ozne, Udbe, Rankovića, Djilasa, Koče Popovića, naravno i Tita i druih, odnijela iz Jasenovca, Zagreba kao i drugih mjesta. Tek Tada se može imati jedan autentični predled u ratne dogadjaje.
Poštovana kolegice arca dok ovo pišem u pismeni dokumenat gledam kojeg je iznio davno pok. Vlaho A. Raic u svojoj knjigi " SAVEZNICI I N.D.H " koja je izisla u Argentini davne 1950 godine. On u toj knjizi iznosi u tančine koliko je hrvatskog zlata, srebra i drugih stvari otišlo u Švicersku. Radi se o milijunima vrijednosti koje se još uvijek - možda - nalaze deponirane i zaboravljene u švicerskim bankama.
Poštovana kolegice arca vi ni slutiti ne možete koliko papira, tinte i laži se napisalo kako je Poglavnik pokrao hrvatsko zalato i utekao, kao što mu se pripisuje da je prodao Dalmaciju i Istru, a nikada nitko ne spominje gruntovni ugovor i prijepis te prodaje i koliki je u totalu bio iznos te prodaje. Onima koji još u te priče vjeruju, preporučujem da prouče RAPALSKI UGOVOR iz 1920 godine i tko je sve potpisao da Istra, Zadar i druga hrvatska područja službeno pripadnu susjednoj zelji Italiji. Eto, arca, zato sam da se sve na stol stavi: Tita, Pavelića, Rankovića, Luburića, Djilasa, Mačeka, Dražu Mihailovića i sve one vojvode i političke komesare,itd.
Domobran
15.06.2009 20:44 h
dakle. Slazemo se. Onda idemo dalje. Osnujmo ČASNI SUD. Ne ostanimo samo na čula vidjela kazala. Što je za osuditi, treba osuditi. Što je za poždraviti, treba poždraviti. Ja sam za oboje.
misetic@sbcglobal.ne
16.06.2009 02:23 h
Ustaštvo...Cestitat je OTPORAŠU na hrabrosti pri donošenju tekstova koji će bar djelomično ponukat i druge da se jave (i objave) dokumente koje posjeduju u svojim arhivima. Što vas budu više napadali to si ti ,OTPORAŠU, VIŠE U PRAVU. A što se tiče Vašeg prijedloga o SUDU..., mala je vjerodostojnost njegova oživljenja, jer i oni što danas vladaju našom Domovinom kako sude i osudjuju hrvatske generale Domovinskog rata, oslobodjajući vojnike okupatorsko- četničke aramade,možemo samo zamisliti kako bi presudjivali povijesnim dogadjajima naše povijesti prošlog stoljeća. O nekom SUDU U DIJASPIRI,...vjerojatno bi završio kao što je završio i sud šezdesetih kada se 'sudilo"
danas pokojnom Srećku Roveru.
arca
16.06.2009 08:00 h
ovako, pregledala sam linkove koje nam je @sponzoras ponudio. Doduše, ponešto nabrzaka, ali dovoljno da uhvatim bit.
Kako stvari stoje, čini se da su rasni zakoni donešeni kao odraz težnje da se zaštiti vlastita rasa od eksploatacije druge rase, te time ojača vlastiti integritet.
Jest, za današnje vrijeme to je prilično čudno razmišljanje. No opet, potrebu donošenja tih zakona ne možemo promatrati u duhu današnjeg stupnja svijesti. Ukoliko su narodi koji su živjeli u to vrijeme smatrali da su im takvi zakoni potrebi, onda su i donešeni.
Što pokušavam reći? Mi ovdje osuđujemo prošlost, no svijet je još dan danas pun kojekakvih ortodoksnih zakona (koji su itekako rasni)....primjerice Islamskih i Židovskih. Ti narodi i njihovi predstavnici očito smatraju da su im ti zakoni potrebni, upravo iz istog razloga zbog kojih su u NDH (i drugdje, to ne smijemo zaboraviti) doneseni zakoni o kojima danas raspravljamo.
No, to ipak baca ponešto drugačije svjetlo na stanje stvari.
cvrkut
16.06.2009 08:10 h
Gospon...Otporaš! Kada budete gotovi sa feljtonom o ustašama bilo bi dobro započeti feljton o četnicima. ))))))))
cvrkut
16.06.2009 08:18 h
Mislim na četnike koji su sustavno naseljavani u našoj domovini ,a ne one prekodrinske.Svima je poznato da su najveće kriminalce i ubojice srbijanski političari naseljavali u Hrvatskoj i davali im plaće i dobra radna mjesta većinom u Udbi ,miliciji i srodnim zanimanjima.Tako su kriminalci i ubojice postajali polako elitaši bogateći se na "drukanjima" pa i ubojstvima Hrvata.Njihovi potomci sa sličnim predizpozicijama danas uživaju blagodati Zagreba ,ali sami se otkrivaju naročito na ovakvim mjestima (bloger.hr) gdje njihova mržnja prema Hrvatskoj najviše dolazi do izražaja zahvaljujući skrivanju iza raznih nickova.Ima ih i ovdje i zato ti čerstitam na ovom feljtonu i očekujem gore pomenuti feljton radi "ljudi" koji ne znaju tko su i što su...ili znaju.
colonia.tino
16.06.2009 08:44 h
Otporaš, evo kad ste me već spomenili za odvjetnika, ja prihvaćam, ne samo zato što smatram kako svatko ima pravo na obranu, na poštenu obranu i pošteno suđenje, već zato što to treba istjerati do kraja.
Isto tako, podržavam ono što je u zadnjemkomentaru napisao ( predložio ) cvrkut.
To bi bilo zanimljivo, samim time što Vi zbog bogatog životnog i svakog drugog iskustva sigurno imate više saznanja o tome, nego mi manje iskusni ljudi.( ars longa vita brevis )
sponzoras
16.06.2009 10:31 h
Arca...nedvojbeno je da je stanje svijesti bilo drugačije prije 70 godina nego li danas. Ne samo u Hrvatskoj nego zasigurno u bilo kojoj drugoj zemlji svijeta...
Međutim, nemojmo zaboraviti da su rasni zakoni NDH gotovo su bili prekopirani od nacističkih Nurnberških zakona koje je dobio sam Hitler. Taj je zakon nazvan ZAKON O ZAŠTITI NJEMAČKE ČASTI I KRVI.
Kod rasnih zakona NDH, samo je umjesto "njemački" definirani "hrvatski".
Ako ćemo se složiti sa Otporašem da je ustaški pokret dijelom nastao i kao odgovor na četnička ugnjetavanja u Hercegovini, onda je vrlo čudno da se u rasnim zakonima jasno definiraju Židovi i Cigani kao nearijevske rase i manje vrijedne u odnosu na arijevsku rasu. Naime, u njima ništa ne piše o Srbima ???
Dakle, jasnije je da se ovdje ne radi samo o borbi protiv srpske hegemonije i težnji da se zaustavi teror na Hrvatima ,već o težnji da se hrvatski narod očisti od nepoželjnih rasa, konkretno Cigana i Židova.
Svijet je osudio nacizam i zakone koji je taj nacizam donosio, te onih koji su bili potpisnici tih zakona. Sama Njemačka danas se vrlo jasno i transparentno distancira od svoje povijesti i osuđuje je. Njemačke je danas demokratska država koja se ne srami priznati da je u njezinoj povijesti bilo mračnih i turobnih razdoblja i to je jedini put naprijed.
Ako ćemo mi Hrvati, pokušavati opravdavati rasne zakone koje je donosio Pavelić, kao nešto nužno u to vrijeme, onda je po meni to samo korak nazad na štetu svih nas.
Ponavljam i ovdje, Hrvati generalno nisu genocidan narod i vrlo smo prijateljski nastrojeni, što mogu potvrditi mnogi stranci koji dolaze ovdje.
Ali da imamo mrlje u svojoj povijesti, to stoji. No imaju ih svi, i Amerikanci i Englezi i Francuzi... Bitno je da se jasno postavimo i ukažemo da smo svjesni grešaka iz povijesti, a ne da ih stalno pokušavamo opravdati.
Na kraju krajeva, svijet je 15.01.1992. jasno rekao što misli o modernoj, demokratskoj, samostalnoj Hrvatskoj.
arca
16.06.2009 11:33 h
sponzorasu, pa ogradili smo se od rasnih zakona, svi po redu, jasno i glasno, nismo li?
Daljnja rasprava o Paveliću po meni služi u svrhu da se stvari postave u pravilan okvir. Po tumačenju tih zakona ispada da Pavelić nije izdao vlastiti narod, nego ga je štitio na način koji se u to vrijeme očigledno tolerirao.
Prema tome, preostaje nam razjasniti je li Pavelić (u duhu vremena) radio u ime interesa naroda ili svojih osobnih, ili nekih trećih, četvrtih, mješavine interesa, šatajaznam!?!????
Odnosno, prema tvom komentaru:
sponzoras
15.06.2009 15:22 h
Vi pretpostavljate da je Pavelić možda bio i prisiljen na taj potez. Ako je tako, onda je radio sebi u prilog a ne u prilog ljudi koji su živjeli na teritoriju NDH. Žrtvovao je ljude kako bi sačuvao svoje pozicije na čelu NDH, pri tom se pokoravajući i svojem savezniku Hitleru.
Pravi domoljub to nikada ne bi radio. Po meni, Pavelić je ispao samo obični oportunist koji se mudro sakrio iz krinke domoljublja, ne mareči o zaštiti ljudi u svojoj državi. Njegov potpis ispod rasnog zakona je dokaz.
Da ne bi bilo zabune, ponavljam: osobno, osuđujem sve zločine i zločince. Na da bismo ocijenili veličinu, težinu, obim itd. tih zločina, važan je kontekst.
U krajnjoj liniji, imao si pravo kada si rekao: ako je samo jedno židovsko dijete stradalo zbog nečijih ideala, u pitanju je zločin. Ništa ne može opravdati zločin, ni na pojedinačnoj, ni na lokalnoj (Tito, Pavelić i ostali), ni na sveukupnoj svjetskoj razini (Hitler, Staljin, to nam je poznato, ali Bush? U današnje vrijeme? Ajme majko..!!!!).
sponzoras
16.06.2009 11:57 h
Arca, ako gledamo na rasni zakon kao način koji se tolerirao u svrhu zaštite naroda, onda možemo u sličan kontekst staviti i rasizam u bivšim britanskim, francuskim, nizozemskim kolonijama,... jer se tada to smatralo u redu, pošto je sasvim bilo normalno da je bijeli čovjek superioran nad crnim.
Tek je kasnije kolektivna svijest porasla na viši nivo i takva mišljenja su odbačena, čak i zakonom zabranjeno iznošenje istih. Sve do današnjih dana, pa je tako rasizam jako osjetljiva tema i kazne su drakonske... ( znam to, vidio sam kad je žena dobila otkaz radi neslane rasističke šale na poslu). U mojem ugovoru u radu je pisalo jasno da se rasizam ne tolerira i da podliježe najstrožim sankcijama. Podsjećam, radilo se o britanskoj firmi, a zajedničko nama i Britancima je da imamo povijest rasizma... doduše oni puno, puno duže.
Represija ili demokracija? Ne, samo poštovanje i dignitet čovjeka.
Koji su motivi bili Ante Pavelića da privati i prekopira rasne zakone nacističke Njemačke? Kakva je prijetnja Hrvatskoj bila od strane Židova i Cigana ( uključujući njihovu djecu, žene, starce).. koja god, no jasno je da nije izabrao zapadnjačku demokraciju, već nacističku doktrinu pročiščavanja nacije od "nepoželjnih"..
Vrlo slično onome što smo vidjeli tijekom Domovinskog rata, politiku etničkog čiščenja u Bosni.
sponzoras
16.06.2009 11:59 h
A Bush je priča za sebe. Tu mogu samo reči "bravo američkom narodu!" što se riješio tog bolesnika.
Na Obami je još da se pokaže... pred njim je puno posla!
arca
16.06.2009 12:41 h
da, upravbo to: Koji su motivi bili Ante Pavelića da privati i prekopira rasne zakone nacističke Njemačke?
To je ono što bih ja voljela znati i što se nadam da će netko ovdje objasniti.
Uzgred, budući da si to zasigurno više upućen, zanima me kako se konkretno Britanija izjasnila po pitanju svoje prošlosti?
colonia.tino
16.06.2009 12:44 h
sponzoras. Ako bude američki narod čekao Obamu da raščisti sa prošlosti, bude se puno načekao.
Osobno je Obama u više navrata odbio otvoriti dosje BUSH, čime bi se dala mogućnost da eventualne istrage otpočnu, zadnji puta prije nekoliko dana. Nema kod američkih predsjednik prevelikih vrludanja, to je više manje politika kontinuiteta. U onom smislu, da je bivši predsjednik, uvijek predsjednik, i tako ga se poštuje, kod njih nije moguće da postoji netko poput Mesića, te da se na isti način obračunava sa mrtvim predhodnikom, narod bi takovoga odmah progutao.
Ne kažem da će Barackova politika biti ista, vjerujem da neće, jer je to gotovo nemoguće, ali da se neće ništa pokrenuti protiv Busha i ratnih ideologa, sasvim sigurno.
colonia.tino
16.06.2009 12:49 h
Glede " suđenja " u startu kao " odvjetnik " tražim da se odbiju ( kao dokaz ) bilo kakvi dokumenti nastali pod nadzorom komunističkog režima, niti je Tito mogao biti objektivan glede Pavelića, niti bi Pavelić bio objektivan u Titovom slučaju.
Još samo da nam je netko neutralan tko bi prosuđivao što se može prohvatiti kao dokaz i činjenica, a što je pak odraz osobnog afiniteta.
Kad osudimo poglavnika, red je kolega Otporas da otpočne suđenje Maršalu, Vi ga započinite u tom slučaju rado bi bila javni tužitelj ( državni odvjetnik ).
sponzoras
16.06.2009 12:59 h
broken, ne, svakako da se Obama neće baviti kopanjem po Bushevim greškama, mislim da ima više posla kako ih eventualno ispravio neke greške svojeg prethodnika, te na taj način indirektno dao do znanja što misli o Bushu i njegovoj politici.
sponzoras
16.06.2009 13:01 h
arca, o Britaniji i obračunavanju sa mračnom prošlošću ću pisati, neke stvari znam, no želim predočiti konkretne stvari kako ne bi bilo greške..
Domobran
16.06.2009 13:05 h
Poštovane kolege, procitao sam komentare i da ih je prevesti autentično na strane jezike, čitatelji - stranci - bi došli do zaključka da smo mi Hrvati uistinu uljudni i nadasve civilizirani ljudi. Zajednički polemiziramo o onome što nam je zajedničko, a mi, današnji naraštaji, mi smo samo naslijedili te zamršene stvari, koje su nam u najvećim slučajevima drugi nametnuli, te kamen bacili a ruku sakrili, kako bi mi danas tražili tko je manje a tko više kriv za jednu ili za drugu stvar.
Što se tiče ČASNOG SUDA do njega će doći, u to vas uvjeravam, kao što je hrvatski general Maks Luburić, Drinjanin, uvjeravao svoje vojnike i sljedbenike, da će netko iz ekipe OTPORA doći do slobodne Hrvatske ili sa mnom ili bez mene. Jer imamo ideju, kaže general Luburić.Tako i ja kažem, netko će doći do ovog ČASNOG SUDA, sa mnom ili bez mene, jer ideja je tu, samo je na nama da ju razradimo.
Cvrkut, vrlo dobra ideja. Prihvaćam ideju. Imam nešto podataka o tome. Kada se počme možemo to razvijati zajednički dok ne popunimo prazninu.
Hvala gospodine Mišetić. To stoji što ste rekli da je mala vjerodostojnost do njegova oživljavanja. Kao zreli ljudi i nadasve ljubitelji Hrvatske, pravde i ISTINE, na nama je dužnost da se to ostvari, kako nas nebi nadolazeći hrvatski novi naraštaji osudili i za nas rekli da: smo štuke pognuli glave i prešli preko tog mračnog poglavlla hrvatske prošlosti, a njima nismo ostevili građe kako bi se oni mogli što bolje snalaziti. Ruku na srce, zar mi koji smo se okupili oko ovog portala javno nemamo razloga(e) zamjeriti onim Hrvatima koji medju nama više nema, a iza sebe nisu ništa ostevili. Kako bi danas bilo lijepo da je Poglavnik nešto (konkretna) ostevio zapisano (osim njegova potpisa) i objesnio nama mlađima zašto je moralo doći do tog rasnog zakona. Zato čestitajmo sponzorašu da je pokrenio ovu točku, za koju sam osobno da se analizira do kraja, iz svih ugliva, a najmanje iz ugla mržnje i neke osvete.
sponzoras
16.06.2009 13:57 h
Hvala kolega Otporaš...Moram priznati da mi je drago kako je cijela diskusija krenula. Bitno je da se svi izdignemo iznad jeftinih krčmarskih prepucavanja i vrijeđanja bez obzira na točku gledišta i različitosti u razmišljanju, što je na žalost učestalo na ovom portalu, no eto, možemo i bez toga. Onako ljudski, civilizirano.
Naravno, pošto je ovo javni blog portal, moguće je da će se pridružiti i neki koji će pokušati i vrijeđanjem razbiti diskusiju, no i na to treba biti spreman i ignorirati takve pokušaje.
Koliko smo u stanju provjeriti vjerodostojnost dokumenata, ne znam, ovisno o dostupnosti izvora, a tko će u svemu biti neutralan sudionik, isto ne znam.. no imamo vremena.
Domobran
16.06.2009 14:18 h
sponzoras. Točno je što kažete: Bitno je da se izdignemo iznad jeftinih krčmarskih prepucavanja i vrijeđanja...Mi ćemo se izdići, jer nam je Hrvatska u interesu. A zajednički moramo raditi na tome da budno pratimo na one koji iz "velikog hrvatstva" žele među nas kost ubaciti. Mi imamo zadaću, i ja vam se osobno, kolega sponzoras, zahvaljujem, da nastavimo sa radom za otkrivanje ZLOČINA i pronalaženjem ISTINE. Mini ISTINA(E) neže smetati. Meni zločini smetaju. Idemo dalje.
Domobran
16.06.2009 17:11 h
Kolega Mišetić. Vaše bojazni glede ČASNOG SUDA su opravdane s gledišta ne hajnosti ljudi, u ovom slučaju nas Hrvata. Moja ideja je osnovati jedan ČASNI HRVATSKI SUD koji će potpuno biti neovisan (ne kao NDH) od državnog suda Hrvatske, kao na primjer ovdje u Ameriki, zadnji predsjednik Bush je osnovao posebni ured koji se zove "HOMELAND SECURITY" iako je postojala i postoji "FBI", što je znak da jedni druge nadziru. Državni Sud(ovi) uvijek rade za državu i moraju se prilagođavati državnim interesima. Sjetite se, ne znam koliko znate o tome, slučaja New Yorškog procesa Hrvatima u početku osamdesetih godina, u kojem je državni odvjetnik, tj. javni tužitelj Stuart Baskin bio potpuno pod utjecajem US ministarstva pravosuđa, a ovaj pod utjecajem Washingtona, tj. Bijele Kuće/vlade, koja je za interese Amerike tijesno suradjivala sa jugoslavenskom vladom iz Beograda, a ova Washingtonu dostavljala podatke o Hrvatima na sudu u New Yorku, a ovi iz Washingtona javnom tužiocu Baskinu, a ovaj federalnoj Sudkinji Konstance Motley, koja je bila 90% na strani javnog tužioca, iako 95% Amerikanaca misle da je njihov pravni sistem odvojen od države. Jest, kada država nije u pitanju. Oni Hrvati koji su bili na tom sudu to najbolje znaju. Zadnji od te New-Yorške grupe, je Ranko Primorac, oslobodjen je prije par godina.
Što se tiče sudjenja Srećka Rovera, pročitavši vaš komentar, odmah sam potražio te podatke i pronašao sam ih u "DRINI" br,1-3 1956 godine. Istina je što ste malo rekli o tome. Sada bih ja mogao o tome napisati i razloge i ishod tog suda. Samo bi oduzelo mnogo vremena za čitati našim dragim Hrvatima iz Domovine koji to prate. A vrijeme je novac, poslovica kaze. Pozdravlja vas Otporas.
sponzoras
16.06.2009 19:25 h
Susret Pavelića i Hitlera, dio filma...
http://www.youtube.com/watch?v=QlWRh...eature=related
arcanoid
16.06.2009 22:27 h
Otporaš. Sud časti, tužilaštvo, obranu možemo ovako vitrualno uspostaviti pa i porotu u bliku svih prisutnih. Možda i neke pouke i pravdu izvučemo ali mala je težina svega toga ako ostane samo na portalu.
Za pravo vjerodostojno rasvjetljavanje fame oko Pavelića, jedino na državnom nivou ima efekta.
matrixdc
16.06.2009 22:56 h
Umjesto "bistrenje pojmova" više bi priličilo "navlačenje majmuna"
Domobran
16.06.2009 23:05 h
arcanoid. Slažem se sa svime što ste rekli. Ja sam stavio "simbolicčno". Rijetki su slučajevi da je država pokrenula otvoranje nekih procesa, pogotovu ako je to u interesu države da do toga novog procesa ne dodje. Javno mnijenje/mišljenje prisili državu/vlast da do tog procesa dođe. Dragi kolega mi to možemo učiniti. To od nas traže naši budući naraštaji koji manje znaju o ovoj temi nego mi danas. Ja bih već sada mogao upriti prstom tko bi mogao biti protiv toga.
Kolega arcanoid ništa se preko noći nije riješilo niti dogodilo. Kinenska poslovica kaže: Šta čovjek treba najprije učiniti da pripješači 10.000 koraka. Odgovor je: napraviti prvi korak. Tako i ovdje. Ideja je tu. Prvi korak je tu. Okrivljenik (iako je već pedest godina mrtav) je tu. "Dokazi" su tu. Javni tužioci već poredani i čekaju. Porotu ćemo pronaći, pa ako ustreba uvest ćemo ih iz susjedne države Srbije. Mi smo tu. Dobra volja je tu. Ne želim da se "našeg" Pavelića smatra kao Tita. Danas je GN lokica odgovorila zippo da njezin Tito nije nikada bio sudjen te da nije kriv. Ja hoću da naš Pavelić bude sudjen i da se na sudu iznesu sva njegova krivična djela po kojima se može pronaći krivim ili biti oslobodjen. Osobno ću biti podjednako zadovoljan porotovom odlukom. Mislim da se razumijemo i radimo na tome da se ostvari za dobrobit sviju nas. Tada će nas svak cijeniti i poštivati, a ponajviše povijest.
arca
16.06.2009 23:57 h
otporaš, pa ako je stvar u tome da na ovom našem virtualnom sudu trebamo ocjeniti je li Pavelić u pravnom smislu (jer ovo je sud, makar i virtualni, zar ne?) kriv ili nije kriv, odgovor je vrlo jednostavan:
Nije kriv.
Obrazloženje: Pavelić je djelovao na osnovu zakona donešinih u pravnoj i regularnoj državi.
Mi se danas nad tim zakonima možemo i zgražati, no oni su bili punopravni i regularni. To je činjenica.
S Titom je druga stvar. Nakon uspostave njegove države postavljen je zakon koji je fiktivno regulirao ljudska prava i slobobode.
Fiktivno, naglašavam, jer pod okriljem istog počinjeni su nevjerojatni zločini.
Zaključak:
Pavelić je djelovao u okviru Zakona i na temelju ovlasti koje su njime regulirane.
Tito nije djelovao u okviru Zakona, nego suprotno njegovim stavkama.
S pravne strane u svakom sudskom procesu to bi bilo savršeno jasno, toliko da bi to i svaki početnik riješio bez problema.
sponzoras
17.06.2009 00:02 h
arca, točno, po toj logici ni Adolf Hitler nije kriv kada govorimo o stanju u Njemačkoj s kraja 30tih i za vrijeme 2. svjetskog rata, jer je donio rasne zakone koje je i sprovodio. Dakle, nije bilo kršenje zakona...
sponzoras
17.06.2009 00:06 h
ali.., mi ovdje pokušavamo utvrditi ulogu ustaškog pokreta u NDH i kreiranje hrvatske povijesti u hrvatskoj državi za vrijeme 2. svj. rata, te koliko je štete ili koristi Pavelićeva rabota nanijela Hrvatskoj u nastavku povijesti.
arca
17.06.2009 00:55 h
točno, zakonski nije. Moral je druga priča. I podosta ludila. I kalkulacije, manipulacije i drugih stvari.
E sad, bilo bi zgodno kalkulirati što bi bilo da se Pavelić nije spandžao s Hitlerom? Hrvatska bi svjedno bila zgažena od Hitlera i Mussolinija. I to je također činjenica o kojoj valja voditi računa.
Bi li broj žrtava u tom slučaju bio veći? Postoji li mogućnost da je Pavelić eventualno odabrao manje zlo?
Otporaš
17.06.2009 02:21 h
sponzoras. Bez sumnje uspjeli ste otvoriti jednu jako zanimljivu temu. Osobno nisam protiv razglabanja te teme. Naprotiv. Sve što bih ovdje zamolio, i to javno, GN i ostale da se o ovoj temo raspravlja trijezno i sa željom da saznamo o toj temi više nego znamo. Kako kažete da "mi (to mi se svidja "MI", moja opaska) ovdje pokušavamo utvrditi ulogu ustaškog pokreta u NDH i kreiranje (činjenica,moja opaska) hrvatske povijesti u hrvatskoj državi (NDH, to mi se dopada, jer je bila uistinu Hrvatska Država a ne Španjolska ili Kinenska ili nečija druga,moja opaska) za vrijeme 2. svj. rata..."
Ali, kolega sponzoras, kolegica arca, je u potpunom pravu kada kaže da se treba kalkulirati: "šta bi bilo da se Pavelić nije spandžao s Hitlerom"? E to je ono što uistinu mi Hrvati trebam vrlo dobro proučiti, i to iz već odigranih činjenica koje mi više ne možemo mjenjati niti izmjeniti. Ako ste pomno pratili opise generala Drinjanina, mogli ste iz prve ruke uočiti kuda je vodila tadašnja politika koja je dominirala u Hrvatskoj, tj. politika HSS-e. Poznato je da Maček nije htio rata, tj. htio je status quo, sačuvanje Jugoslavije. Poznato je da je Jugoslavija stupila Trojnom Paktu kojeg je potpisala 25 ožujka 1941 god., a dr. Maček, kao ministar jugoslavenske vlade, dao privolu i poslao svojeg ministarskog kolegu Cincara Markovića da potpiše taj pakt u ime jugoslavenske vlade. Prije nekoliko brojeva u temi USTAŠTVO general Drinjanin piše kako je našao na Mačekovu stolu u spavaćoj sobi poklonjeni pištolj direktno od Hitlera, s molbom da preuzme vlast/kormilo Hrvatske Države. Maček je zadržao pištolj a odbio je uzeti kormilo Hrvatske Države u svoje ruke, sve u interesu spašavanja Jugoslavije.
Eto šta bi bilo da nije bilo dra. Ante Pavelića, Poglavnika. Jugoslavija bi ostala Jugoslavija. KPJ je po naredjenju Staljina i Moskve već počela pozivati svoje sakrivene komunističke ćelije na ustanke. Banovina Hrvatska bi bila samo na papiru. Seljačka Zaštita pod vodstvom dra. Mačeka bi se stopila pod zapovjedništvo pukovnika Draže Mihailovića, a Zaštitari, tj. hrvatskim vojnicima koji bi bili u Zaštiti nabila bi im se srpska šajkača na glavu, stupali bi pod srpskom zastavom, pjevale bi se srpske solunske pjesme, svirala bi se himna Ej Slaveni, itd. To bi bio konac NAŠE SLAVE DJEDOVINO!
colonia.tino
17.06.2009 10:52 h
Teško je o tome razgovarati čisto pravno gledano, jer nacistički pokret je doživio svoju pravnu osudu i u Nunbergu. Da je bio živ i Hitler bi bez dvojbe bio bi osuđen na smrt. Ali čak i da nije bilo tog procesa, srećom bilo je, ne bismio imali nikakve dvojbe o naravi nacizma, neznam zašto je teško shvatiti da jedan desni intelektualac, građanin, ili novinar, obični mali čovjek, sasvim svejedno, može biti žestoki protivnik komunizma, a da ga odmah ne etiketiraju fašistom, iako istodobno žestoki protivnik fašizma? Takvo razmišljanje mi nikada nije bilo jasno. Poznato je da ostaci totalitarnog mentaliteta sve one koji se s njima ne slažu, pogotovo ako su desne orijentacije, proglašavaju fašistima, što vidimo iz pisanja nekoliko nesretnika i na ovom portalu, to je tužno, koliko i tragikomično.
Paveliću se nikada nije sudilo, ako naravno ne smatramo da su komunistički sudovi vjerodostojni, na njima je osuđen i potpuno nedužni čovjek, Alojzije Stpinac. Zato je i hrvatska država nakon uspostave, 1992. godine poništila proces Alojziju Stepincu, te ga rehabilitirala, da ne govorimo o Crkvi, Crkva ga nikada nije ni osudila.
Mi sigurno ovdje nećemo dokazati Pavelićevu nedužnost, ali ćemo pokušati vidjeti u kojem kontekstu se sve to dogodilo i zašto se to sve pobogu dogodilo. Zar je doista moralo tako biti ?
sponzoras
17.06.2009 12:03 h
Broken, u mojem slučaju deklariranje kao lijevo orijentiranog građana često završava etiketiranjem "komunist", "postkomunist" i sl... što je odraz neznanja iili nedostatka želje da se znanje absorbira. Ljevica je sastavni dio svake demokracije, pa i one koja nema komunističku prošlost.. no to eto, nekima nije i neće biti jasno. A bar danas je lako sebe educirati!
Naravno da se neću složiti sa nekim desnim stajalištima, no niti zagovaram totalitarizam, što pak je zajednička odlika ekstremnih lijevica i desnica. Dakle, ekstremizam i radikalizam je out!
Zašto se Pavelić priklonio Hitleru i nacističkoj ideji? Možemo nagađati ili pretpostavljati.Naime, bitno je razlučiti sukob Ustaša i Četnika u Hercegovini, razloge zašto je ustaški pokret nastao kao odgovor na četničko nasilje, te objasniti odluku da se hrvatski narod pročisti od "nepoželjnih" Židova i Cigana, ali i onih Hrvata koji nisu prihvatili ustaški zakon. A pročiščenje je dolazilo u obliku zatvaranja i likvidiranja.
Moguće je da je Pavelić prihvatio Hitlerovu ideju iz razloga da zaštiti čistu hrvatsku rasu, na uzoru
na ideju koju je sprovodio Hitler u Njemačkoj, no time je potpisao lišavanje slobode i smrtnu kaznu onim Hrvatima
koji nisu po njegovom zakonu bili dovoljno, Hrvati! Dakle, tu se radilo o čistom žrtvovanju ljudskih života u ime ideje. Ali čije, Paveličeve ili Hitlerove?
Daljnje udovoljavanje Hitleru je jasno iz činjenice da su vojnici NDH sudjelovali u napadu na Rusiju o čemu postoje
dokumenti pa čak i video snimke. Znamo da su Hitler i Staljin poptisali pakt o nenapadanju, koji je Hitler kasnije
prekršio pa je došlo do sukoba dva totalitarna režima, nacističkog i komunističkog.
NDH je između ostaloga objavila rat i SADu! Je li to bila želja Paveliča? Nekako nisam previše uvjere u to, mislim da je to bilo po nalogu njegova šefa Adolfa! No možda griješim... ali ako se Pavelić borio protiv komunista i četnika u ime slobodne Hrvatske, kako onda tu objasniti i objavljivanje rata zapadnim silama koje su bila treća strana, a sam Pavelić ih je odabrao kao svoje neprijatelje..
Otporaš
17.06.2009 12:16 h
broken, Točno je što ste rekli. Mi Hrvati smo drugačiji od drugih naroda. I neka smo! Zato nam treba jedno vremensko razdoblje malo poduže za preodgoj, jer smo kroz stoljeća plovili u tuđim vodama/idejama i nestajali pod imenima kao stranci u svojoj vlastitoj rođenoj zemlji Hrvatskoj.
Komentator Mišetić je spomenuo da bi bila mala vjerpdpstpjnost njegova oživljenja,tj. ČASNOG SUDA, te je spomenio SUD U DIASPORI SREĆKA ROVERA. To me je odmah potaklo da potražim dokumentaciju o tome i, fala dragome Bogu, pronašao sam ju. Ishod sudskog izvještaja je jako dugačak. Ja ću samo iznijeti sažeto, u kratkim crtama, šta je bilo, da se nikada ne zaboravi tadašnja, prije 50 godina i više, pismena tehnika dopisivanja, pošta zračnim ili morskim putem, rijetko telefonske veze, ali ipak se uspijelo. Po svoj prilici, tadašnji Hrvati koji su taj SUD ČASTI za specifičnu stvar stvorili, danas više nisu na životu, ali su iza sebe ostevili jednu nadasve veliku vrlinu hrvatske tradicije poštenja, gdje su se držali one: AKO HOĆU LAKO ĆU, AKO NEĆU KAKO ĆU!
Pok. Srećko Rover je bio vodič jedne skupine hrvatskih vojnika koji su u " AKCIJA DESETI TRAVANJ " pošli u domovinu se prikljuciti već postojećim postrojbama u hrvatskim šumama koji su se borili za oslobodjenje Hrvatske. Ozna ih je uhapsila kao i sve ostale skupine. Na sudu u Zagrebu 1948. godine bilo je nedokazani priča da ih je izdao Srećko Rover "BIMBO". To je bila jedna vrlo produktivna Oznaška smicalica kako zavaditi ostale Hrvate u emigraciji. U to poslljeratno vrlo ne snalazeće vrijeme za razbacane Hrvate po svijetu, ta Oznaška smicalica je pala na plodno polje, posijala sumnju među Hrvate, tako ih svadila i polarizirala. Sumnja je pala na Srećka Rovera da je špijun, da radi za Oznu i da je on taj uz još jednog Zlatara koji su svoje drugove izdali i predali u ruke Ozne. Pošto je Srećko Rover pristupio Ustaškom Pokretu još davne 1939. godine i bio je medju prvim Ustašama koji su umaršlirali u Sarajevo 23 travnja 1941 god., kao i medju prvima u osnutku Crne Legije. Kao takav bio je poznat kao jedan odvažni hrvatski Domoljub i borac. Na sve te negativne glasine protiv Srećka Rovera i sami Poglavnik je povjerovao Oznaškim smicalicama, te isključio istoga iz ustaških redova i javno ga preko novina optužio kao izdajnika. Na ovu odluku Poglavnika general Maks Luburić je energično prosvjedovao, što je, uz podjelu Bosne sa Stojadinovićem, uzrokovalo razlaz između ova dva hrvatska velikana.
Tada je na incijativu generala Luburića bio stvoren ČASNI SUD od osoba i sa jedne i sa druge strane. Sud naravno nije imao nikakove juridističke snage, ali je svakako imao dovoljno moralne snage da shladi poljuljale duhove medju Hrvatima, koliko toliko.
Kada je preživjeli iz Kavranove Grupe, Ivan Prusac napisao 1967 godine knjigu "TRAGEDIJA KAVRANA I DRUGOVA" u njoj je donekle rasvijetlio ulogu "BIMBO" kao vodič i jasno podvukao da je Srećko Rover nevin.
Eto šta može jedan simbolike radi ČASNI SUD napraviti. Mi danas u kompjutorsko doba možemo kamokud više i efikasnije napraviti, i, možda, za primjer biti prvi u svijetu koji su takvo nešto napravili.
Ja ću nastaviti završiti opise generala Drinjanina o "Povodom smrti dra. V. Mačeka" ubrzo, te ću iznijeti svima na uvid moj mali nacrt kako ja to zamišljam, kojega bi svi zajednički trebali srediti i urediti kao jednu lijepu curicu za vjenčanje. S poštovanjem, pozdravlja vas Otporaš.
colonia.tino
17.06.2009 12:35 h
Idemo od Rusije sponzoras. U napadu na Rusiju sudjelovao je veliki broj ljudi ( gotovo iz cijele Europe ), čak je Britanija ( preko kraljevske obitelji ) sakupila velike dobrovoljačke postrojbe koje bi se pridružile Hitlerovoj kampanji proti SSSR-a., Churchil, koji nije volio Staljina, ali nije htio rušiti savezništvo, je to stopirao u zadnji trenutak .
U Americi, Joseph Kennedy ( otac predsjednika Kennedya, koji nije bio oličenje dobra kako to povijest romantično želi reći, s ozirom da mafija nikada nije ima veći utjecaj na društvo nego za njegovo vrijeme, pa čak i na WHITE HOUSE ) je predlagao Roosveltu i Hooveru ( najmoćnijem Amerikancu 20 stoljeća ) da se udruže sa Hitlerom. Da nije bilo napada na Poljsku i rata sa Europom, Hitler bi lako našao saveznika u SAD-u ali i Britaniji,. Da li bi u tom slučaju njegov režim bio manje zločinački ? Naravno da ne bi.
Rasni zakoni silom su nametnuti Hrvatskoj, međutim za to nema opravdanja, po meni Pavelić je trebao u šumu, slijedilo bi ga 90 posto Hrvata a na kraju rata Hrvatska bi postojala, time bi uništio relativno ništavan Titov pokret u svom samom početku ( u početku bilo je tek stotinjak fanatika u tom pokretu ). Međutim, bilo je tako, kako je bilo. Naravno, sukobi četnika i ustaša na Drini i Hercegovini nešto su drugo od režima, režim je bio preslikan iz Berlina, nažalost, prislino, ali onda se trebalo boriti gerilski, a ne pristajati na to. NDH ne bi postojala i bila bi uništena da je Pavelić odbio Hitlera, ali bi postojala Hrvatska nakon rata, a Pavelić bi bio hrvatski De Guele.
Jasno da etiketirati nekoga fašistom ili komunistom zbog drugačijeg mišljenja nije u najmanju ruku koretno, ti vrlo dobro znaš, kako smo se postavili prema tome.
Ne samo da je ljevica u demokraciji legitimna, ona je neophodna, bez demokratske ljevice demokracije nema. Ja se nadam da ćeš ti kao intelektualac se također znati postaviti prema onima koji bi mene ili nekog sličnog etiketirali kao fašistu, te bi bilo super kada bi ti u svom tekstu iznio vlastiti stav prema drugom totalitarizmu, drugom zlu ( u komentarima si to učinio, svaka čast ), Titovom režimu. Naime, tebi je sigurno jasno kakav je to režim bio i tko je najodgovorniji za njegovu provedbu.
Domobran
17.06.2009 12:36 h
sponzoras. Skoro bih se zakleo da nas isti jadi muče: zašto ovo, zašto ono. Zašto je Pavelić objavio rat Ameriki? Taj čin se mora do temelja analizirati. Poznato je kada netko nekome objavi rat, da se tada sukobljuju dvije vojske i evo ti krvi do kljena, mesa na vagone i ruševina sela i gradova. To je prva i logična činjenica. Druga činjenica je ta da nikada nije došlo do vojničkih sukoba izmedju dvije "zaraćene" vojske, američke s jedne i hrvatske s druge strane.
Šta je u stvari bilo, to sam tek shvatio u početku 1968. godine dok sam još živio u Parizu. Tada je Henry Kissinger kao šef američke diplomacije, s jedne strane, i medjunarodni pritisak s druge strane, sazvao konferenciju za MIR izmedju južnog Vjetnama i USA, bez dozvole pristupa Vijet-Kongu u toj konferenciji. Amerika ne želi da Vijet-Kong sudjeluje jer ga Amerika ne priznaje. Koga Amerika ne priznaje, s njim ne želi ni razgovarati. Mi Hrvati to najbolje znamo, jer nas nitko nije htio priznati te s nama ni razgovarati. Tada je Vijet-Kong navijestio rat Ameriki i na taj način ju prisilio na razgovore i pregovore. Kako Amerika nije htijela priznati Hrvatsku 1941 godine, vlada NDH je vjerojatno znala za te medjunarodne diplomatske poteze kojima se sve diplomacije svijeta služe, pa je jednostavno, simbolički, navijestila rat Ameriki, kao što i mi nastojim simbolički osnovati ovaj ČASNI SUD.
sponzoras
17.06.2009 12:58 h
Za sada moram samo reči da antifašistički pokret nije bio ništavan i svakako je bio reakcija na zlo nacizma koje se nadvilo nad Europom. Samo za ilustraciju Iz Međimurja je masa ljudi zbjegla pred mađarskim nacistima u područja Kalnika i tamo osnovala odrede koji su se borili protiv nacista. Moj djed kao 20 godišnjak je prisilno regrutiran u mađarsku vojsku i poslan u Sibir, s obzirom da je živio tik do granice i imao je mađarsko prezime.
No, tema NOBa je sasvim nešto drugo i toga ćemo se svakako detaljnije dotaknuti.. za sada ne bih rastegao temu previše.
Što bi bilo da se Pavelić odmetnuo u šume i suprotstavio se nacistima? Eh sad, iz ove pozicije teško je o tome govoriti, kao i što bi bilo da je prihvatio suradnju lojalnih Srba u NDH koji su nakon 10.4.41. sami ponudili suradnju... no Pavelić ih je odbio i diskriminirao.
Nije li i sam Budak u Gospiću izjavio da trećinu Srba u Hrvatskoj treba pobiti, trećinu raseliti a trećinu pokrstiti?
colonia.tino
17.06.2009 13:22 h
Ne, u početku Titov pokret nije raspolagao sa više od 100-tinjak ljudi, ali je antifašistički pokret bio jak i jačao je u Dalmaciji pogotovo, tak kasnije sve je stavljeno pod isti nadzor. Ja nikada ne poistvjećujem antifašizam sa komunizmom.
Što bi bilo, kad bi bilo, da bi bilo - nije bilo, pa se slažem da je iracinalno o tome rezmišljati.
arca
17.06.2009 14:58 h
citat:
Rasni zakoni silom su nametnuti Hrvatskoj, međutim za to nema opravdanja, po meni Pavelić je trebao u šumu, slijedilo bi ga 90 posto Hrvata a na kraju rata Hrvatska bi postojala...
Dobro zvuči, ali pitanje je, bi li to bilo 'tehnički' izvedivo? u tom slučaju morao bi se istodobno boriti protiv nacista i Srba, budući da se s njima nije htio spanđati. Onda bi nacisti osim Židova i Cigana tamanili i odmetnute Hrvate, a njihove obitelji slali bi u konc logore. Koliko bi to tek žrtava bilo?
Meni izgleda da je kad sve skupa zbrojiš, negdje morao pregrist....
sponzoras
17.06.2009 15:18 h
Mogao je, da...isto tako preuzeti kontrolu nad antifašističkim pokretom da je htio.. pa i prihvatiti suradnju lojalnih Srba.
Pri tom ne smijemo zaboraviti da nisu svi Srbi ni tada bili od reda četnici. A ni činjenicu da je unutar Kraljevine SHS, Hrvatska i prije NDH uspjela izboriti svojevrsnu autonomiju, korak bliže samostalnosti.
Možda, kažem možda, da je Pavelić stao na stranu antifašista i prigrlio lojalne Srbe i Židove, tko zna kako bi tijek povijesti tekao dalje...
Međutim stao je na stranu ultimativnog zla, a to zlo je pobijeđeno...
Da je nacizam kojim slučajem pobijedio, možete li zamisliti kako bi današnja Europa izgledala, očiščena i filtrirana od nepoželjnih. Nekako sumnjam da bi mi sada ovdje razglabali o demokraciji i ljudskim pravima.
Bojim se da mnogi od nas ne bi ni bili rođeni.
arcanoid
17.06.2009 22:39 h
sponzoras. Pavelić je na samom kraju rata, dok se već nazirao ishod imao priliku priječi na stranu saveznika ali eto, nije to napravio. Zvali su ga a odbijanjem je napravio veliku grešku. Povijest bi se danas inače drugačije čitala.
Kao prvo, Jugoslavija se ne bi osnovala bez obzira na svoje avnoje, zavnohe i kojekakve deklaracije. O njemu se ne bi moglo govoriti kao o pripadniku nacizma ili fašizma bez obzira na ono što je napravio. Tito ne bi mogao manipulirati s prvim izborima i uspostaviti komunističku diktaturu. Blajburg se ne bi dogodio jer ne bi bilo potreba za zbjegom naroda pred partizanima.
Greška što je ostao dosljedan Hitleru umjesto da se preobukao kao svojedobno četnici. Danas ne bi imali potrebu kopati po NDH jer bi povijest bila već ispravno napisana. Ovako su je pisali pobjednici kao i uvijek a vidim kako su ju napisali. Veliki dio naroda ne zna pravu podlogu svega i duboko usađenu krivnju zbog ustaša. Pa 45 godina su nas komunisti kljukali onako kako su htjeli.
I još nešto Sponzoras, pitam se koliko ih do danas nije rođeno obzirom da se Blajburg dogodio?
Domobran
17.06.2009 23:51 h
arcanoid. Upravo tako. Imao sam na umu se toga dotaknuti sto nije rečeno da neću kada dodje vrijeme. Moja je supruga francuskinja skoro, približava se, pedest godina. Često puta smo imali "Kačićev ugodni razgovor" o Marsalu Petain-u koji je bio saveznik Hitlera. Mnogi Francuzi ga ne voli poradi tih veza sa Hitlerom. Kada je Francuska oslobodjena 25 kolovoza 1944. godine, Petain je pao u nemilost. Kasnije je bio uhićen i sudjen za sva stradanja i pokolje u Francuskoj. Sud je dugo trajao. Njegova obrana je bila da se on nije mogao oprijeti Hitlerovoj vojnoj sili, a da bi spasio što više francuskih života, odlučio se je na suradnju s Hitlerom. Mnogi ti spašeni Francuzi su kasnije otišli u Francuski Narodni Otpor, La Resistance Francaise, i generalu De Gaulle-u pomogli osloboditi Francusku. Ta njegova tvrdnja se je uveliko uzela u obzir i on je, Marsal Petain, bio oslobodjen svake krivnje 1951. godine.
Dragi kolega arcanoid to je upravo to što ja hoću, a po komentarima vidim da su i drugi mnogo zainteresirani, stvoriti jedan ČASNI SUD, optužiti dra. Antu Pavelića, napraviti optužbu protiv njega, baziranu na svim onim krivičnim djelima koji bi mogli imati pravnu podlogu. Čim ja završim opise generala Drinjanina, ne bih ih želio izostaviti, pripremiću osobno jednu optužbu protiv dra. Pavelića, dati ju svima vama na uvid, pregled, na izmijenu i popunjanje, sve dok se svi ne složimo i zaključimo zajednički da se svi slažemo. Tada će nam to biti službeni dokumenat po kojem ćemo se ravnati i do kojeg ćemo se svi zajednički držati.
sponzoras
18.06.2009 08:27 h
Da, zanimljiva je ta činjenica kako Pavelić nije i po drugi put "kompromitirao" sebe i pokušao po drugi put raditi nešto za svoj narod. Ovdje tvrdite da je pakt sa Hitlerom bio na nekin način izbjegavanje manjeg zla, a kada je bilo očito da će saveznici razbiti naciste, Pavelić nije opet u ime svog naroda napravio korak koje je mogao, preći na stranu saveznika.... tko zna, vrlo je moguće da se tada Bleiburg ne bi ni dogodio. ??
Koje su to strasti i vjerovanja nagnale Pavelića da ne zaštiti svoj narod pred sudom pobjednika rata?
Na kraju krajeva, tko zna da li bi bio pobjednik i drugačije interpretiran u povijesti da je to učinio.
Nitko normalan danas ne odobrava masovni pokolj Japanaca u Hiroshimi i Nagasakiju, ni u SADu ni u svijetu, a opet taj čin je zaustavio rat.
Domobran
18.06.2009 14:00 h
sponzoras. Vi dobro zborite, ali kako to promijeniti, danas, poslije skoro 70 godina. Mi to iz današnjeg ugla gledamo, što je u jednu ruko dobro. Da smo tada, u to doba, živjelu tu, sa tim izmješanim vojskama, do zubi naoružana, gdje se nije znalo tko pije ni tko plaća, tada bi se mi svrstavali u one tabore/grupe koje bi nam najviše odgovarale; vi bi po svoj prilici otišli u partizane NOB a ja u hrvatsku vojsku HOS, kao što je to bio slučaj u prošlom Domovinskom ratu. Teško je ostati (biti) ravnodušan u takovim okolnostima.
Nami su, dragi moj kolega sponzoras, naši očevi ostevili jedan VELIKI SVEŽANJ zamršenih zagonetkih u kojima se danas skoro ni ne snalazimo. Ako ćemo zajedno živjeti u zajedničkoj zemlji Hrvatskoj, onda je neminovno potrebno da i zajednički prilazimo tom SVEŽNJU neriješenih zagonetka i pronadjemo tko je bio manje a tko više kriv k pristupu NOB i HOS i zašto su se borili jedni a zašto drugi. To je imperativ svega i spreman sam podmetnuti moja, već ostarijela, leđa i priključiti se onim Hrvatima sa dobrom voljom u pronalasku odgovora.
-
PROCES PROTIV POGLAVNIKA
Donosim ovdje jedan dijalog između GN što je tada na portalu javno.com značilo "Građani Novinari". Ja sam tada, kako ćete i po datumu vidjeti kada je to bilo, imao osobnu stranicu na ovom portalu HRVATSKA I USTAŠTVO. Kako je za mnoge ta tema bila kontroverzna i na kontroverzne komentare sam stavio ovo dolje priloženo da bi bilo dobro pokrenuti jedan PROCES PROTIV POGLAVNIKA.kako se još nikada nije nigdje niti pokrenuo niti održao bilo kakv proces proti Poglavnika, to pitanje i i dandans otvoreno i još uvijek aktualno. Zato pročitajte ove razne kometare raznih mišljenja i raznih komentatora. Otporaš.
HRVATSKA I USTAŠTVO (52) (posebni prilig (bistrenje pojmova)
Ja sam za Hrvrvatsk Državu u kojoj ima mjesta svakome Hrvatu koji je voljan se žrtvovati za slobodu Hrvatske, a ne za ovaj ili onaj politički režim, kaže Maks Luburić, general Drinjanin.
(1) Molim cijenjenje GN kao i sve koji prate ove opise i temu USTAŠTVO da uzmu u obzir da bi zadnji br. 50 trebao biti broj 51. Potkrala se pogreška u tipkanju koju nisam primijetio. Kada sam primijetio bilo je već kasno.
(2) Obzirom na komentare koji su proizišli u temi USTAŠTVO povodom rasizma i rasističkih zakona koji su postojali za vrijeme NDH a koje je potpisao Poglavnik dr. Ante Pavelić, za koje se je malo ili nimalo čulo, a za sigurno tim istim rasističkim zakonima se do danas nije prišlo sa pravničke strane, te zahvaljujući kolegi sponzorašu što je pokrenuo ovo, koliko vruće toliko i zagonetno, pitanje. Također ovdje nadodajem da je Odredba Rasnih Zakona ukinuta 3 svibnja 1945.
(3) Nije tajna ovdje spomenuti da je srpska kraljevska vlada dra. Antu Pavelića dva (2) puta osudila na smrt, i to u odsustvu i bez njegova sudjelovanja na suda.
(4) Treći put francuska vlada ga je takodjer, poslije atentata na kralja Aleksandra jugoslavenskog, osudila na smrt u odsustvu.
(5) Predlažem da mi GN (u to vrijeme kratica GN je značila "Građani Novinari", mo, Otporaš) koji sebe smatramo iskrenima i nadasve poštenima, osnujemo jedan, simbolike radi, ČASNI SUD, koji bi trebao djelovati onim načinima kojima se služe pravni sudovi, te pripremiti optužnicu protiv dra. Ante Pavelića, staviti njegovo ime pred taj ČASNI SUD, razmotriti i razmatrati sva njegova krivična djela, iako bi to opet sve bilo po četvrti puta u odsustvu, barem bi u ovom slučaju bio naš hrvatski ČASNI SUD, na usporedbu prošlih sudova koji nisu bili naši hrvatski sudovi.
(6) Kao inicijator i pokretač ovog simboličnog pravnog postupka, predlažem GN kao glavni javni tužetelji, poput Jakova Blaževića kardinalu Stepincu: sponzora, matrix, lokica, kumjura ako već nije unutra, Janica, a sve se to može izmijeniti po zelji i potrebi vas sami tamo na terenu.
(7) Opet, kao inicijator i pokretač ovog simboličnog pravnog postupka, predlažem GN kao glavni odvjetnici obrane: broken, colonia.tino, arcanoid, zippo, a sve se to može izmijeniti po želji i potrebi vas sami tamo na terenu.
(8) Ja, Otporaš, stavljam se na raspolaganje i jednima i drugima za dostaviti im one materijale koje posjedujem a koji bi njima trebali za što bolje i svrhodnije sprovesti ovaj ČASNI SUD u djelo, a ne u neku lakrdiju, tako, kao zreli ljudi, usto i odgovrni, pročesljamo, procesuiramo do temelja ovu tabu temu, ili kako ju tko hoće nazvati, meni je svjedno, te dodjemo do zajedničke konačne točke, koju ćemo zajednički staviti, a sve ostalo poslije ovoga ostaviti povijeti i povjesničarima.
(9) Budimo civilizirani i slijedimo kurs civiliziranih naroda. Sjetimo se slučaja francuskog časnika Dreyfusa, koji je 1894 bio optužen kao špijun, te tek nakon njgove smrti, rodoljubni Francuzi su se potrudili, sastavili ovakav ili sličan ČASNI SUD, pročesljali sve: ZA I PROTIV, te stavili taj slučaj iza sebe, povjesničarima, tako da tim pocijepanim slučajem medju Francuzima rasterete nove naraštaje.
(10) Otporaš vas čeka. Hvala.
Objavljeno: 15.06.2009. u 18:07h
Broj otvaranja uratka - Prvih 24h: 1556
dobra ideja,
arca
15.06.2009 19:46 h
no prije svega, trebalo bi utvrditi autentičnost tog dokumenta.
Bez toga o tome se možemo izjašnjavati samo teoretski, a bojim se da je to nedostatno. Naime, stranica s koje je prenesen link na taj dokument ili 'dokument' općenito je sumnjiva, što ostavlja mjesta mnogim dvojbama.
Kolega,
sponzoras
15.06.2009 20:22 h
odličan projekt.
Za početak mogu navesti da je cijeli rasni zakon NDH objavljen u "Hrvatskom Narodu", glasilu Hrvatskog Ustaškog Pokreta, u Zagrebu, broj 80., od 3.V.1941.
Na stranici www.crohis.com nalaze se mnogi dokumenti iz hrvatske povijesti, pa tako i dio rasnih zakona.... ne garantiram da je ovdje sve navedeno.
http://www.crohis.com/izvori/ustzk.pdf - potreban vam je PDF preglednik za čitanje.
Ako vam je lakše možete vidjeti kopiju zakona koju je administrator na stranici HSPa objavio.
http://hsp.makeforum.org/rasni-zakoni-u-ndh-t471.html
Korisno je reči da je izvor u ovo slučaju knjiga "Ustaša - dokumenti" (uredio P. Požar).
matrixdc
15.06.2009 20:22 h
srećom da nema trojbi ili nekih drugih sumnji :-))
sponzoras
15.06.2009 20:36 h
http://hr.wikipedia.org/wiki/Povijes...(Matkovi%C4%87)
Domobran
15.06.2009 20:40 h
arca. Potpuno se slažem, da treba prije svega utvrditi autentičnost tog dokumenta. I bez toga, arca, ja sam spreman učiniti što god čovjeku je moguće da se stvari stave na čistac. Ne tvrdim da postoji niti da ne postoji, ali je jako teško vjerovati - uzevši u obzir sve ono što se je na nas Hrvate svaljivali i natrpavalo u zadnjih 70 godina, da je Poglavnik dr. Ante Pavelić, kojeg je supruga, i to se službeno zna, bila čistokrvna hrvatska Židovka. Bilo je i drugih u Ustaškom Pokretu koji su bili na visokim položajima a bili su čistokrvni hrvatski Židovi. O tome je nedavno gracena13 pisala i to bi trebalo ponovno pročitati. Kako sam već rekao da sam spreman i bez toga dokumenta pokrenuti taj ČASNI SUD, koji će, tj. SUD, biti u nadležnosti da se taj dokumenat pronadje i njegova autentičnost utvrdi. Ja ovdje javno izjavljujem da sam za to da se taj SUD pokrene. Ja sam da se zločini procesuiraju, utvrde, u kojem procesuiranju će se koristiti i jugoslavensa i hrvatska iseljenička dokumentacija, sa jednim pritiskom na srpsku današnju vladu da nam dadne na raspolaganje sve one ratne dokumente koje je "Narodna vlast" pod potkroviteljstvom Ozne, Udbe, Rankovića, Djilasa, Koče Popovića, naravno i Tita i druih, odnijela iz Jasenovca, Zagreba kao i drugih mjesta. Tek Tada se može imati jedan autentični predled u ratne dogadjaje.
Poštovana kolegice arca dok ovo pišem u pismeni dokumenat gledam kojeg je iznio davno pok. Vlaho A. Raic u svojoj knjigi " SAVEZNICI I N.D.H " koja je izisla u Argentini davne 1950 godine. On u toj knjizi iznosi u tančine koliko je hrvatskog zlata, srebra i drugih stvari otišlo u Švicersku. Radi se o milijunima vrijednosti koje se još uvijek - možda - nalaze deponirane i zaboravljene u švicerskim bankama.
Poštovana kolegice arca vi ni slutiti ne možete koliko papira, tinte i laži se napisalo kako je Poglavnik pokrao hrvatsko zalato i utekao, kao što mu se pripisuje da je prodao Dalmaciju i Istru, a nikada nitko ne spominje gruntovni ugovor i prijepis te prodaje i koliki je u totalu bio iznos te prodaje. Onima koji još u te priče vjeruju, preporučujem da prouče RAPALSKI UGOVOR iz 1920 godine i tko je sve potpisao da Istra, Zadar i druga hrvatska područja službeno pripadnu susjednoj zelji Italiji. Eto, arca, zato sam da se sve na stol stavi: Tita, Pavelića, Rankovića, Luburića, Djilasa, Mačeka, Dražu Mihailovića i sve one vojvode i političke komesare,itd.
Domobran
15.06.2009 20:44 h
dakle. Slazemo se. Onda idemo dalje. Osnujmo ČASNI SUD. Ne ostanimo samo na čula vidjela kazala. Što je za osuditi, treba osuditi. Što je za poždraviti, treba poždraviti. Ja sam za oboje.
misetic@sbcglobal.ne
16.06.2009 02:23 h
Ustaštvo...Cestitat je OTPORAŠU na hrabrosti pri donošenju tekstova koji će bar djelomično ponukat i druge da se jave (i objave) dokumente koje posjeduju u svojim arhivima. Što vas budu više napadali to si ti ,OTPORAŠU, VIŠE U PRAVU. A što se tiče Vašeg prijedloga o SUDU..., mala je vjerodostojnost njegova oživljenja, jer i oni što danas vladaju našom Domovinom kako sude i osudjuju hrvatske generale Domovinskog rata, oslobodjajući vojnike okupatorsko- četničke aramade,možemo samo zamisliti kako bi presudjivali povijesnim dogadjajima naše povijesti prošlog stoljeća. O nekom SUDU U DIJASPIRI,...vjerojatno bi završio kao što je završio i sud šezdesetih kada se 'sudilo"
danas pokojnom Srećku Roveru.
arca
16.06.2009 08:00 h
ovako, pregledala sam linkove koje nam je @sponzoras ponudio. Doduše, ponešto nabrzaka, ali dovoljno da uhvatim bit.
Kako stvari stoje, čini se da su rasni zakoni donešeni kao odraz težnje da se zaštiti vlastita rasa od eksploatacije druge rase, te time ojača vlastiti integritet.
Jest, za današnje vrijeme to je prilično čudno razmišljanje. No opet, potrebu donošenja tih zakona ne možemo promatrati u duhu današnjeg stupnja svijesti. Ukoliko su narodi koji su živjeli u to vrijeme smatrali da su im takvi zakoni potrebi, onda su i donešeni.
Što pokušavam reći? Mi ovdje osuđujemo prošlost, no svijet je još dan danas pun kojekakvih ortodoksnih zakona (koji su itekako rasni)....primjerice Islamskih i Židovskih. Ti narodi i njihovi predstavnici očito smatraju da su im ti zakoni potrebni, upravo iz istog razloga zbog kojih su u NDH (i drugdje, to ne smijemo zaboraviti) doneseni zakoni o kojima danas raspravljamo.
No, to ipak baca ponešto drugačije svjetlo na stanje stvari.
cvrkut
16.06.2009 08:10 h
Gospon...Otporaš! Kada budete gotovi sa feljtonom o ustašama bilo bi dobro započeti feljton o četnicima. ))))))))
cvrkut
16.06.2009 08:18 h
Mislim na četnike koji su sustavno naseljavani u našoj domovini ,a ne one prekodrinske.Svima je poznato da su najveće kriminalce i ubojice srbijanski političari naseljavali u Hrvatskoj i davali im plaće i dobra radna mjesta većinom u Udbi ,miliciji i srodnim zanimanjima.Tako su kriminalci i ubojice postajali polako elitaši bogateći se na "drukanjima" pa i ubojstvima Hrvata.Njihovi potomci sa sličnim predizpozicijama danas uživaju blagodati Zagreba ,ali sami se otkrivaju naročito na ovakvim mjestima (bloger.hr) gdje njihova mržnja prema Hrvatskoj najviše dolazi do izražaja zahvaljujući skrivanju iza raznih nickova.Ima ih i ovdje i zato ti čerstitam na ovom feljtonu i očekujem gore pomenuti feljton radi "ljudi" koji ne znaju tko su i što su...ili znaju.
colonia.tino
16.06.2009 08:44 h
Otporaš, evo kad ste me već spomenili za odvjetnika, ja prihvaćam, ne samo zato što smatram kako svatko ima pravo na obranu, na poštenu obranu i pošteno suđenje, već zato što to treba istjerati do kraja.
Isto tako, podržavam ono što je u zadnjemkomentaru napisao ( predložio ) cvrkut.
To bi bilo zanimljivo, samim time što Vi zbog bogatog životnog i svakog drugog iskustva sigurno imate više saznanja o tome, nego mi manje iskusni ljudi.( ars longa vita brevis )
sponzoras
16.06.2009 10:31 h
Arca...nedvojbeno je da je stanje svijesti bilo drugačije prije 70 godina nego li danas. Ne samo u Hrvatskoj nego zasigurno u bilo kojoj drugoj zemlji svijeta...
Međutim, nemojmo zaboraviti da su rasni zakoni NDH gotovo su bili prekopirani od nacističkih Nurnberških zakona koje je dobio sam Hitler. Taj je zakon nazvan ZAKON O ZAŠTITI NJEMAČKE ČASTI I KRVI.
Kod rasnih zakona NDH, samo je umjesto "njemački" definirani "hrvatski".
Ako ćemo se složiti sa Otporašem da je ustaški pokret dijelom nastao i kao odgovor na četnička ugnjetavanja u Hercegovini, onda je vrlo čudno da se u rasnim zakonima jasno definiraju Židovi i Cigani kao nearijevske rase i manje vrijedne u odnosu na arijevsku rasu. Naime, u njima ništa ne piše o Srbima ???
Dakle, jasnije je da se ovdje ne radi samo o borbi protiv srpske hegemonije i težnji da se zaustavi teror na Hrvatima ,već o težnji da se hrvatski narod očisti od nepoželjnih rasa, konkretno Cigana i Židova.
Svijet je osudio nacizam i zakone koji je taj nacizam donosio, te onih koji su bili potpisnici tih zakona. Sama Njemačka danas se vrlo jasno i transparentno distancira od svoje povijesti i osuđuje je. Njemačke je danas demokratska država koja se ne srami priznati da je u njezinoj povijesti bilo mračnih i turobnih razdoblja i to je jedini put naprijed.
Ako ćemo mi Hrvati, pokušavati opravdavati rasne zakone koje je donosio Pavelić, kao nešto nužno u to vrijeme, onda je po meni to samo korak nazad na štetu svih nas.
Ponavljam i ovdje, Hrvati generalno nisu genocidan narod i vrlo smo prijateljski nastrojeni, što mogu potvrditi mnogi stranci koji dolaze ovdje.
Ali da imamo mrlje u svojoj povijesti, to stoji. No imaju ih svi, i Amerikanci i Englezi i Francuzi... Bitno je da se jasno postavimo i ukažemo da smo svjesni grešaka iz povijesti, a ne da ih stalno pokušavamo opravdati.
Na kraju krajeva, svijet je 15.01.1992. jasno rekao što misli o modernoj, demokratskoj, samostalnoj Hrvatskoj.
arca
16.06.2009 11:33 h
sponzorasu, pa ogradili smo se od rasnih zakona, svi po redu, jasno i glasno, nismo li?
Daljnja rasprava o Paveliću po meni služi u svrhu da se stvari postave u pravilan okvir. Po tumačenju tih zakona ispada da Pavelić nije izdao vlastiti narod, nego ga je štitio na način koji se u to vrijeme očigledno tolerirao.
Prema tome, preostaje nam razjasniti je li Pavelić (u duhu vremena) radio u ime interesa naroda ili svojih osobnih, ili nekih trećih, četvrtih, mješavine interesa, šatajaznam!?!????
Odnosno, prema tvom komentaru:
sponzoras
15.06.2009 15:22 h
Vi pretpostavljate da je Pavelić možda bio i prisiljen na taj potez. Ako je tako, onda je radio sebi u prilog a ne u prilog ljudi koji su živjeli na teritoriju NDH. Žrtvovao je ljude kako bi sačuvao svoje pozicije na čelu NDH, pri tom se pokoravajući i svojem savezniku Hitleru.
Pravi domoljub to nikada ne bi radio. Po meni, Pavelić je ispao samo obični oportunist koji se mudro sakrio iz krinke domoljublja, ne mareči o zaštiti ljudi u svojoj državi. Njegov potpis ispod rasnog zakona je dokaz.
Da ne bi bilo zabune, ponavljam: osobno, osuđujem sve zločine i zločince. Na da bismo ocijenili veličinu, težinu, obim itd. tih zločina, važan je kontekst.
U krajnjoj liniji, imao si pravo kada si rekao: ako je samo jedno židovsko dijete stradalo zbog nečijih ideala, u pitanju je zločin. Ništa ne može opravdati zločin, ni na pojedinačnoj, ni na lokalnoj (Tito, Pavelić i ostali), ni na sveukupnoj svjetskoj razini (Hitler, Staljin, to nam je poznato, ali Bush? U današnje vrijeme? Ajme majko..!!!!).
sponzoras
16.06.2009 11:57 h
Arca, ako gledamo na rasni zakon kao način koji se tolerirao u svrhu zaštite naroda, onda možemo u sličan kontekst staviti i rasizam u bivšim britanskim, francuskim, nizozemskim kolonijama,... jer se tada to smatralo u redu, pošto je sasvim bilo normalno da je bijeli čovjek superioran nad crnim.
Tek je kasnije kolektivna svijest porasla na viši nivo i takva mišljenja su odbačena, čak i zakonom zabranjeno iznošenje istih. Sve do današnjih dana, pa je tako rasizam jako osjetljiva tema i kazne su drakonske... ( znam to, vidio sam kad je žena dobila otkaz radi neslane rasističke šale na poslu). U mojem ugovoru u radu je pisalo jasno da se rasizam ne tolerira i da podliježe najstrožim sankcijama. Podsjećam, radilo se o britanskoj firmi, a zajedničko nama i Britancima je da imamo povijest rasizma... doduše oni puno, puno duže.
Represija ili demokracija? Ne, samo poštovanje i dignitet čovjeka.
Koji su motivi bili Ante Pavelića da privati i prekopira rasne zakone nacističke Njemačke? Kakva je prijetnja Hrvatskoj bila od strane Židova i Cigana ( uključujući njihovu djecu, žene, starce).. koja god, no jasno je da nije izabrao zapadnjačku demokraciju, već nacističku doktrinu pročiščavanja nacije od "nepoželjnih"..
Vrlo slično onome što smo vidjeli tijekom Domovinskog rata, politiku etničkog čiščenja u Bosni.
sponzoras
16.06.2009 11:59 h
A Bush je priča za sebe. Tu mogu samo reči "bravo američkom narodu!" što se riješio tog bolesnika.
Na Obami je još da se pokaže... pred njim je puno posla!
arca
16.06.2009 12:41 h
da, upravbo to: Koji su motivi bili Ante Pavelića da privati i prekopira rasne zakone nacističke Njemačke?
To je ono što bih ja voljela znati i što se nadam da će netko ovdje objasniti.
Uzgred, budući da si to zasigurno više upućen, zanima me kako se konkretno Britanija izjasnila po pitanju svoje prošlosti?
colonia.tino
16.06.2009 12:44 h
sponzoras. Ako bude američki narod čekao Obamu da raščisti sa prošlosti, bude se puno načekao.
Osobno je Obama u više navrata odbio otvoriti dosje BUSH, čime bi se dala mogućnost da eventualne istrage otpočnu, zadnji puta prije nekoliko dana. Nema kod američkih predsjednik prevelikih vrludanja, to je više manje politika kontinuiteta. U onom smislu, da je bivši predsjednik, uvijek predsjednik, i tako ga se poštuje, kod njih nije moguće da postoji netko poput Mesića, te da se na isti način obračunava sa mrtvim predhodnikom, narod bi takovoga odmah progutao.
Ne kažem da će Barackova politika biti ista, vjerujem da neće, jer je to gotovo nemoguće, ali da se neće ništa pokrenuti protiv Busha i ratnih ideologa, sasvim sigurno.
colonia.tino
16.06.2009 12:49 h
Glede " suđenja " u startu kao " odvjetnik " tražim da se odbiju ( kao dokaz ) bilo kakvi dokumenti nastali pod nadzorom komunističkog režima, niti je Tito mogao biti objektivan glede Pavelića, niti bi Pavelić bio objektivan u Titovom slučaju.
Još samo da nam je netko neutralan tko bi prosuđivao što se može prohvatiti kao dokaz i činjenica, a što je pak odraz osobnog afiniteta.
Kad osudimo poglavnika, red je kolega Otporas da otpočne suđenje Maršalu, Vi ga započinite u tom slučaju rado bi bila javni tužitelj ( državni odvjetnik ).
sponzoras
16.06.2009 12:59 h
broken, ne, svakako da se Obama neće baviti kopanjem po Bushevim greškama, mislim da ima više posla kako ih eventualno ispravio neke greške svojeg prethodnika, te na taj način indirektno dao do znanja što misli o Bushu i njegovoj politici.
sponzoras
16.06.2009 13:01 h
arca, o Britaniji i obračunavanju sa mračnom prošlošću ću pisati, neke stvari znam, no želim predočiti konkretne stvari kako ne bi bilo greške..
Domobran
16.06.2009 13:05 h
Poštovane kolege, procitao sam komentare i da ih je prevesti autentično na strane jezike, čitatelji - stranci - bi došli do zaključka da smo mi Hrvati uistinu uljudni i nadasve civilizirani ljudi. Zajednički polemiziramo o onome što nam je zajedničko, a mi, današnji naraštaji, mi smo samo naslijedili te zamršene stvari, koje su nam u najvećim slučajevima drugi nametnuli, te kamen bacili a ruku sakrili, kako bi mi danas tražili tko je manje a tko više kriv za jednu ili za drugu stvar.
Što se tiče ČASNOG SUDA do njega će doći, u to vas uvjeravam, kao što je hrvatski general Maks Luburić, Drinjanin, uvjeravao svoje vojnike i sljedbenike, da će netko iz ekipe OTPORA doći do slobodne Hrvatske ili sa mnom ili bez mene. Jer imamo ideju, kaže general Luburić.Tako i ja kažem, netko će doći do ovog ČASNOG SUDA, sa mnom ili bez mene, jer ideja je tu, samo je na nama da ju razradimo.
Cvrkut, vrlo dobra ideja. Prihvaćam ideju. Imam nešto podataka o tome. Kada se počme možemo to razvijati zajednički dok ne popunimo prazninu.
Hvala gospodine Mišetić. To stoji što ste rekli da je mala vjerodostojnost do njegova oživljavanja. Kao zreli ljudi i nadasve ljubitelji Hrvatske, pravde i ISTINE, na nama je dužnost da se to ostvari, kako nas nebi nadolazeći hrvatski novi naraštaji osudili i za nas rekli da: smo štuke pognuli glave i prešli preko tog mračnog poglavlla hrvatske prošlosti, a njima nismo ostevili građe kako bi se oni mogli što bolje snalaziti. Ruku na srce, zar mi koji smo se okupili oko ovog portala javno nemamo razloga(e) zamjeriti onim Hrvatima koji medju nama više nema, a iza sebe nisu ništa ostevili. Kako bi danas bilo lijepo da je Poglavnik nešto (konkretna) ostevio zapisano (osim njegova potpisa) i objesnio nama mlađima zašto je moralo doći do tog rasnog zakona. Zato čestitajmo sponzorašu da je pokrenio ovu točku, za koju sam osobno da se analizira do kraja, iz svih ugliva, a najmanje iz ugla mržnje i neke osvete.
sponzoras
16.06.2009 13:57 h
Hvala kolega Otporaš...Moram priznati da mi je drago kako je cijela diskusija krenula. Bitno je da se svi izdignemo iznad jeftinih krčmarskih prepucavanja i vrijeđanja bez obzira na točku gledišta i različitosti u razmišljanju, što je na žalost učestalo na ovom portalu, no eto, možemo i bez toga. Onako ljudski, civilizirano.
Naravno, pošto je ovo javni blog portal, moguće je da će se pridružiti i neki koji će pokušati i vrijeđanjem razbiti diskusiju, no i na to treba biti spreman i ignorirati takve pokušaje.
Koliko smo u stanju provjeriti vjerodostojnost dokumenata, ne znam, ovisno o dostupnosti izvora, a tko će u svemu biti neutralan sudionik, isto ne znam.. no imamo vremena.
Domobran
16.06.2009 14:18 h
sponzoras. Točno je što kažete: Bitno je da se izdignemo iznad jeftinih krčmarskih prepucavanja i vrijeđanja...Mi ćemo se izdići, jer nam je Hrvatska u interesu. A zajednički moramo raditi na tome da budno pratimo na one koji iz "velikog hrvatstva" žele među nas kost ubaciti. Mi imamo zadaću, i ja vam se osobno, kolega sponzoras, zahvaljujem, da nastavimo sa radom za otkrivanje ZLOČINA i pronalaženjem ISTINE. Mini ISTINA(E) neže smetati. Meni zločini smetaju. Idemo dalje.
Domobran
16.06.2009 17:11 h
Kolega Mišetić. Vaše bojazni glede ČASNOG SUDA su opravdane s gledišta ne hajnosti ljudi, u ovom slučaju nas Hrvata. Moja ideja je osnovati jedan ČASNI HRVATSKI SUD koji će potpuno biti neovisan (ne kao NDH) od državnog suda Hrvatske, kao na primjer ovdje u Ameriki, zadnji predsjednik Bush je osnovao posebni ured koji se zove "HOMELAND SECURITY" iako je postojala i postoji "FBI", što je znak da jedni druge nadziru. Državni Sud(ovi) uvijek rade za državu i moraju se prilagođavati državnim interesima. Sjetite se, ne znam koliko znate o tome, slučaja New Yorškog procesa Hrvatima u početku osamdesetih godina, u kojem je državni odvjetnik, tj. javni tužitelj Stuart Baskin bio potpuno pod utjecajem US ministarstva pravosuđa, a ovaj pod utjecajem Washingtona, tj. Bijele Kuće/vlade, koja je za interese Amerike tijesno suradjivala sa jugoslavenskom vladom iz Beograda, a ova Washingtonu dostavljala podatke o Hrvatima na sudu u New Yorku, a ovi iz Washingtona javnom tužiocu Baskinu, a ovaj federalnoj Sudkinji Konstance Motley, koja je bila 90% na strani javnog tužioca, iako 95% Amerikanaca misle da je njihov pravni sistem odvojen od države. Jest, kada država nije u pitanju. Oni Hrvati koji su bili na tom sudu to najbolje znaju. Zadnji od te New-Yorške grupe, je Ranko Primorac, oslobodjen je prije par godina.
Što se tiče sudjenja Srećka Rovera, pročitavši vaš komentar, odmah sam potražio te podatke i pronašao sam ih u "DRINI" br,1-3 1956 godine. Istina je što ste malo rekli o tome. Sada bih ja mogao o tome napisati i razloge i ishod tog suda. Samo bi oduzelo mnogo vremena za čitati našim dragim Hrvatima iz Domovine koji to prate. A vrijeme je novac, poslovica kaze. Pozdravlja vas Otporas.
sponzoras
16.06.2009 19:25 h
Susret Pavelića i Hitlera, dio filma...
http://www.youtube.com/watch?v=QlWRh...eature=related
arcanoid
16.06.2009 22:27 h
Otporaš. Sud časti, tužilaštvo, obranu možemo ovako vitrualno uspostaviti pa i porotu u bliku svih prisutnih. Možda i neke pouke i pravdu izvučemo ali mala je težina svega toga ako ostane samo na portalu.
Za pravo vjerodostojno rasvjetljavanje fame oko Pavelića, jedino na državnom nivou ima efekta.
matrixdc
16.06.2009 22:56 h
Umjesto "bistrenje pojmova" više bi priličilo "navlačenje majmuna"
Domobran
16.06.2009 23:05 h
arcanoid. Slažem se sa svime što ste rekli. Ja sam stavio "simbolicčno". Rijetki su slučajevi da je država pokrenula otvoranje nekih procesa, pogotovu ako je to u interesu države da do toga novog procesa ne dodje. Javno mnijenje/mišljenje prisili državu/vlast da do tog procesa dođe. Dragi kolega mi to možemo učiniti. To od nas traže naši budući naraštaji koji manje znaju o ovoj temi nego mi danas. Ja bih već sada mogao upriti prstom tko bi mogao biti protiv toga.
Kolega arcanoid ništa se preko noći nije riješilo niti dogodilo. Kinenska poslovica kaže: Šta čovjek treba najprije učiniti da pripješači 10.000 koraka. Odgovor je: napraviti prvi korak. Tako i ovdje. Ideja je tu. Prvi korak je tu. Okrivljenik (iako je već pedest godina mrtav) je tu. "Dokazi" su tu. Javni tužioci već poredani i čekaju. Porotu ćemo pronaći, pa ako ustreba uvest ćemo ih iz susjedne države Srbije. Mi smo tu. Dobra volja je tu. Ne želim da se "našeg" Pavelića smatra kao Tita. Danas je GN lokica odgovorila zippo da njezin Tito nije nikada bio sudjen te da nije kriv. Ja hoću da naš Pavelić bude sudjen i da se na sudu iznesu sva njegova krivična djela po kojima se može pronaći krivim ili biti oslobodjen. Osobno ću biti podjednako zadovoljan porotovom odlukom. Mislim da se razumijemo i radimo na tome da se ostvari za dobrobit sviju nas. Tada će nas svak cijeniti i poštivati, a ponajviše povijest.
arca
16.06.2009 23:57 h
otporaš, pa ako je stvar u tome da na ovom našem virtualnom sudu trebamo ocjeniti je li Pavelić u pravnom smislu (jer ovo je sud, makar i virtualni, zar ne?) kriv ili nije kriv, odgovor je vrlo jednostavan:
Nije kriv.
Obrazloženje: Pavelić je djelovao na osnovu zakona donešinih u pravnoj i regularnoj državi.
Mi se danas nad tim zakonima možemo i zgražati, no oni su bili punopravni i regularni. To je činjenica.
S Titom je druga stvar. Nakon uspostave njegove države postavljen je zakon koji je fiktivno regulirao ljudska prava i slobobode.
Fiktivno, naglašavam, jer pod okriljem istog počinjeni su nevjerojatni zločini.
Zaključak:
Pavelić je djelovao u okviru Zakona i na temelju ovlasti koje su njime regulirane.
Tito nije djelovao u okviru Zakona, nego suprotno njegovim stavkama.
S pravne strane u svakom sudskom procesu to bi bilo savršeno jasno, toliko da bi to i svaki početnik riješio bez problema.
sponzoras
17.06.2009 00:02 h
arca, točno, po toj logici ni Adolf Hitler nije kriv kada govorimo o stanju u Njemačkoj s kraja 30tih i za vrijeme 2. svjetskog rata, jer je donio rasne zakone koje je i sprovodio. Dakle, nije bilo kršenje zakona...
sponzoras
17.06.2009 00:06 h
ali.., mi ovdje pokušavamo utvrditi ulogu ustaškog pokreta u NDH i kreiranje hrvatske povijesti u hrvatskoj državi za vrijeme 2. svj. rata, te koliko je štete ili koristi Pavelićeva rabota nanijela Hrvatskoj u nastavku povijesti.
arca
17.06.2009 00:55 h
točno, zakonski nije. Moral je druga priča. I podosta ludila. I kalkulacije, manipulacije i drugih stvari.
E sad, bilo bi zgodno kalkulirati što bi bilo da se Pavelić nije spandžao s Hitlerom? Hrvatska bi svjedno bila zgažena od Hitlera i Mussolinija. I to je također činjenica o kojoj valja voditi računa.
Bi li broj žrtava u tom slučaju bio veći? Postoji li mogućnost da je Pavelić eventualno odabrao manje zlo?
Otporaš
17.06.2009 02:21 h
sponzoras. Bez sumnje uspjeli ste otvoriti jednu jako zanimljivu temu. Osobno nisam protiv razglabanja te teme. Naprotiv. Sve što bih ovdje zamolio, i to javno, GN i ostale da se o ovoj temo raspravlja trijezno i sa željom da saznamo o toj temi više nego znamo. Kako kažete da "mi (to mi se svidja "MI", moja opaska) ovdje pokušavamo utvrditi ulogu ustaškog pokreta u NDH i kreiranje (činjenica,moja opaska) hrvatske povijesti u hrvatskoj državi (NDH, to mi se dopada, jer je bila uistinu Hrvatska Država a ne Španjolska ili Kinenska ili nečija druga,moja opaska) za vrijeme 2. svj. rata..."
Ali, kolega sponzoras, kolegica arca, je u potpunom pravu kada kaže da se treba kalkulirati: "šta bi bilo da se Pavelić nije spandžao s Hitlerom"? E to je ono što uistinu mi Hrvati trebam vrlo dobro proučiti, i to iz već odigranih činjenica koje mi više ne možemo mjenjati niti izmjeniti. Ako ste pomno pratili opise generala Drinjanina, mogli ste iz prve ruke uočiti kuda je vodila tadašnja politika koja je dominirala u Hrvatskoj, tj. politika HSS-e. Poznato je da Maček nije htio rata, tj. htio je status quo, sačuvanje Jugoslavije. Poznato je da je Jugoslavija stupila Trojnom Paktu kojeg je potpisala 25 ožujka 1941 god., a dr. Maček, kao ministar jugoslavenske vlade, dao privolu i poslao svojeg ministarskog kolegu Cincara Markovića da potpiše taj pakt u ime jugoslavenske vlade. Prije nekoliko brojeva u temi USTAŠTVO general Drinjanin piše kako je našao na Mačekovu stolu u spavaćoj sobi poklonjeni pištolj direktno od Hitlera, s molbom da preuzme vlast/kormilo Hrvatske Države. Maček je zadržao pištolj a odbio je uzeti kormilo Hrvatske Države u svoje ruke, sve u interesu spašavanja Jugoslavije.
Eto šta bi bilo da nije bilo dra. Ante Pavelića, Poglavnika. Jugoslavija bi ostala Jugoslavija. KPJ je po naredjenju Staljina i Moskve već počela pozivati svoje sakrivene komunističke ćelije na ustanke. Banovina Hrvatska bi bila samo na papiru. Seljačka Zaštita pod vodstvom dra. Mačeka bi se stopila pod zapovjedništvo pukovnika Draže Mihailovića, a Zaštitari, tj. hrvatskim vojnicima koji bi bili u Zaštiti nabila bi im se srpska šajkača na glavu, stupali bi pod srpskom zastavom, pjevale bi se srpske solunske pjesme, svirala bi se himna Ej Slaveni, itd. To bi bio konac NAŠE SLAVE DJEDOVINO!
colonia.tino
17.06.2009 10:52 h
Teško je o tome razgovarati čisto pravno gledano, jer nacistički pokret je doživio svoju pravnu osudu i u Nunbergu. Da je bio živ i Hitler bi bez dvojbe bio bi osuđen na smrt. Ali čak i da nije bilo tog procesa, srećom bilo je, ne bismio imali nikakve dvojbe o naravi nacizma, neznam zašto je teško shvatiti da jedan desni intelektualac, građanin, ili novinar, obični mali čovjek, sasvim svejedno, može biti žestoki protivnik komunizma, a da ga odmah ne etiketiraju fašistom, iako istodobno žestoki protivnik fašizma? Takvo razmišljanje mi nikada nije bilo jasno. Poznato je da ostaci totalitarnog mentaliteta sve one koji se s njima ne slažu, pogotovo ako su desne orijentacije, proglašavaju fašistima, što vidimo iz pisanja nekoliko nesretnika i na ovom portalu, to je tužno, koliko i tragikomično.
Paveliću se nikada nije sudilo, ako naravno ne smatramo da su komunistički sudovi vjerodostojni, na njima je osuđen i potpuno nedužni čovjek, Alojzije Stpinac. Zato je i hrvatska država nakon uspostave, 1992. godine poništila proces Alojziju Stepincu, te ga rehabilitirala, da ne govorimo o Crkvi, Crkva ga nikada nije ni osudila.
Mi sigurno ovdje nećemo dokazati Pavelićevu nedužnost, ali ćemo pokušati vidjeti u kojem kontekstu se sve to dogodilo i zašto se to sve pobogu dogodilo. Zar je doista moralo tako biti ?
sponzoras
17.06.2009 12:03 h
Broken, u mojem slučaju deklariranje kao lijevo orijentiranog građana često završava etiketiranjem "komunist", "postkomunist" i sl... što je odraz neznanja iili nedostatka želje da se znanje absorbira. Ljevica je sastavni dio svake demokracije, pa i one koja nema komunističku prošlost.. no to eto, nekima nije i neće biti jasno. A bar danas je lako sebe educirati!
Naravno da se neću složiti sa nekim desnim stajalištima, no niti zagovaram totalitarizam, što pak je zajednička odlika ekstremnih lijevica i desnica. Dakle, ekstremizam i radikalizam je out!
Zašto se Pavelić priklonio Hitleru i nacističkoj ideji? Možemo nagađati ili pretpostavljati.Naime, bitno je razlučiti sukob Ustaša i Četnika u Hercegovini, razloge zašto je ustaški pokret nastao kao odgovor na četničko nasilje, te objasniti odluku da se hrvatski narod pročisti od "nepoželjnih" Židova i Cigana, ali i onih Hrvata koji nisu prihvatili ustaški zakon. A pročiščenje je dolazilo u obliku zatvaranja i likvidiranja.
Moguće je da je Pavelić prihvatio Hitlerovu ideju iz razloga da zaštiti čistu hrvatsku rasu, na uzoru
na ideju koju je sprovodio Hitler u Njemačkoj, no time je potpisao lišavanje slobode i smrtnu kaznu onim Hrvatima
koji nisu po njegovom zakonu bili dovoljno, Hrvati! Dakle, tu se radilo o čistom žrtvovanju ljudskih života u ime ideje. Ali čije, Paveličeve ili Hitlerove?
Daljnje udovoljavanje Hitleru je jasno iz činjenice da su vojnici NDH sudjelovali u napadu na Rusiju o čemu postoje
dokumenti pa čak i video snimke. Znamo da su Hitler i Staljin poptisali pakt o nenapadanju, koji je Hitler kasnije
prekršio pa je došlo do sukoba dva totalitarna režima, nacističkog i komunističkog.
NDH je između ostaloga objavila rat i SADu! Je li to bila želja Paveliča? Nekako nisam previše uvjere u to, mislim da je to bilo po nalogu njegova šefa Adolfa! No možda griješim... ali ako se Pavelić borio protiv komunista i četnika u ime slobodne Hrvatske, kako onda tu objasniti i objavljivanje rata zapadnim silama koje su bila treća strana, a sam Pavelić ih je odabrao kao svoje neprijatelje..
Otporaš
17.06.2009 12:16 h
broken, Točno je što ste rekli. Mi Hrvati smo drugačiji od drugih naroda. I neka smo! Zato nam treba jedno vremensko razdoblje malo poduže za preodgoj, jer smo kroz stoljeća plovili u tuđim vodama/idejama i nestajali pod imenima kao stranci u svojoj vlastitoj rođenoj zemlji Hrvatskoj.
Komentator Mišetić je spomenuo da bi bila mala vjerpdpstpjnost njegova oživljenja,tj. ČASNOG SUDA, te je spomenio SUD U DIASPORI SREĆKA ROVERA. To me je odmah potaklo da potražim dokumentaciju o tome i, fala dragome Bogu, pronašao sam ju. Ishod sudskog izvještaja je jako dugačak. Ja ću samo iznijeti sažeto, u kratkim crtama, šta je bilo, da se nikada ne zaboravi tadašnja, prije 50 godina i više, pismena tehnika dopisivanja, pošta zračnim ili morskim putem, rijetko telefonske veze, ali ipak se uspijelo. Po svoj prilici, tadašnji Hrvati koji su taj SUD ČASTI za specifičnu stvar stvorili, danas više nisu na životu, ali su iza sebe ostevili jednu nadasve veliku vrlinu hrvatske tradicije poštenja, gdje su se držali one: AKO HOĆU LAKO ĆU, AKO NEĆU KAKO ĆU!
Pok. Srećko Rover je bio vodič jedne skupine hrvatskih vojnika koji su u " AKCIJA DESETI TRAVANJ " pošli u domovinu se prikljuciti već postojećim postrojbama u hrvatskim šumama koji su se borili za oslobodjenje Hrvatske. Ozna ih je uhapsila kao i sve ostale skupine. Na sudu u Zagrebu 1948. godine bilo je nedokazani priča da ih je izdao Srećko Rover "BIMBO". To je bila jedna vrlo produktivna Oznaška smicalica kako zavaditi ostale Hrvate u emigraciji. U to poslljeratno vrlo ne snalazeće vrijeme za razbacane Hrvate po svijetu, ta Oznaška smicalica je pala na plodno polje, posijala sumnju među Hrvate, tako ih svadila i polarizirala. Sumnja je pala na Srećka Rovera da je špijun, da radi za Oznu i da je on taj uz još jednog Zlatara koji su svoje drugove izdali i predali u ruke Ozne. Pošto je Srećko Rover pristupio Ustaškom Pokretu još davne 1939. godine i bio je medju prvim Ustašama koji su umaršlirali u Sarajevo 23 travnja 1941 god., kao i medju prvima u osnutku Crne Legije. Kao takav bio je poznat kao jedan odvažni hrvatski Domoljub i borac. Na sve te negativne glasine protiv Srećka Rovera i sami Poglavnik je povjerovao Oznaškim smicalicama, te isključio istoga iz ustaških redova i javno ga preko novina optužio kao izdajnika. Na ovu odluku Poglavnika general Maks Luburić je energično prosvjedovao, što je, uz podjelu Bosne sa Stojadinovićem, uzrokovalo razlaz između ova dva hrvatska velikana.
Tada je na incijativu generala Luburića bio stvoren ČASNI SUD od osoba i sa jedne i sa druge strane. Sud naravno nije imao nikakove juridističke snage, ali je svakako imao dovoljno moralne snage da shladi poljuljale duhove medju Hrvatima, koliko toliko.
Kada je preživjeli iz Kavranove Grupe, Ivan Prusac napisao 1967 godine knjigu "TRAGEDIJA KAVRANA I DRUGOVA" u njoj je donekle rasvijetlio ulogu "BIMBO" kao vodič i jasno podvukao da je Srećko Rover nevin.
Eto šta može jedan simbolike radi ČASNI SUD napraviti. Mi danas u kompjutorsko doba možemo kamokud više i efikasnije napraviti, i, možda, za primjer biti prvi u svijetu koji su takvo nešto napravili.
Ja ću nastaviti završiti opise generala Drinjanina o "Povodom smrti dra. V. Mačeka" ubrzo, te ću iznijeti svima na uvid moj mali nacrt kako ja to zamišljam, kojega bi svi zajednički trebali srediti i urediti kao jednu lijepu curicu za vjenčanje. S poštovanjem, pozdravlja vas Otporaš.
colonia.tino
17.06.2009 12:35 h
Idemo od Rusije sponzoras. U napadu na Rusiju sudjelovao je veliki broj ljudi ( gotovo iz cijele Europe ), čak je Britanija ( preko kraljevske obitelji ) sakupila velike dobrovoljačke postrojbe koje bi se pridružile Hitlerovoj kampanji proti SSSR-a., Churchil, koji nije volio Staljina, ali nije htio rušiti savezništvo, je to stopirao u zadnji trenutak .
U Americi, Joseph Kennedy ( otac predsjednika Kennedya, koji nije bio oličenje dobra kako to povijest romantično želi reći, s ozirom da mafija nikada nije ima veći utjecaj na društvo nego za njegovo vrijeme, pa čak i na WHITE HOUSE ) je predlagao Roosveltu i Hooveru ( najmoćnijem Amerikancu 20 stoljeća ) da se udruže sa Hitlerom. Da nije bilo napada na Poljsku i rata sa Europom, Hitler bi lako našao saveznika u SAD-u ali i Britaniji,. Da li bi u tom slučaju njegov režim bio manje zločinački ? Naravno da ne bi.
Rasni zakoni silom su nametnuti Hrvatskoj, međutim za to nema opravdanja, po meni Pavelić je trebao u šumu, slijedilo bi ga 90 posto Hrvata a na kraju rata Hrvatska bi postojala, time bi uništio relativno ništavan Titov pokret u svom samom početku ( u početku bilo je tek stotinjak fanatika u tom pokretu ). Međutim, bilo je tako, kako je bilo. Naravno, sukobi četnika i ustaša na Drini i Hercegovini nešto su drugo od režima, režim je bio preslikan iz Berlina, nažalost, prislino, ali onda se trebalo boriti gerilski, a ne pristajati na to. NDH ne bi postojala i bila bi uništena da je Pavelić odbio Hitlera, ali bi postojala Hrvatska nakon rata, a Pavelić bi bio hrvatski De Guele.
Jasno da etiketirati nekoga fašistom ili komunistom zbog drugačijeg mišljenja nije u najmanju ruku koretno, ti vrlo dobro znaš, kako smo se postavili prema tome.
Ne samo da je ljevica u demokraciji legitimna, ona je neophodna, bez demokratske ljevice demokracije nema. Ja se nadam da ćeš ti kao intelektualac se također znati postaviti prema onima koji bi mene ili nekog sličnog etiketirali kao fašistu, te bi bilo super kada bi ti u svom tekstu iznio vlastiti stav prema drugom totalitarizmu, drugom zlu ( u komentarima si to učinio, svaka čast ), Titovom režimu. Naime, tebi je sigurno jasno kakav je to režim bio i tko je najodgovorniji za njegovu provedbu.
Domobran
17.06.2009 12:36 h
sponzoras. Skoro bih se zakleo da nas isti jadi muče: zašto ovo, zašto ono. Zašto je Pavelić objavio rat Ameriki? Taj čin se mora do temelja analizirati. Poznato je kada netko nekome objavi rat, da se tada sukobljuju dvije vojske i evo ti krvi do kljena, mesa na vagone i ruševina sela i gradova. To je prva i logična činjenica. Druga činjenica je ta da nikada nije došlo do vojničkih sukoba izmedju dvije "zaraćene" vojske, američke s jedne i hrvatske s druge strane.
Šta je u stvari bilo, to sam tek shvatio u početku 1968. godine dok sam još živio u Parizu. Tada je Henry Kissinger kao šef američke diplomacije, s jedne strane, i medjunarodni pritisak s druge strane, sazvao konferenciju za MIR izmedju južnog Vjetnama i USA, bez dozvole pristupa Vijet-Kongu u toj konferenciji. Amerika ne želi da Vijet-Kong sudjeluje jer ga Amerika ne priznaje. Koga Amerika ne priznaje, s njim ne želi ni razgovarati. Mi Hrvati to najbolje znamo, jer nas nitko nije htio priznati te s nama ni razgovarati. Tada je Vijet-Kong navijestio rat Ameriki i na taj način ju prisilio na razgovore i pregovore. Kako Amerika nije htijela priznati Hrvatsku 1941 godine, vlada NDH je vjerojatno znala za te medjunarodne diplomatske poteze kojima se sve diplomacije svijeta služe, pa je jednostavno, simbolički, navijestila rat Ameriki, kao što i mi nastojim simbolički osnovati ovaj ČASNI SUD.
sponzoras
17.06.2009 12:58 h
Za sada moram samo reči da antifašistički pokret nije bio ništavan i svakako je bio reakcija na zlo nacizma koje se nadvilo nad Europom. Samo za ilustraciju Iz Međimurja je masa ljudi zbjegla pred mađarskim nacistima u područja Kalnika i tamo osnovala odrede koji su se borili protiv nacista. Moj djed kao 20 godišnjak je prisilno regrutiran u mađarsku vojsku i poslan u Sibir, s obzirom da je živio tik do granice i imao je mađarsko prezime.
No, tema NOBa je sasvim nešto drugo i toga ćemo se svakako detaljnije dotaknuti.. za sada ne bih rastegao temu previše.
Što bi bilo da se Pavelić odmetnuo u šume i suprotstavio se nacistima? Eh sad, iz ove pozicije teško je o tome govoriti, kao i što bi bilo da je prihvatio suradnju lojalnih Srba u NDH koji su nakon 10.4.41. sami ponudili suradnju... no Pavelić ih je odbio i diskriminirao.
Nije li i sam Budak u Gospiću izjavio da trećinu Srba u Hrvatskoj treba pobiti, trećinu raseliti a trećinu pokrstiti?
colonia.tino
17.06.2009 13:22 h
Ne, u početku Titov pokret nije raspolagao sa više od 100-tinjak ljudi, ali je antifašistički pokret bio jak i jačao je u Dalmaciji pogotovo, tak kasnije sve je stavljeno pod isti nadzor. Ja nikada ne poistvjećujem antifašizam sa komunizmom.
Što bi bilo, kad bi bilo, da bi bilo - nije bilo, pa se slažem da je iracinalno o tome rezmišljati.
arca
17.06.2009 14:58 h
citat:
Rasni zakoni silom su nametnuti Hrvatskoj, međutim za to nema opravdanja, po meni Pavelić je trebao u šumu, slijedilo bi ga 90 posto Hrvata a na kraju rata Hrvatska bi postojala...
Dobro zvuči, ali pitanje je, bi li to bilo 'tehnički' izvedivo? u tom slučaju morao bi se istodobno boriti protiv nacista i Srba, budući da se s njima nije htio spanđati. Onda bi nacisti osim Židova i Cigana tamanili i odmetnute Hrvate, a njihove obitelji slali bi u konc logore. Koliko bi to tek žrtava bilo?
Meni izgleda da je kad sve skupa zbrojiš, negdje morao pregrist....
sponzoras
17.06.2009 15:18 h
Mogao je, da...isto tako preuzeti kontrolu nad antifašističkim pokretom da je htio.. pa i prihvatiti suradnju lojalnih Srba.
Pri tom ne smijemo zaboraviti da nisu svi Srbi ni tada bili od reda četnici. A ni činjenicu da je unutar Kraljevine SHS, Hrvatska i prije NDH uspjela izboriti svojevrsnu autonomiju, korak bliže samostalnosti.
Možda, kažem možda, da je Pavelić stao na stranu antifašista i prigrlio lojalne Srbe i Židove, tko zna kako bi tijek povijesti tekao dalje...
Međutim stao je na stranu ultimativnog zla, a to zlo je pobijeđeno...
Da je nacizam kojim slučajem pobijedio, možete li zamisliti kako bi današnja Europa izgledala, očiščena i filtrirana od nepoželjnih. Nekako sumnjam da bi mi sada ovdje razglabali o demokraciji i ljudskim pravima.
Bojim se da mnogi od nas ne bi ni bili rođeni.
arcanoid
17.06.2009 22:39 h
sponzoras. Pavelić je na samom kraju rata, dok se već nazirao ishod imao priliku priječi na stranu saveznika ali eto, nije to napravio. Zvali su ga a odbijanjem je napravio veliku grešku. Povijest bi se danas inače drugačije čitala.
Kao prvo, Jugoslavija se ne bi osnovala bez obzira na svoje avnoje, zavnohe i kojekakve deklaracije. O njemu se ne bi moglo govoriti kao o pripadniku nacizma ili fašizma bez obzira na ono što je napravio. Tito ne bi mogao manipulirati s prvim izborima i uspostaviti komunističku diktaturu. Blajburg se ne bi dogodio jer ne bi bilo potreba za zbjegom naroda pred partizanima.
Greška što je ostao dosljedan Hitleru umjesto da se preobukao kao svojedobno četnici. Danas ne bi imali potrebu kopati po NDH jer bi povijest bila već ispravno napisana. Ovako su je pisali pobjednici kao i uvijek a vidim kako su ju napisali. Veliki dio naroda ne zna pravu podlogu svega i duboko usađenu krivnju zbog ustaša. Pa 45 godina su nas komunisti kljukali onako kako su htjeli.
I još nešto Sponzoras, pitam se koliko ih do danas nije rođeno obzirom da se Blajburg dogodio?
Domobran
17.06.2009 23:51 h
arcanoid. Upravo tako. Imao sam na umu se toga dotaknuti sto nije rečeno da neću kada dodje vrijeme. Moja je supruga francuskinja skoro, približava se, pedest godina. Često puta smo imali "Kačićev ugodni razgovor" o Marsalu Petain-u koji je bio saveznik Hitlera. Mnogi Francuzi ga ne voli poradi tih veza sa Hitlerom. Kada je Francuska oslobodjena 25 kolovoza 1944. godine, Petain je pao u nemilost. Kasnije je bio uhićen i sudjen za sva stradanja i pokolje u Francuskoj. Sud je dugo trajao. Njegova obrana je bila da se on nije mogao oprijeti Hitlerovoj vojnoj sili, a da bi spasio što više francuskih života, odlučio se je na suradnju s Hitlerom. Mnogi ti spašeni Francuzi su kasnije otišli u Francuski Narodni Otpor, La Resistance Francaise, i generalu De Gaulle-u pomogli osloboditi Francusku. Ta njegova tvrdnja se je uveliko uzela u obzir i on je, Marsal Petain, bio oslobodjen svake krivnje 1951. godine.
Dragi kolega arcanoid to je upravo to što ja hoću, a po komentarima vidim da su i drugi mnogo zainteresirani, stvoriti jedan ČASNI SUD, optužiti dra. Antu Pavelića, napraviti optužbu protiv njega, baziranu na svim onim krivičnim djelima koji bi mogli imati pravnu podlogu. Čim ja završim opise generala Drinjanina, ne bih ih želio izostaviti, pripremiću osobno jednu optužbu protiv dra. Pavelića, dati ju svima vama na uvid, pregled, na izmijenu i popunjanje, sve dok se svi ne složimo i zaključimo zajednički da se svi slažemo. Tada će nam to biti službeni dokumenat po kojem ćemo se ravnati i do kojeg ćemo se svi zajednički držati.
sponzoras
18.06.2009 08:27 h
Da, zanimljiva je ta činjenica kako Pavelić nije i po drugi put "kompromitirao" sebe i pokušao po drugi put raditi nešto za svoj narod. Ovdje tvrdite da je pakt sa Hitlerom bio na nekin način izbjegavanje manjeg zla, a kada je bilo očito da će saveznici razbiti naciste, Pavelić nije opet u ime svog naroda napravio korak koje je mogao, preći na stranu saveznika.... tko zna, vrlo je moguće da se tada Bleiburg ne bi ni dogodio. ??
Koje su to strasti i vjerovanja nagnale Pavelića da ne zaštiti svoj narod pred sudom pobjednika rata?
Na kraju krajeva, tko zna da li bi bio pobjednik i drugačije interpretiran u povijesti da je to učinio.
Nitko normalan danas ne odobrava masovni pokolj Japanaca u Hiroshimi i Nagasakiju, ni u SADu ni u svijetu, a opet taj čin je zaustavio rat.
Domobran
18.06.2009 14:00 h
sponzoras. Vi dobro zborite, ali kako to promijeniti, danas, poslije skoro 70 godina. Mi to iz današnjeg ugla gledamo, što je u jednu ruko dobro. Da smo tada, u to doba, živjelu tu, sa tim izmješanim vojskama, do zubi naoružana, gdje se nije znalo tko pije ni tko plaća, tada bi se mi svrstavali u one tabore/grupe koje bi nam najviše odgovarale; vi bi po svoj prilici otišli u partizane NOB a ja u hrvatsku vojsku HOS, kao što je to bio slučaj u prošlom Domovinskom ratu. Teško je ostati (biti) ravnodušan u takovim okolnostima.
Nami su, dragi moj kolega sponzoras, naši očevi ostevili jedan VELIKI SVEŽANJ zamršenih zagonetkih u kojima se danas skoro ni ne snalazimo. Ako ćemo zajedno živjeti u zajedničkoj zemlji Hrvatskoj, onda je neminovno potrebno da i zajednički prilazimo tom SVEŽNJU neriješenih zagonetka i pronadjemo tko je bio manje a tko više kriv k pristupu NOB i HOS i zašto su se borili jedni a zašto drugi. To je imperativ svega i spreman sam podmetnuti moja, već ostarijela, leđa i priključiti se onim Hrvatima sa dobrom voljom u pronalasku odgovora.
HRVATSKA I USTAŠTVO / PROCES PROTIV POGLAVNIKA
Susret Adolfa Hitlera i dr..Ante Pavelića,1942. Poglavnik posjećuje Führera prilikom obilaska istočnog fronta!
HRVATSKA I USTAŠTVO (52) posebni prilig (bistrenje pojmova)
Ja sam za Hrvrvatsk Državu u kojoj ima mjesta svakome Hrvatu koji je voljan se žrtvovati za slobodu Hrvatske, a ne za ovaj ili onaj politički režim, kaže Maks Luburić, general Drinjanin.
(1) Molim cijenjenje GN kao i sve koji prate ove opise i temu USTAŠTVO da uzmu u obzir da bi zadnji br. 50 trebao biti broj 51. Potkrala se pogreška u tipkanju koju nisam primijetio. Kada sam primijetio bilo je već kasno.
(2) Obzirom na komentare koji su proizišli u temi USTAŠTVO povodom rasizma i rasističkih zakona koji su postojali za vrijeme NDH a koje je potpisao Poglavnik dr. Ante Pavelić, za koje se je malo ili nimalo čulo, a za sigurno tim istim rasističkim zakonima se do danas nije prišlo sa pravničke strane, te zahvaljujući kolegi sponzorašu što je pokrenuo ovo, koliko vruće toliko i zagonetno, pitanje. Također ovdje nadodajem da je Odredba Rasnih Zakona ukinuta 3 svibnja 1945.
(3) Nije tajna ovdje spomenuti da je srpska kraljevska vlada dra. Antu Pavelića dva (2) puta osudila na smrt, i to u odsustvu i bez njegova sudjelovanja na suda.
(4) Treći put francuska vlada ga je takodjer, poslije atentata na kralja Aleksandra jugoslavenskog, osudila na smrt u odsustvu.
(5) Predlažem da mi GN (u to vrijeme kratica GN je značila "Građani Novinari", mo, Otporaš) koji sebe smatramo iskrenima i nadasve poštenima, osnujemo jedan, simbolike radi, ČASNI SUD, koji bi trebao djelovati onim načinima kojima se služe pravni sudovi, te pripremiti optužnicu protiv dra. Ante Pavelića, staviti njegovo ime pred taj ČASNI SUD, razmotriti i razmatrati sva njegova krivična djela, iako bi to opet sve bilo po četvrti puta u odsustvu, barem bi u ovom slučaju bio naš hrvatski ČASNI SUD, na usporedbu prošlih sudova koji nisu bili naši hrvatski sudovi.
(6) Kao inicijator i pokretač ovog simboličnog pravnog postupka, predlažem GN kao glavni javni tužetelji, poput Jakova Blaževića kardinalu Stepincu: sponzora, matrix, lokica, kumjura ako već nije unutra, Janica, a sve se to može izmijeniti po zelji i potrebi vas sami tamo na terenu.
(7) Opet, kao inicijator i pokretač ovog simboličnog pravnog postupka, predlažem GN kao glavni odvjetnici obrane: broken, colonia.tino, arcanoid, zippo, a sve se to može izmijeniti po želji i potrebi vas sami tamo na terenu.
(8) Ja, Otporaš, stavljam se na raspolaganje i jednima i drugima za dostaviti im one materijale koje posjedujem a koji bi njima trebali za što bolje i svrhodnije sprovesti ovaj ČASNI SUD u djelo, a ne u neku lakrdiju, tako, kao zreli ljudi, usto i odgovrni, pročesljamo, procesuiramo do temelja ovu tabu temu, ili kako ju tko hoće nazvati, meni je svjedno, te dodjemo do zajedničke konačne točke, koju ćemo zajednički staviti, a sve ostalo poslije ovoga ostaviti povijeti i povjesničarima.
(9) Budimo civilizirani i slijedimo kurs civiliziranih naroda. Sjetimo se slučaja francuskog časnika Dreyfusa, koji je 1894 bio optužen kao špijun, te tek nakon njgove smrti, rodoljubni Francuzi su se potrudili, sastavili ovakav ili sličan ČASNI SUD, pročesljali sve: ZA I PROTIV, te stavili taj slučaj iza sebe, povjesničarima, tako da tim pocijepanim slučajem medju Francuzima rasterete nove naraštaje.
(10) Otporaš vas čeka. Hvala.
Objavljeno: 15.06.2009. u 18:07h
Broj otvaranja uratka - Prvih 24h: 1556
dobra ideja,
arca
15.06.2009 19:46 h
no prije svega, trebalo bi utvrditi autentičnost tog dokumenta.
Bez toga o tome se možemo izjašnjavati samo teoretski, a bojim se da je to nedostatno. Naime, stranica s koje je prenesen link na taj dokument ili 'dokument' općenito je sumnjiva, što ostavlja mjesta mnogim dvojbama.
Kolega,
sponzoras
15.06.2009 20:22 h
odličan projekt.
Za početak mogu navesti da je cijeli rasni zakon NDH objavljen u "Hrvatskom Narodu", glasilu Hrvatskog Ustaškog Pokreta, u Zagrebu, broj 80., od 3.V.1941.
Na stranici www.crohis.com nalaze se mnogi dokumenti iz hrvatske povijesti, pa tako i dio rasnih zakona.... ne garantiram da je ovdje sve navedeno.
http://www.crohis.com/izvori/ustzk.pdf - potreban vam je PDF preglednik za čitanje.
Ako vam je lakše možete vidjeti kopiju zakona koju je administrator na stranici HSPa objavio.
http://hsp.makeforum.org/rasni-zakoni-u-ndh-t471.html
Korisno je reči da je izvor u ovo slučaju knjiga "Ustaša - dokumenti" (uredio P. Požar).
matrixdc
15.06.2009 20:22 h
srećom da nema trojbi ili nekih drugih sumnji :-))
sponzoras
15.06.2009 20:36 h
http://hr.wikipedia.org/wiki/Povijes...(Matkovi%C4%87)
Domobran
15.06.2009 20:40 h
arca. Potpuno se slažem, da treba prije svega utvrditi autentičnost tog dokumenta. I bez toga, arca, ja sam spreman učiniti što god čovjeku je moguće da se stvari stave na čistac. Ne tvrdim da postoji niti da ne postoji, ali je jako teško vjerovati - uzevši u obzir sve ono što se je na nas Hrvate svaljivali i natrpavalo u zadnjih 70 godina, da je Poglavnik dr. Ante Pavelić, kojeg je supruga, i to se službeno zna, bila čistokrvna hrvatska Židovka. Bilo je i drugih u Ustaškom Pokretu koji su bili na visokim položajima a bili su čistokrvni hrvatski Židovi. O tome je nedavno gracena13 pisala i to bi trebalo ponovno pročitati. Kako sam već rekao da sam spreman i bez toga dokumenta pokrenuti taj ČASNI SUD, koji će, tj. SUD, biti u nadležnosti da se taj dokumenat pronadje i njegova autentičnost utvrdi. Ja ovdje javno izjavljujem da sam za to da se taj SUD pokrene. Ja sam da se zločini procesuiraju, utvrde, u kojem procesuiranju će se koristiti i jugoslavensa i hrvatska iseljenička dokumentacija, sa jednim pritiskom na srpsku današnju vladu da nam dadne na raspolaganje sve one ratne dokumente koje je "Narodna vlast" pod potkroviteljstvom Ozne, Udbe, Rankovića, Djilasa, Koče Popovića, naravno i Tita i druih, odnijela iz Jasenovca, Zagreba kao i drugih mjesta. Tek Tada se može imati jedan autentični predled u ratne dogadjaje.
Poštovana kolegice arca dok ovo pišem u pismeni dokumenat gledam kojeg je iznio davno pok. Vlaho A. Raic u svojoj knjigi " SAVEZNICI I N.D.H " koja je izisla u Argentini davne 1950 godine. On u toj knjizi iznosi u tančine koliko je hrvatskog zlata, srebra i drugih stvari otišlo u Švicersku. Radi se o milijunima vrijednosti koje se još uvijek - možda - nalaze deponirane i zaboravljene u švicerskim bankama.
Poštovana kolegice arca vi ni slutiti ne možete koliko papira, tinte i laži se napisalo kako je Poglavnik pokrao hrvatsko zalato i utekao, kao što mu se pripisuje da je prodao Dalmaciju i Istru, a nikada nitko ne spominje gruntovni ugovor i prijepis te prodaje i koliki je u totalu bio iznos te prodaje. Onima koji još u te priče vjeruju, preporučujem da prouče RAPALSKI UGOVOR iz 1920 godine i tko je sve potpisao da Istra, Zadar i druga hrvatska područja službeno pripadnu susjednoj zelji Italiji. Eto, arca, zato sam da se sve na stol stavi: Tita, Pavelića, Rankovića, Luburića, Djilasa, Mačeka, Dražu Mihailovića i sve one vojvode i političke komesare,itd.
Domobran
15.06.2009 20:44 h
dakle. Slazemo se. Onda idemo dalje. Osnujmo ČASNI SUD. Ne ostanimo samo na čula vidjela kazala. Što je za osuditi, treba osuditi. Što je za poždraviti, treba poždraviti. Ja sam za oboje.
misetic@sbcglobal.ne
16.06.2009 02:23 h
Ustaštvo...Cestitat je OTPORAŠU na hrabrosti pri donošenju tekstova koji će bar djelomično ponukat i druge da se jave (i objave) dokumente koje posjeduju u svojim arhivima. Što vas budu više napadali to si ti ,OTPORAŠU, VIŠE U PRAVU. A što se tiče Vašeg prijedloga o SUDU..., mala je vjerodostojnost njegova oživljenja, jer i oni što danas vladaju našom Domovinom kako sude i osudjuju hrvatske generale Domovinskog rata, oslobodjajući vojnike okupatorsko- četničke aramade,možemo samo zamisliti kako bi presudjivali povijesnim dogadjajima naše povijesti prošlog stoljeća. O nekom SUDU U DIJASPIRI,...vjerojatno bi završio kao što je završio i sud šezdesetih kada se 'sudilo"
danas pokojnom Srećku Roveru.
arca
16.06.2009 08:00 h
ovako, pregledala sam linkove koje nam je @sponzoras ponudio. Doduše, ponešto nabrzaka, ali dovoljno da uhvatim bit.
Kako stvari stoje, čini se da su rasni zakoni donešeni kao odraz težnje da se zaštiti vlastita rasa od eksploatacije druge rase, te time ojača vlastiti integritet.
Jest, za današnje vrijeme to je prilično čudno razmišljanje. No opet, potrebu donošenja tih zakona ne možemo promatrati u duhu današnjeg stupnja svijesti. Ukoliko su narodi koji su živjeli u to vrijeme smatrali da su im takvi zakoni potrebi, onda su i donešeni.
Što pokušavam reći? Mi ovdje osuđujemo prošlost, no svijet je još dan danas pun kojekakvih ortodoksnih zakona (koji su itekako rasni)....primjerice Islamskih i Židovskih. Ti narodi i njihovi predstavnici očito smatraju da su im ti zakoni potrebni, upravo iz istog razloga zbog kojih su u NDH (i drugdje, to ne smijemo zaboraviti) doneseni zakoni o kojima danas raspravljamo.
No, to ipak baca ponešto drugačije svjetlo na stanje stvari.
cvrkut
16.06.2009 08:10 h
Gospon...Otporaš! Kada budete gotovi sa feljtonom o ustašama bilo bi dobro započeti feljton o četnicima. ))))))))
cvrkut
16.06.2009 08:18 h
Mislim na četnike koji su sustavno naseljavani u našoj domovini ,a ne one prekodrinske.Svima je poznato da su najveće kriminalce i ubojice srbijanski političari naseljavali u Hrvatskoj i davali im plaće i dobra radna mjesta većinom u Udbi ,miliciji i srodnim zanimanjima.Tako su kriminalci i ubojice postajali polako elitaši bogateći se na "drukanjima" pa i ubojstvima Hrvata.Njihovi potomci sa sličnim predizpozicijama danas uživaju blagodati Zagreba ,ali sami se otkrivaju naročito na ovakvim mjestima (bloger.hr) gdje njihova mržnja prema Hrvatskoj najviše dolazi do izražaja zahvaljujući skrivanju iza raznih nickova.Ima ih i ovdje i zato ti čerstitam na ovom feljtonu i očekujem gore pomenuti feljton radi "ljudi" koji ne znaju tko su i što su...ili znaju.
colonia.tino
16.06.2009 08:44 h
Otporaš, evo kad ste me već spomenili za odvjetnika, ja prihvaćam, ne samo zato što smatram kako svatko ima pravo na obranu, na poštenu obranu i pošteno suđenje, već zato što to treba istjerati do kraja.
Isto tako, podržavam ono što je u zadnjemkomentaru napisao ( predložio ) cvrkut.
To bi bilo zanimljivo, samim time što Vi zbog bogatog životnog i svakog drugog iskustva sigurno imate više saznanja o tome, nego mi manje iskusni ljudi.( ars longa vita brevis )
sponzoras
16.06.2009 10:31 h
Arca...nedvojbeno je da je stanje svijesti bilo drugačije prije 70 godina nego li danas. Ne samo u Hrvatskoj nego zasigurno u bilo kojoj drugoj zemlji svijeta...
Međutim, nemojmo zaboraviti da su rasni zakoni NDH gotovo su bili prekopirani od nacističkih Nurnberških zakona koje je dobio sam Hitler. Taj je zakon nazvan ZAKON O ZAŠTITI NJEMAČKE ČASTI I KRVI.
Kod rasnih zakona NDH, samo je umjesto "njemački" definirani "hrvatski".
Ako ćemo se složiti sa Otporašem da je ustaški pokret dijelom nastao i kao odgovor na četnička ugnjetavanja u Hercegovini, onda je vrlo čudno da se u rasnim zakonima jasno definiraju Židovi i Cigani kao nearijevske rase i manje vrijedne u odnosu na arijevsku rasu. Naime, u njima ništa ne piše o Srbima ???
Dakle, jasnije je da se ovdje ne radi samo o borbi protiv srpske hegemonije i težnji da se zaustavi teror na Hrvatima ,već o težnji da se hrvatski narod očisti od nepoželjnih rasa, konkretno Cigana i Židova.
Svijet je osudio nacizam i zakone koji je taj nacizam donosio, te onih koji su bili potpisnici tih zakona. Sama Njemačka danas se vrlo jasno i transparentno distancira od svoje povijesti i osuđuje je. Njemačke je danas demokratska država koja se ne srami priznati da je u njezinoj povijesti bilo mračnih i turobnih razdoblja i to je jedini put naprijed.
Ako ćemo mi Hrvati, pokušavati opravdavati rasne zakone koje je donosio Pavelić, kao nešto nužno u to vrijeme, onda je po meni to samo korak nazad na štetu svih nas.
Ponavljam i ovdje, Hrvati generalno nisu genocidan narod i vrlo smo prijateljski nastrojeni, što mogu potvrditi mnogi stranci koji dolaze ovdje.
Ali da imamo mrlje u svojoj povijesti, to stoji. No imaju ih svi, i Amerikanci i Englezi i Francuzi... Bitno je da se jasno postavimo i ukažemo da smo svjesni grešaka iz povijesti, a ne da ih stalno pokušavamo opravdati.
Na kraju krajeva, svijet je 15.01.1992. jasno rekao što misli o modernoj, demokratskoj, samostalnoj Hrvatskoj.
arca
16.06.2009 11:33 h
sponzorasu, pa ogradili smo se od rasnih zakona, svi po redu, jasno i glasno, nismo li?
Daljnja rasprava o Paveliću po meni služi u svrhu da se stvari postave u pravilan okvir. Po tumačenju tih zakona ispada da Pavelić nije izdao vlastiti narod, nego ga je štitio na način koji se u to vrijeme očigledno tolerirao.
Prema tome, preostaje nam razjasniti je li Pavelić (u duhu vremena) radio u ime interesa naroda ili svojih osobnih, ili nekih trećih, četvrtih, mješavine interesa, šatajaznam!?!????
Odnosno, prema tvom komentaru:
sponzoras
15.06.2009 15:22 h
Vi pretpostavljate da je Pavelić možda bio i prisiljen na taj potez. Ako je tako, onda je radio sebi u prilog a ne u prilog ljudi koji su živjeli na teritoriju NDH. Žrtvovao je ljude kako bi sačuvao svoje pozicije na čelu NDH, pri tom se pokoravajući i svojem savezniku Hitleru.
Pravi domoljub to nikada ne bi radio. Po meni, Pavelić je ispao samo obični oportunist koji se mudro sakrio iz krinke domoljublja, ne mareči o zaštiti ljudi u svojoj državi. Njegov potpis ispod rasnog zakona je dokaz.
Da ne bi bilo zabune, ponavljam: osobno, osuđujem sve zločine i zločince. Na da bismo ocijenili veličinu, težinu, obim itd. tih zločina, važan je kontekst.
U krajnjoj liniji, imao si pravo kada si rekao: ako je samo jedno židovsko dijete stradalo zbog nečijih ideala, u pitanju je zločin. Ništa ne može opravdati zločin, ni na pojedinačnoj, ni na lokalnoj (Tito, Pavelić i ostali), ni na sveukupnoj svjetskoj razini (Hitler, Staljin, to nam je poznato, ali Bush? U današnje vrijeme? Ajme majko..!!!!).
sponzoras
16.06.2009 11:57 h
Arca, ako gledamo na rasni zakon kao način koji se tolerirao u svrhu zaštite naroda, onda možemo u sličan kontekst staviti i rasizam u bivšim britanskim, francuskim, nizozemskim kolonijama,... jer se tada to smatralo u redu, pošto je sasvim bilo normalno da je bijeli čovjek superioran nad crnim.
Tek je kasnije kolektivna svijest porasla na viši nivo i takva mišljenja su odbačena, čak i zakonom zabranjeno iznošenje istih. Sve do današnjih dana, pa je tako rasizam jako osjetljiva tema i kazne su drakonske... ( znam to, vidio sam kad je žena dobila otkaz radi neslane rasističke šale na poslu). U mojem ugovoru u radu je pisalo jasno da se rasizam ne tolerira i da podliježe najstrožim sankcijama. Podsjećam, radilo se o britanskoj firmi, a zajedničko nama i Britancima je da imamo povijest rasizma... doduše oni puno, puno duže.
Represija ili demokracija? Ne, samo poštovanje i dignitet čovjeka.
Koji su motivi bili Ante Pavelića da privati i prekopira rasne zakone nacističke Njemačke? Kakva je prijetnja Hrvatskoj bila od strane Židova i Cigana ( uključujući njihovu djecu, žene, starce).. koja god, no jasno je da nije izabrao zapadnjačku demokraciju, već nacističku doktrinu pročiščavanja nacije od "nepoželjnih"..
Vrlo slično onome što smo vidjeli tijekom Domovinskog rata, politiku etničkog čiščenja u Bosni.
sponzoras
16.06.2009 11:59 h
A Bush je priča za sebe. Tu mogu samo reči "bravo američkom narodu!" što se riješio tog bolesnika.
Na Obami je još da se pokaže... pred njim je puno posla!
arca
16.06.2009 12:41 h
da, upravbo to: Koji su motivi bili Ante Pavelića da privati i prekopira rasne zakone nacističke Njemačke?
To je ono što bih ja voljela znati i što se nadam da će netko ovdje objasniti.
Uzgred, budući da si to zasigurno više upućen, zanima me kako se konkretno Britanija izjasnila po pitanju svoje prošlosti?
colonia.tino
16.06.2009 12:44 h
sponzoras. Ako bude američki narod čekao Obamu da raščisti sa prošlosti, bude se puno načekao.
Osobno je Obama u više navrata odbio otvoriti dosje BUSH, čime bi se dala mogućnost da eventualne istrage otpočnu, zadnji puta prije nekoliko dana. Nema kod američkih predsjednik prevelikih vrludanja, to je više manje politika kontinuiteta. U onom smislu, da je bivši predsjednik, uvijek predsjednik, i tako ga se poštuje, kod njih nije moguće da postoji netko poput Mesića, te da se na isti način obračunava sa mrtvim predhodnikom, narod bi takovoga odmah progutao.
Ne kažem da će Barackova politika biti ista, vjerujem da neće, jer je to gotovo nemoguće, ali da se neće ništa pokrenuti protiv Busha i ratnih ideologa, sasvim sigurno.
colonia.tino
16.06.2009 12:49 h
Glede " suđenja " u startu kao " odvjetnik " tražim da se odbiju ( kao dokaz ) bilo kakvi dokumenti nastali pod nadzorom komunističkog režima, niti je Tito mogao biti objektivan glede Pavelića, niti bi Pavelić bio objektivan u Titovom slučaju.
Još samo da nam je netko neutralan tko bi prosuđivao što se može prohvatiti kao dokaz i činjenica, a što je pak odraz osobnog afiniteta.
Kad osudimo poglavnika, red je kolega Otporas da otpočne suđenje Maršalu, Vi ga započinite u tom slučaju rado bi bila javni tužitelj ( državni odvjetnik ).
sponzoras
16.06.2009 12:59 h
broken, ne, svakako da se Obama neće baviti kopanjem po Bushevim greškama, mislim da ima više posla kako ih eventualno ispravio neke greške svojeg prethodnika, te na taj način indirektno dao do znanja što misli o Bushu i njegovoj politici.
sponzoras
16.06.2009 13:01 h
arca, o Britaniji i obračunavanju sa mračnom prošlošću ću pisati, neke stvari znam, no želim predočiti konkretne stvari kako ne bi bilo greške..
Domobran
16.06.2009 13:05 h
Poštovane kolege, procitao sam komentare i da ih je prevesti autentično na strane jezike, čitatelji - stranci - bi došli do zaključka da smo mi Hrvati uistinu uljudni i nadasve civilizirani ljudi. Zajednički polemiziramo o onome što nam je zajedničko, a mi, današnji naraštaji, mi smo samo naslijedili te zamršene stvari, koje su nam u najvećim slučajevima drugi nametnuli, te kamen bacili a ruku sakrili, kako bi mi danas tražili tko je manje a tko više kriv za jednu ili za drugu stvar.
Što se tiče ČASNOG SUDA do njega će doći, u to vas uvjeravam, kao što je hrvatski general Maks Luburić, Drinjanin, uvjeravao svoje vojnike i sljedbenike, da će netko iz ekipe OTPORA doći do slobodne Hrvatske ili sa mnom ili bez mene. Jer imamo ideju, kaže general Luburić.Tako i ja kažem, netko će doći do ovog ČASNOG SUDA, sa mnom ili bez mene, jer ideja je tu, samo je na nama da ju razradimo.
Cvrkut, vrlo dobra ideja. Prihvaćam ideju. Imam nešto podataka o tome. Kada se počme možemo to razvijati zajednički dok ne popunimo prazninu.
Hvala gospodine Mišetić. To stoji što ste rekli da je mala vjerodostojnost do njegova oživljavanja. Kao zreli ljudi i nadasve ljubitelji Hrvatske, pravde i ISTINE, na nama je dužnost da se to ostvari, kako nas nebi nadolazeći hrvatski novi naraštaji osudili i za nas rekli da: smo štuke pognuli glave i prešli preko tog mračnog poglavlla hrvatske prošlosti, a njima nismo ostevili građe kako bi se oni mogli što bolje snalaziti. Ruku na srce, zar mi koji smo se okupili oko ovog portala javno nemamo razloga(e) zamjeriti onim Hrvatima koji medju nama više nema, a iza sebe nisu ništa ostevili. Kako bi danas bilo lijepo da je Poglavnik nešto (konkretna) ostevio zapisano (osim njegova potpisa) i objesnio nama mlađima zašto je moralo doći do tog rasnog zakona. Zato čestitajmo sponzorašu da je pokrenio ovu točku, za koju sam osobno da se analizira do kraja, iz svih ugliva, a najmanje iz ugla mržnje i neke osvete.
sponzoras
16.06.2009 13:57 h
Hvala kolega Otporaš...Moram priznati da mi je drago kako je cijela diskusija krenula. Bitno je da se svi izdignemo iznad jeftinih krčmarskih prepucavanja i vrijeđanja bez obzira na točku gledišta i različitosti u razmišljanju, što je na žalost učestalo na ovom portalu, no eto, možemo i bez toga. Onako ljudski, civilizirano.
Naravno, pošto je ovo javni blog portal, moguće je da će se pridružiti i neki koji će pokušati i vrijeđanjem razbiti diskusiju, no i na to treba biti spreman i ignorirati takve pokušaje.
Koliko smo u stanju provjeriti vjerodostojnost dokumenata, ne znam, ovisno o dostupnosti izvora, a tko će u svemu biti neutralan sudionik, isto ne znam.. no imamo vremena.
Domobran
16.06.2009 14:18 h
sponzoras. Točno je što kažete: Bitno je da se izdignemo iznad jeftinih krčmarskih prepucavanja i vrijeđanja...Mi ćemo se izdići, jer nam je Hrvatska u interesu. A zajednički moramo raditi na tome da budno pratimo na one koji iz "velikog hrvatstva" žele među nas kost ubaciti. Mi imamo zadaću, i ja vam se osobno, kolega sponzoras, zahvaljujem, da nastavimo sa radom za otkrivanje ZLOČINA i pronalaženjem ISTINE. Mini ISTINA(E) neže smetati. Meni zločini smetaju. Idemo dalje.
Domobran
16.06.2009 17:11 h
Kolega Mišetić. Vaše bojazni glede ČASNOG SUDA su opravdane s gledišta ne hajnosti ljudi, u ovom slučaju nas Hrvata. Moja ideja je osnovati jedan ČASNI HRVATSKI SUD koji će potpuno biti neovisan (ne kao NDH) od državnog suda Hrvatske, kao na primjer ovdje u Ameriki, zadnji predsjednik Bush je osnovao posebni ured koji se zove "HOMELAND SECURITY" iako je postojala i postoji "FBI", što je znak da jedni druge nadziru. Državni Sud(ovi) uvijek rade za državu i moraju se prilagođavati državnim interesima. Sjetite se, ne znam koliko znate o tome, slučaja New Yorškog procesa Hrvatima u početku osamdesetih godina, u kojem je državni odvjetnik, tj. javni tužitelj Stuart Baskin bio potpuno pod utjecajem US ministarstva pravosuđa, a ovaj pod utjecajem Washingtona, tj. Bijele Kuće/vlade, koja je za interese Amerike tijesno suradjivala sa jugoslavenskom vladom iz Beograda, a ova Washingtonu dostavljala podatke o Hrvatima na sudu u New Yorku, a ovi iz Washingtona javnom tužiocu Baskinu, a ovaj federalnoj Sudkinji Konstance Motley, koja je bila 90% na strani javnog tužioca, iako 95% Amerikanaca misle da je njihov pravni sistem odvojen od države. Jest, kada država nije u pitanju. Oni Hrvati koji su bili na tom sudu to najbolje znaju. Zadnji od te New-Yorške grupe, je Ranko Primorac, oslobodjen je prije par godina.
Što se tiče sudjenja Srećka Rovera, pročitavši vaš komentar, odmah sam potražio te podatke i pronašao sam ih u "DRINI" br,1-3 1956 godine. Istina je što ste malo rekli o tome. Sada bih ja mogao o tome napisati i razloge i ishod tog suda. Samo bi oduzelo mnogo vremena za čitati našim dragim Hrvatima iz Domovine koji to prate. A vrijeme je novac, poslovica kaze. Pozdravlja vas Otporas.
sponzoras
16.06.2009 19:25 h
Susret Pavelića i Hitlera, dio filma...
http://www.youtube.com/watch?v=QlWRh...eature=related
arcanoid
16.06.2009 22:27 h
Otporaš. Sud časti, tužilaštvo, obranu možemo ovako vitrualno uspostaviti pa i porotu u bliku svih prisutnih. Možda i neke pouke i pravdu izvučemo ali mala je težina svega toga ako ostane samo na portalu.
Za pravo vjerodostojno rasvjetljavanje fame oko Pavelića, jedino na državnom nivou ima efekta.
matrixdc
16.06.2009 22:56 h
Umjesto "bistrenje pojmova" više bi priličilo "navlačenje majmuna"
Domobran
16.06.2009 23:05 h
arcanoid. Slažem se sa svime što ste rekli. Ja sam stavio "simbolicčno". Rijetki su slučajevi da je država pokrenula otvoranje nekih procesa, pogotovu ako je to u interesu države da do toga novog procesa ne dodje. Javno mnijenje/mišljenje prisili državu/vlast da do tog procesa dođe. Dragi kolega mi to možemo učiniti. To od nas traže naši budući naraštaji koji manje znaju o ovoj temi nego mi danas. Ja bih već sada mogao upriti prstom tko bi mogao biti protiv toga.
Kolega arcanoid ništa se preko noći nije riješilo niti dogodilo. Kinenska poslovica kaže: Šta čovjek treba najprije učiniti da pripješači 10.000 koraka. Odgovor je: napraviti prvi korak. Tako i ovdje. Ideja je tu. Prvi korak je tu. Okrivljenik (iako je već pedest godina mrtav) je tu. "Dokazi" su tu. Javni tužioci već poredani i čekaju. Porotu ćemo pronaći, pa ako ustreba uvest ćemo ih iz susjedne države Srbije. Mi smo tu. Dobra volja je tu. Ne želim da se "našeg" Pavelića smatra kao Tita. Danas je GN lokica odgovorila zippo da njezin Tito nije nikada bio sudjen te da nije kriv. Ja hoću da naš Pavelić bude sudjen i da se na sudu iznesu sva njegova krivična djela po kojima se može pronaći krivim ili biti oslobodjen. Osobno ću biti podjednako zadovoljan porotovom odlukom. Mislim da se razumijemo i radimo na tome da se ostvari za dobrobit sviju nas. Tada će nas svak cijeniti i poštivati, a ponajviše povijest.
arca
16.06.2009 23:57 h
otporaš, pa ako je stvar u tome da na ovom našem virtualnom sudu trebamo ocjeniti je li Pavelić u pravnom smislu (jer ovo je sud, makar i virtualni, zar ne?) kriv ili nije kriv, odgovor je vrlo jednostavan:
Nije kriv.
Obrazloženje: Pavelić je djelovao na osnovu zakona donešinih u pravnoj i regularnoj državi.
Mi se danas nad tim zakonima možemo i zgražati, no oni su bili punopravni i regularni. To je činjenica.
S Titom je druga stvar. Nakon uspostave njegove države postavljen je zakon koji je fiktivno regulirao ljudska prava i slobobode.
Fiktivno, naglašavam, jer pod okriljem istog počinjeni su nevjerojatni zločini.
Zaključak:
Pavelić je djelovao u okviru Zakona i na temelju ovlasti koje su njime regulirane.
Tito nije djelovao u okviru Zakona, nego suprotno njegovim stavkama.
S pravne strane u svakom sudskom procesu to bi bilo savršeno jasno, toliko da bi to i svaki početnik riješio bez problema.
sponzoras
17.06.2009 00:02 h
arca, točno, po toj logici ni Adolf Hitler nije kriv kada govorimo o stanju u Njemačkoj s kraja 30tih i za vrijeme 2. svjetskog rata, jer je donio rasne zakone koje je i sprovodio. Dakle, nije bilo kršenje zakona...
sponzoras
17.06.2009 00:06 h
ali.., mi ovdje pokušavamo utvrditi ulogu ustaškog pokreta u NDH i kreiranje hrvatske povijesti u hrvatskoj državi za vrijeme 2. svj. rata, te koliko je štete ili koristi Pavelićeva rabota nanijela Hrvatskoj u nastavku povijesti.
arca
17.06.2009 00:55 h
točno, zakonski nije. Moral je druga priča. I podosta ludila. I kalkulacije, manipulacije i drugih stvari.
E sad, bilo bi zgodno kalkulirati što bi bilo da se Pavelić nije spandžao s Hitlerom? Hrvatska bi svjedno bila zgažena od Hitlera i Mussolinija. I to je također činjenica o kojoj valja voditi računa.
Bi li broj žrtava u tom slučaju bio veći? Postoji li mogućnost da je Pavelić eventualno odabrao manje zlo?
Otporaš
17.06.2009 02:21 h
sponzoras. Bez sumnje uspjeli ste otvoriti jednu jako zanimljivu temu. Osobno nisam protiv razglabanja te teme. Naprotiv. Sve što bih ovdje zamolio, i to javno, GN i ostale da se o ovoj temo raspravlja trijezno i sa željom da saznamo o toj temi više nego znamo. Kako kažete da "mi (to mi se svidja "MI", moja opaska) ovdje pokušavamo utvrditi ulogu ustaškog pokreta u NDH i kreiranje (činjenica,moja opaska) hrvatske povijesti u hrvatskoj državi (NDH, to mi se dopada, jer je bila uistinu Hrvatska Država a ne Španjolska ili Kinenska ili nečija druga,moja opaska) za vrijeme 2. svj. rata..."
Ali, kolega sponzoras, kolegica arca, je u potpunom pravu kada kaže da se treba kalkulirati: "šta bi bilo da se Pavelić nije spandžao s Hitlerom"? E to je ono što uistinu mi Hrvati trebam vrlo dobro proučiti, i to iz već odigranih činjenica koje mi više ne možemo mjenjati niti izmjeniti. Ako ste pomno pratili opise generala Drinjanina, mogli ste iz prve ruke uočiti kuda je vodila tadašnja politika koja je dominirala u Hrvatskoj, tj. politika HSS-e. Poznato je da Maček nije htio rata, tj. htio je status quo, sačuvanje Jugoslavije. Poznato je da je Jugoslavija stupila Trojnom Paktu kojeg je potpisala 25 ožujka 1941 god., a dr. Maček, kao ministar jugoslavenske vlade, dao privolu i poslao svojeg ministarskog kolegu Cincara Markovića da potpiše taj pakt u ime jugoslavenske vlade. Prije nekoliko brojeva u temi USTAŠTVO general Drinjanin piše kako je našao na Mačekovu stolu u spavaćoj sobi poklonjeni pištolj direktno od Hitlera, s molbom da preuzme vlast/kormilo Hrvatske Države. Maček je zadržao pištolj a odbio je uzeti kormilo Hrvatske Države u svoje ruke, sve u interesu spašavanja Jugoslavije.
Eto šta bi bilo da nije bilo dra. Ante Pavelića, Poglavnika. Jugoslavija bi ostala Jugoslavija. KPJ je po naredjenju Staljina i Moskve već počela pozivati svoje sakrivene komunističke ćelije na ustanke. Banovina Hrvatska bi bila samo na papiru. Seljačka Zaštita pod vodstvom dra. Mačeka bi se stopila pod zapovjedništvo pukovnika Draže Mihailovića, a Zaštitari, tj. hrvatskim vojnicima koji bi bili u Zaštiti nabila bi im se srpska šajkača na glavu, stupali bi pod srpskom zastavom, pjevale bi se srpske solunske pjesme, svirala bi se himna Ej Slaveni, itd. To bi bio konac NAŠE SLAVE DJEDOVINO!
colonia.tino
17.06.2009 10:52 h
Teško je o tome razgovarati čisto pravno gledano, jer nacistički pokret je doživio svoju pravnu osudu i u Nunbergu. Da je bio živ i Hitler bi bez dvojbe bio bi osuđen na smrt. Ali čak i da nije bilo tog procesa, srećom bilo je, ne bismio imali nikakve dvojbe o naravi nacizma, neznam zašto je teško shvatiti da jedan desni intelektualac, građanin, ili novinar, obični mali čovjek, sasvim svejedno, može biti žestoki protivnik komunizma, a da ga odmah ne etiketiraju fašistom, iako istodobno žestoki protivnik fašizma? Takvo razmišljanje mi nikada nije bilo jasno. Poznato je da ostaci totalitarnog mentaliteta sve one koji se s njima ne slažu, pogotovo ako su desne orijentacije, proglašavaju fašistima, što vidimo iz pisanja nekoliko nesretnika i na ovom portalu, to je tužno, koliko i tragikomično.
Paveliću se nikada nije sudilo, ako naravno ne smatramo da su komunistički sudovi vjerodostojni, na njima je osuđen i potpuno nedužni čovjek, Alojzije Stpinac. Zato je i hrvatska država nakon uspostave, 1992. godine poništila proces Alojziju Stepincu, te ga rehabilitirala, da ne govorimo o Crkvi, Crkva ga nikada nije ni osudila.
Mi sigurno ovdje nećemo dokazati Pavelićevu nedužnost, ali ćemo pokušati vidjeti u kojem kontekstu se sve to dogodilo i zašto se to sve pobogu dogodilo. Zar je doista moralo tako biti ?
sponzoras
17.06.2009 12:03 h
Broken, u mojem slučaju deklariranje kao lijevo orijentiranog građana često završava etiketiranjem "komunist", "postkomunist" i sl... što je odraz neznanja iili nedostatka želje da se znanje absorbira. Ljevica je sastavni dio svake demokracije, pa i one koja nema komunističku prošlost.. no to eto, nekima nije i neće biti jasno. A bar danas je lako sebe educirati!
Naravno da se neću složiti sa nekim desnim stajalištima, no niti zagovaram totalitarizam, što pak je zajednička odlika ekstremnih lijevica i desnica. Dakle, ekstremizam i radikalizam je out!
Zašto se Pavelić priklonio Hitleru i nacističkoj ideji? Možemo nagađati ili pretpostavljati.Naime, bitno je razlučiti sukob Ustaša i Četnika u Hercegovini, razloge zašto je ustaški pokret nastao kao odgovor na četničko nasilje, te objasniti odluku da se hrvatski narod pročisti od "nepoželjnih" Židova i Cigana, ali i onih Hrvata koji nisu prihvatili ustaški zakon. A pročiščenje je dolazilo u obliku zatvaranja i likvidiranja.
Moguće je da je Pavelić prihvatio Hitlerovu ideju iz razloga da zaštiti čistu hrvatsku rasu, na uzoru
na ideju koju je sprovodio Hitler u Njemačkoj, no time je potpisao lišavanje slobode i smrtnu kaznu onim Hrvatima
koji nisu po njegovom zakonu bili dovoljno, Hrvati! Dakle, tu se radilo o čistom žrtvovanju ljudskih života u ime ideje. Ali čije, Paveličeve ili Hitlerove?
Daljnje udovoljavanje Hitleru je jasno iz činjenice da su vojnici NDH sudjelovali u napadu na Rusiju o čemu postoje
dokumenti pa čak i video snimke. Znamo da su Hitler i Staljin poptisali pakt o nenapadanju, koji je Hitler kasnije
prekršio pa je došlo do sukoba dva totalitarna režima, nacističkog i komunističkog.
NDH je između ostaloga objavila rat i SADu! Je li to bila želja Paveliča? Nekako nisam previše uvjere u to, mislim da je to bilo po nalogu njegova šefa Adolfa! No možda griješim... ali ako se Pavelić borio protiv komunista i četnika u ime slobodne Hrvatske, kako onda tu objasniti i objavljivanje rata zapadnim silama koje su bila treća strana, a sam Pavelić ih je odabrao kao svoje neprijatelje..
Otporaš
17.06.2009 12:16 h
broken, Točno je što ste rekli. Mi Hrvati smo drugačiji od drugih naroda. I neka smo! Zato nam treba jedno vremensko razdoblje malo poduže za preodgoj, jer smo kroz stoljeća plovili u tuđim vodama/idejama i nestajali pod imenima kao stranci u svojoj vlastitoj rođenoj zemlji Hrvatskoj.
Komentator Mišetić je spomenuo da bi bila mala vjerpdpstpjnost njegova oživljenja,tj. ČASNOG SUDA, te je spomenio SUD U DIASPORI SREĆKA ROVERA. To me je odmah potaklo da potražim dokumentaciju o tome i, fala dragome Bogu, pronašao sam ju. Ishod sudskog izvještaja je jako dugačak. Ja ću samo iznijeti sažeto, u kratkim crtama, šta je bilo, da se nikada ne zaboravi tadašnja, prije 50 godina i više, pismena tehnika dopisivanja, pošta zračnim ili morskim putem, rijetko telefonske veze, ali ipak se uspijelo. Po svoj prilici, tadašnji Hrvati koji su taj SUD ČASTI za specifičnu stvar stvorili, danas više nisu na životu, ali su iza sebe ostevili jednu nadasve veliku vrlinu hrvatske tradicije poštenja, gdje su se držali one: AKO HOĆU LAKO ĆU, AKO NEĆU KAKO ĆU!
Pok. Srećko Rover je bio vodič jedne skupine hrvatskih vojnika koji su u " AKCIJA DESETI TRAVANJ " pošli u domovinu se prikljuciti već postojećim postrojbama u hrvatskim šumama koji su se borili za oslobodjenje Hrvatske. Ozna ih je uhapsila kao i sve ostale skupine. Na sudu u Zagrebu 1948. godine bilo je nedokazani priča da ih je izdao Srećko Rover "BIMBO". To je bila jedna vrlo produktivna Oznaška smicalica kako zavaditi ostale Hrvate u emigraciji. U to poslljeratno vrlo ne snalazeće vrijeme za razbacane Hrvate po svijetu, ta Oznaška smicalica je pala na plodno polje, posijala sumnju među Hrvate, tako ih svadila i polarizirala. Sumnja je pala na Srećka Rovera da je špijun, da radi za Oznu i da je on taj uz još jednog Zlatara koji su svoje drugove izdali i predali u ruke Ozne. Pošto je Srećko Rover pristupio Ustaškom Pokretu još davne 1939. godine i bio je medju prvim Ustašama koji su umaršlirali u Sarajevo 23 travnja 1941 god., kao i medju prvima u osnutku Crne Legije. Kao takav bio je poznat kao jedan odvažni hrvatski Domoljub i borac. Na sve te negativne glasine protiv Srećka Rovera i sami Poglavnik je povjerovao Oznaškim smicalicama, te isključio istoga iz ustaških redova i javno ga preko novina optužio kao izdajnika. Na ovu odluku Poglavnika general Maks Luburić je energično prosvjedovao, što je, uz podjelu Bosne sa Stojadinovićem, uzrokovalo razlaz između ova dva hrvatska velikana.
Tada je na incijativu generala Luburića bio stvoren ČASNI SUD od osoba i sa jedne i sa druge strane. Sud naravno nije imao nikakove juridističke snage, ali je svakako imao dovoljno moralne snage da shladi poljuljale duhove medju Hrvatima, koliko toliko.
Kada je preživjeli iz Kavranove Grupe, Ivan Prusac napisao 1967 godine knjigu "TRAGEDIJA KAVRANA I DRUGOVA" u njoj je donekle rasvijetlio ulogu "BIMBO" kao vodič i jasno podvukao da je Srećko Rover nevin.
Eto šta može jedan simbolike radi ČASNI SUD napraviti. Mi danas u kompjutorsko doba možemo kamokud više i efikasnije napraviti, i, možda, za primjer biti prvi u svijetu koji su takvo nešto napravili.
Ja ću nastaviti završiti opise generala Drinjanina o "Povodom smrti dra. V. Mačeka" ubrzo, te ću iznijeti svima na uvid moj mali nacrt kako ja to zamišljam, kojega bi svi zajednički trebali srediti i urediti kao jednu lijepu curicu za vjenčanje. S poštovanjem, pozdravlja vas Otporaš.
colonia.tino
17.06.2009 12:35 h
Idemo od Rusije sponzoras. U napadu na Rusiju sudjelovao je veliki broj ljudi ( gotovo iz cijele Europe ), čak je Britanija ( preko kraljevske obitelji ) sakupila velike dobrovoljačke postrojbe koje bi se pridružile Hitlerovoj kampanji proti SSSR-a., Churchil, koji nije volio Staljina, ali nije htio rušiti savezništvo, je to stopirao u zadnji trenutak .
U Americi, Joseph Kennedy ( otac predsjednika Kennedya, koji nije bio oličenje dobra kako to povijest romantično želi reći, s ozirom da mafija nikada nije ima veći utjecaj na društvo nego za njegovo vrijeme, pa čak i na WHITE HOUSE ) je predlagao Roosveltu i Hooveru ( najmoćnijem Amerikancu 20 stoljeća ) da se udruže sa Hitlerom. Da nije bilo napada na Poljsku i rata sa Europom, Hitler bi lako našao saveznika u SAD-u ali i Britaniji,. Da li bi u tom slučaju njegov režim bio manje zločinački ? Naravno da ne bi.
Rasni zakoni silom su nametnuti Hrvatskoj, međutim za to nema opravdanja, po meni Pavelić je trebao u šumu, slijedilo bi ga 90 posto Hrvata a na kraju rata Hrvatska bi postojala, time bi uništio relativno ništavan Titov pokret u svom samom početku ( u početku bilo je tek stotinjak fanatika u tom pokretu ). Međutim, bilo je tako, kako je bilo. Naravno, sukobi četnika i ustaša na Drini i Hercegovini nešto su drugo od režima, režim je bio preslikan iz Berlina, nažalost, prislino, ali onda se trebalo boriti gerilski, a ne pristajati na to. NDH ne bi postojala i bila bi uništena da je Pavelić odbio Hitlera, ali bi postojala Hrvatska nakon rata, a Pavelić bi bio hrvatski De Guele.
Jasno da etiketirati nekoga fašistom ili komunistom zbog drugačijeg mišljenja nije u najmanju ruku koretno, ti vrlo dobro znaš, kako smo se postavili prema tome.
Ne samo da je ljevica u demokraciji legitimna, ona je neophodna, bez demokratske ljevice demokracije nema. Ja se nadam da ćeš ti kao intelektualac se također znati postaviti prema onima koji bi mene ili nekog sličnog etiketirali kao fašistu, te bi bilo super kada bi ti u svom tekstu iznio vlastiti stav prema drugom totalitarizmu, drugom zlu ( u komentarima si to učinio, svaka čast ), Titovom režimu. Naime, tebi je sigurno jasno kakav je to režim bio i tko je najodgovorniji za njegovu provedbu.
Domobran
17.06.2009 12:36 h
sponzoras. Skoro bih se zakleo da nas isti jadi muče: zašto ovo, zašto ono. Zašto je Pavelić objavio rat Ameriki? Taj čin se mora do temelja analizirati. Poznato je kada netko nekome objavi rat, da se tada sukobljuju dvije vojske i evo ti krvi do kljena, mesa na vagone i ruševina sela i gradova. To je prva i logična činjenica. Druga činjenica je ta da nikada nije došlo do vojničkih sukoba izmedju dvije "zaraćene" vojske, američke s jedne i hrvatske s druge strane.
Šta je u stvari bilo, to sam tek shvatio u početku 1968. godine dok sam još živio u Parizu. Tada je Henry Kissinger kao šef američke diplomacije, s jedne strane, i medjunarodni pritisak s druge strane, sazvao konferenciju za MIR izmedju južnog Vjetnama i USA, bez dozvole pristupa Vijet-Kongu u toj konferenciji. Amerika ne želi da Vijet-Kong sudjeluje jer ga Amerika ne priznaje. Koga Amerika ne priznaje, s njim ne želi ni razgovarati. Mi Hrvati to najbolje znamo, jer nas nitko nije htio priznati te s nama ni razgovarati. Tada je Vijet-Kong navijestio rat Ameriki i na taj način ju prisilio na razgovore i pregovore. Kako Amerika nije htijela priznati Hrvatsku 1941 godine, vlada NDH je vjerojatno znala za te medjunarodne diplomatske poteze kojima se sve diplomacije svijeta služe, pa je jednostavno, simbolički, navijestila rat Ameriki, kao što i mi nastojim simbolički osnovati ovaj ČASNI SUD.
sponzoras
17.06.2009 12:58 h
Za sada moram samo reči da antifašistički pokret nije bio ništavan i svakako je bio reakcija na zlo nacizma koje se nadvilo nad Europom. Samo za ilustraciju Iz Međimurja je masa ljudi zbjegla pred mađarskim nacistima u područja Kalnika i tamo osnovala odrede koji su se borili protiv nacista. Moj djed kao 20 godišnjak je prisilno regrutiran u mađarsku vojsku i poslan u Sibir, s obzirom da je živio tik do granice i imao je mađarsko prezime.
No, tema NOBa je sasvim nešto drugo i toga ćemo se svakako detaljnije dotaknuti.. za sada ne bih rastegao temu previše.
Što bi bilo da se Pavelić odmetnuo u šume i suprotstavio se nacistima? Eh sad, iz ove pozicije teško je o tome govoriti, kao i što bi bilo da je prihvatio suradnju lojalnih Srba u NDH koji su nakon 10.4.41. sami ponudili suradnju... no Pavelić ih je odbio i diskriminirao.
Nije li i sam Budak u Gospiću izjavio da trećinu Srba u Hrvatskoj treba pobiti, trećinu raseliti a trećinu pokrstiti?
colonia.tino
17.06.2009 13:22 h
Ne, u početku Titov pokret nije raspolagao sa više od 100-tinjak ljudi, ali je antifašistički pokret bio jak i jačao je u Dalmaciji pogotovo, tak kasnije sve je stavljeno pod isti nadzor. Ja nikada ne poistvjećujem antifašizam sa komunizmom.
Što bi bilo, kad bi bilo, da bi bilo - nije bilo, pa se slažem da je iracinalno o tome rezmišljati.
arca
17.06.2009 14:58 h
citat:
Rasni zakoni silom su nametnuti Hrvatskoj, međutim za to nema opravdanja, po meni Pavelić je trebao u šumu, slijedilo bi ga 90 posto Hrvata a na kraju rata Hrvatska bi postojala...
Dobro zvuči, ali pitanje je, bi li to bilo 'tehnički' izvedivo? u tom slučaju morao bi se istodobno boriti protiv nacista i Srba, budući da se s njima nije htio spanđati. Onda bi nacisti osim Židova i Cigana tamanili i odmetnute Hrvate, a njihove obitelji slali bi u konc logore. Koliko bi to tek žrtava bilo?
Meni izgleda da je kad sve skupa zbrojiš, negdje morao pregrist....
sponzoras
17.06.2009 15:18 h
Mogao je, da...isto tako preuzeti kontrolu nad antifašističkim pokretom da je htio.. pa i prihvatiti suradnju lojalnih Srba.
Pri tom ne smijemo zaboraviti da nisu svi Srbi ni tada bili od reda četnici. A ni činjenicu da je unutar Kraljevine SHS, Hrvatska i prije NDH uspjela izboriti svojevrsnu autonomiju, korak bliže samostalnosti.
Možda, kažem možda, da je Pavelić stao na stranu antifašista i prigrlio lojalne Srbe i Židove, tko zna kako bi tijek povijesti tekao dalje...
Međutim stao je na stranu ultimativnog zla, a to zlo je pobijeđeno...
Da je nacizam kojim slučajem pobijedio, možete li zamisliti kako bi današnja Europa izgledala, očiščena i filtrirana od nepoželjnih. Nekako sumnjam da bi mi sada ovdje razglabali o demokraciji i ljudskim pravima.
Bojim se da mnogi od nas ne bi ni bili rođeni.
arcanoid
17.06.2009 22:39 h
sponzoras. Pavelić je na samom kraju rata, dok se već nazirao ishod imao priliku priječi na stranu saveznika ali eto, nije to napravio. Zvali su ga a odbijanjem je napravio veliku grešku. Povijest bi se danas inače drugačije čitala.
Kao prvo, Jugoslavija se ne bi osnovala bez obzira na svoje avnoje, zavnohe i kojekakve deklaracije. O njemu se ne bi moglo govoriti kao o pripadniku nacizma ili fašizma bez obzira na ono što je napravio. Tito ne bi mogao manipulirati s prvim izborima i uspostaviti komunističku diktaturu. Blajburg se ne bi dogodio jer ne bi bilo potreba za zbjegom naroda pred partizanima.
Greška što je ostao dosljedan Hitleru umjesto da se preobukao kao svojedobno četnici. Danas ne bi imali potrebu kopati po NDH jer bi povijest bila već ispravno napisana. Ovako su je pisali pobjednici kao i uvijek a vidim kako su ju napisali. Veliki dio naroda ne zna pravu podlogu svega i duboko usađenu krivnju zbog ustaša. Pa 45 godina su nas komunisti kljukali onako kako su htjeli.
I još nešto Sponzoras, pitam se koliko ih do danas nije rođeno obzirom da se Blajburg dogodio?
Domobran
17.06.2009 23:51 h
arcanoid. Upravo tako. Imao sam na umu se toga dotaknuti sto nije rečeno da neću kada dodje vrijeme. Moja je supruga francuskinja skoro, približava se, pedest godina. Često puta smo imali "Kačićev ugodni razgovor" o Marsalu Petain-u koji je bio saveznik Hitlera. Mnogi Francuzi ga ne voli poradi tih veza sa Hitlerom. Kada je Francuska oslobodjena 25 kolovoza 1944. godine, Petain je pao u nemilost. Kasnije je bio uhićen i sudjen za sva stradanja i pokolje u Francuskoj. Sud je dugo trajao. Njegova obrana je bila da se on nije mogao oprijeti Hitlerovoj vojnoj sili, a da bi spasio što više francuskih života, odlučio se je na suradnju s Hitlerom. Mnogi ti spašeni Francuzi su kasnije otišli u Francuski Narodni Otpor, La Resistance Francaise, i generalu De Gaulle-u pomogli osloboditi Francusku. Ta njegova tvrdnja se je uveliko uzela u obzir i on je, Marsal Petain, bio oslobodjen svake krivnje 1951. godine.
Dragi kolega arcanoid to je upravo to što ja hoću, a po komentarima vidim da su i drugi mnogo zainteresirani, stvoriti jedan ČASNI SUD, optužiti dra. Antu Pavelića, napraviti optužbu protiv njega, baziranu na svim onim krivičnim djelima koji bi mogli imati pravnu podlogu. Čim ja završim opise generala Drinjanina, ne bih ih želio izostaviti, pripremiću osobno jednu optužbu protiv dra. Pavelića, dati ju svima vama na uvid, pregled, na izmijenu i popunjanje, sve dok se svi ne složimo i zaključimo zajednički da se svi slažemo. Tada će nam to biti službeni dokumenat po kojem ćemo se ravnati i do kojeg ćemo se svi zajednički držati.
sponzoras
18.06.2009 08:27 h
Da, zanimljiva je ta činjenica kako Pavelić nije i po drugi put "kompromitirao" sebe i pokušao po drugi put raditi nešto za svoj narod. Ovdje tvrdite da je pakt sa Hitlerom bio na nekin način izbjegavanje manjeg zla, a kada je bilo očito da će saveznici razbiti naciste, Pavelić nije opet u ime svog naroda napravio korak koje je mogao, preći na stranu saveznika.... tko zna, vrlo je moguće da se tada Bleiburg ne bi ni dogodio. ??
Koje su to strasti i vjerovanja nagnale Pavelića da ne zaštiti svoj narod pred sudom pobjednika rata?
Na kraju krajeva, tko zna da li bi bio pobjednik i drugačije interpretiran u povijesti da je to učinio.
Nitko normalan danas ne odobrava masovni pokolj Japanaca u Hiroshimi i Nagasakiju, ni u SADu ni u svijetu, a opet taj čin je zaustavio rat.
Domobran
18.06.2009 14:00 h
sponzoras. Vi dobro zborite, ali kako to promijeniti, danas, poslije skoro 70 godina. Mi to iz današnjeg ugla gledamo, što je u jednu ruko dobro. Da smo tada, u to doba, živjelu tu, sa tim izmješanim vojskama, do zubi naoružana, gdje se nije znalo tko pije ni tko plaća, tada bi se mi svrstavali u one tabore/grupe koje bi nam najviše odgovarale; vi bi po svoj prilici otišli u partizane NOB a ja u hrvatsku vojsku HOS, kao što je to bio slučaj u prošlom Domovinskom ratu. Teško je ostati (biti) ravnodušan u takovim okolnostima.
Nami su, dragi moj kolega sponzoras, naši očevi ostevili jedan VELIKI SVEŽANJ zamršenih zagonetkih u kojima se danas skoro ni ne snalazimo. Ako ćemo zajedno živjeti u zajedničkoj zemlji Hrvatskoj, onda je neminovno potrebno da i zajednički prilazimo tom SVEŽNJU neriješenih zagonetka i pronadjemo tko je bio manje a tko više kriv k pristupu NOB i HOS i zašto su se borili jedni a zašto drugi. To je imperativ svega i spreman sam podmetnuti moja, već ostarijela, leđa i priključiti se onim Hrvatima sa dobrom voljom u pronalasku odgovora.
-
otporaš.prkos.com
(Autor: Mile Boban) NASLOVNICA
.
HRVATSKA I USTAŠTVO (33)
POTOMCI DESETOG TRAVNJA
Koliko bi trebalo injekcija dati nekim Hrvatima da bi konačno shvatili da je Deseti Travanj prvi hrvatski državni praznik poslije 839 godina, iz pisma generala Drinjanina dru. Miljenku Dabi Peraniću 1067. godine.
P O T O M C I 10 T R A V N J A
Svi smo mi potomci Adama i Eve. Kada je to taka, a tako je, onda smo mi Hrvati svi potomci 10 Travnja., kao što su Branitelji domovinskog rata potomci desetotravanjskih Ustaša, jer su nastavili undje gdje su Ustaše stale 1945. i ponovno oslobodili Hrvatsku Državu za koju su se Ustaše borile.
Prilažem ovdje desetotravanjsku poruku Šime Letine.
Hrvati, sretan vam 10. travnja!
U životu državotvornih Hrvata, a posebno onih koji su živjeli u slobodnom svijetu prije uspostave današnje hrvatske države,10. travnja je uvijek imao važno značenje. Bio je to dan hrvatskih okupljanja i zahvale onima koji su se kroz povijest zalagali i žrtvovali za hrvatsku slobodu i državnu nezavisnost, dan sjećanja na proglašenje Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine, na herojsku borbu njezinih branitelja i dan molitve za sve Hrvate koje su srpski četnici i jugoslavenski komunisti pobili za vrijeme i poslije Drugoga svjetskog rata, jer su bili za hrvatsku državu. Na temelju životnog iskustva i povijesnih činjenica koje otkrivaju i potvrđuju jugokomunističke zločine, sljedbenici Desetotravanjske ideje otvoreno i javno su bili protiv svake Jugoslavije i pobornici uspostave slobodne i demokratske hrvatske države. Deseti travnja za njih je simbol hrvatske državnosti, a Nezavisna Država Hrvatska (NDH) most koji je povezivao stoljetnu hrvatsku borbu, vapaje i čežnju za slobodom sa uspostavom nove hrvatske države u kojoj je jedino moguće realizirati hrvatsku narodnu i individualnu slobodu. U njihovim očima Hrvatska i Jugoslavija, hrvatstvo i jugoslavenstvo, bile su dvije suprotnosti, od kojih je jedna morala nestati da bi druga mogla opstati. Za većinu državotvornih Hrvata slavljenje 10. travnja nije bio povratak u prošlost, već pogled u novu budućnost. Iako su pripadali različitim organizacijama i imali različita mišljenja o Ustaškom pokretu i dr. Anti Paveliću, svi su vjerovali da je NDH bila izraz želja hrvatskoga naroda i kao takva nužna i opravdana. Nitko od njih nije mogao zamisliti narod koji ne bi želio vlastitu državu. "Narod koji ne bi htio svoju nacionalnu državu ne bi bio narod", napisao je prof. Vinko Nikolić. Zašto bi hrvatski narod u tome bio drukčiji od svih ostalih naroda, postavljali su pitanje sljedbenici Desetotravanjske ideje. Prof. Ivan Oršanić, učesnik Desetotravanjskih zbivanja i osnivač Hrvatske republikanske stranke, koja danas u domovini djeluje pod imenom Hrvatska republikanska zajednica,1951. godine s pravom je napisao: "Mi se možemo staviti politički u red ostalih država jedino po tome što smo htjeli hrvatsku državu, i što smo je ostvarili. Samo po tome i ni po čemu više".
Deseti travanj nije pripadao samo hrvatskim desničarima, kako su to isticali pristaše Jugoslavije, već je to bio nacionalni blagdan svih onih koji su vjerovali u ostvarenje i moralnu opravdanost hrvatske države, bez obzira na njihova ideološka i politička opredjeljenja. I zato je na Desetotravanjskim proslavama bilo normalno vidjeti Hrvate iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ljude lijeve i desne političke orijentacije, ali ne i Jugoslavene, bilo ljevičare ili desničare. Srbi i Jugoslaveni nisu ustali protiv NDH "zbog Pavelićeva režima", već zato jer nisu prihvaćali nikakvu, pa ni najdemokratskiju hrvatsku državu. Odmah, nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, srpski četnici, na čelu sa svojim vođom Dražom Mihajlovićem, ustali su protiv nje. Od Talijana s kojima su bili sklopili savez dobivali su oružje, kojim su izvodili terorističke napade na nedužne hrvatske civile. Već u travnju 1941. godine prva ubojstva i pljačku četnici su izveli u Kninu, Sinju i Grahovu, a 5. svibnja u Blagaju, blizu Slunja, zajedno s domaćim Srbima, opljačkali su i pobili sve hrvatske seljake. Nekoliko mjeseci kasnije, kad je Hitler napao Sovjetski savez (22. 6. 1941.), a Staljin pozvao sve svoje sljedbenike na otpor Hitleru, jugoslavenski partizani su se pridružili četnicima u rušenju hrvatske države. Pod izlikom da se bore protiv "ustaškog režima", komunisti su, na čelu s Josipom Brozom Titom, rušili hrvatsku državu. Mađarski, bugarski, francuski, i svi drugi komunisti nisu rušili svoju državu zbog ideoloških neslaganja s onima koji su joj za vrijeme rata bili čelu. Toj izdajničkoj i zločinačkoj ideji rušenja vlastite države bili su privrženi i odani jedino tzv. hrvatski komunisti i partizani. Oni su time počinili zločin protiv vlastitoga naroda i zbog toga zaslužuju prezir i osudu svih časnih i poštenih ljudi. Odvratno zvuče svi oni koji nas danas u Hrvatskoj, svojim komunističkim besmislicama, pokušavaju uvjeriti da se današnja hrvatska država temelji na partizansko-komunističkoj borbi, koju je predvodio najveći ubojica Hrvata, Josip Broz Tito. Već u početku svoga prvog predsjedničkog mandata, Stjepan Mesić je u velikom zanosu, bez oslanjanja na povijesne činjenice, javno rekao: "Mora nam biti jasno, da se nijedna država ne stvara preko noći, već su zato potrebna i desetljeća. Samostalna se Hrvatska počela stvarati 1942. godine". Kao odgovor na Mesićevo povijesno gatanje u Hrvatskom slovu, od 29. studenoga 2002., prof Julije Derossi napisao je: "U navedenoj izjavi predsjednika Republike točno je samo to da se ni jedna država ne stvara preko noći ... Godine 1941. stvorena je Nezavisna Država Hrvatska koja je formalno pravno bila samostalna država i značila je u tom smislu 'ostvarenje težnji hrvatskoga naroda' (Tuđman), ali je u biti bila ovisna o silama Osovine Njemačke i Italije. Bez obzira na tu ovisnost, tisuće Hrvata (domobrana i ustaša) dalo je u toj državi svoje živote u iskrenoj vjeri da ih daju u borbi za svoju samostalnu državu, a ne za nekakvu ideologiju ili politiku, posebno ne za politiku talijanskog fašizma. Protiv Nezavisne Države Hrvatske digli su se jugoslavenski komunisti među njima dakako i hrvatski komunisti (Srbi i Hrvati), ali ne zato da stvore samostalnu komunističku Hrvatsku nego da stvore (socijalističku) Jugoslaviju u kojoj će Hrvatska biti samo jedan od dijelova s nekim autonomnim odrednicama. U Komunističkoj partiji nikad nije bilo ni struje ni frakcije koja bi kao svoju svrhu imala stvaranje samostalne komunističke Hrvatske. Naprotiv, čak i pokušaji da se unutar buduće Jugoslavije za Hrvatsku predvidi stupanj autonomije veći od već "službeno" utvrđenog, bili su osuđeni i drastično kažnjeni (Andrija Hebrang!). Desetci tisuća Hrvata ubijeni su samo zato što su se borili za samostalnu Hrvatsku, a protiv Jugoslavije, i to nije imalo nikakve sveze ni s fašizmom ni s antifašizmom. Prema jugokomunističkom stajalištu Hrvati nisu smjeli imati samostalnu državu, pa ni komunističku. Jedino je to povijesna činjenica u svezi sa samostalnošću hrvatske države."
Bez sjećanja na 10. travnja 1941. godine, hrvatska državotvorna ideja u četrdesetpet godišnjem nasilju velikosrpstva i jugoslavenstva bila bi potpuno nestala. Zahvaljujući njemu i onima koji su NDH smatrali moralno i legitimno opravdanom, kroz više od četrdesetpet godina komunističkog nasilja, u hrvatskom narodu tinjala je i opstala hrvatska nacionalna i državotvorna svijest iz koje je početkom devedesetih godina prošloga stoljeća, zahvaljujući jedinstvu svih Hrvata, rođena nova današnja hrvatska država. To znači da bez 10. travnja i uspomene na NDH koja je toga dana bila proglašena, ne bi bilo ni današnje hrvatske države. "Bez proglašenja hrvatske državne nezavisnosti 1941.godine nikada ne bi došlo do odluke Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943. godine), niti do Ustava Narodne Republike Hrvatske (1947. godine) i Ustava Socijalističke Republike Hrvatske (30. svibnja 1990. godine) nego bi svi ti događaji ostali samo ono što su stvarno bili: pokusi i pokušaji izgrađivanja vrlo ograničene upravne, a ne državnopravne autonomije Hrvatske unutar totalitarne, jednostranačke, svemoguće i međunarodno priznate Jugoslavije. Samo uspomena na postojanje Nezavisne Države Hrvatske i njezina četverogodišnja obrana od napada njezinih tadašnjih službenih saveznika, kao i od njezinih službenih neprijatelja, održala je u duši hrvatskog naroda vjeru da će kad - tad, u novoj međunarodnoj krizi, hrvatski narod imati priliku osloboditi i ujediniti svoju zemlju i dati Hrvatskoj suvremeni značaj normalne nacionalne države. Bez povijesne epizode Nezavisne Države Hrvatske pad svjetskog komunizma koji je započeo u Poljskoj a završio raspadanjem Sovjetskog Saveza, na hrvatskom bi području bio doveo do promjene vladavine, ali ne i do uspostave hrvatske nezavisnosti... Osloboditeljski proces i obrambeni (Domovinski) rat bili su uspješni samo zato što je narod vjerovao u mogućnost oslobođenja, jer su hrvatsku državu, bar na kratko vrijeme, ostvarili njihovi očevi i djedovi, a ne zato što je znao da je Hrvatska kraljevina bila nezavisna sve do 1102 godine. Tako daleko ne ide djelotvorna svijest nijednog naroda". (Dr. Ivo Korsky).
Ne samo zbog povijesne istine, već još više zbog uloge i važnosti10. travnja u ostvarenju današnje slobodne i demokratske hrvatske države, potrebno je izbjegavati sve ideološke natruhe, oblike i simbole koje su stranci bili nametnuli hrvatskom narodu u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske. "Dizanje desne ruke na pozdrav nije nikakav hrvatski pozdrav, nego su ga sile osovine nemetnule tek stvorenoj hrvatskoj državi"(dr. Ivo Korsky), i zato ga treba odbaciti. Svi oni koji se u svom zanosu ili prkosu danas služe tim tuđim podzravom kaljaju čistoću Desetotravanjske ideje i umanjuju ugled i važnost svih onih koji su se borili za hrvatsku slobodu i državnu nezavisnost.
USKRSNA ZVONA DESETOG TRAVNJA
Kroz tešku tamu probi se sunce, Na drvu križa umro je Onaj
Rastjera na šas oblake tek, Koji je došao spasiti nas,
Al'kratko bijaše veselje naše, Iza dugog i teškog Velikog Petka
Ropskih lanaca šuo se zvek. Uskrsne zore već sjaji kras.
Mrak opet pokri Domaju moju, Slobodna Hrvatska uskrsnut će opet,
I bura strašna širi svoj bjes, S Pobjednikom smrti slaviti pir,
Gle-u daljini vidi se svijetlo, Koji iz tamnog ustavši groba
Čuje se podmuklih gromova tres. Donio je ponovno na zemlju mir.
Hrvatska vila kroz vihor kliče: Livade naše cvijećem se kite,
"Ne boj se, hrabri Rode moj, Uskrsnih zvona čuje se glas:
Iz prolivene krvi sloboda niče, Nemoj klonuti, Hrvatski Rode,
DESETI TRAVANJ blizu je tvoj. Naskoro opet doći će Spas!"
Objavljeno: 06.04.2010. u 21:05h
j.perkovic 7.04.2010 11:48 h
Gospodine Otporaš. Dragi prijetelju ja vam čestitam na ovom članku jer je jako dobar i Povijestan koji dokazuje da se Hrvati mogu složiti samo kad imamo dabrog VOĐU a to je bilo za vrijeme NDH, i za vrijeme Predsjednika TUĐMANA on je mogao da ujedini sve Hrvate u našoj Domovini i u Emigraciji šta su bivši Drugovi opet sve upropastili.
Delivuk 7.04.2010 23:56 h
Ja san pročita taj gori članak i vire mi nije loš. Ima u njemu riči koje san puno puta čija od moji stričeva koji su bili u Ustašama. Kada se oni posvade sa onom drugom dvojicon braće koji su bili u partizanima, da ji ražeste oni zapivaju: Ja Ustaša i ćaća mi bija, ćaća sinu zanat ostavija. A ona druga dva strica se naljute i odvrate njima ovako: Druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvog puta neskrećemo. Eto kao san ja doživija i proživija moje ditinstvo u mojoj kući.
Otporaš 8.04.2010 16:57 h
j.perković. Točno je što ste rekli da su Hrvati složni samo onda kada imaju dobrog vodju. To je bilo za vrijeme NDH i za vrijeme dr. Franje Tudjmana. Ja vas uvjeravam da će ubrzo doći vrijeme da ćemo mi Hrvati opet imati dobrog vodju i da ćemo biti opet složni.
Delivuk 9.04.2010 00:09 h
Dobra pisma. Pročita san i sve je lipo. Samo šteta da se ta pisma ne more uz gusle pivati. Ja volin gusle slušat. Ganga, gusle i šijavica to su naše škutorske razonode. Divojke su nas zanimale samo kat se napijemo. Punda nam ni dragi Bog nije do kolina. Mi sve znamo i mi smo najjači, kamena sramena.
-
ZAKONSKA ODREDBA O ISTOČNOJ GRANICI NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE
Iz portala wwwhrvatskinacionalisti.org
Otporaš 11.12.2009 14:25 h
Zakonska odredba o istočnoj granici Nezavisne Države Hrvatske
ČLANAK 1.
Na temelju hrvatskoga državnoga prava i na osnovi načela neprekinutosti hrvatskoga narodnoga područja
ODREDJUJEM ovom zakonskom odredbom istočnu granicu Nezavisne Države Hrvatske, koja teče:
1. od utoka rijeke Save u Dunav uzvodnim tokom Save do ušća rijeke Drine u Savu;
2. od ušća rijeke Drine uzvodno tom rijekom, i to njenim najistočnim rukavima, tako da sva ostrva na Drini pripadaju Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, do utoka potoka Hrasnice u Drinu istočno od sela Zemljice;
3. od utoka potoka Hrasnice u Drinu teče granica Nezavisne Države Hrvatske kopnom istočno od Drine točno starom granicom izmedju Bosne i Srbije, kakova je postojala do godine 1908.
ČLANAK 2.
Ovoj zakonskoj osnovi prilaže se zemljopisna karta u mjerilu 1:200.000, na kojoj je granica Nezavisne liržave Hrvatske označena crvenim potezom. Ova zemljopisna karta jest sastavni dio ove zakonske odredbe.
ČLANAK 3.
Provedbu ove zakonske odredbe povjeravam ministru hrvatskoga domobranstva i ministru unutrašnjih poslova time, da gore označenu granicu napose odmah zaposjednu sa postrojbama hrvatskoga domobranstva i hrvatske ustaške vojnice, te da odmah na licu tijesta postave medjašne znakove, izuzev područja grada Zemuna s okolicom, koje, tvoreći sastavni dio Nezavisne Države Hrvatske, sporazumom sa Velikim Njemačkim Reichom ostaje do konca rata vojnički zaposjednut od prijateljske njemačke vojske.
Ova zakonska odredba stupa na snagu današnjim danom.
U Zagrebu, dne 7. lipnja 1941.
Broj — 378. — z. p. — 1941.
Poglavnik: Dr. ANTE PAVELIĆ v. r.
Vojskovodja Slavko Kvaternik, ministar hrvatskog domobranstva v. r., Dr. Milovan Žanić, predsjednik Zakonodavnog povjerenstva pri Poglavniku, v. r., Dr. Mirko Puk, ministar pravosudja, v. r., Dr, Mile Budak, ministar bogoštovlja i nastave, v. r., Dr. Andrija Artuković ministar unutrašnjih poslova, v. r., Ing. Ivica Frković, ministar šuma i ruda, v. r., Dr. Lovro Sušić, ministar narodnog gospodarstva, v .r., Dr. Ivo Petrić, ministar zdravstva, v. r., Dr. Josip Dumandžić, ministar udružbe, v. r.
I PITANJE SANDŽAKA BIT ĆE USKORO RIJEŠENO
Predsjedništvo vlade saopćuje u vezi sa zakonskom odredbom o odredjenju istočne granice Nezavisne Države Hrvatske prema Srbiji, da će preostali dio istočne hrvatske granice u Novom Sandžaku i prema Crnoj Gori biti uskoro odredjen u sporazumu sa mjerodavnim čimbenicima. DA SE NE ZABORAVI!!
-
27.7.2012, 17:34:11 #101
Bračni status korisnika: married
by
elivuk
Kako je nastala Nezavisna Dražava Hrvatska!
Meni je moj djed pričao da je ovako postala Nezavisna Država Hrvatska.
Treba sve čitati i slušati pa će se sve znati, kaže naša hrvatska izreka.
KRATKA ANEGDOTA O NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ
Kada je Bog djelio zemlju dodju k njenu Englez, Španjolac,
Francuz,Talijan, Njemac, Madjar i HRVAT.
Pred Boga prvi dodje Englez i Bog mu reče:
"Evo ti dio ovaj zemlje i neka se zove Engleska".
Drugi dodje Španjolac i Bog mu reče:
"Evo ti ovaj dio zemlje i neka se zove Španjolska".
Treći dodje Francuz i Bog mu reče:
"Evo ti ovaj dio zemlje i neka se zove Francuska".
Nakon njega dodje Talijan i Bog mu reče:
"Evo ti ovaj dio zemlje i neka se zove Italija".
Peti pred Boga dodje Njemac i Bog mu reče:
"Evo ti ovaj dio zemlje i neka se zove Njemačka".
Na kraju dodje Madjar i Bog mu reče:
"Evo ti ovaj dio zemlje i neka se zove Madjarska".
Kada HRVAT vidje što se dogodilo ode pred Boga i upita Ga zašto on
nije dobio komad zemlje,
našto mu Bog odgovori: "Tebe toliko volim da ću tebi dati onaj dio koji
sam ostavio za sebe".
I tako HRVAT dobije svoju NEZAVISNU DRŽAVU HRVATSKU!
Brzi odgovor na ovu poruku Odgovori Citiraj Citiraj Višestruki odgovor s citatom na ovu poruku
Saznajte više: Strogo moderirano Tko je tko u NDH - Stranica 5 http://slobodni.net/t113632-5/#ixzz2gJ5YohaU
-
SMISAO USTAŠTVA JE DUBOKO U NAMA KAO I SMISAO BOŽIĆA!
Prenosim iz Slobodne Dalmacija komentar by:Otporaš
12th December 2012, 23:35
!
SMISAO USTAŠTVA JE DUBOKO KAO I SMISAO BOŽIĆA!
Zapovied-gus (Glavnog Ustaškog Stana)
U životu naroda ima mnogo tajnovitoga, što se ne može shvatiti samim razmišljanjem i zaključivanjem,nego jedino osjećanjem i vjerovanjem.Sam pojam naroda, zakoni njegova povijesnog razvoja, to su tajne...koje ne ćemo nikada shva titi, ako ih pokušamo raščlanjivati noževima našega mozga. Razumjet ćemo ih samo onda, ako smo s njima organski povezani snagom krvi, tradicije i osjećaja vjernosti.
Pitanje života, i sudbine hrvatskog naroda - smisao ustaštva! - nisu shvatili oni umovi i veleumovi visokih političarA i realni duhovi.Taj krvavi, ustaški put, taj put Poglavnika i Njegovih Ustaša, nije razumljiv onima, koji su ga htjeli dokučiti samim razumom, ali je bio razumljiv onima, koji su u svojim srcima osjećali tu magičnu svijest: mi smo Hrvati! - i koje je hrvatska svijest i hrvatski ponos, tjerao u borbu, da dokrajče dane sramotnog ropstva, propadanja i umiranja, da povrate svojem narodu dostojanstvo i da u ovoj ispaćenoj blagoslovljenoj zemlji zaoru brazdu rada i reda.
Nacionalna svijest, nacionalni ponos, osjećaj krvi, pripadnosti narodu, osjećaj hrvatske nacionalne časti, vjernost i borbenost, to su značajke, koje dovode pojedince na ustaški put, u ustaške redove, pod Poglavnikovu hrvatsku zastavu, to su značajke, koje su i kod drugih naroda dovele pojedince u nacionalističke redove njihovih naroda i stvorile nove, nacionalističke države, a po njima i preduvjete stvaranja nove Europe i novog svjetskoga poretka.
Ustaški pokret, isto kao i drugi suvremeni nacionalistički pokreti u Europi i kao svi veliki narodni pokreti, nošen je snagom podsvijesti, nacionalnog osjećanja i vjere, ali to ne znači, da on nije nošen zato i silom jasnih ciljeva i jasnih pogleda, na narodni i državni život, i na zadatke, koje on ima u narodnom i državnom životu izvršiti.
Naprotiv povijesna je istina, da su svi mali politički stranački pokreti, koji su se osnivali u složenim i ishitrenim političkim programima, koji su bili djelo političkih kombinacija i planova, puni zbrke i bez jasnih zasada, što je najbolje dokazao prošli demokratski svijet, djelo takvih stranačkih pokreta, koji se napokon i ugušio od
puste smušenosli svojih stranaka i strančica. Veliki nacionalistički pokreti, koliko god izviru iz mutnih taloga narodne vjere i volje za ustrajanjem i borbom, toliko su jasni u svojim povijesnim ciljevima slobode i stvaranja novog reda u narodnom životu.
Smisao ustaštva, veličina ustaštva, snaga ustaštva upravo i leži u kratkoći, jasnoći i osnovnosti njegovih ciljeva. Ustaštvo je hrvatskom narodu postavilo ciljeve, koji zadiru u samo pitanje njegovog života i opstanka i koji su zato kristalno jasni i jednostavni. Zato je ustaštvo pokret, pokret koji se pokreće, pokret koji je pristupačan cijelom narodu i u biti kojega leži, da obuhvaća cijeli hrvatski narod. Kad ustaška načela kažu, da hrvatski narod ne može živjeti bez svoje vlastite nezavisne države hrvatske, onda je to tako jasno, da se daju i glave, samo da bi oličena krvlju ta istina postala jasnija i shvatljiva cijelom narodu i jednoga dana bila ostvarena u životu. Kad ustaški pokret propisuje zakone reda i rada, dužnosti (poštenja i odgovornosti, onda su te zasade tako jasne, da je svako zaobilaženje nemoguće i da se može za njega platiti samo po jasnim ustaškim zakonima. Kad ustaški pokret postavlja kao svog vodju, kao svoj putokaz svoga Poglavnika, onda je sve do krajnosti jasno u
njegovoj snazi i odlučnosti i put kojim on ide toliko je shvatljivi put uskrsnuća cijeloga naroda.
Ustaštvo, Poglavnikovo hrvatsko ustaštvo, nije samo pokret, nije samo put, nego jedno sve zajedno i istina i put i život hrvatskoga naroda. Ali nadasve život, ono mora nadasve biti život hrvatskog naroda i kad ustaštvo postane život svakog i zadnjeg Hrvata, kad ono ne bude samo njegovo opredjeljenje, onda je to tako jasno, da se daju i glave, samo da bi oličena krvlju ta istina postala jasnija i shvatljiva cijelom narodu i jednoga dana bila ostvarena u životu. Kad ustaški pokret propisuje zakone reda i rada, dužnosti (poštenja i odgovornosti, onda su te zasade tako jasne, da je svako zaobilaženje nemoguće i da se može za njega platiti samo po jasnim ustaškim zakonima. Kad ustaški pokret postavlja kao svog vodju, kao svoj putokaz svoga Poglavnika, onda je sve do krajnosti jasno u njegovoj snazi i odlučnosti i put kojim on ide toliko je shvatljivi put uskrsnuća cijeloga naroda. Ali nadasve život, ono mora nadasve biti život hrvatskog naroda i kad ustaštvo postane život svakog i zadnjeg Hrvata, kad ono ne bude samo njegovo opredjeljenje.
RADOVAN LATKOVIĆ.
(Po ovome što gosp. Radovan Latković kaže, moglo bi se reći da su svi današnji Hrvati koji su za Hrvatsku Državu da su Ustaše, jer tako kažu ustaška Načela. Mo, )
-
Razgovor s Dr. Antom Pavelićem glede podpisivanja Rimskih ugovora
Dne 18. svibnja 1941. izvršen je diktat fašističke Italije protiv netom obnovljene Nezavisne Države Hrvatske. Njemačka, u čiju se je pomoć nadala Hrvatska, spremala se na ratni pohod protiv Sovjetskog Saveza, te je u tom pravcu bila i usmjerena njezina vanjska politika. Kako je Italija bila jedini potencijalni saveznik Njemačke u Europi, a unutarnje stanje bilo je vrlo težko zbog gubitka talijanskog kolonijalnog carstva u Africi, mlada Hrvatska Država morala je postati žrtva talijanskih teritorijalnih presizanja, te je Njemačka u tom slučaju pokazala svoju nezainteresiranost za hrvatska prava na jugo-zapadne granice. 9. rujna 1943. Italija je kapitulirala i zatražila separatni mir sa Saveznicima. Tom prilikom je Poglavnik izdao zapovied Hrvatskim Oružanim Snagama da oslobode oteta područja i dao Izjavu o razrješenju Rimskih ugovora, kako sliedi:
Dne 18. svibnja 1941. sklopljeni su između hrvatske vlade i talijanske vlade Rimski ugovori i to: ugovor o određivanju granica između Nezavisne Države Hrvatske i Kraljevine Italije, ugovor o jamstvu i suradnji između Nezavisne Države Hrvatske i Kraljevine Italije, sporazum o pitanjima vojničkog značaja, koja se odnose na jadransko-primorsko područje, te izmjena pisama glede upravnog uređenja obćine Split i otoka Korčule. Ni jedne obveze iz ovih Rimskih ugovora nije talijanska vlada sa svoje strane izvršila, napose ne u pitanju granica, jamstva za političku nezavisnost i teritorijalnu cjelovitost te upravnog uređenja obćine Split i otoka Korčule, pa uslied toga ovi ugovori nisu nikada ni stupili u život. Naprotiv svi oni probitci Nezavisne Države Hrvatske, koji su gornjim ugovorima imali biti zaštićeni, bili su sa strane Kraljevine Italije trajno povređivani. Ovi su ugovori bili sklopljeni uz izricitu napomenu o clanstvu ugovarajucih stranaka u novom europskom poredku. Nakon sto je Kraljevina Italija bez znanja i pristanka svojih saveznika utanacila primirje sa neprijateljskom ratujucom strankom, i time se izdvojila od dosadanjih saveznika, nema nikakove stvarne ni pravne mogućnosti, da bi i unapried sa strane Kraljevine Italije ti ugovori bili u zivot privedeni. S tih razloga kao podpisnik tih ugovora izjavljujem, da oni nemaju nikakove obvezatnosti ni za Nezavisnu Državu Hrvatsku.
Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske dr. Ante Pavelić.
Dano u Zagrebu, dne 10. rujna 1943.
Razgovor s Poglavnikom
Negdje početkom 1949. g. dok je pripremao knjigu ''NDH u svietlu dokumenata'', Marko Sinovčić zamolio je dr. Pavelića za objašnjena o nekim pitanjima koja se izravno i neizravno tiču Hrvatske. Radilo se uglavnom o pitanjima oko podpisivanja Rimskih ugovora. Dr. Pavelić je vrlo rado pristao na razgovor. Ovdie ćete moći pročitati dio toga razgovora koji je objavljen u spomenutoj knjizi Marka Sinovčića, a po nama, vrlo je zanimljiv radi otkrivanja istine oko dogadjaja u prvim danima Nezavisne Države Hrvatske i tzv. ''prodaje Dalmacije'' Italiji.
- Ovih sam dana, Poglavniče, čitao u časopisu ''L'Europeo'', a zatim u časopisu ''Sloboda'' izvadke iz uspomena Filipa Anfusa. Tamo on, medju inim kaže, da ste Vi na sastanku s Mussolinijem potvrdili prijašnje sporazume s Talijanima i da ste zagarantirali njihovu primjenu. Biste li mi o tome mogli nešto kazati?
Poglavnik - Nadam se da ćeš me nadživjeti, pa ćeš pri tome imati priliku čitati moje memoare, koji su napisani, ali će biti objavljeni tek nakon moje smrti. U njima se o svemu tome podrobnije govori. Ovaj čas mogu na Tvoje pitanje ukratko odgovoriti sliedeće: Nikada i ni u kojem slučaju nisam za vrieme čitave moje emigracije ne samo sklopio bilo kakav politički ili teritorialni sporazum s Italijom, nego ni to pitanje nije nikada bilo pretreseno pri mojim razgovorima s Mussolinijem, ili bilo kojom drugom italijanskom političkom osobom. Ako, dakle, nisam o tome nikada nikakav sporazum sklopio, nisam mogao nikada ni potvrditi ni njegovu primjenu zagarantirati.
- Znači da je time oborena i Perićeva tvrdnja, prema kojoj bi ugovor izmedju Vas i Italije o priznanju talijanskih prava, postojao još prije italijansko-jugoslavenskog rata?
Poglavnik - Naravno! I ne samo njegova, nego i svih onih, koji će se truditi, a takvih će biti, jer inače ne bismo bili ljudi - da me prikažu kao izdajicu. Vidio si Perićevu argumentaciju. Ništa bolje neće biti ni onih drugih. Težko je, kad se čovjek nema zašto zakvačiti. Uvjeravam Te, da su svi ti dokazi mojih sadašnjih i budućih superkritičara, a koji su više-manje 1945. bili moji lojalni suradnici - a ja bih bio prema njima - počinio izdaju nad hrvatskim narodom 1941., ili možda još prije, da su velim Ti svi njihovi dokazi sazidani na glinenim nogama. Prema tome, kada kažem, da nisam nikada prije proglašenja Nezavisne Države Hrvatske sklopio nikakvog političkog ili teritorialnog ugovora s Italijom, onda time odgovaram Periću i svima, koji budu u buduće takove tvrdnje iznosili.
- Prihvaćam Vašu rieč, Poglavniče, ali mi ipak dozvolite, da Vas podsjetim na jednu bilježku grofa Ciana. On pod nadnevkom 23. siečnja 1940. bilježi, da ste toga dana na sastanku s njime utvrdili glavne točke priprema i djelovanja. Ne bi li se ovaj zapisnik mogao shvatiti kao neka vrst sporazuma?
Poglavnik - Možeš shvatiti kako hoćeš, ali ja ću Ti odmah reći o čemu se radi. Kako Ti je poznato, Mussolini se često bavio mišlju da napadne Jugoslaviju. Ta ga je misao posebno zahvatila početkom 1940. godine. Tom prilikom pozvao me Ciano na sastanak u Rim i tu smo pretresli pitanje ustaške akcije u tome pravcu. Ja sam od Ciana tražio slobodu kretanja ustaša u Italiji i prema granici Jugoslavije. Ujedno sam priobćio Cianu nacrt ustaških akcija, ali pod uvjetom da talijanska vojska ne prelazi naše granice, jer da bi to moglo omesti uspjeh. O budućim odnosima s Italijom nije bilo govora.
- Malo prije sam spomenuo Vaš sastanak s Mussolinijem. Možete li mi kazati, koja je bila svrha toga sastanka?
Poglavnik - Nadam se, da si iz materijala, koji si sabrao za svoju knjigu mogao uvidjeti, da uza sav sporadični antijugoslavenski stav Italije - Osovina nije htiela rušiti Jugoslaviju, nego ju je, naprotiv, htiela još tiesnije privezati uz svoja kola. Tako je došlo i do pristupa Jugoslavije Trojnom Paktu. Osovina se tome jako veselila, ali je sve kratko trajalo. Kad je došlo do beogradskog puca, pozvao me Mussolini u Rim. Čitav naš razgovor se kretao oko pitanja, da li će doći do rata Osovine i jugoslavije. moraš znati, da je Italija imala gorko izkustvo u ratu s Grčkom, pa se bojala obveza, koje bi za nju mogle nastati, ako bi došlo do sukoba s Jugoslavijom. Zato je pokušala posredovati izmedju Berlina i Beograda, da bi se sukob riešio na miran način. Ja sam uvjeravao Mussolinija, da ce do rata sigurno doci.
- Vi ste imali još jedan sastanak s Mussolinijem prije Vašega povratka u domovinu, i to nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske. Ovaj put ste razgovarali o granicama?
Poglavnik - Već sam Ti rekao, da o granicama nije bilo nikada govora za vrieme mog boravka u emigraciji.
- O kralju, dakle?
Poglavnik - Još manje. To će doći kasnije. Mussolini me je pozvao da me pozdravi kao poglavara države i da mi izrazi čestitke. Tom prigodom dotakli smo se i pitanja talijanskog poslanika u Zagrebu. Mussolini mi je predložio jedno ime: Randi (doušnik u Ministarstvu vanjskih poslova Italije). Ja sam odgovorio da nemam ništa protiv te osobe, ali da bi mi bilo svakako draže, kada bi za to mjesto bio imenovan Cortese, koji je nama učinio znatne usluge. Kako se Cortese u to vrieme nalazio u Tokyu u svojstvu tajnika poslanstva, do njegova dolazka imenovao je kao odpravnika poslova Casertana. Kasnije je Casertano imenovan poslanikom, jer se dolazak Cortesea zategao, a Italija je svakako htjela imati u Zagrebu poslanika, pa je tražila od mene ''placet'' za Casertanea, koji sam ja odmah dao. Prije raztanka Mussolini me pitao, kojim ću putem u Zagreb. Rekao sam mu, da ću preko Trsta. On mi je na to ponudio svoj osobni zrakoplov. Ja sam odbio s motivacijom, da želim ući u Hrvatsku na čelu mojih 700 ustaša.
- Nadam se, da mi ne ćete zamjeriti, ako Vam postavim još koje pitanje. Sada se već nalazimo na području Nezavisne Države Hrvatske. Dana 13. travnja Vi ste stupili na njezino tlo. Kako to, da ste tek 15. travnja ušli u Zagreb?
Poglavnik - To su dva razloga po sriedi, i to: prvo, na putu od Sušaka nailazili smo po svim mjestima na mase svieta, koje su nas oduševljeno pozdravljale. Ja sam svugdje morao govoriti, i tako je vrieme odmicalo. Navečer smo stigli u Dugu Resu. Doček je bio veličanstven. Tek što smo stigli, približio mi se jedan njemački častnik i zamolio me, da čim prije dodjem u Karlovac, jer da me tamo čekaju njemački i talijanski zapoviednici. Bilo mi je vrlo žao naroda, ali nije bilo druge nego čim prije stici u Karlovac. Pozvao sam Sertića, rekao sam mu o čemu se radi i izdao nalog, da odmah za mnom krenu u Karlovac, a ja sam se odvezao s njemačkim častnikom. Kad sam stigao u Karlovac njemački i talijanski zapoviednici pozdravili su me kao glavara države. Poslije toga sam otišao u stan dr. Nikšića.
- Tamo ste našli Anfusa?
Poglavnik - Ne, Anfuso je došao sutradan.
- Da li ste Vi znali, da on dolazi?
Poglavnik - Evo kako je bilo! Ja sam Ti , naime, zaboravio reći koji je drugi razlog, da sam u Zagreb stigao dva dana kasnije. Dido Kvaternik me je uvjeravao, da situacija još nije čista, da je još uviek revolucionarno gibanje, da još nije uzpostavljen podpuni red, pa da ne bi bilo poželjno krenuti prema Zagrebu. S druge strane, mene je tako boljelo grlo, pa me liečnik savjetovao, da još ne idem. Tako smo još 14. travnja kanili ostati u Karlovcu. Tog jutra javljeno mi je iz Zagreba, da je tamo stigao Anfuso, i da ima sa mnom razgovarati o vrlo važnoj stvari. Kako sam još taj dan kanio ostati u Karlovcu, naredio sam da ga tamo dovedu. Netom je stigao, priobćio mi je o čemu se radi. Naime, iz Zagreba su poslali u Berlin i Rim brzojav, u kojemu traže priznanje Nezavisne Države Hrvatske. U brzojavu upućenom u Berlin traži se samo priznanje, dok se u onome, koji je poslan u Rim traži priznanje NDH u njezinim etničkim i poviestnim granicama. Anfuso mi je priobćio, da Mussoliniju brzojav nije jasan, pa želi da se konkretnije izjasnimo. Ja sam na to stilizirao drugi brzojav, u kojem sam tražio samo priznanje, a pitanje granica, da se rieši redovitim diplonatskim putem. Pozvao sam Slavka Kvaternika i predočio mu koncept brzojava. On je smjesta izrazio svoju suglasnost i ja sam ga nakon toga predao Anfusu, da ga odmah iz Karlovca uputi Mussoliniju. Nu, kako su bile prekinute veze, savjetovao sam mu da osobno odnese Mussoliniju, što je on i učinio.
- Niste li taj brzojav dali na odobrenje Niemcima? Anfuso, naime, kaže, da ste Vi taj brzojav tražili i dobili suglasnost Berlina.
Poglavnik - To nije istina, ja u tom pogledu nisam imao što razgovarati s Berlinom. Ja sam bio sviestan situacije. U našoj tek uzpostavljenoj državi bilo je još grupa srbskih vojnika, dvie strane vojske zauzimale su sve jače položaje, a mi smo bili bez vojske. Zar je onda bio čas, da se čitava stvar zateže radi stilizacije jednog brzojava? U tome času bilo je od najveće važnosti, da dobijemo priznanje stranih država, a pitanje granica biti će naknadno riešeno.
- Kakvu je ulogu, Poglavniče kod toga svega odigrao Veesenmayer?
Poglavnik - Kod mene nije odigrao nikakvu ulogu. On je bio njemački agent, kojemu je bila povjerena uloga kod HSS-a, nakon što su njezini predstavnici ušli u pučisticku vladu. On je imao izpitati odnos HSS-a prema Beogradu i mogućnost njezina izkorištavanja u eventualnom sukobu sa Jugoslavijom. S ustašama je došao u doticaj sasvim slučajno, i to tako, da je Slavku Kvaterniku donio jedno pismo, koje mu je iz Berlina poslala njegova kćerka. Slavkova kćerka, u brizi za svojim otcem, izašla je na uzletište i pitala, da li netko putuje u Zagreb. Javio joj se jedan nepoznati čovjek, kojemu je predala pismo. Bio je to Veesenmayer. U tome pismu ona moli otca, da se sakrije, jer bi mu Simović mogao kakvo zlo učiniti. Naime, Kvaternik je 1918. u ime ''Narodnog Vieća'' pozdravio srbsku vojsku pri ulazku u Zagreb. Na čelu te vojske nalazio se Simović. Kad je Kvaternik kasnije prišao ustašama, zamjerio se Simoviću. Veesenmayera je ukopčao s Kvaternikom dr. Iljadića i on bi sigurno znao o tome nešto više reći.
- Kako su se, Poglavniče, držali Niemci prema nama u travanjskim dogadjajima?
Poglavnik - Bili su nezainteresirani. Mi smo još kod podjele Judoslavije na interesne sfere Osovine pripali Italiji. Kad je došlo do razsula jugoslavije NDH je '' ipso facto'' ostala u talijanskoj sferi. Ta podjela je svečano potvrdjena na sastanku izmedju Ciana i Ribbentropa nakon proglašenja naše države. Za dokaz tomu neka Ti služi i ovaj primjer. Uoči mog polazka na sastanak s Cianom u Ljubljani, posjetio me oko 10 sati navečer Kasche i uručio mi brzojavnu poruku njemačke vlade, koja je glasila: ''PRIOBCITE POGLAVNIKU, DA NA SUTRAŠNJIM PREGOVORIMA O GRANICAMA IZMEDJU HRVATSKE I ITALIJE NJEMACKA NIJE ZAINTERESIRANA''. Kako vidiš situacija nije nimalo ohrabrujuća! Nu, s drugu stranu, Niemci su nam prišili ''Pflaster'' na tu ranu. Istoga dana poslali su drugi brzojav koji je glasio: ''U BUDUCIM PREGOVORIMA IZMEDJU HRVATSKE I NJEMACKE, NJEMACKA NE CE TRAŽITI NIKAKVIH TERITORIJALNIH USTUPAKA''.
- Spomenuli ste, Poglavniče, sastanak u Ljubljani. Biste li mi htjeli nešto o tome reći?
Poglavnik - S Cianom sam se sastao u Banskim Dvorima. Netom je sastanak počeo, Ciano je raztvorio veliku zemljovidnu kartu, na kojoj su već bile povučene granice. Postavio mi je dva priedloga. Prema prvom, granična crta bi išla do Samobora, do preko Karlovca, Dinare i Mosora do crnogorske granice, a prema drugom nešto zapadnije, ali u tom slučaju Italija bi tražila vojni savez. Ja sam na to odmah odgovorio, da na takvoj bazi ne mogu uobće razgovarati. Pitao sam, da li njima više vriedi Dalmacija ili prijateljstvo sa Hrvatima. Vi hoćete, rekao sam im, Dalmaciju, a ne vodite o tome računa, da je ona pasivni kraj, a Italija ima dosta pasivnih krajeva. Ona ima već dosta potežkoća s prehranom, pa zar si još hoćete dozvoliti luksus, da hranite još jedan milion ljudi, i to ne Talijana? Na to se javlja jedan general i kaže ''da njih vode stratežki razlozi''. Ja sam mu na to odvratio, da ne razumijem, kakvi bi to bili stratežki razlozi u doba zrakoplova, i topova dalekog dometa. On mi na to odgovara, da su Talijani vodili dva rata za Dalmaciju i da je se zato ne će odreći. Ja sam mu odvratio - da će onda voditi - i treći! Zatim se opet javlja Ciano i pita me, kako bih ja to riešio? Odgovorio sam mu da nemam naslova, da postavljam teritorialne ustupke i zato ne mogu tražiti da nam vrate Zadar, ali kako poznam situaciju Zadra, sve što sam pripravan ustupiti, jest malo okolice Zadra i Trogir. Ciano je bio suglasan, ali nije mogao donieti nikakove odluke prije nego se konsultira s Mussolinijem. Savjetovao sam ga da ga brzoglasno nazove, što je on i učinio. Mussolini mu je dogovorio: ''Io non posso essere rinunciatore!'' (Ja ne mogu biti onaj koji se odriče). Trebaš znati da je Mussolini nakon prvoga svietskoga rata oštro napadao i nazivao odricateljima one talijanske političare, koji su se u Rapallu odrekli Dalmacije. Nije htio da se njega sada isto tako nazivlje. Time je moja borba za Dalmaciju bila znatno otežana. Kad mi je Ciano priobćio Mussolinijev odgovor, ja sam odvratio, da onda o tome ne možemo više razgovarati. Zaključili smo, da se pregovori nastave redovitim diplomatskim putem.
- Nego, Poglavniče, kod Ciana i Anfusa naišao sam na nekoliko mjesta na izraz: - talijansko-hrvatska personalna unija i carinska unija. Tko ih je predlagao i kako je ta stvar tekla?
Poglavnik - Jednu i drugu stvar su predliožili Talijani. Onu prvu Talijani su već predlagali kod pregovora sa Mačekom i na nju su pristali Mačekovi izaslanici. Sada su je predložili i meni. Sviestan opasnosti, koja nam od tuda dolazi i znajući za prikrivenu mržnju, koja vlada izmedju Savojske kuće i Mussolinija, pa da bih to osujetio, zamolio sam talijanskoga kralja, a da za to Mussolini nije znao, da bi on kao starješina Savojske kuće, koja je u Hrvatskoj poznata još iz doba Eugena Savojskoga, predestinirao jednu osobu iz te kuće za hrvatskoga kralja. Kad je kralj na to pristao, obaviestio sam Mussolinija redovotim diplomatskim putem. To mu, naravno, nije bilo milo, ali nije mogao ništa protiv odluke svoga kralja. Što se tiče carinske unije, stvar se odigrala na sliedeći način: - nju je forsirao Ciano, a iza Ciana je stajao Conte Volpi. Ja sam shvatio o čemu se radi. Bile su u pitanju hrvatske šume. Zato sam se energično opirao. Kad to pitanje nisam mogao riešiti redovitim diplomatskim putem, zatražio sam sastanak s Mussolinijem. Do tog sastanka je došlo u Tržiću 7. svibnja. Tamo sam iznio razloge, zašto Hrvatska ne može pristati na carinsku uniju. Mussolini je shvatio i rekao sliedeće: ''Non si deve fare niente che potesse gettare un ombra sulla indipendenza della Croatia! - Ne smije se ništa učiniti, što bi moglo baciti sjenu na nezavisnost Hrvatske!''
* * *
Čitajući ovaj razgovor možemo se malo vratiti u prošlost i na osnovu pročitanoga predočiti si situaciju u kojoj se nalazilo državno vodstvo Hrvatske u prvim danima NDH. Država je u svom početku, bez vojske, Njemačka diže ruke od nas, a Italija na pritišće svojim zahtjevima, a uza sve to ostatci srbske vojske maltretiraju hrvatsko pučanstvo u nekim selima itd. Kao što smo već pisali na stranici NDH, naše vodstvo bilo je u velikoj dilemi, ili potpisati Rimske ugovore i žrtvovati jedan dio Hrvatske ili ne potpisati i prepustiti cielu Hrvatsku Italiji koja je zauzela neprijateljski stav. Trebalo je stvoriti odluku: ili pristati na amputiranu Hrvatsku i u njoj omogućiti samoobranu ili postati igračka u talijanskim rukama? Ni jedna država nije nastala bez krvi i odricanja, pa tako nije mogla ni Nezavisna Država Hrvatska.
Zato Rimske ugovore treba razumieti i njihova podpisnika s naše strane ne osudjivati. Bili su bolni, ali mi smo uz njihovu cienu imali svoju državu, čije smo granice prema Jadranu mogli jednoga dana proširiti, kao što smo zaslugom onoga istoga podpisnika Rimskih ugovora i proširili.
Kvaternik je rekao za Pavelića, da je on jedini u tim danima gledao u sve karte. Nije li on u tim kartama vidio i slom talijanskog imperija i i vraćanje izgubljenoga hrvatskoga teritorija? Svi dokumenti stoje uz dr. Pavelića. Možda to mnogima nije po volji, ali tok poviesti ne možemo zaustaviti.
Ako je netko kriv za Rimske ugovore, krivi smo mi, Hrvati, zato što smo htjeli svoju državu!
Posljednje uređivanje od Bobani : 30-09-2013 at 17:15
-
Dalje.com: by: Otporaš 2013-04-11 04:21.
ŠTO BI TREBAO ZNAČITI DESETI TRAVNJA ZA HRVATE!
Donosim u 25 točaka kao odraz 25 polja hrvatskog nacionalnog grba.
ZASADA DESETOG TRAVNJA:
1.) DESETI TRAVNJA je nacionalni program svih Hrvata!
2.) DESETI TRAVNJA JE ETATIZAM!
3.) DESETI TRAVNJA je dijalog za sve građane Hrvatske!
4.) DESETI TRAVNJA nije stranka, pokret, organizacija ili osoba!
5.) DESETI TRAVNJA je hrvatski put I hrvatski cilj!
6.) DESETI TRAVNJA je kontroverzan samo neprijatelju Hrvatske!
7.) DESETI TRAVNJA je evolutivan I razvija se s nižih oblika.
hrvatstva u više oblike hrvatstva!
8.) DESETI TRAVNJA ne poznaje norme, sisteme niti nosi sat. On samo
stvara novo!
9.) DESETI TRAVNJA je škola hrvatskog državotvorstva!
10.) DESETI TRAVNJA je je nazočan gdje god se govori I priča o Hrvatskoj!
11.) DESETI TRAVNJA je mobilizacija svih građana Hrvatske u obrani.
naše Države Hrvatske!
12.) DESETI TRAVNJA nije Ustaški nego hrvatski!
13.) DESETI TRAVNJA nije sam jedan nadnevak, nego je jedna hrvatska ideja!
14.) DESETI TRAVNJA je jedan sveopće hrvatski okvir hrvatstva!
15.) DESETI TRAVNJA je svijetlo I putokaz nacionalizma!
16.) DESETI TRAVNJA je kruna svih prošlih hrvatskih težnja za.
Hrvatskom Državom!
17.) DESETI TRAVNJA je socijalan I baziran na temeljima pravde I jednakosti!
18.) DESETI TRAVNJA je demokratski izraz želja hrvatskog naroda za.
svojom državom!
19.) DESETI TRAVNJA je integracija svih građana Hrvatske!
20.) DESETI TRAVNJA je simbol Hrvatske Države!
21.) DESETI TRAVNJA je poziv na nacionalnu svijest I hrvatsko DOSTOJANSTVO!
22.) DESETI TRAVNJA je INDEX svih hrvatskih potreba I želja!
23.) DESETI TRAVNJA je sjećanje na sve Hrvatice I Hrvate koji su pali.
u obrani Hrvatske!
24.) DESETI TRAVNJA je pogled u budućnost..
25.) DESETI TRAVNJA JE DAN HRVATSKE DRŽAVNOSTI!
Ovim putem želim svima čestitati dan hrvatske slave I ponosa DESETI.
TRAVNJA! Otporaš.
-
NEKOLIKO DOKAZA ZA DESETI TRAVNJA
Časopis OTPOR, broj 6, strana 16, svibanj 1977.
Ima Hrvata koji tumače 10 Travnja na način da mu se uloga, značaj i važnost umanje, ali nema niti jednog Hrvata koji bi mogao opovrći povijesnu važnost 10 Travnja. To je zapravo nemoguće, a evo zato i nekoliko dokaza...
rasulom Austro-Hugarske monrhije 1918 godine hrvatski narod je htio svoju vlastitu državu na svom entičkom i povijesnom području. Tu želju platio je vlastitom krvlju 5 prosinca iste godine na Jelačićevu trgu. Tradicionalna iskrenost hrvatskog čovjeka i njegova midoljubivost prema svima i svakome su ga uvjeravale da se sporovi, bilo narodni bilo pojedinaca, mogu i moraju rješavati na miran i ljudski način. Zato vođen tom plemenitom idejom hrvatski čovjek sjeda za okrugli stol i (ne sluteći podmuklost i krvoločnost svoga takozvanog prijatelja) gubi i najzadnju nadu o uspjelom zajedničtvu nakon opaljenih hitaca Puniše Račića. Tim neljudskim i kukavičkim činom iz 1928. potvrdilo se i dokazalo da hegemonija srpstva pod plaštem jugoslavenstva nije ništa drugo nego srpska hegemonija i srpska bolest.
najvažniji je razlog i najpoznatiji - Hrvatski je narod za svoju državu. Za to ne trebaju primjeri, jer je primjer za to cijeli hrvatski narod. Od dijeteta do starca, od ratara do odvjetnika, od znana do neznana, sve je bilo za hrvatsku državu. Revolucija 10 Travnja pripada hrvatskom narodu, a političko obilježje te revolucije ustaškom pokretu i njegovim tvorcima.
Neprijatelji 10 Travnja, to jest hrvatskog naroda, bili to desni ili lijevi, vanjski ili unutarnji, djelomično su uspjeli iznakaziti pravi i rodoljubni smisao ustaškog imena. A to ime i taj pokret dao je najveći obol što ga jedan narod može dati svojoj povijesti na oltar domovine. mnogi nagađaju da je grijeh i sramota spominjati ustaški pokret, a ja potvrdno kazujem za je zaista sramota stiditi se tog imena, jer takvom neutemeljenom tvrdnjom obeščašćujemo našu braću i očeve, naše sinove i muževe koji su uzidali svoje kosti u temelje hrvatske države.
Ni jedan politički pokret u svijetu nije osvojio sav narod bilo to gdje bilo, pa tako nije ni ustački. Zato možemo s punim pravom reći da je 75% hrvatskih vojnika branilo granice svoje zemlje, a da nisu bili ustaše. međutim, neprijateljima hrvatskog naroda nije do toga da ocrni i likvidira ustaše, nego da pod takvom etiketom uništi i uguši sve što hrvatski diše. Sve što je hrvatsko za neprijatelja je ustaško, pa i šestogodišnje dijete ako pođe s majkom na prosvjed protiv silom nametnute i silom održavane vlasti nad porobljenom Hrvatskom.
Napokon, sami znamo i vidimo kako nas mnogi ne poznaju, unatoč državi koju smo imali de jure i de facto, i pitamo se: kako bi nas tek onda poznavali kad bi nas pitali: "Kad ste zadnji put imali državu? kada je vaš dan državnosti?". Težak bi bio odgovor, a ponosno danas svakome možemo potvrditi, kome se to sviđalo ili ne, da smo izgubili nezavisnost i državu 1945., a tada i naš državni praznik Deseti Travnja; ne krivnjom hrvatskog naroda ili hrvatskih vođa, nego krivnjom neupućenih, odlučujućih sila. Mi slavimo 10 Trevnja, Dan hrvatske državnosti, za čije temelje su se borili Hrvati bez obzira na odoru koju su nosili. Taj Dan je dokaz da se borilo za Hrvatsku zemlju hrvatskim srcem i hrvatskom krvi i da se borilo samo za dobrobit hrvatskog naroda, pa bilo to u borbi pod slovom "U" Ante pavelića, "zvijezdom petokrakom" Andrije Hebranga,
Mi, dans, koji živimo od slave i blaga prošlosti, kada bi izbacili sve ono što su nam naši pradjedovi, djedovi i očevi sagradili i ostevili i uzidali u temelje naše slave, zgrozili bi se nad činjenicom da samo gotovo ništa nismo učinili za potrebu u čast našeg naroda. I tek kada nešto učinemo onda možemo pomisliti na zamjenu ili promjenu, a dotle će revolucionarne i rodoljubne ideje 10 travnja živjeti u srcima Hrvata!
Kata Grizelj, San Francisco.
(Treba se uzeti u obzir da je ovo pisano tek samo osam (8) mjeseci poslije Akcije Zvonka Bušića i njegove petorke. Ovo je pisano u emigraciji, i to polariziranoj hrvatskoj političkoj emigraciji, kada je bilo jako teško promicati hrvatsko ime pred strancima, a nije bilo lako ni pred Hrvatima jugoslavenske orijentacije, a da te ne prozovu "hrvatskim teroristom". Hrvati su bili svrstanu u Palestince, Baske, Irce i Crvene Brigade itd. Tada, u ta vremena dok je Jimy Carter bio predsjednik Amerika i promicao svoju miroljubivu koegzistenciju u svijetu, a u Beogradu igrao Žikino kolo u srpskim a ne jugoslavenskim opancima, nama, državotvornim Hrvatima, nije bilo lako. Zato ovaj opis gospođe Kate Grizelj iz San Francisca treba razumijeti iz doba kada je ona ovo pisala, jer tako je tada državotvorna hrvatska emigracija mislila, a ne iz perspektive današnjeg mišljenja. Otporaš)
-
OPĆENARODNI I VOJNIČKI DESETI TRAVNJA
Približava se i opet Deseti Travnja. Mnogi će se i opet pozivati na svoje pravo da tumače značaj, vlasništvo, tok i posljedice DESETOG TRAVNJA. Ta su intrepretiranja obično svojetanje toga dana i prebacivanje krivnje za gubitak države, dakle tekovine Desetog Travnja, na druge i ponajčešće na hrvatske vojnike. (Zar istu nepravdu danas trpe i podnose i naši Branitelji Domovinskog rata, mo, Otporaš). Zato ne će biti zgorega, ako i mi još jednom ponovimo:
1.) Deseti Travnja je bio sveopći, narodni, vojnički i vanstranački. Toga je dana narod razoružao Jugoslavensku vojsku, uhvatio oružje u ruku i branio kroz četeri godine uz najteže žrtve svoju narodnu Državu. Taj dan zato pripada cijelom hrvatsko narodu.
2.) Hrvatske Oružane Snage su bile one koje su doprinijele najteže žrtve za održanje Države. Na kraju su se na zapovjed svog Vrhovnog Zapovjednika i Državnog Poglavara povukle i predale zapadnim saveznicima. Nisu bile pobjedjene u boju, nisu se raspale, nisu bile svladane pomanjkanjem duha i smisla za žrtvu.
3.) Hrvatska Politika, dakle stranke i političari, koji su u ime hrvatske politike govorili, nisu doprinijeli ni jedne solucije. Ne daju je ni danas, jer nisu kadri suradjivati, iako je svaka od tih političkih stranaka suradjivala ili pokušala suradjivati sa svim susjedima i djelomično svim neprijateljima hrvatskog naroda. Zato te stranke niti imaju moralnog prava danas nama hrvatskim vojnicima niti davati lekcije, niti svjedočbu rodoljublja, a još manje kritizirati radi djela, koja da smo počinili za vrijeme rata, prije ili poslije njega. Oni bi te lekcije mogli davati tek onda kada bi suradnjom dokazali da hrvatski misle i osjećaju. To neka uzmu na znanje i oni, koji su za vrijeme pravljenja, obrane te pada Države, bili u vladama sa četničkim i srbokomunističkim koljačima. (Ovo se odnosi na prvake HSS koji su sjedili sa četnicima u kraljevskoj vladi u Londonu skupa sa drm. Ivanom Šubašićem, Titinim prvim ministrom vanjskih poslova FNRJ, mo)
4.) Solucije? Mi ih dajeme. Svi drugi uglavnom govore o tome KAKO BI VODILI DRŽAVU, a nitko neće da sjedne i da razgovara o tome KAKO TREBA DOĆI DO DRŽAVE. Lakše je brbljati nego borbu voditi. Zato izbjegavaju govor o spremanju borbe i izživljavaju se napadima na borce, koji da su mnogo griješili u borbi za slobodu. To je stranačarstvo i ljudska senilnost, impotencija.
Treba u borbi za Hrvatsku Državu okupiti ljevicu i desnicu, Hercegovce i Dalmatince, Sandžaklije i Istrane, Sremce i Medjimorce, Bokelje i Bačvane, katolike i pravoslavce, kršćane i muslimane, sjever i jug, proletere i seljake, fizičke i intelektualne radnike, stare i mlade, muške i ženske, ljude dinamita i ljude pera, - stvoriti HRVATSKE SNAGE, HRVATSKO VOJNO REVOLUCIONARNE SNAGE, te pripremiti HRVATSKU REVOLUCIJU, i obnoviti HRVATSKU DRŽAVU. (Vidite, general Drinjanin nije rekao stvoriti hrvatsku državu, nego je rekao: obnoviti hrvatsku državu, što je za moj pojam jače nego stvoriti državu. Poglavnik je stvorio poslije 839 godina hrvatsku državu, koju su Hrvati izgubili 1945 godine. Sada ju je trebalo samo OBNOVITI, mo, Otporaš)
Prof. Franjo Nevistić dobro je u jenom članku uočio razliku izmedju evolucije i revolucije. Mi bi rekli, da svi moramo najprije evolucionirati, da bi medjusobno izmedju Hrvata postigli jedan prihvatljivi studij političke zrelosti i državotvorne svijesti, a onda udruženim snagama sprovesti revoluciju, hrvatsku i svehrvatsku, protivu srbokomunističke ili bilo kakve druge Jugoslavije.
I polazna točka neće biti ni povratak na kajmakčalansko, solunsko i batinačko doba, ni na ovo i ono izborno doba, na partikularne stranačke, ideloške, osobne i druge polazne točke, nego na onaj narodni, općenarodni, vojnorevolucionarni pokret, koji je doveo do stvaranja HRVATSKE DRŽAVE, a na nama je, hrvatskim vojnicima, da ju OBNOVIMO.
Stranke nisu dovele do Hrvatske Države ni onda, kada su zaista bile okviri naroda, imali jake strukture, bile mlade, dinamične i u rukama autoriteta. Ti su okviri davno propali, stranke zatajile, vodje pomrle, ideologije bile zbrisane, a na licu mjesta se stvorile nove generacije, ideje i osobe.
Mjesto stranačkih snaga imamo folklorne grupe, mjesto političkih predvodnika imamo amaterske diletante, mjesto snažne hrvatske fronte zasnivane na zajedničkom akcionom minimalnom programu, imamo šefove njemačke, australske, francuske, argentinske i drugih policija kao arbitre medju razbijenim, pregaženim i deformiranim političkim grupacijama. I imamo UDBU I RANKOVIĆA KOJI ČEKAJU SVOJ ČAS.
Neka o tome razmisle i oni Ustaše koji su se borili i padali za Državu Hrvatsku, ali i oni partizani koji su bili uvjereni, da se bore tobože protiv okupatora, nacista i fašista a za radnička prava.
I neka nas u tome ne smeta deformirani preživjeli iz bilo kojeg tabora, a najmanje oni, koji jedva čekaju da ih se i opet pozove u Beograd, da spašavaju i drugu, kao što su pokušali spašavati prvu Jugoslaviju. Još manje se treba obazirati na one usidjelice, koje danas u emigraciji daju lekcije pameti živima i mrtvima, a za vrijeme rata su imitirali grotekstne vanjske forme koje hrvatski borci nisu nikada ni trebali, ni prihvatili.
Ne gubimo vremena; RANKOVIĆ VEĆ OKUPLJA I STVARA NOVI SRBOKOMUNISTIČKI, JUGOSLAVENSKI I ČETNIČKI FRONT. Na nama je da mjesto brbljanja, sanjanja i nadmudrivanja, stvorim jedan APARAT KOJI ĆE BITI KADAR SUPROSTAVITI SE ONOM RANKOVIĆEVOM.
Neka proslave DESETOG TRAVNJA budu u tom duhu. Nitko nema na taj dan monopol, nitko nije izključen, nitko ne smije izostati. Neka se slavi kako god tko zna, može i hoće, ali neka nikada ne zaboravi, da taj dan i njegovo slavljenje ima značenje tek onda, ako smo nešto kadri, u Domovini ili u slobodnom svijetu, doprinijeti za njegovu OBNOVU, kao što su i veliki Francuzi padali i dizali se, ali se nikada nisu odricali svojeg najdržavotvornijeg državnog i nacionalnog praznika 14 Juillet 1789. Mi ne slavimo taj dan zato, da bilo koga slavimo ili grdimo, nego zato, da zbližimo borce za novi pohod.
U tome neka bude dostojno, sretno i bratski proslavljen dan obnove Hrvatske Države i neka se borci svuda u svijetu sjete i palih boraca, skupa sa prvim hrvatskim državnim Poglavarom, Poglavnikom Dr. Antom Pavelićem, svih ministara, generala, biskupa, predvodnika i boraca, obnovi, izgradnju i očuvanju HRVATSKE DRŽAVE.
general Drinjanin.
Izvor: PISMA MAKSA LUBURIĆA.
-
OPĆENARODNI I VOJNIČKI DESETI TRAVNJA
Približava se i opet Deseti Travnja. Mnogi će se i opet pozivati na svoje pravo da tumače značaj, vlasništvo, tok i posljedice DESETOG TRAVNJA. Ta su intrepretiranja obično svojetanje toga dana i prebacivanje krivnje za gubitak države, dakle tekovine Desetog Travnja, na druge i ponajčešće na hrvatske vojnike. (Zar istu nepravdu danas trpe i podnose i naši Branitelji Domovinskog rata, mo, Otporaš). Zato ne će biti zgorega, ako i mi još jednom ponovimo:
1.) Deseti Travnja je bio sveopći, narodni, vojnički i vanstranački. Toga je dana narod razoružao Jugoslavensku vojsku, uhvatio oružje u ruku i branio kroz četeri godine uz najteže žrtve svoju narodnu Državu. Taj dan zato pripada cijelom hrvatsko narodu.
2.) Hrvatske Oružane Snage su bile one koje su doprinijele najteže žrtve za održanje Države. Na kraju su se na zapovjed svog Vrhovnog Zapovjednika i Državnog Poglavara povukle i predale zapadnim saveznicima. Nisu bile pobjedjene u boju, nisu se raspale, nisu bile svladane pomanjkanjem duha i smisla za žrtvu.
3.) Hrvatska Politika, dakle stranke i političari, koji su u ime hrvatske politike govorili, nisu doprinijeli ni jedne solucije. Ne daju je ni danas, jer nisu kadri suradjivati, iako je svaka od tih političkih stranaka suradjivala ili pokušala suradjivati sa svim susjedima i djelomično svim neprijateljima hrvatskog naroda. Zato te stranke niti imaju moralnog prava danas nama hrvatskim vojnicima niti davati lekcije, niti svjedočbu rodoljublja, a još manje kritizirati radi djela, koja da smo počinili za vrijeme rata, prije ili poslije njega. Oni bi te lekcije mogli davati tek onda kada bi suradnjom dokazali da hrvatski misle i osjećaju. To neka uzmu na znanje i oni, koji su za vrijeme pravljenja, obrane te pada Države, bili u vladama sa četničkim i srbokomunističkim koljačima. (Ovo se odnosi na prvake HSS koji su sjedili sa četnicima u kraljevskoj vladi u Londonu skupa sa drm. Ivanom Šubašićem, Titinim prvim ministrom vanjskih poslova FNRJ, mo)
4.) Solucije? Mi ih dajeme. Svi drugi uglavnom govore o tome KAKO BI VODILI DRŽAVU, a nitko neće da sjedne i da razgovara o tome KAKO TREBA DOĆI DO DRŽAVE. Lakše je brbljati nego borbu voditi. Zato izbjegavaju govor o spremanju borbe i izživljavaju se napadima na borce, koji da su mnogo griješili u borbi za slobodu. To je stranačarstvo i ljudska senilnost, impotencija.
Treba u borbi za Hrvatsku Državu okupiti ljevicu i desnicu, Hercegovce i Dalmatince, Sandžaklije i Istrane, Sremce i Medjimorce, Bokelje i Bačvane, katolike i pravoslavce, kršćane i muslimane, sjever i jug, proletere i seljake, fizičke i intelektualne radnike, stare i mlade, muške i ženske, ljude dinamita i ljude pera, - stvoriti HRVATSKE SNAGE, HRVATSKO VOJNO REVOLUCIONARNE SNAGE, te pripremiti HRVATSKU REVOLUCIJU, i obnoviti HRVATSKU DRŽAVU. (Vidite, general Drinjanin nije rekao stvoriti hrvatsku državu, nego je rekao: obnoviti hrvatsku državu, što je za moj pojam jače nego stvoriti državu. Poglavnik je stvorio poslije 839 godina hrvatsku državu, koju su Hrvati izgubili 1945 godine. Sada ju je trebalo samo OBNOVITI, mo, Otporaš)
Prof. Franjo Nevistić dobro je u jenom članku uočio razliku izmedju evolucije i revolucije. Mi bi rekli, da svi moramo najprije evolucionirati, da bi medjusobno izmedju Hrvata postigli jedan prihvatljivi studij političke zrelosti i državotvorne svijesti, a onda udruženim snagama sprovesti revoluciju, hrvatsku i svehrvatsku, protivu srbokomunističke ili bilo kakve druge Jugoslavije.
I polazna točka neće biti ni povratak na kajmakčalansko, solunsko i batinačko doba, ni na ovo i ono izborno doba, na partikularne stranačke, ideloške, osobne i druge polazne točke, nego na onaj narodni, općenarodni, vojnorevolucionarni pokret, koji je doveo do stvaranja HRVATSKE DRŽAVE, a na nama je, hrvatskim vojnicima, da ju OBNOVIMO.
Stranke nisu dovele do Hrvatske Države ni onda, kada su zaista bile okviri naroda, imali jake strukture, bile mlade, dinamične i u rukama autoriteta. Ti su okviri davno propali, stranke zatajile, vodje pomrle, ideologije bile zbrisane, a na licu mjesta se stvorile nove generacije, ideje i osobe.
Mjesto stranačkih snaga imamo folklorne grupe, mjesto političkih predvodnika imamo amaterske diletante, mjesto snažne hrvatske fronte zasnivane na zajedničkom akcionom minimalnom programu, imamo šefove njemačke, australske, francuske, argentinske i drugih policija kao arbitre medju razbijenim, pregaženim i deformiranim političkim grupacijama. I imamo UDBU I RANKOVIĆA KOJI ČEKAJU SVOJ ČAS.
Neka o tome razmisle i oni Ustaše koji su se borili i padali za Državu Hrvatsku, ali i oni partizani koji su bili uvjereni, da se bore tobože protiv okupatora, nacista i fašista a za radnička prava.
I neka nas u tome ne smeta deformirani preživjeli iz bilo kojeg tabora, a najmanje oni, koji jedva čekaju da ih se i opet pozove u Beograd, da spašavaju i drugu, kao što su pokušali spašavati prvu Jugoslaviju. Još manje se treba obazirati na one usidjelice, koje danas u emigraciji daju lekcije pameti živima i mrtvima, a za vrijeme rata su imitirali grotekstne vanjske forme koje hrvatski borci nisu nikada ni trebali, ni prihvatili.
Ne gubimo vremena; RANKOVIĆ VEĆ OKUPLJA I STVARA NOVI SRBOKOMUNISTIČKI, JUGOSLAVENSKI I ČETNIČKI FRONT. Na nama je da mjesto brbljanja, sanjanja i nadmudrivanja, stvorim jedan APARAT KOJI ĆE BITI KADAR SUPROSTAVITI SE ONOM RANKOVIĆEVOM.
Neka proslave DESETOG TRAVNJA budu u tom duhu. Nitko nema na taj dan monopol, nitko nije izključen, nitko ne smije izostati. Neka se slavi kako god tko zna, može i hoće, ali neka nikada ne zaboravi, da taj dan i njegovo slavljenje ima značenje tek onda, ako smo nešto kadri, u Domovini ili u slobodnom svijetu, doprinijeti za njegovu OBNOVU, kao što su i veliki Francuzi padali i dizali se, ali se nikada nisu odricali svojeg najdržavotvornijeg državnog i nacionalnog praznika 14 Juillet 1789. Mi ne slavimo taj dan zato, da bilo koga slavimo ili grdimo, nego zato, da zbližimo borce za novi pohod.
U tome neka bude dostojno, sretno i bratski proslavljen dan obnove Hrvatske Države i neka se borci svuda u svijetu sjete i palih boraca, skupa sa prvim hrvatskim državnim Poglavarom, Poglavnikom Dr. Antom Pavelićem, svih ministara, generala, biskupa, predvodnika i boraca, obnovi, izgradnju i očuvanju HRVATSKE DRŽAVE.
general Drinjanin.
Izvor: PISMA MAKSA LUBURIĆA.
-
Poglavnik, Druga emigracija, osnivanje HOP-a i smrt
Poglavnik je bio primoran ponovno se povući u emigraciju 06. svibnja 1945. godine. Dan nakon odlaska javio je hrvatskom narodu da se povuče na zapad pred hordama partizanskih bandita. Nažalost, tužna sudbina hrvatskoga naroda nije se mogla izbjeći. Dogodila se najveća tragedija u povijesti hrvatskoga naroda, stotine tisuća Hrvata otišlo je u tuđinu, a isto toliko je vraćeno i onda pobijeno i poklano u „kolonama smrti“, i u užasnim logorima i tamnicama. Hrvatska je pala pod crveno komunističko ropstvo. Poglavnik je neko vrijeme živio u Austriji, u američkoj okupacijskoj zoni i u samostanu San Girolamo u Italiji, pod zaštitom Vatikana. Uz pomoć Vatikana i nekih visokih američkih dužnosnika, oko 80 000 hrvatskih izbjeglica se uspjelo spasiti i otići u Argentinu. Krunoslav Draganović je bio zadužen za prebacivanje Hrvata i Nijemaca preko San Girolama u Južnu Ameriku, napravio je lažne dokumente za visoke ustaške dužnosnike i za Poglavnika i prebačeni su u Argentinu. Poglavnik je u Argentinu stigao na brodu SS Sestriere, koji je polazio iz Genoe. U Argentini ih je srdačno primio Juan Peron i nikome nije odao njihova prava imena. Poglavnik je u Argentini 1956. godine osnovao Hrvatski Oslobodilački Pokret (HOP), čiji je cilj bilo osnivanje hrvatske države na području NDH. U HOP-u se dogodio raskol, Vjekoslav Maks Luburić se zalagao za pomirbu Ustaša i partizana, a Poglavnik nije želio ni čuti za to. Zato je Luburić osnovao organizaciju HNO- Hrvatski Nacionalni Odbor, koja je imala otprilike jednake ciljeve kao i HOP, samo što se zalagala za pomirbu Hrvata. 10. travnja 1957. na 16. godišnjicu Nezavisne Države Hrvatske, izvršen je atentat na Poglavnika u mjestu Lomas del Palomar u predgrađu Buenos Airesa, u blizini Poglavnikovog doma, u 21 sat i 10 minuta. Atentator, koji nije identificiran, ispalio je 6 hitaca u Poglavnika, a dva su ga pogodila u leđa i prsa. Iako je bio ranjen, stigao je kući vlastitim snagama, gdje mu je jedan argentinski liječnik pružio pomoć. Čim je obaviješten o atentatu, poznati hrvatski doktor, kirurg Milivoj Marušić je došao pomoći Poglavniku. Argentinci su tek tada doznali da je čovjek koji se predstavljao kao građevinski tehničar Pablo Aranjos zapravo hrvatski Poglavnik. Odmah nakon izlaska iz bolnice u pratnji prijatelja odlazi u svoj dom u Lomas del Palomaru. Hrvatski Domobran je u nedjelju, 14. travnja ipak održao proslavu obljetnice NDH, te je tom prigodom pročitana Poglavnikova poruka: “Braćo i sestre, Hrvati i Hrvatice!Neprijatelj je bio nakanio upotrijebiti naš spomendan, 10. travnja, za svoje zločinačke namjere, a to zato, jer u domovini odlučno držanje hrvatskog naroda sve više ugrožava njegov opstanak. Namjera mu nije uspjela, ali namjere hrvatskog naroda, osloboditi se i ponovno uspostaviti Nezavisnu Državu Hrvatsku, uspjet će! Hrvatski Oslobodilački Pokret, skupa sa cijelim hrvatskim narodom, pobjedu će uskoko izvojevati! Bratski pozdrav, ZA DOM SPREMNI!”
Odmah nakon atentata pročula se vijest preko svjetskog tiska do 12. travnja 1957. godine, argentinska vlada je odbijala zahtjeve komunističke Jugoslavije za izručenje Poglavnika, tvrdili su da ne znaju gdje se Poglavnik nalazi, ali atentat je spriječio Argentince da i dalje slijede tu taktiku, pogotovo nakon što je u novinama prikazana slika Poglavnika kako pokazuje krvavu košulju argentinskome novinaru. Jedno od pitanja koje je Poglavniku postavio taj argentinski novinar glasilo je: “Kakvi su bili odnosi režima NDH s hitlerizmom?” Poglavnik je odgovorio: “Nezavisna Država Hrvatska održavala je odnose s Njemačkom, kao što je to činila i s drugim državama. Naš režim nije bio nacistički ni diktatorski, to je bio parlamentarni režim i režim za oslobođenje jedne bogate zemlje, koja danas gladuje pod vlašću jugoslavenskih komunista. Jedina stranka koja u Hrvatskoj nije bila dopuštena, bila je nacistička stranka.” Poslije neuspjelog pokušaja da se pred argentinskim sudom organizira njegova obrana, prisiljen je napustiti Argentinu. Rano ujutro, 18. travnja, s još otvorenim ranama, u pratnji osobnog doktora i dvojice najbližih suradnika, ukrcao se u auto i otišao u nepoznatom smjeru. Dan prije tog putovanja, jedan odani Poglavnikov štovatelj je Poglavniku dao svoj stan na raspolaganje. Poglavnikov lječnik je bio s njime 49 dana, od 18. travnja, do 16. srpnja 1957., sve dok mu rane nisu potpuno zacijelile. U dogovoru s obitelji, Poglavnik je odlučio napustiti Argentinu i smjestiti se u bilo koju južnoameričku državu i onda razmisliti kako će dalje. Poglavnik je 22. srpnja stigao u Rio Gallegos, ukrcao se tamo 23. srpnja na zrakoplov, te je 24. srpnja stigao u Punta Arenas, pograničnu postaju Čilea. Tamo ga je dočekao jedan hrvatski rodoljub i s njime je zrakoplovom stigao u Santiago de Chile, gdje je boravio od 24. do 27. srpnja. Zbog nepovoljnih političkih prilika u Čileu, morao je napustiti tu državu. Odlučio je otputovati u Madrid, i tako se 27. studenoga opet ukrcao na zrakoplov, i u pratnji jednog svog borca 29. studenoga stigao u Madrid, gdje ga je dočekao nadbiskup Ivan Šarić. Okončani su dugi razgovori i dogovori te je pronašao prebivalište u Madridu. Poglavnik je pozvao svoju ženu Mariju, koja se na brzinu spremila i 11. prosinca krenula parobrodom k njemu, da mu bude od pomoći. Marijino putovanje bilo je držano u najvećoj tajnosti, tako da se nije mogla ni s kim oprostiti. Poglavnik je želio da k njemu dođe i kćerka Višnja, jer ju je trebao za razne važne poslove. Ona je, također parobrodom, otputovala 3. listopada 1958, ispraćena prijateljima i znancima. Život mu se ponovno počeo odvijati normalnim tijekom. Uspostavljena je veza sa svim organizacijama HOP-a, suradnicima i prijateljima. Dolazili su njihovi suradnici iz raznih prekomorskih država. HOP je ponovno povratio snagu, svakim danom je bilo sve više njihovih pristaša, organizacija se razvijala. UDBA je raspisala nagrade na osobe iz Poglavnikove blizine, te je na sve načine nastojala pronaći njegovo boravište. Poglavnika su htjeli ukloniti pod svaku cijenu.Poglavnik je razotkrio tu spretno satkanu mrežu i neprijateljski plan, te ga je nastojao osujetiti, zakočiti mu djelovanje. Nekoliko dana pred Deseti Travnja 1959 stigao je na Poglavnikov “apartado” jedan paket. Budući da se s pošte nije podizala nikakva omotna pošiljka bez prethodne obavijesti pošiljatelja, brzo je došla vijest sa zaklinjanjem da se paket nipošto ne diže. Paket je ipak podignut, bio je nerazmjerno težak, pa je poslan na stručni pregled i tako je s neuspjehom završio još jedan pokušaj atentata. U tom svom golemom narodnom radu Poglavnik kraj sebe nije imao nikoga, nego samo svoju velevrijednu, marljivu i razboritu suprugu Mariju, te svoju milu i energičnu kćer Višnju, koju je nadasve volio. Njih dvije, najvjerniji njegovi pratioci, uvijek samo s njime i uz njega. One su ga čuvale i pratile, skrivale ga po austrijskim planinarskim kućicama i po talijanskim samostanima. One ga prate i u Argentinu. Uvijek su s njime dijelile dobro i zlo, sreću i nesreću, progone i zaštitu. One su poslije atentata u Palomaru bdjele nad njegovim životom, putovale sate i sate po noći, po kiši i oluji, samo da ih nitko ne vidi, ne primjeti, da ne otkrije boravište Tate. One su sudjelovale u najosjetljivijim pothvatima. I kroz dvije godine rada u Madridu one su ga pomagale u svakom narodnom poslu. Trpile su s njime njegove bolove, koji su mu iz dana u dan postajali sve nepodnošljiviji, i bile su mu utjehom. Bile su jedine one, na koje se mogao obratiti u najkritičnijim danima svoje bolesti. Godpođa je Marija nad njim bdjela u bolnici po čitave dane, a gospođica Višnja cijele noći, i tako je u bolnici prošao mjesec i pol dana bez odmora i spavanja. Uvijek su bile s njime i uz njega, čuvale ga, pomagale i dvorile do njegova zadnjeg časa. Život hrabroga Poglavnika se polako bližio kraju. Naboj između kralježnjaka izazvao je trovanje, koje je stvorilo tumor na jednom živcu. Bolovi su bili veliki, ali je Poglavnik odbio sredstva za ublažavanje. Poglavnik je na umoru imenovao novoga nasljednika, novoga predsjednika HOP-a, dr. Stjepana Hefera, koji je pripadao desnoj struji HSS-a, te je bio odani Radićevac, a u vladi NDH je bio ministar seoskog gospodarstva, i jedan od prvih župana velikih hrvatskih župa. Dana 18. prosinca 1959. vlč. O. dr. fra Branko Marić ispovijedio je Poglavnika, a 27. prosinca u 20 sati podijelio mu posljednju pomast. Istoga dana, sv. Otac Ivan XXIII podijelio mu je svoj posljednji blagoslov. Ujutro, 28. prosinca 1959., u 3 sata i 55 minuta, Poglavnik dr. Ante Pavelić blago je u snu preminuo. U času preminuća uz njega su se nalazili fra Branko Marić i kći Višnja. Istoga dana, u 16 sati i 30 minuta, nakon blagoslova tijela, ono je prenešeno u crkvu groblja Sacramental San Isidoro u Madridu, i tamo izloženo sve do 31. prosinca. Hrvatski državni poglavar imao je u rukama krunicu koju mu je poklonio sv. Otac Pio XII prigodom njegova službenog posjeta Sv. Stolici godine 1941. Dana 31. prosinca u 12 sati, fra Branko Marić čitao je sv. Misu “Dies obitus presente cadavere”, te je nakon toga na istom groblju obavljen pokop. Poglavnik je objavio dvije knjige, te više političkih i literarnih radova: „Aus dem Kampfe um den selbstständigen Staat Kroatien“(1931.), „Ustaška načela“(1933.), „Die kroatische Frage(1935.), „Liepa plavka“(1935.), „Strahote zabluda-Orrori ed Errori“(1938.), „Doživljaji 1 i 2“ (1946.-1948.-na talijanskom) Njegova kćerka Višnja objavila je 1968. godine njegovu knjigu sjećanja nazvanu „Doživljaji“ na hrvatskom jeziku, a „Doživljaji 2“ objavljeni su 1998. godine. Skup članaka, govora i izjava „Putem hrvatskog državnog prava“ je objavljen 1977. u Madridu,a u Hrvatskoj je objavljen 1999. godine.
(Da bi se popunila praznina ovog opisa, potrebno je izvući podatke iz PISMA MAKSA LUBURIĆ, u kojima ima dosta pojedinosti kako je Poglavnik iz Chila došao u Španjolsku. Netko tko bude to razrađivao, morati će za sigurno potražiti imena onih koji su s Poglavnikom bili, a to je za sigurno negdje zapisano. Otporaš)
-
DA LI JE OVO ZADNJE POGLAVNIKOVO PISMO?
Prenosim iz HRVATSKE GRUDE, Prosinac 1979. (216), god. XXI.
Obljetnica smrti Poglavnika N. D. H. Dr. Ante Pavelića
Posljednji zbogom Poglavniku (Dne 31. prosinca 1959.)
Piše dr. Andrija Ilić: (Ovdje ću spomenuti da sam osobno poznavalo dra. Andriju Ilića. Iz ovog opisa ću iznijeti neke značajne stvari, kao i Poglavnikovo pismo, kojeg bi se po opisu dra. A. Ilića moglo primjetiti kao da je to zadnje Poglavnikovo pismo. Mo, Otporaš)
U svojem posljednjem pismu, koje mi je Poglavnik pisao 9. prosinca god. 1959., izmedju ostaloga pisao je sliedeće:
"Početkom siečnja mislim izdati jedno okružno pismo i u njemu upoznati sve članstvo, da bude na oprezu i da se ne da po raznim propagandistima smesti u vršenju svoje dužnosti u pravom i rodoljubnom članskom smislu".
To je što se tiče dijela tog Poglavnikova pisma kojeg ovdje dr. A. Ilić ovdje spominje bez ikakvog početka, sredine ili kraja. Zatim dr. A. Ilić nastavlja: "...kao i obično, ja sam Mu odmah odgovorio na to pismo, koje me je bilo razveselilo, jer skoro dva mjeseca nisam dobivao od Njega nikakovih viesti, te sam bio zabrinut, ali nisam ni posumnjao, da će to biti posljednje pismo, koje će napisati meni, a možda i ostalim svojim suradnicima...", strana 7 spomenute H.G.
Zatim dr. Andrija Ilić iznosi između ostaloga na strani 8 slijedeće:
"...Tako sam se oprostio s Poglavnikom dne 31. prosinca, t.j. na zadnji dan godine 1959., a da nismo uspjeli izmieniti misli, o čemu mi je pisao u svom posljednjem pismu od 9 prosinca 1959. Nu okružnicu, o kojoj mi je pisao u pismu, ipak je još uspio diktirati sa svoje smrtne postelje, iako je nije mogao više podpisati, pa je ista bila razaslana svim ograncima organizacije HOP-a u Europi.
U madridu mi je bilo predano jedno Poglavnikovo pismo od 4 prosinca 1959. u koje govori o razlozima svoje šutnje, ali je radi brige za obću narodnu stvar želio, da se pismo ne odpremi, jer se je bojao, da se ne izgubi na pošti ili da ne dospije u nepoželjne ruke, pa da neprijatelj to upotriebi u svoje mračne propagandne svrhe. Pismo sličnog sadržaja je još napisao za jednog drugo dužnostnika HOP-a u Europi, te po jedno za svako ostalo područje HOP-a.
kako u tome pismu dolazi do izražaja velika Poglavnikova briga i ljubav za uspijeh hrvatske oslobodilačke borbe, to ću ga ovdje donieti u cjelosti. Pismo glasi:
" Dragi prijatelju!
Sigurno si neugodno iznenadjen, da već dulje vremena nisi od mene primio odgovore na svoja važnija pisma.
Niti kakve posebne obaviesti. A evo ovaj čas Ti prilažem kratko okružno pismo, što ga razašiljem svim glavnim odborima, da s istim upoznaju sve svoje područne organizacije i ogranke.
Iz kratkoće okružnog pisma, te i vremenske neprikladnosti, razabrati ćeš, da je tomu neki posebni razlog, a taj jest, da sam bio podvrgnut težkoj žučnoj operaciji, nu koja je, Hvala Bogu, posve dobro i sretno uspjela, a naravno za podpuni oporavak potrebno mi je i stanovito vrieme, nu koje ćemo takodjer skoro nadvladati.
Ovo na brzu ruku, a skoro ću Ti se javiti obširnije, jer ćemo pobliže izmieniti misli o svim potrebama u radu na oslobodilačkom djelu, kako je u okružnom pismu navedeno. O odnosnoj operaciji obaviestio sam sve središnjice, kako bi se spriečili neprijateljski pokušaji i ovaj slučaj operacije krivo prikazivati i bilo kakvu propagandu proti HOP-u neistinito širiti. Takova pogibelj postoji najviše unutar Glavnog Odbora Ujedinjenih Hrvata Njemačke unutar SOHDE (SAVEZ ORGANIZACIJA HRVATSKIH DRUŠTAVA EUROPE, mo, Otporaš, gdje je neprijatelju uspjelo ubaciti u poštene redove svoje nepoštene agente.
O tome svemu, to jest o UNH i o SOHDE, te nadolazećim izborima Glavnog Odbora, sačiniti ću posebno okružno pismo, koje ću upraviti na sve naše organizacije u europskim zemljama, i to najkasnije početkom mjeseca siečnja, a o čemu ćemo još misli izmieniti.
očekujem tvoje daljnje obaviesti. Primi srdačni bratski pozdrav
Za Dom Spremni!
Tvoj Ante."
Zatim dr. Ilić nastavlja: "Iza toga je nadodao još devet reda rukom, ponovno naglašujući, da stvar o operaciji ima ostati najvećom tajnom, da to ne bi izkoristio neprijatelj u svoje svrhe..."
Predaleko bi me odvelo kada bih nastavio u cijelosti iznijeti ovaj opis dra. Andrije Ilića o smrti hrvatskog Poglavara dra. Ante Pavelića. Istina to su sjećanja iz onih dana žalosti, tuge i sprovoda, što mi, današnji Hrvati malo o tome znamo. Otporaš.
-
ZAKON O OSNUTKU VOJSKE I MORNARICE NDH...
G. Vuškić
<trup1959@gmail.com> Tue, Aug 2, 2011 at 4:45 PM
Interesantno da je ovaj Zakon o osnutku vojske i mornarice Nezavisne Države Hrvatske, NDH potpisao u ime Poglavnika dra. Ante Pavelića pukovnik Slavko Kvaternik isti dan kada je Proglašena NDH 10 Travnja 1941 godine, a sutra, 11 travnja 1941. donijele taj Zakon narodne novine. Zna se da je Poglavnik došao u Zagreb tek 13 ili 14 travnja, dakle 3 do 4 dana kasnije. Takodjer se iz povijesni izvora zna da je Poglavnik putovao puna tri dana iz Italije do Karlovca gdje se je sastao sa pukovnikom Slavkom Kvaternikom i drugim visokim dužnostnicima koji su do toga dana obnašali svaku vlast u Hrvatskoj. Sada se postavlja ozbiljno pitanje: Tko je taj Zakon o osnutku vojske i mornarice NDH pisao i pripremio u ime Poglavnika?! Poglavnik za sigurno u to doba nije imao prvo (1) vremena, drugo (2) nije imao stopostotnog uvida u vojnički sastav kraljevske jugoslavenske vojske o kojoj se ovdje govori, treće (3) nije imao kod sebe ni uz sebe tipkaće strojeve kako bi mogao sve to tako lijepo zakonski dotijerati i stilizirati, četvrto (4) da li je u to vrijeme od 10-14 travnja Poglavnik imao u svojoj pratnji sve brzoglasne i brzojavne veze na raspolaganju tako da je u svakom trenutku mogao biti u vezi sa Zagrebom i pukovnikom Slavkom Kvaternikom i dirigirati mu "Ovaj Zakon o osnutku vojske i mornarice NDH", i peto (5) ako je to Poglavnik dr. Ante Pavelić sve imao spremno i pripremljeno još dok je bio u emigraciji u Italiji sa svojim Ustašama, onda je Poglavnik dr. Ante Pavelić JEDAN HRVATSKI GENIJ koji je u svojoj žarkoj ljubavi za oslobodjenje Hrvatske sve unaprijed predvidio, sve unaprijed pripremio tako da je sve čekalo SPREMNO ZA ODLUČUJUĆI DAN! Otporaš mb.
Zakon o osnutku vojske i mornarice Države Hrvatske
§ 1.
Vojsku i mornaricu Države Hrvatske sačinjavaju svi vojni obveznici dosadašnje vojske i mornarice Kraljevine Jugoslavije: časnici, podčasnici i momčad sviju vršiti oružja, aktivni i rezervni, koji su dana 1. studenoga 1918. bili zavičajnici u ma kojoj općini, koja je danas sastavni dio Države Hrvatske ili čiji su očevi bili toga dana zavičajnici tih općina.
§ 2.
Sva vojna lica, navedena u §~u 1. prestaju biti današnjim danom obveznici vojske i mornarice Kraljevine Jugoslavije. Rješavaju se stoga prisege vjernosti u toj vojsci položene, pa im se zabranjuje u toj vojsci od danas ma kakovo vršenje vojnih čina bilo na teritoriju, bilo van teritorija Države Hrvatske.
Tko uzradi protiv te zabrane, krivac je zločina veleizdaje, pa će se kazniti smrću.
§ 3.
Svim vojnim obvezanicima vojske i mornarice dosadašnje Kraljevine Jugoslavije, časnicima, vojnim činovnicima, podčasnicima i momčadi bez razlike oružja, aktivnim i rezervnim, koji nisu 1. studenoga 1918. bili zavičajnici ma u kojoj općini, koja je danas sastavni dio Države Hrvatske, i sinovima takovih o'soba, oduzima se značaj vojnog lica, pa im se na teritoriju Države Hrvatske zabranjuje svaki nastup i rad u ime vojske i mornarice. Svaki njihov nastup i rad kao vojnika smatrat će se neprijateljskim činom protiv Države Hrvatske i prema tome s njima postupati. Zapovjednik cijele obrambene snage izdat će odredbe o odstranjenju tih lica sa teritorija Države Hrvatske.
§ 4.
Vojsci i mornarici Države Hrvatske, sastavljenoj po §-u 1. ovog Zakona, zadaća je pružati sigurnost i zaštitu Državi Hrvatskoj protiv vanjskih i unutarnjih neprijatelja i čuvati njen red i poredak prema propisima zakona.
§ 5.
Svi članovi vojske i mornarice Države Hrvatske, kako ih ustanovljuje § 1. ovoga Zakona: časnici, vojni činovnici, podčasnici i momčad, bez razlike oružja, aktivni i pričuvni, dužni su bez odlaganja položiti ovu prisegu:
Prisežem Bogu Svemogućem i Sveznajućem, kunem se svim, što mi je na svijetu drago i sveto i dajem časnu riječ, da ću Državi Hrvatskoj i Poglavniku kao njenom predstavniku uvijek biti vjeran, da ću interese naroda Hrvatskoga uvijek paziti, da ću ustav i zakone Države Hrvatske uvijek poštovati, da ću kao vojnik svoju dužnost i zapovijedi predpostavljenih zdušno izvršavati, da ću u obrani Domovine i naroda Hrvatskoga hrabro se boriti. Tako mi Bog pomogao!
Način polaganja prisege propisat će zapovjednik cijele obrambene snage naredbom.
§ 6.
Svi dosadašnji vojni propisi, koji su važili u Kraljevini Jugoslaviji sadržani u zakonima, uredbama, naredbama, pravilnicima ili ma gdje drugdje u koliko nisu protivni ustrojstvu Države Hrvatske i ovom zakonu, ostaju na snazi, dok se ne izmijene.
§ 7,
Svi časnici, vojni činovnici, podčasnici prema §-u 1. osnovane vojske i mornarice Države Hrvatske stavljaju se na raspoloženje zapovjedniku cijele obrambene snage. On ih može od službe odpustiti ili umiroviti bez obzira na dosadan je propise, pa se radi toga nitko ne može pozvati na stečena prava. Protiv takovih rješenja nema prava tužbe na Upravni sud.
§ 8.
Zapovjednik cijele obrambene snage može postavljati i unapredjivati časnike, vojne činovnike, podčasnike kod vojske i mornarice, aktivne i pričuvne, koji su do sada bili u vojsci i mornarici Kraljevine Jugoslavije, a koji spadaju medju lica navedena u §-u 1. ovog Zakona bez obzira na dosadašnje propise i u njima odred jeni red.
Jednako može primati u vojsku i mornaricu Države Hrvatske za aktivne časnike, vojne činovnike i podčasnike kvalificirana lica, koja nisu do sada bila aktivni članovi vojske i mornarice Kraljevine Jugoslavije ili su bila umirovljena ili u rezervi, te ih postavljati na položaje bez obzira na red odred jen dosadašnjim propisima.
§ 9.
Zapovjednik cijele obrambene snage može bilo općenitim odredbama staviti pojedine dijelove i redove vojnih obvezanika i to časnike, vojne činovnike, podčasnike i momčad kod vojske i mornarice, aktivne i pričuvne, bilo pojedince poimeničnim odredbama »van veze sa vojskom i mornaricom« i to bilo trajno bilo na ograničeno vrijeme. Oni time gube značaj vojnih lica. Svi ti mogu biti uvršteni u radnu službu.
§ 10.
Ovaj zakon stupa na snagu danom proglašenja u »Narodnim novinama«. Zapovjednik cijele obrambene snage davat će po potrebi autentična tumačenja zakona.
U Zagrebu, 10. travnja 1941.
Po nalogu Poglavnika: Slavko Kvaternik, v. r.
(Narodne novine od 11. travnja 1941.)
-
Vječiti prijepor: Tko je vratio Istru i Dalmaciju u sastav Hrvatske - Pavelić ili Tito?
SUNDAY, 29 JANUARY 2012 19:33
HRSVIJET.NET
HDZ-ov zastupnik Dujomir Marasović jučer je kolege zastupnike šokirao revizijom povijesti. Prema dr. Duji je, naime, Dalmaciju i Istru u sastav Hrvatske vratio Ante Pavelić, a ne Josip Broz Tito, piše index .
Temeljem Marasovićeve izjave i ovakvog medijskog natpisa pokušali smo provjeriti povijesne činjenice i čitateljstvu ponuditi dodatne informacije vezane za ovaj vječiti prijepor. Listajući radove jugoslavenskih historiografa redom smo nailazili na "veličanje uloge druga Tita u vraćanju Istre i Dalmacija u sastav Jugoslavije". Kao službeni nadnevak takve odluke najčešće se spominje 29. studenoga i dobro poznato II. zasjedanje AVNOJ-a.
Međutim, postoji i druga strana medalje, prema kojoj je odluka o ulasku Istre i Dalmacije u sastav Nezavisne Države Hrvatske donesena 09. rujna 1943. godine.
Pavelićeva odluka od 09. rujna 1943.
"Nekoliko sati nakon kapitulacije Muslolinijevog režima, točnije 09. rujna 1943.,proglasom hrvatskom narodu obratio se i tadašnji poglavnik Nezavisne Države Hrvatske dr. Ante Pavelić. U tom proglasu obznanio je i odluku hrvatskog državnog vodstva o ponovnom priključenju Dalmacije i Istre Hrvatskoj", vijest je koju prenose hrvatska sredstva javnog priopćavanja u rujnu 1943.godine.
Na temelju te odluke u sastav Nezavisne Države Hrvatske ušli su područja koje je Italija otela Rapallskim sporazumom iz 1920., temeljenom na tajnom Londonskom ugovoru i Versajskom mirovnom sporazumu, kao i područja koja su u sastav Italije ušla na temelju Rimskih ugovora koje su 1941. potpisali Musolini i Pavelić. Na područjima koja su ovom odlukom priključena Nezavisnoj Državi Hrvatskoj tada je živjelo 674.000 Hrvata.
>>RASKID RIMSKIH UGOVORA I VRAĆANJE NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ OTRGNUTIH DIJELOVA
Na tragu ove političke odluke pripremljena je, s ciljem ostvarivanja punog vojnog nadzora nad jadranskom obalom i vojna operacija, poznata pod kodnim nazivom . Međutim, ta operacija nije polučila odgovarajuće rezultate a kapitulaciju Italije najbolje su iskoristili Titovi partizani.
Kapitulaciju Italije najbolje iskoristili partizani
Ljeti 1943., glavnina partizanskih postrojbi iz unutrašnjosti krenula je priobalju. Neovisni analitičari smatraju, a potvrdu toj tezi daju i britanski izvori, kako su ti pokreti usmjereni na temelju britanskih obavještajnih izvora o skoroj kapitulaciji Italije.
Zahvaljujući tome partizanima je nakon kapitulacije Italije u ruke dospjelo kompletno naoružanje i oprema jedanaest talijanskih okupacijskih divizija. Partizanske su postrojbe u do konca 1943. narasle do 300 000 boraca i uspjeli su ovladati dobrim djelom istočne obale Jadrana.
U takvoj situaciji došlo je do iznimne ekspanzije partizanskog pokreta a već početkom studenog 1943. zamijećeni su njihovi brojni pokreti prema središnjoj Bosni a odmah potom prema Srbiji, koja je u to vrijeme bila pacificirana i pod apsolutnim njemačkim nadzorom.Tek tada slijedi II zasjedanje AVNOJ-a i odluke donesene na njemu.
Ovako posložene povijesne činjenice kazuju kako je Dujomir Marasović u potpunosti u pravu.
Međutim, ukoliko kao povijesne činjenice koristimo isključivo ono što je prošlo kroz ideološke filtre KPJ i njenih ideologa onda su u pravu današnji jugonostalgičari.
Na koncu, ovo nije ideološko, nego isključivo povijesno pitanje na koje bi odgovor, vodeći računa o činjenicama, trebali dati povjesničari.
Pitanje je samo, ima li današnja Hrvatska ideološki neobojene povjesničare?!
Damir Šimić
-
IZ OVIH USTAŠKIH NAČELA JE PROIZIŠAO USTAŠKI IDEAL
06. siečnja 1929., kralj Aleksandar Karađorđević uvodi diktaturu, suspendira parlament i uvodi izvanredno stanje u zemlji. 7. siječnja 1929. godine, dr. Ante Pavelić utemeljuje u Zagrebu tajnu organizaciju “USTAŠA- hrvatska revolucionarna organizacija” (UHRO) s ciljem razbijanja Jugoslavije i uzpostave nezavisne hrvatske države. Na utemeljiteljskom sastanku ustaške organizacije izabrano je vodstvo pokreta. Na tom sastanku je podpisan i ustaški ustav. Njegov sadržaj je sljedeći:
Ustav Ustaše- Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta
I. Zadaća Pokreta
Točka 1.
Ustaša, Hrvatski Oslobodilački Pokret, ima zadaću da svim sredstvima, pa i oružanim ustankom oslobodi izpod tuđinskog jarma Hrvatsku, da ona postane podpuno samostalna država na cielom svom narodnom i poviestnom području.
Točka 2.
Kada taj cilj bude postignut, Ustaški će pokret braniti svim sredstvima državnu samostalnost Hrvatske i narodnu osebujnost hrvatskog naroda, te se boriti za to da u hrvatskoj državi uviek bude vladao hrvatski narod te da on bude podpunim gospodarom svih stvarnih i duhovnih dobara u svojoj zemlji, napredno i pravedno uređenoj u duhu Ustaških Načela.
II. Sustav Pokreta
Točka 3.
Ustaša, Hrvatski Oslobodilački Pokret, sastoji se od rojeva, tabora, logora, stožera i Glavnog Ustaškog Stana. Roj je ustaška jedinica u pojedinom selu. Tabor je ustaška jedinica na području jedne upravne obćine. Logor je skup svih tabora na području jednog upravnog kotara. Stožer je skup sviju logora na području jedne župe (županije ili oblasti). Cjelokupni pokret Ustaše usredotočen je u Glavnom Ustaškom Stanu, koji upravlja svim poslovima što se odnose na cjelokupni pokret i oslobodilački rad.
Točka 4.
Na čelu roja stoji rojnik, na čelu tabora tabornik, na čelu logora logornik, na čelu stožera stožernik, a na čelu Glavnog Ustaškog Stana Poglavnik. Tabornike, logornike i stožernike imenuje i rješava dužnosti po odredbi Poglavnika Glavni Ustaški Stan, a Poglavnika biraju Ustaše utemeljitelji, odnosno po izpražnjenju Glavni Ustaški Stan.
Točka 5.
Glavni Ustaški Stan sačinjavaju Doglavničko vieće i Pobočnički sbor. Doglavnike, njih najviše dvanaest na broju, te Poglavnike pobočnike, njih najviše sedam na broju, imenuje i rješava dužnosti Poglavnik.
Točka 6.
Uz bok tabornika, logornika i stožernika imenuje Glavni Ustaški Stan po odredbi Poglavnika do šest tabornih, logornih, odnosno stožernih pobočnika za obavljanje pojedinih grana poslova, koji se u dotičnoj jedinici ukazuju potrebnim, a te poslove izvrše oni po nalogu dotičnoga tabornika, logomika, odnosno stožernika.
Točka 7.
Glavni Ustaški Stan imenuje po odredbi Poglavnika prema potrebi stručne osobe, te im opredjeljuje čin i službu, koju imadu izvršiti u taboru, logoru, stožeru, Glavnom Ustaškom Stanu, u Pokretu uobće, te u ustanku i izvađanju ustaških djela napose.
Točka 8.
Glavni Ustaški Stan imenuje po odredbi Poglavnika i posebne ustaške dužnostnike i povjerenike, kojima se povjeravaju po potrebi naročiti poslovi.
III. Članstvo
Točka 9.
Ustašom može postati svaki Hrvat, koji je sposoban za ustašku borbu, koji je podpuno odan temeljima ustaških načela, spomenutih točkama 1. i 2. ovoga Ustava, te je spreman na sebe preuzeti i izvršiti sve odredbe i naloge, koje mu izdaju ustaške vlasti i predpostavljeni. Članom Ustaškoga pokreta prestaje se biti samo razrješenjem dužnosti i odpustom, koji daje Glavni Ustaški Stan po odredbi Poglavnika.
Točka 10.
Dužnosti su članstva:
a) Polaganje ustaške prisege;
b) Neizbježivo izvršavanje svakog rada, svih dužnosti, svih naloga i odredaba, te vršenje odgovornosti, kako je to sve sažeto u načelima Hrvatskog Ustaškog Pokreta i ustaškoj prisezi. Svaki rad i svako vršenje dužnosti, kako pojedinih Ustaša tako i sviju Ustaša zajedno, a napose i svakoga dužnotsnika častnika temelji se na dužnosti, odgovornosti i neizbježivom izvršenju odredaba i naloga, što je sve sažeto u ustaškoj prisezi.
IV. Prisega
Točka 11.
Prisega, koju Ustaše polažu glasi:
„Zaklinjem se Bogom svemogućim i svime, što mi je sveto, da ću se držati ustaških načela i pokoravati se propisima te bezuslovno izvršavati sve odredbe Poglavnika, da ću svaku povjerenu mi tajnu najstrože čuvati i nikome ništa odati. Zaklinjem se, da ću se u ustaškim redovima boriti za izvojevanje samostalne države Hrvatske i sve učiniti, što mi Poglavnik naloži. Zaklinjem se, da ću jedanput izvojevanu hrvatsku državnu samostalnost i hrvatsku narodnu slobodu u ustaškim redovima čuvati i braniti. Ako se ogriešim o ovu prisegu, svjestan si svoje odgovornosti za svaki svoj čin i propust, ima me po ustaškim propisima stići kazna smrti. Tako mi Bog pomogao! Amen!“
V. Ustaška stega
Točka 12.
Stegovnu vlast u Ustaškom pokretu vrše nadležni ustaški dužnostnici prema posebnim naputcima i uz odobrenje Glavnog Ustaškog Stana. Sudovanje vrši posebni ustaški sud, što ga za svaki pojedini slučaj postavlja po odredbi Poglavnika Glavni Ustaški Stan, a osudu izvršuju naročito za to na isti način postavljeni Ustaše. Poglavnik će po potrebi u toj kao i u svim drugim stvarima svoje ovlasti prenieti na kojega od svojih pobočnika ili inih dužnostnika.
VI. Zaglavne ustanove
Točka 13.
Glavni Ustaški stan će po odredbi Poglavnika imati potrebne propise, o postrojavanju ustaških tvorba, o novačenju i polaganju prisega, o ustaškoj izobrazbi za borbu, o odori, opremi i o naoružanju, o stezi, radu i vršenju službe te o svemu, što se odnosi na Ustaški pokret i djelatnost.
„Ovaj ustaški Ustav sačiniše i vlastoručno podpisaše utemeljitelji, u Zagrebu, dne 7. siečnja 1929.“
-
DESET ZASADA SIMBOLA "U" SLOVA
1.) Slovo "U" je simbol teške i krvave borbe hrvatskog naroda u očuvanje svojeg hrvatskog imena i obrani svojeg narod hrvatskoga.
2.) Slovo "U" je simbol hrvatskog junaštva, borbenosti, neustrašivosti, hrvatske neslomljive želje za hrvatskom državom.
3.) Slovo "U" je simbol koji je označio konac svih hrvatskih patnja, zvjerskih zločina, vješala, tamnica, pljačke i patnja hrvatskog naroda obiju Jugoslavija.
4.) Slovo "U" je simbol Desetog Travnja, uspostave Nezavisne Države Hrvatske, više poznate po skraćenici: NDH.
5.) Slovo "U" je simbol hrvatske nacionalne i političke zrelosti kod svih staleža Hrvata.
6.) Slovo "U" je simbol koji je visoko i vidljivo zapisan na stranicama hrvatske borbene povijesti.
7.) Slovo "U" je simbol hrvatstva pod kojim su sa smiješkom na usnicama ginuli, hrvatski sinovi i kćeri, Hrvatice i Hrvati u obrni svoje domovine Hrvatske.
8.) Slovo "U" je simbol za svakog Hrvata: VJERA, POBJEDA, NEPOKOLEBLJIVOST, USTRAJNOST I VJERNOST HRVATSKIM NARODNIM IDEALIMA.
9.) Slovo "U" je simbol hrvatskog ponosa, hrvatske slave i svih hrvatskih pobjeda, koji je čelično utisnut u srca svih Hrvatica i Hrvata.
10.) Slovo "U" je simbol kojeg se hrvatski neprijatelji boje, jer neprijatelj dobro zna da je slovo "U" Hrvatima ZAŠTITA OD SVIH NEPRIJATELJA.
Posljednje uređivanje od Bobani : 02-10-2013 at 19:58
-
Rimski Ugovori 1941 i poništenje istih 9.9.1943.
<froate@hotmail.com> Fri, Dec 23, 2011 at 7:16 PM
Bog! dragi Mrginjdžija,
Kako sam ti danas rekao da ću čim kući dođem pretržiti svu moju pohranu kako bih pronašao ono što zanima tvojeg prijatelja, a to je sve što ja imam ili znam o rimskim ugovorima. Nije samo tvoj prijatelj kojeg ovo zanima. Ovo bi trebalo zanimati svaku Hrvaticu i svakog Hrvata. Osobno sam zadovoljan s ovim što sam pronašao tim više da sam više od pola stoljeća mnogo pročitao, čuo i čitao o toj temi Rimski ugovori. Ako se sjećaš da sam u nekoliko nastavaka o tome pisao na stranici Hrvatska i Ustaštvo na portalu javno.com.
Kada ovo dobiješ svakako nastoj kliknuti dolje na dnu da otvoriš i vidiš još zemljovidnih karata naše Hrvatske.
Pozdrav svima. Bog! mile boban, Otporaš.
Post Rimski ugovori 1941. i njihovo anuliranje u rujnu 1943.
Pošto smo se dotaknuli ove teme. U originalu namjenjeno za članove Phore.
Ovo poglavlje je prepisano iz knjige Zvonimira Puškaša - "Od Maribora do Ovčare - Sudbina ranjenika oružanih snaga NDH u Mariboru svibnja 1945. godine" iz 2002. godine. (Podvučen, podcrtan tekst je autorovo djelo, tj. doslovno prepisano iz knjige)
__________________________________________________ ______________
Rimski ugovori 1941. i njihovo anuliranje u rujnu 1943.
(Dalmacija 1941. nije prodana, nego oteta.)
Rimski ugovori između Kraljevine Italije i Nezavisne Države Hrvatske (dalje NDH) sklopljeni su 18. svibnja 1941., nakon ultimativnog zahtjeva Italije.
Talijanski zahtjevi bili su:
- stvaranje carinske i monetarne unije između Italije i NDH
- personalna unija pod zajedničkim talijanskim kraljem
- stvaranje zajedničke talijansko-hrvatske vojske
- aneksija Italiji širokog pojasa obale od Rijeke do Kotora
Prva tri zahtjeva dr. Pavelić je uspio odbiti, a teritorijalne talijanske zahtjeve uspio je svesti na područje srednje Dalmacije.
Rimski su ugovori bili na snazi do 9. rujna 1943. godine, kada su "Državopravnom izjavom o razrješenju Rimskih ugovora" anulirani.
Rimski su ugovori sklopljeni u nepovoljnom trenutku, kada su Oružane snage NDH bile još u povojima razvoja, pa oružani otpor, u tadašnjoj konstelaciji utjecaja i država, nije bio moguć.
Hrvatska historiografija, pod utjecajem prosrpskog i jugoslavenskog agitpropa tumačila je Rimske ugovore kao "prodaju Dalmacije". Bilo je to u skladu s jugokomunističkim jednoumljem, koje je nametnuto hrvatskoj historiografiji. Iz toga razloga neki su dijelovi ovog napisa obrađeni ekstenzivnije, kako bi se čitatelji upoznali s informacijama za koje, možda do sada nisu znali.
Relevantna pitanja i okolnosti u vezi Rimskih ugovora jesu:
1. Hrvatsko-talijanski odnosi i nakon pojave talijanske iredente.
2. Je li dr. Pavelić imao obvezu prema Italiji iz vremena njegove prve emigracije?
3. Dilema dr. Pavelića uoči sklapanja Ugovora
4. Stajalište njemačke diplomacije u svezi taljansko-hrvatskih odnosa.
5. Pregovori Ciano-Pavelić 25. travnja 1941., u Ljubljani.
6. Pregovori Mussolini-Pavelić 7. svibnja 1941. u Monfalconeu.
7. Potpis Rimskih ugovora u Rimu, 18. svibnja 1941.
8. Izjava dr. Pavelića i njegovih suradnika, nakon sklapanja Ugovora.
9. Razrješenje (anuliranje) Rimskih ugovora Državopravnom izjavom dr. Ante Pavelića.
ad 1) Hrvatsko-talijanski odnosi do sklapanja Rimskih ugovora
Pojavom talijanske iredente 1877. godine, Istra i Dalmacija došle su u sferu njezinog otvorenog interesa.
U 1915. godini Italija uvjetuje ulazak u rat na strani trojnoga sporazuma (Francuska, Velika Britanija i Rusija), sa zahtjevima na Istru s otocima, Dalmaciju do Neretve i dalmatinske otoke.
Italija je svoje zahtjeve izrazila u memorandumu kojeg su predstavnici Francuske, Engleske i Rusije potpisali 26. travnja 1915. godine u Londonu.
Italija je stupila na stranu država trojnog sporazuma, ali "Londonski ugovor" nije stupio na snagu, iako je Istra, nakon rata, pripojena Italiji.
Dana 12. studenog 1920. potpisan je Rapallski ugovor, kojim su određene granice između Italije i Kraljevine SHS (Srba, Hrvata i Slovenaca) kojim je Italiji trebala pripasti Istra s otocima, bez Krka, Zadra, Lastova i Palagruže.
Rijeka je trebala postati slobodna Država, ali su na kraju Talijani uveli komesarijat.
Rapallski ugovor nije ratificiran u talijanskom parlamentu, jer ovim ugovorom nisu zadovoljeni iredentistički apetiti.
U razdoblju 1918.-1941. postoji talijanski interes za Dalmaciju, a početkom Drugog svjetskog rata Italija je u posjedu Istre, Rijeke i Zadra s okolicom.
U ratu 1941. godine talijanske trupe zaposjedaju obalni pojas istočnog Jadrana, te Italija ubrzo nakon uspostave NDH, otvara pitanje razgraničenja između Italije i NDH.
ad 2) Da li je dr. Pavelić imao obvezu prema Italiji iz vremena njegove prve emigracije?
Ne postoje nikakvi dokazi da je dr. Pavelić u prvoj emigraciji, u vrijeme boravka u Italiji, davao obećanja ili sklapao dogovore o teritorijalnim ustupcima buduće Hrvatske Države Italiji.
Insinuaciju o prodaji Dalmacije širili su kraljevska i agitpropovska Jugoslavija.
O tom pitanju dr. Pavelić se izjasnio u dva navrata. Dana 13. travnja 1941. godine prigodom susreta u Karlovcu dr. Pavelića sa Slavkom Kvaternikom, na izravan upit Kvaternika, dr. Pavelić je rekao "da je potpuno slobodan naspram Ducea u izgradnji samostalne Hrvatske."
U drugoj emigraciji u Buenos Airesu, 10. 4. 1949., u razgovoru s Markom Sinovčićem, dr. Pavelić odgovara: "... nisam nikada prije proglašenja Nezavisne Države Hrvatske sklopio nikakvog političkog ili teritorijalnog ugovora s Italijom.. ."[Sinovčić, M., NDH u svietlu dokumenata, Buenos Aires 1950. - Zagreb, 1998., str. 281.]
ad 3) Dilema dr. Pavelića uoči sklapanja Rimskih ugovora
Nakon prvih spoznaja o teritorijalnim zahtjevima Italije, dr. Pavelić je stajao pred teškom odlukom. Potpuno odbijanje talijanskih zahtjeva
značilo bi kraj Hrvatske Države i okupaciju i aneksiju širokog pojasa Hrvatske Italiji, prema liniji Karlovac-Mostar.
Dilema dr. Pavelića bila je: da li braniti Državu uz gubitak dijela teritorija ili odbiti talijanske zahtjeve i izgubiti Državu? Očuvanje Nezavisne Države Hrvatske davalo je nadu za povratom izgubljenog teritorija.
Dr. Pavelić je uspio talijanski zahtjev za aneksijom širokog pojasa hrvatske obale od Rijeke do Kotora svesti na područje srednje Dalmacije, uz očuvanje Države. Velika je nepoznanica kada bi Hrvati imali ponovno povijesnu priliku za uspostavu državne nezavisnosti.
U tom je trenutku dr. Pavelić izjavio u intimnom krugu, da će mu za povrat Dalmacije trebati oko dvije godine! Nije mnogo pogriješio, jer se prilika za povrat Dalmacije dogodila 9. rujna 1943. godine.
ad 4) Stajalište njemačke diplomacije prema talijansko-hrvatskim odnosima.
U preliminarnoj fazi razgovora dr. Pavelić je pokušao dobiti pomoć njemačke diplomacije u otporu talijanskim zahtjevima, koji su sve više postojali ultimativni. Ne treba zaboraviti da je Italija u to vrijeme na području Hrvatske imala gotovo 250.000 vojnika.
Relevantna okolnost, zbog koje su Nijemci izbjegavali sukob s Italijom je činjenica, da se Njemačka već pripremala za rat sa Sovjetskim savezom. Unatoč simpatijama pojedinih njemačkih vodstvenih dužnosnika, potpora Njemačke je izostala.
Na bečkom sastanku ministara Ciana i Ribbentropa, održanom 21.-22. travnja 1941., njemački ministar nije na početku razgovora pokazivao razumijevanje za talijanske pretenzije u pogledu Dalmacije. "Tek kad je Hitler, kojega je u to vrijeme već potpuno zaokupljao plan "Barbarosa" izjavio je 22. travnja da je Njemačka nezainteresirana u ustaškoj Hrvatskoj i preporuča direktne pregovore Rima s Pavelićem, mogli su se ministri vanjskih poslova konačno složiti."[Krizman, B. Razgraničenje ustaške države, JIČ, 1971., str. 111]
Stajalište Hitlera vidi se i iz njegove izjave na sastanku s njemačkim opunomoćenikom u Hrvatskoj, održanom 17. IV. 1941.
"Hitler je na to primjetio, da o Dalmaciji još ne postoje nikakvi sporazumi, a da vrijedi kao neko pravilo, da u svemu što se nalazi južno od Države prevladavaju talijanski interesi."[Isto, str. 114.]
U spomenutom bečkom sastanku Ciano je iznio veoma drastične zahtjeve prema Hrvatskoj: "Dalmacija i ostala jadranska obala bit će također anektirana Italiji, u čitavom potezu od Rijeke do Kotora, s tim da Dalmacija dobije u pogledu uprave status guvernemana s guvernerom na čelu. Hrvatska će personalnom unijom biti također usko povezana s Italijom.[Isto, str. 113. na temelju zabilježaka tumača njemačkog ministarstva vanjskih poslova dr. Paula Otta Schmidta.]
Iz jednog telegrama Ribbentropa dr. Veesenmayera ponovno se potvrđuje njemačko stajalište, da sada prvenstvo u hrvatsko-talijanskim odnosima prepusti u potpunosti Italiji.
E. von Weizsäcker, državni sekretar u ministarstvu vanjskih poslova zapisao je, da je bio zamoljen prenijeti talijanskom ambasadoru Alfieriju stajalište Ribbentropa:
"Njemačka nije zainteresirana u političkim talijansko-hrvatskim pitanjima, i stoga za Führera ne postoji nikakav razlog da zauzme stav u tom pitanju. On, štoviše prepušta u potpunosti Duceu, da to pitanje uredi u skladu s vlastitim željama i da se u tome sporazumije s Hrvatima. To vrijedi također, i za pitanje talijansko-hrvatske personalne unije".[Isto str. 123.]
ad 5) Preliminarni pregovori Ciano-Pavelić u Ljubljani
U navedenoj atmosferi došlo je do sastanka (25. IV. 1941.) u Ljubljani talijanske i hrvatske delegacije. Hrvatsku delegaciju činili su dr. A. Pavelić, dr. M. Lorković i dr. E. Bulat, te drugi.
Dr. Bulat navodi[Bulat, E., Kroz borbe i iskušenja, Hrvatska misao, Buenos Aires, 1958., sv. 24, 11.] da je prvo dr. Pavelić razgovarao s talijanskom delegacijom oko l sat, te nastavlja[Napomena: Iznosim prikaz dr. E. Bulata iz njegove navedene knjige, jer hrvatska javnost u uvjetima jugokomunističkog jednoumlja nije imala prilike čitati radove hrvatskih političkih emigranata nacionalne orijentacije.]: "Najednom se otvore ogromna vrata. Na njima se pojavi jedan omanji, krivonogi talijančić. Gotovo svečano nas pozva, da izvolimo ući. Svi smo na broju i ulazimo. Pred nama puna slika, koju zacijelo nije nitko predviđao, niti bio u stanju predvidjeti. Potomstvo bi je trebalo zapamtiti kao vječno upozorenje na opasnost i smrt. Dvorana je velika i vrlo visoka. Prvo što nam upada u oči bila je jedna ogromna karta, obješena visoko, sučelice nama koji smo ulazili. Karta je predstavljala buduću Hrvatsku. Iako fizička, na njoj su bile označene granice hrvatske države. Kao dobar geograf još iz najranije mladosti, odmah uočih dokle idu. Tik od Karlovca na jug, pa gotovo u ravnoj crti do pred Kastav i u blagom zavoju na sjeverozapadni kut Crne Gore. Čudni torzo kojem fali sve od trbuha na više. Učinilo mi se u tom času, kao da će me bol shrvati. Cijelu polovicu Hrvatske s Dalmacijom kane odvojiti od Hrvatske države. Ništa od Dalmacije i našega mora ne bi pripalo Hrvatskoj. Pa čak bi i same granice Hrvatske bile daleko od Dalmacije. Jedva sam se uspio pribrali od tog udarca.
S lijeve strane sobe, gledajući s ulaza, amfiteatralno smjestila se čitava zbirka sijedih, prosijedih generala talijanske vojske, a pred njima odmah, do samog središnjeg stola, vižlasti i mladi Ciano. U crnoj bluzi s mnogo plavog, crvenog i žutog šarenila, u vrlo svijetlim
čizmama i s jako izbočenom čeljusti. Svi stoje i šute, gledajući ponešto u nas pridošlice, ali najviše Poglavnika, koji je stajao kod sredine stola. Poglavnik nas mrko, ali ljubazno pozva, da se smjestimo pred njim. Zaokrenut prema nama. S lijeva od njega čitav onaj vijenac jastreba treptajućeg pogleda, koji kao da se spremaju da slete na plijen.
Poglavnik uzima riječ, i to na hrvatskom jeziku. Po običaju govori polako, kao da lovi misli, koje mu bježe uokrug. Riječ mu je tvrda, a ponešto i umorna.
Kaže nam otprilike ovo:
"Njegova ekselencija ministar vanjskih poslova Italije, g. Ciano postavio je ovaj zahtjev Italije na naše područje i pokaza rukom na kartu nad njim. Nadalje je rekao, Nj. E. Ciano, da bi sve ono što je sjeverno od te crte imala biti hrvatska država, potpuno nezavisna od Italije i da s njome možemo činiti što hoćemo, pa čak ako bismo htjeli, i Njemačkoj je pripojiti. Da bi potkrijepio te svoje zahtjeve Nj. E. Ciano, skupa sa prisutnim generalima, istakao je slijedeće: Italija ulazi već drugi put u rat, da bi ostvarila baš ovu granicu, koju danas traži. Za to su oni dali, veli, šest stotina tisuća mrtvih već u prvom ratu, pa veli, neće ništa propustiti, da ovu priliku do kraja iskoriste. Jedino, kažu, ako bi Hrvatska htjela stupiti u tješnije odnose s Italijom, onda bi Italija bila spremna dati Hrvatskoj izalz na more, i to u širini od kojih tridesetak kilometara na području između Kraljevice i Senja. Ja sam na to Nj. E. Cianu odgovorio slijedeće: Kada bismo mi prihvatili ovo tek kao bazu za pregovore, tada bimo mi svi prisutni ovdje našli u vrlo čudnoj situaciji. Svi bismo bili podanici Italije, jer smo svi rođeni u kraju, koji Italija traži za sebe. Ali i bez obzira na to, rekao sam mu, da nitko od Hrvata neće nikada prihvatiti ni razgovor na takovu temelju, a kamoli vođenje pregovora. Mi ćemo u takovom slučaju ostaviti sve, odreći se svih savezništava i Italija će umjesto onoga što traži imati nakon dva rata još i treći i to s nama,.... Ja sam Nj. E. Cianu rekao, nastavlja Poglavnik, da o svemu tome ne može biti ni govora. Jedino o čemu bi se moglo razgovarati bila bi mogućnost o pograničnim ustupcima, koji ne mogu dovesti u sumnju naše potpuno prisustvo na jadranskoj obali. Ja sam Nj. E. Cianu stavio u izgled proširenje zadarske zone, ali koje ni u kojem slučaju ne bi smjelo preći Zrmanju i Krku. Ciano mi je na to odgovorio, da bi se o tome moglo govoriti samo u pretpostavci jače povezanosti izmedju Italije i Hrvatske.
Eto, zaključi Poglavnik, o čemu se govorilo ovdje, dok ste vi bili vani.[Bulat E. Kroz borbe i iskušenja, Hrvatska misao, Buenos Aires 1958.]
S. Kasche, njemački poslanik u Zagrebu, u svom izvještaju ministarstvu javlja da je sastanak Ciano-Pavelić u Ljubljani protekao bez rezultata. Dalje, Kasche javlja, da je prijedlog s talijanske strane o širom obalnom pojasu, koji bi u cijelosti pripao Italiji tako da bi Hrvatska ostala bez obale, također odbijen od strane Pavelića.
Drugi talijanski zahtjev ostavlja Hrvatskoj ispod Velebita pojas obale u širini od 80 km, ali i to uz pristup Hrvatske carinskoj i monetarnoj uniji s Italijom. Ovaj prijedlog je dr. Pavelić odbio. Prijedlogu dr. Pavelića da Italiji pripadne prošireno područje oko Zadra i Trogira i neki otoci, Ciano je postavio protuprijedlog o carinskoj privrednoj uniji, kontroli lučkog i pomorskog prometa, te podređenost hrvatske vojske, što je dr. Pavelić također odbio.
U Ljubljani razgovori završeni su bez rezultata.
U kasnijem brzojavu Ribbentropu, Kasche javlja "da Pavelić nastoj da izbjegne gubitak Dalmacije i da stoga teži sljedećem rješenju odgovarajući talijanski princ postat će hrvatski kralj bez praktičkih prava. Novi kralj nosit će hrvatsku krunu, položiti zakletvu na hrvatski ustav, dok će politički, vojno i privredno vlast pripadati isključivo hrvatskom državnom vodstvu.
Nikakvog odstupanja teritorija ne bi bilo, optički bi to bio usph za Ducea, a osigurana bi bila izgradnja i jačanje čitave Hrvatske" zaključuje Kasche.[Prema Krizmanu, B., Razgraničenje ustaške države, JIČ, 1971. godine, str. 128]
U brzojavu od 3. V. 1941. Kasche javlja iz Zagreba da se Pavelić nada (a to je povjerio Veesenmayeru) "sačuvati za Hrvatsku i Split i široke obalne poteze kod Velebita, kao i od Splita do Kotora. Moli zato njemačku podršku budući da e njegovo popuštanje pri kraju".[Isto]
U jednom drugom brzojavu od 3. V. 1941. javlja Kasche, da je Pavelić ponovno otklonio talijanske zahtjeve za carinskom unijom, te da ponovno moli njemačku potporu.
U bilješci od 3. svibnja 1941. i Weizsäcker je zabilježio, da ga oko 23 sata u noći posjetio dr. B. Benzon, poslanik NDH u Berlinu, motivirajući svoj tako kasni posjet porukom primljenom od dr. Pavelića, u kojoj mu javlja, da je NDH prisiljena odgovoriti do sutra, 4. svibnja na talijanski ultimatum.
Talijanski uvjeti su ovakvi:
1) Stvara se hrvatsko-talijanska carinska unija.
2) Savojski princ nosit će hrvatsku kraljevsku krunu.
Tek nakon što prihvate uvjete tog ultimatuma, moći će se pristupiti određivanju granice.
Dr. Benzon je nadalje, naglasio da stvaranje hrvatsko-talijanske unije znači uništenje hrvatske države, te da Italija prijeti da će anektirati hrvatski teritorij na kojem se nalaze talijanske trupe. (To znači do Karlovca - nap. Z. P.)
Prema Krizmanu, Veesenmayer je 4. V. informirao Ribbentropa, da je istog dana u 14,15 bio kod Pavelića, koji mu je priopćio da je talijanski otpravnik poslova netom prije toga iznova iznio pred Poglavnikom poznate zahtjeve u ultimativnoj formi. Pavelić ih je otklonio i kao svoj protuprijedlog iznio da je spreman da otputuje u Rim, da Ducea obavijesti o težini hrvatskog pitanja i položaja u kojem se nalazi njegova vlada.
Pavelić hitno moli, da mu Berlin javi da li se slaže s njegovim stajalištem. Nije u stanju da podnosi da trenutačno stanje i dalje potraje.... Smatra da bi prihvaćanjem talijanskih zahtjeva žrtvovao praktički nezavisnost Hrvatske.
"U noći je stigao u Berlin brzojav Kaschea, kojim javlja da je Casertano zahtijevao odluku Pavelića u pitanju granice, carinske i monetarne unije, dalekosežnog vezivanja hrvatske vojske uz Italiju to do 4. svibnja u podne."[Büro Staatssekretar. telegram broj 149 od 4.V. 1941. Prema Krizmanu, JIČ, 1971.,str. 135.]
Evo, kako je dr. Pavelić doživio i opisao pregovore u Ljubljani.
"Sa Cianom sam se sastao u Banskim Dvorima (u Ljubljani - nap. Z.P.). Netom je sastanak počeo, Ciano je raztvorio veliku zemljovidnu kartu, na kojoj su već bile povučene granice. Postavio mi je dvg prijedloga.
Prema prvom, granična crta bi išla od Samobora, do prekc Karlovca, Dinare i Mostara do crnogorske granice, a prema drugor nešto zapadnije, ali u tom slučaju Italija bi tražila vojni savez. Ja na to odmah odgovorio, da na takvoj bazi ne mogu uobće razgovarati. Pitao sam, da li njima više vriedi Dalmacija ili prijateljstvo sa Hrvatima. Vi hoćete, rekao sam im, Dalmaciju, a ne vodite o tome računa, da je ona pasivni kraj, u Italiji ima dosta pasivnih krajeva. Ona ima već dosta poteškoća s prehranom, pa zar si još hoćete dozvolit luksus, da hranite još jedan milion ljudi, i to ne Talijana? Na to javlja jedan general i kaže: da njih vode strateški razlozi. Ja sam mi na to odvratio da ne razumijem, kakvi bi to bili strateški razlozi u doba zrakoplova i topova dalekog dometa. On mi na to odgovara, da su Talijani vodili dva rata za Dalmaciju i daje se zato ne će odreći. Ja sam mu odvratio, da će onda voditi i treći. Zatim se opet javlja Ciano i pita me, kako bi ja to riešio?
Odgovorio sam mu, da nemam naslova, da postavljam teritorijalne ustupke i zato ne mogu tražiti da nam vrate Zadar, ali kako poznam situaciju Zadra, sve što sam pripravan ustupiti jest malo okolice Zadra i Trogira. Ciano je bio suglasan, ali nije mogao donieti nikakove odluke prije nego konsultira Mussolinija. Savjetova sam ga, da ga brzoglasno nazove, što je on i učinio. Mussolini mu je odgovorio; "Io non posso essere rinunciatore". Ja ne mogu biti onaj koji se odriče. Treba se znati, da je Mussolini nakon Prvog svjetskog rata oštro napadao i nazivao odricateljima (rinunciatori) one talijanske političare, koji su se u Rapallu odrekli Dalmacije. Nije htio, da se sada njega isto tako nazivlje.
Time je moja borba za Dalmaciju bila znatno otežana. Kad mi je Ciano saobćio Mussolinijev odgovor, ja sam odvratio da onda o tome ne možemo više razgovarati. Zaključili smo, da se pregovori nastave redovitim diplomatskim putem."[Sinovčić, M., NDH u svietlu dokumenata. Buenos Aires 1950.-Zagreb 1998., str. 346-347]
__________________
Mrzim suživot!
-
EKSKLUZIVNO otkriće JUTARNJEG: Nikad objavljena pisma Ante Pavelića! Iskopane sve tajne NDH
Autor: Drago Hedl
Objavljeno: 23.09.2011
Dok je Tito željeznom rukom vladao Jugoslavijom odbjegli poglavnik je vjerovao da je pitanje dana kada će ponovno biti uspostavljena NDH. PLUS: POSLJEDNJE PISMO KOJE JE PAVELIĆ IKAD NAPISAO
ZAGREB - Više od 30 izvrsno sačuvanih pisama, dio prepiske koju je s poglavnikom NDH, Antom Pavelićem, tijekom desetak godina vodio AntonVranjković (85), ustaški časnik koji danas živi u mjestu na jadranskoj obali, nedaleko od Splita, samo je djelić fascinantne arhive o ustaškoj i kasnijoj hrvatskoj političkoj emigraciji, koja je u Europi, Južnoj Americi i Australiji djelovala nakon Drugog svjetskog rata.
Pisma iz Engleske
Dio korespondencije između Pavelića i Vranjkovića osobne je prirode i svodio se na uzajamne čestitke u povodu Božića, Nove godine i Uskrsa, te rođendanâ i imendanâ, no dio predstavlja poglavnikove ocjene i analize političkih zbivanja, te njegove planove za ponovnu uspostavu Nezavisne Države Hrvatske, poražene u Drugom svjetskom ratu.
Tridesetak pisama ustupljenih Jutarnjem listu, do sada potpuno nepoznatih javnosti, prvorazredna su povijesna građa jer daju izravan uvid u prilike koje su vladale u samom vrhu ustaške emigracije, međusobnom sumnjičenju koje je vladalo između Pavelića i njegovih najbližih suradnika, te borbi za prevlast u poslijeratnom ustaškom pokretu.
VEZANE VIJESTI
Vijesti
FOTO Film u NDH: Pogledajte kako je izgledala propaganda ustaške države
FOTO Nikad objavljena pisma ANTE PAVELIĆA: Luburić se oteo kontroli. Strahujem za vlastiti život!
Stepinac Amerikancima otkrio položaje ustaša i Nijemaca oko Zagreba
'Pavelić je zlatne poluge NDH sakrio u Sloveniji, znam točno mjesto'
Pavelićeva do sada potpuno nepoznata pisma, odašiljana Vranjkoviću iz Argentine i Španjolske u Englesku i kasnije Zapadnu Njemačku, bit će dragocjen, autentičan izvor povjesničarima, posebno u dijelu koji se odnosi na raskol između poglavnika i Branka Jelića, te Vjekoslava Maksa Luburića.
Vranjković se s Pavelićem počeo dopisivati još dok se nalazio u zarobljeništvu u Engleskoj, 1949. godine, i njihovi su kontakti trajali punih deset godina. No, pisma iz najranijeg razdoblja njihove korespondencije su izgubljena tijekom jedne od Vranjkovićevih brojnih selidbi. Prvo sačuvano poglavnikovo pismo Vranjkoviću nosi datum 7. svibnja 1953., a posljednje 18. rujna 1959. Ono posljednje, dakle, pisano je tek nešto više od tri mjeseca prije Pavelićeve smrti.
Većina Pavelićevih pisama kucana je pisaćim strojem, a samo nekoliko ih je pisano rukom. Uglavnom su na vrlo tankom papiru - sličnom onome za zamatanje duhana - kakav se koristi u zračnoj pošti, no izvrsno su sačuvana s obzirom na to da ih Vranjković čuva u plastičnim folijama. Pavelić je sva pisma datirao i osobno potpisao, no zanimljivo, nigdje uz datum nije stavio i mjesto gdje su pisana. Čini se da je Pavelić sam kucao, ili ih je diktirao osobi nevještoj s pisaćim strojem.
Grb i memorandum
Prepuna su pogrešaka i kucanja slova preko slova, a i po formi su izvan standarda kakve primjenjuju profesionalni daktilografi. Gotovo sva pisma imaju memorandum Poglavnika Nezavisne Države Hrvatske, a ona ranija i crno-bijeli hrvatski povijesni grb, te iznad njega slovo U uokvireno pleterom. Grb je na kasnijim pismima otisnut suhim žigom.
Jedan susret 1943.
Vranjković je Pavelića sreo tek jednom, 1943. godine, kada ga je u Zagrebu poglavnik primio sa skupinom ustaških pitomaca, polaznika vojne škole.Vranjković je tada pohađao ustašku časničku školu u Borovu.
Kad su Njemačka i njeni saveznici izgubili rat, ostaci poraženog Pavelićeva režima razasuli su se na sve strane. Vranjković je nakon zarobljeništva u Italiji i Austriji dospio u Englesku, a Pavelić je nakon kraćeg skrivanja u Italiji pobjegao u Argentinu.
(...)
EKSKLUZIVNI ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA
-
APOLOGIJA NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE.
T e z e (Protiv kolajućih predrasuda i laži).
1. Nezavisna Država Hrvatska (1941-1945) nastala je kao rezultat povijesne težnje I naravne potrebe hrvatskoga naroda the brani svoju samosvojnost (egzistenciju, suverenitet) I samobitnost (esenciju, identitet). Bez vlastite države narodi na dulje staze propadaju.
2. NDH nije bila sila Osovine. Ove su rado surađivale s kraljevskom J. Hitler se priklonio hrvatskoj varijanti tek kada je bio stavljen pred svršen čin. Ali, tada je za NDH došlo u obzir samo savezništvo s Osovinom: demokratske sile I SSSR podupirale su obnovu J.
3. Poglavnik nije imao kud nego potpisati Rimske ugovore I pro forma priznati talijanskog princa za kralja. The to nije učinio, Talijani bi ga zamijenili potpunim poslušnikom. Osim toga, već Rapalskim ugovorom kraljevska se J. odrekla Cresa, Lošinja, Lastova I Zadra. A Poglavnik je već 10. rujna 1943, dan nakon kapitulacije Italije, Hrvatskoj pripojio čitavu Dalmaciju, pa I Istru, koja nikada nije bila u sastavu hrvatske države.
4. Premda je Ustaštvo izvorno nastalo kao nefašistički osloboditeljski pokret, u duhu vremena, NDH je uspostavila određeni oblik fašističkog poretka. To ne može biti razlog za njezino osuđivanje, niti oportunističko odricanje od fašizma (i Ustaštva) može išta popraviti ugled hrvatskih nacionalista u očima njihovih neprijatelja. NDH je, u najtežim uvjetima, njegovala začudnu razinu sloboština, uljudba je cvjetala, I postizan je napredak na svim poljima javnog života.
5. Ustaški pokret I vojska predstavljali su prirodno sredstvo samoobrane hrvatskog naroda, u kojoj su počinili neviđena junaštva. Mogući ispadi, koji su poslužili za kriminalizaciju hrvatske države I naroda, bili su razumljiva popratna pojava rata protiv četničkih koljača. - Danas se, s kriminalizacijom Domovinskoga rata, ponavlja ista povijest, s istovjetnim ciljem.
6. Sabirno-radni logori u NDH nastali su iz potrebe the se privremeno drže pod nadzorom stvarni ili mogući državni neprijatelji. Srbi su protiv NDH odmah pokrenuli rat, nešto kasnije I komunisti, Židovi je velikim dijelom nisu priznali (lojalni pak Židovi, kao I Srbi-pravoslavci, sudjelovali su u vlasti, vojsci I Ustaškom pokretu), Cigani su predstavljali asocijalni element. Ispadi do kojih bi gdjegdje došlo shvatljivi su iz povijesne situacije, a neprijateljska ih je propaganda mnogostruko umnožila I uvećala.
7. Najveći je promašaj NDH, zacijelo, bio onaj koji je doveo do Bleiburga. Trebalo je voditi rat do kraja (što je mjestimice I činjeno) te ginuti junački, a ne kao razoružana I prijevarom izručena vojska. Ipak, Poglavnik je računao the će na taj način spasiti živote, a odlaskom u emigraciju nastaviti borbu. Bleiburški zločin, pak, počinili su Englezi I titovci, a ne Ustaše.
Pravila pisanja poruke
- Ne možeš otvoriti novu temu
- Ne možeš ostaviti odgovor
- Ne možeš stavljati dodatke
- Ne možeš uređivati svoje postove
Pravila Foruma
