Hrvatski narodni otpor, hno.

[Bobani]

POZOR USTAŠE, PRODANO JE POLA BOSNE!

(Ovdje donosim jedno okružno pismo u obliku letka upućeno, kako se u pismu kaže, hrvatskim borcima, društvima, skupinama, pojedincima i hrvatskoj emugraciji općenito. Ne znam tko još ili koliko nas ima još živi danas da imaju original ovog okružnog pisma. Ja ga imam i izvijet ću ga na ovim stranicama u par nastavaka po rednim brojevima, tako da oni zainteresirani mogu pratiti ovu ozbiljnu situaciju koja je dovela do potpunog razlaza između zadnjeg Zapovjednika HOS generala Vjekoslava Maksa Luburića i Poglavara NDH Poglavnika dra. Ante Pavelića. Nadopunit ću neke mene poznate stvari poradi boljeg razumijevanja samog sadržaja ovog okružnog pisma koji iznosi nekih dio ili početak uzroka tog razlaza. Što je najžalostnije da u ovom okružnom pismu nije naveden i datum kada je pisan. Pošto su mi donekle neke stvari poznate i po pisanju ove okružnice, to bi moglo biti po raspletaju svih dogodovština početkom godine 1956.Ako netko uz ovu temu imadne bilo kakovo ozbiljno pitanje, zamolio bih ga da se preko ovog Foruma javi. Hvala. Otporaš)


HRVATSKI NARODNI ODPOR - Okružno pismo br. (1)

POZOR USTAŠE, PRODANO JE POLA BOSNE!

Hrvatski borci! Braćo Ustaše, Domobrani, Legioneri, Mornari! Hrvatski emigranti!
Hrvatski borci, društva, klubovi, logori i skupine po svietu dobivaju, čak i avionski, novi list iz Buenos Airesa, kojeg izdaje Vlaho Rajić, a zove se "SLOBODNA RIJEČ". Znam da debeli paketi tih novina idu redovnim putem na sve naše skupine po svietu. To je nastavak neslavno preminulog "IZBORA" a Rajić je, poput Šubašića (Ovdje se radi o Stjepanu Šubašiću koji je bio urednik časopisa "IZBOR" a ne o dru. Ivanu Šubašiću koji je bio u sastavu jugoslavenske kraljevske vlade u Londonu i kasnije šurovao sa Titom s kim je sastavio prvu komunističku jugoslavensku vladu u kojoj je on bio ministar vanjskih poslova, mo), jedan od onih, koji je ponudio Srbima pola Bosne i pripada "genijalnoj" skupini Hrvata, koji žele mir sa Srbima, odricajući se sami sebe, svoje prošlosti, ustaške revolucije i pola Bosne! Rajić je napisao pred tri godine debelu knjigu ničega, samo da može na kraju predložiti mirno riešenje i razlaz medju Srbima i Hrvatima tako, da im prepustimo Sarajevo i pola Bosne, te još neka područja, kao pola Istre, koju ni Tito nije prepustio Talijanima. Rajić je cielog života, kao i Subašić, bio nepopravljeni Jugoslave, bio je medju onima, koji su izdali Hrvatsku 1918. god., služio je sve srpske režime, bio je uviek protiv nacionalista i ustaša, da sada pod starost, i opet ponudi Srbima, ne cielu Hrvatsku, nego pola Bosne.

"DRINA" (br.1-3 1956, imam taj broj,mo Otporaš) donosi opširni material o svemu, a vas upozorujemo, da znate o kome se radi, i da najenergičnije poduzmete korake i povratite taj novi izdajnički list onome, tko Vam ga je poslao bez Vašeg znanja. Povratite list i kažite u skupnim pismima tom nepopravljivom izdajniku, da će ga hrvatski borci, kadli-tadli staviti pred ustaški sud i suditi radi veleizdaje. Izrazite svoj prezir prema čovjeku, koji je ponudio Srbima pola Bosne i našu VJEKOVNU GRANICU NA DRINI, za koju je proliveno (Vidi Adil Zulfikarpađić PUT U FOČU, veljača 1942., mo) more krvi naših najboljih sinova. Preživjeli borci bezsmrtne Legije Smrti, Francetićeve Crne Legije, pripadnici domobranskih i ustaških postrojba, koji su branilo ideale na Romaniji i na Drini, izrazite svoj prezir i svoju osudu prema onima, koji zatajuju krv Vašu i Vaše pale braće, stotine tisuća muhadžira, ponosnih koljenovića hrvatske istočne Bosne! Osudite onoga, koji vara hrvatsku javnost očitom laži da Srbi imaju u istočnoj Bosni većinu, kada je poznato svima nama da BAŠ U ISTOČNOJ BOSNI HRVATSKI MUSLIMANI IMAJU OGROMNU VEĆINU, a da Srba ima u zapadnoj Bosni, gdje prema zamisli velikosrba od Pašića do Stojadinovića, nadiru prema moru i prema Slovencima, da se spoje i uguše hrvatski narod na području, gdje danas srbokomunisti vrše istu misiju. Kada bi se Srbima predala istočna Bosna i sarajevski kraj srednje Bosne sa Sarajevom, tada bi Srbi, nakon što bi doklali što Koča i Peko nisu poklali, sutra tražili i zapadnu Bosnu, jer bi u njoj imali većinu! Zato listovi Dra. Milana Stojadinovića, kao buenosaireška "Srpska Zastava" i traže granicu na Kupi pod Zagrebom i zahtievaju hrvatski Dubrovnik!

Ta "Slobodna Riječ" donosi na str. 4 tri bilješke pod skupnim naslovom: UPOZORENJE BJEGUNCIMA IZ JUGOSLAVIJE, i u jednoj bilježci daje znati tim bjeguncima iz Jugoslavije, da je informiran iz nacionalističkih krugova, da su isključeni M. Luburić i S. Rover iz nacionalističkih redova, i da vlada medju istima velika radost!

(Moja nota. Tko pažljivo bude ovo pratio olako će uočiti nagomilanu napetost između Poglavnika i Maksa Luburića. To je naš zajednički jugoslavenski neprijatelj iskoristio do te mjere da se je izvršio atentat na Poglavnika dra. Antu Pavelića 10 travnja 1957. godine u predgrađu Bueos Airesa. Napetost je išla tako daleko da se čak optuživalo generala Maksa Luburića da je on sa svojim ljudima izvršio taj atentat. To se je mogo čuti i sinoć 7 svibnja 2012 g. u emisiji o jugoslavenskoj tajnoj službi, gdje je ubojica generala Drinjanina Ilija Stanić otvoreno lagao da je u tom ubojstvu na generala Drinjanina indirektno sudjelovala i Poglavnikova supruga Mara.)

Tako, nakon što je neslavno preminuli " Izbor " godinu dana unapred davao znati, tko će iz nacionalističkih redova biti eliminiran, i nakon što je srpski sluga Subašić javljao u osobnim pismima odluke, koje će se donieti, i koje su se doniele nakon izvjesnog vremena, tu je novi izdajnik, koji je informiran iz "nacionalističkih krugova", kakva radost vlada, jer se obistinilo ono, što je " Izbor " najavio u svom listu, a Subašić u osobnim pismima najavio sa strahovito mnogo vjernosti.

Sada je jasno, koji smo branili ideal na Romaniji, Drini, Ivan Planini i diljem svete hrvatske grude, koji su to "nacionalistički krugovi", gdje srpske sluge Subašić i Tajić znaju davno prije, nego mi svi skupa, šta će se dogoditi i šta se je dogodilo.

Ako nam se ne bi uzelo za zlo, postaviti ćemo sliedeća pitanja:

a). koji su to "nacionalistički ktugovi", gdje imaju društvene prostorije, tko im je šef, zapovjednik, vodja, predsjednik ili tajnik, kakovi nazov imaju, koji list zastupa njihovo stanovište, šta je njihov cilj, koji im je program, ideologija, i tko su im pristaše, sljedbenici i vjernici?

b). kako to, da poznati ustaški generali, zapovjednici Zborova, članovi Glavnog Stana Poglavnika, sabornici Hrvatskog Sabora, povjerenici Glavnog Ustaškog Stana, Zapovjednici Ustaške Obrane, Upravitelji Ustaške Nadzorne Službe, pukovnici Poglavnikove Tjelesne Bojne, saznaju iz novina onoga, koji dieli Bosnu, da je izvršeno ono, što je najavio Subašić, koji nas je zvao "ustaškom paščadi", a Srbe braćom, dok smo mi krv lili svakodnevno za Ustašku i Poglavnikovu Hrvatsku?

c). kako to, da je brat S. Rover, Glavni Povjerenik Hrvatskog Narodnog Odpora za Oceaniju, bio najprije ukoren što je vraćao pakete " Izbora ", zatim po ministru Iliću razriešen dužnosti Glavnog Povjerenika, zatim ustanovljeno da Odpor uopće ne postoji, zatim ukoren što nije dobro podpisao proteste, (ovdje se nesumnjivo radi o prosvjedima koje su Hrvati u tadašnjoj političkoj hrvatskoj emigraciji slali novoj argentinskoj vladi koja je progonila i hapsila državotvorne Hrvate, osobito Poglavnika i pripadnike ustaškog Pokreta, koje je jugoslavenska promidžba optužila da su bili na strani Perona i njegovog režima. Tada je Poglavniku prijetila opasnost uhićenja i mogućeg izručenja Titinoj Jugoslaviji, kao što se je desilo i s Adolfom Eichmannon 1960. kojeg je nova argentinska vlada izručola Izraelu, mo, Otporaš), koji su upućeni za Argentinu, zatim ukoren, što novom "vodstvu" (te godine 1956. Poglavnik je preimenovao Ustaški Pokret u Hrvatski Oslobodilački Pokret, HOP u kojem nije bilo niti jednog istaknutog Ustaše/borca NDH, osim nekih nevažnih ili niži častnika i dočastnika, mo, Otporaš) nije dao dovoljno navca (što sve možemo dokumentirano dokazati), a na kraju, kada su Rovera njegovi zapovjednici, general Drinjanin i pukovnik Pušić, uzeli u zaštitu, da je na kraju proglašen - izdajnikom i krivcem za tragediju Bože Kavrana? Zar se je smjelo tolerirati Rovera, da je udovoljio zahtjevima "vodstva", makar je na njemu bila sumnja izdaje?

d). kako to, da se na izdanog ustaškog častnika nabacuje optužbom, i to najtežom, a unapred se isključuje svaki dokazani postupak, sudjenje, kao i unapred odbija materijal, kojeg Roverovi zapovjednici posjeduju kao rezultat istrage od dvije godine?

e). kako to, da se sada iz "nacionalističkih krugova" nabacuju optužbom suradnje sa komunistima na suradnike Odpora, kao Rovera, kada je Hrv. Narodni Odpor već pred godinu dana u svom letku, koji je rasturen po cielom svietu u mnogo tisuća primjeraka (br. 19. od 26.1.1955. okružno pismo br. 7,) dao na znanje hrvatskoj emigraciji, da komunistički agenti iz Beča pokušavaju doći u dodir sa predstavnicima nacionalista, izmedju ostalih, i da infiltriraju svoje agente u naše redove, i to u vrijeme, kada je Subašić sablazno protiv svega što je nama sveto, protiv svećenstva, protiv same dogme i doktrine, kada je provodio svoje "antiklerikalno manhitanje" otvarajući razornom duhu, sumnji i kulturnom razkolu? Kako se može svoj vlastiti frakaso pokrivati nečastnom optužbom protiv onih, koji su imali hrabrosti upozoriti na komunističke i srpske agente medju nama, koji su hvalili Nedića i branili Mihailovića, zvali ih patriotima, a ustaške generale, pobjednike četničke vojske na Ljevču polju običnim koljačima i zločincima, pa čak napisali i to, da se ne zna tko je otac hrvatskome generalu Luburiću, pobjedniku sa Ljevča Polja? (General Luburić je uputio jedno otvoreno pismo četničkom generalu Đujiću povodom te četničke klevete da je general Luburić srpskog podrijetla. Pismo je tiskano u časopisu DRINA 1955. Mo,)


(Moja bilješka. Kako sam prije rekao da je ovo početak početaka razlaza Poglavnik/Luburić. U svim ovim unutarnjim prepucavanjima, samo naš hrvatski neprijatelj se veselio i od veselja ruke trljao i smutnje ubacivao gdje god je to trebalo. Poznavajući površno ovaj slučaj, drugim riječima vrlo malo, a za današnje naraštaje - možda dovoljno -, postavlja se sada pitanje dali je i koliku ulogu u atentatu na Poglavnika dra. Antu Pavelića 10 Travnja 1957. godine u blizini Buenos Airesa, direktno ili indirektno, igrao ikakovu ulogu dr. Milan Stojadinović, koji je godinu dvije ranije s Poglavnikom dr. Antom Pavelićem razpravljao o podijeli Bosne. Dr. Milan Stojadinović je imao brata u četnicima kojeg je srpska Udba držala u zatvoru i uvijek ucjenjivala i preko njega slala poruke bratu Milanu Stojadinoviće. Možda će još o tome biti govora u ovim opisima.)


f). Kako to, da se tek nakon Subašića, Rajića i Stojadinovića, negdje uz "srpsku i hrvatsku šljivovicu" došlo na to, da je general Luburić i u prošlosti počinjao djela, koja da sada treba u emigraciji spriečiti? Koja su to djela? Gdje i kada su počinjene? Zašto se to prije nije spriečilo ili zašto se "takova djela" nagradjivalo najvišim činovima, počastima, odlikovanjima i položajima? Kako to, da jedan Subašić i jedan Rajić, mogu u listovima, u novinama, u razgovorima sa čestitim hrvatskim emigrantima, govoriti u ume "nacionalističkih krugova" i konkretno u ime osoba, da se treba odreći onih, koji su "za sve krivi", a to su Ustaše i svećenstvo, na koje se baca ljaga, da su klali Srbe i time krivci "za sve", a da se, time ubija moral hrvatskih vojnika, koji će i sutra morati krv liti i tući se protiv vojvoda Gazde Stojadina (mislise ovdje na dra. Milana Stojadinovića, mo), koji unapred traži Bosnu i granicu na Kupi i traži hrvatski Dubrovnik, a daje izjavu o "mirnom razlazu". Kakav bi taj razlaz morao biti? Gdje? I zašto treba uništiti Hhrvatski Narodni Odpor i " Drinu ", (časopis kojeg je izdavao Hrvatski Narodni Odpor za obuku i izobrazbu budućih hrvatskih časnika, dočasnika i vojnika, mo) koja je uzela za lozinku i ove rieči:

NAŠE JE IME NAŠ PROGRAM, a zovemo se " D R I N A "

Zašto proglasiti Rovera izdajnikom, a Drinjanina krivcem za ono, što se u prošlosti dogodilo, kada znamo da Srbi i opet spremaju isto ono, i da će se morati odgovoriti silom na silu, puškom na pušku i krvlju na krv palih Hrvata? Zašto se u nebesa dizalo Stojadinovića, kada se zna, da je pao baš zato, jer mu nije uspjelo terorom uništiti naš odpor i rješiti hrvatsko pitanje? Zašto uljuljkivati u san sigurnosti hrvatsku emigraciju i hrvatski narod, kada je jasno, da se Srbima oduprieti možemo samo snagom oružja i moralom hrvatskih vojnika, koji se ruši od tamo, gdje se sprema izdaja Bosne i Drine, a time i ideala na kojima može počivati zgrada NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE?

Tražimo odgovor na gornja pitanja i od Rajića i od Subašića, ali i od "nacionalističkih krugova", koji su nam naprtili na ledja neprijateljstvo Crkve, peronistički frakaso, podjelu Bosne i izdaju Drine, i da raskol medju dobrim i vjernim Poglavnikovim ustaškim fanaticima, borcima, kojima nije trebalo stvarati zasluge riečima, nego borbom, djelima i krvlju kroz 25 godina, kroz četvrt stoljeća ustaške revolucionarne borbe u prvim borbenim redovima. danas, tobože, brane Poglavnika oni, od kojih smo mi morali braniti i Poglavnika i Hrvatsku kroz mnogo godina. Izbijaju na površinu tipovi, koji su deset godina sjedili u zaprećku, kada smo mi, Hrvatski Narodni Odpor i " Drina " razvili ustaški i Poglavnikov stieg! Tražimo da se stvore naše institucije, da proradi naža vlada, da se stvori Glavni Ustaški Stan i Vrhovno Zapovjedništvo HOS-a, da djeluju Ustaški, Vojnički, Stegovni, i Častni sudovi, da šačica intelektualaca, koji su sami sbe proglasili "vodstvom" i "nacionalističkim krugovima", razbijaju ono, što smo stvarali čestitim radom kroz dugi niz godina, ne može se dogoditi, da izdajnici, kao Subašić i Rajić, te razni promičbenjaci postavljaju i smjenjuju generale i vojnička zapovjedničtva, i ne bi se moglo dogoditi, da se izigrava auktoritet Poglavnika u malim trzavicama, svadjama i ambicioznim obračunavanjima "vodstva". Danas se ne kolju Srbi radi "Izbora" što je navodno bio cilj, nego se koljemo mi Ustaše, jer su ne Srbima, nego nama na ledja uprtili "Izbor" i njegov otrov, i jer i opet na isti način rade sa drugim nečastnim tipom, Rajićem.

Čuvajmo auktoritet našeg Vrhovnog Zapovjednika, Vodje i Poglavara, Poglavnika dra. Ante Pavelića za najviše poslove!

Čuvajmo jedinstvo, koje neka dostojno predstavlja Hrvatska Državna Vlada i njen Predsjednik Dr. Džafer Kulenović! Neka se sa više dojstojanstva biraju ministri i upotrebljava ime Vlade!

Stvorimo GLAVNI USTAŠKI STAN, koji neka provede ustaški preporod i neka vodi poslove novog hrvatskog narodnog Ustanka, novog 10 travnja, bez koga nama nema povratka! Neka Stegovni sudovi Glavnog Stana, kako predvidjaju i Ustaška Načela, vrše stegovnu vlast i izriču osude nad ustaškim častnicima!

Pomozimo HRVATSKI NARODNI ODPOR I " DRINU " koji u Domovini i izvan domovine, u tudjini, okuplja hrvatske borce i spremaju ih za njihovu novu misiju, za novi hrvatski ustanak, novu borbu i novi DESETI TRAVNJA. Bez borbe i ustanka nema povratka u Hrvatsku! Neka rade i druge organizacije, ali se ne smije zaboraviti, da nije sav narod u emigraciji, i da nije sva emigracija u Argentini, ni sve Ustaše u Domu (ovdje se misli na službenu adresu Hrvatskog Domobrana u Buenos Airesu gdje je bilo glavno sjedište HOP-a, mo), odakle ras Vrančić (ministar hrvatske državne vlade dr. Vjekoslav Vrančić, mo), novi vodja novog vodstva poručuje: idite od nas! Tko ste to " Vi " pa da idemo od " Vas ". Kuda? Zašto?

Zar nije nama mjesto ovdje, iza Pirineja, gdje je vodstvo svih protukomunističkih pokreta na svietu, i gdje je novi Antikominform, pod vodstvom generalisimusa Franka, pobjeditelja nad komunizmom u vrijeme, kada je Subašić u svojim tadašnjim novinama hvalio Moskvu, komuniste, a Franka i novu Španjolsku nazivao onim imenima, koja prišiva danas nama? Zar braća iz "nacionalističkih krugova", sa kojima ima tako dobre veze Subašić i Rajić, misle da će se Hrvatska osloboditi sa onim radom, kojega oni provadjaju na drugom kraju svieta i najudaljenijoj točci na kugli zemaljskoj od drage nam Hrvatske? Argentina je izvršila svoju misiju, a ta je bila spasiti glavu i reorganizirati se, pa sada samo životari i izživljavaju se u nostalgiji starih dana, stare slave, kada je jasno, da su novi centri u Munchenu, Madridu i Washingtonu, gdje se sigurno nije moglo rješiti hrvatsko pitanje Subašićevom antikomunističkom kampanjom i peronističkom propagandom. Treba istini pogledati uoči i odstraniti iz našeg vodstva one, koji su krivi za stanje, da smo došli na mrtvu točku, i poći novom putevima, bez Rajića, Subašića i nestrpljivih "nacionalističkih krugova", koji su nas i doveli u ćor sokak, iz kojeg moramo naći izlaz, a ne prikrivati svoj frakaso napadajem na one, koji na vrijeme pokazaše prstom u izdajnike i srbokomunističke agente medju nama.

Mi smo za ustašku i hrvatsku revoluciju, najprije u našim redovima, a onda smjelo napried u borbu za Nezavisnu Državu Hrvatsku, jer narod od nas očekuje više, nego što mi činimo! Mi smo za hrvatsku i ustašku legalnost i državni kontinuitet! Nezavisna Hrvatska Država (to je bilo u početku originalno ime ustaškog pokreta pod kojim je imenom izlazila novina u Chicagu NEZAVISNA HRVATSKA DRŽAVA, mo) i ustaška revolucija žive u nama i mi ih se ne smijemo na nedostojan način odricati, nego se spremiti na novu borbu i nove žrtve. Židovi, Arapi i ostali narodi oružjem u ruci krvare za svoj ideal i nama mora biti jasno, da bez borbe nema Hrvatske!

Živio hrvatski Suveren, Poglavnik i Vrhovni Zapovjednik, Dr. Ante Pavelić!
Živio sin Bosne i Predsjednik Hrvatske Državne Vlade Dr. Džafer Kulenović, branitelj Drine!
Živio neustrašivi Kardinal Stepinac, koji nije ni pred srbokomunističkim sudom zatajio svoje Hrvatske, nego ju je tada i uniek neustrašivo branio pred slobodnim svietom i savjesti čovječanstva!
Živio Hrvatski Narodni Odpor, koji nastavlja radom i žrtvama tako dugo, dok se ne ostvari Nezavisna Hrvatska Država sa granicama na Drini!
Živila " Drina ", (misli se na časopis "Drina", knjiga za odgoj i izobrazbu budućih hrvatskih častnika, dočastnika i vojnika, mo) koja će Vam skoro stići veća i bolja, ustaškija, hrvatskija i borbenija nego ikada dosada!
Živili sviestni hrvatski borci diljem svieta, koji ostaju nepokolebivo na stanovištu, koje smo iznosili kroz pet godina, i koje jedino može dovesti do NEZAVISNE HRVATSKE DRŽAVE gdje će VLADATI BOG I HRVATI!
Za Poglavnika i Dom Spremni! Bog i Hrvati!

HRVATSKI NARODNI ODPOR (general Drinjanin)

(Ovdje se može primjetiti početak i završetak razlaza između Poglavnika dra. Ante Pavelića i generala Drinjanina Vjekoslava Maksa Luburića. Poglavnik je preimenovao Ustaki Pokret te godine 1956 u Hrvatski Oslobodilački Pokret, HOP, ali je i dalje ostala suština i jezgra ustaških načela u HOP-u. General Drinjanin ovdje kaže: "...Treba istini pogledati uoći i odstraniti od našeg vodstva one, koji su krivi za stanje, da smo došli na mrtvu točku, i poći novim putevima..." Ti novi putevi su započeti razlazom Poglavnika/Luburića 1956 godine., i taj razlaz je dove do PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA koja je izišla u Istarskoj Drnini 1964. godine. Otporaš.)

[Bobani]

HRVATSKI NARODNI ODPOR

(Ovo je originalno ime kada se je na Ivan planini u listopadu 1944. godine osnovao HRVATSKI NARODNI ODPOR kao zalaznica HOS. Na čelo HNO hrvatska državna vlada je (po)stavila generala HOS Vjekoslava Maksa Luburića.

Godine 1951. u suglasnosti hrvatske državne vlade i Poglavnika dra. Ante Pavelića general Maks Luburić reorganizira i pokreće HNO i mjesečnik "DRINA", koja je u to vrijeme bila više kao vijestnik između razbacanih hrvatskih boraca u emigraciji. U tim "DRINAMA" Maks Luburić uzima ime "general DRINJANIN", piše mnoga pisma, izvještaje, okružnice, članke što sve potpisuje pod imenom "general Drinjanin". Mnoge uspomene i ratne dogodovštine su u tim "DRINAMA" opisane i tako sačuvane za povijest.

Kada je došlo do razlaza između Poglavnika i generala Drinjanina 1956. godine, dolazi i do obustave svih aktivnosti HNO kao i izlaženje časopisa "DRINA". Tko bi iz bliza čitao u tim "DRINAMA" Maksa Luburića pisanja, očito bi mogao shvatiti po pisanju i izražaju da je Maks ostao onaj isti Maks iz Janka Puste i rata NDH.

Poslije Poglavnikove smrti 29 prosinca 1959. godine u Madridu, Maks Luburić se iz zimskog sna od skoro četiri godine pokreće. Odmah u početku 1960 g. pokreće organizaciju HNO, izdaje letak PRVI KORAK i TEMELJNA NAČELA I DUŽNOSTI HRVATSKIH BORACA U EMIGRACIJI. U ožujku iste godine daje intervju novini NOVA HRVATSKA koju u Londonu izdaje Jakša Kušan, gdje otvoreno govori da su grijesi "ustaške revolucije" na njemu i da nikada viže neće biti Poglavnika , dvije vojske i Crne Legije u borbi za hrvatsku državu. U tom intervju je najznačajnije kada je rekao: "...da su neke ustaške glave počele misliti svojom glavom..."

Od tada je počeo novi horizont HNO u službi Domovine Hrvatske. Pratiti pisanje Maksa Luburića prije smrti Poglavnika i poslije smrti Poglavnika, uočit će se velika politička promjena, a ne nacionalna.

Poslije pogibije generala Drinjanina 20 travnja 1969. godine, dolazi do velikog nesnalaženja u organizaciji HNO. Novina OBRANA neredovito je izlazila sve do potpunog prestanka 1975. godine. Časopis "DRINA" je prestao izlaziti. Izišla su dva ili tri časoposa koja su već od prije bili pripremljeni za tiskanje. Napetost između Glavnih Povjerenika HNO se širila sve više i više. Saziva se Glavna Sjednica svih Povjerenika HNO u Hamilton, Canada 1974. godine. Na jednoj strani izabran je za Glavnog Pročelnika Stipe Bilandžić iz Njemačke a na drugoj Dinko Šakić, zet generala Drinjanina. Tako dolazi do polarizacije ove hrvatske vojničke i stegovne organizacije HNO.

Novi Pročelnik HNO Stipe Biladžić sa svojim najužim suradnicima u Glavnom Pročelništvu: Mirko Bušić, Argentina, Tomislav Kvaternik, odnosno Nikola Štedul, Škodska, Ante Ljubas, Stipe Šego i Mile Markić, Chicago, počimaju davati nove smjernice, u duhu tadašnjice 1975/76., organizaciji HNO. Proljećari, Bruno Bušić, Franjo Mikulić, Zlatko Markus i drugi su srcem i dušom, drugim riječima idejno bili uz zacrtani program HNO.

Glavno Pročelničtvo Hrvatskog Narodnog Odpora HNO je sazvalo sjednicu u Chicagu 1977. godine. Tada se je izabralo za Kontinentalnog Pročelnika za sjeverni kontinent gospodina Milu Boban iz San Francisca. Bruno Bišić je izradio i tiskao jednu knjižicu UPUTE ZA OSLOBODITELJSKI RAD - hrvatski grb - GLAVNO SJEDIŠTE HRVATSKIH OSLOBODITELJSKIH SNAGA, Zagreb 1977. Tada se je poteglo pitanje riječi "osloboditeljskih" umjesto "oslobodilačkih", našto je Bruno odgovorio da je jezik živ kao i riba i da se mora prilagođivati duhu i vremenu u kojem hrvatski narod živi. Tada smo mi OTPORAŠI došli do ideje da se riječ "Odpor" fonetički više izgovara "Otpor" nego "Odpor". Izradili smo i izdali USTAVNA I TEMELJNA NAČELA HRVATSKOG NARODNOG OTPORA. Otporaš.)

Sada donosim ovdje:

RESISTENCIA NACIONAL CROATA (ovdje grb otopra) CROATIAN NATIONAL RESISTANCE
secretaria general secretary's general office

HRVATSKI NARODNI ODPOR
ured glavnog tajnika


GLAVNI STAN ODPORA,
Br. Z.: 738/64.

O T V O R E N A Z A P O V J E D

bratu MILANU MARKICH, glavnom povjereniku Odpora, da kao posebni izaslanik Zapovjednog Skupa odputuje u Njemačku, te u istoj obadje naše povjerenike i suradnike i izvrši sliedeće:

1. ) Provjeri i reorganizira sva povjereništva, te smjeni ili postavi druge povjerenike, ako potrebe zahievaju.

2. ) Skupi podatke o kretanju neprijateljskih agenata, te provjeri podatke o onim Hrvatima, koji rade za tudjina i strane službe.

3. ) Održi sastanke glavnih suradnika i ustanovi taktiku za rad u budućnosti.

Svi su pripadnici HOS-a i ODPORA dužni dati svu pomoć br. Markiću u toj misiji i staviti mu na raspolaganje sve podatke.

Uz naš vojnički pozdrav,

general Drinjanin
podpis

Veliki okrugli grb HNO s tropletom okolo.

[Bobani]

HOĆE MENE OŽENITI STRINA - NE ĆE STRINA NEGO ARGENTINA

(Pjesma uz gangu koju su po hrvtskim selima pjevali naši hrvatski mladići odmah poslije rata i tom pjesmom htjeli dati do znanja hrvatskom narodu da i oni žele otići u Argentini, gdje je bilo mnogo Ustaša koji su se spasili Bleiburškog pokolja. Osobno sam bio saslušavan u "Stanici Narodne Milicije" u Sovićima zbog te pjesme, a mnogi mladići pa i neke djevojke su završili u zatvorima ili odvedeni na prisilne radove...

Donosim ovdje jedno generalovo pismo kojeg je pisao suradniku Anti Kršiniću u Californiju. Pismo nema datuma ali na omotnici/kuverti poštanski žig nosi datum 28 rujna 1955. godine. U pismu je bila i OKRUŽNICA koja, skoro, u detalje opisuje situaciju Hrvata u revolucionarnom smjenjivanju peronističke vlasti u Argentini. Ja sam o tome iznio 25 lipnja ov.g jedan Poglavnikov sažeti izvještaj. Ova OKRUŽNICA popunjava prazninu Poglavnikova izvještaja. Sada najprije donosim pismo Anti Kršaniću, a poslije ovoga ću u cijelosti iznijeti OKRUŽNICU. Otporaš)

HRVATSKI NARODNI ODPOR
ured glavnog tajnika
(Datum s poštanskog žiga 28 rujna 1955., mo)

TAJNO.

Bragi brate !

U prilogu Vam šaljem najnovije OKRUŽNO PISMO, koje nastojte što prije razpačati medju naše ljude, a posebno medju one, koji su udaljeni od centara. Nastojte svim sredstvima proširiti misli istaknute u OKRUŽNOM PISMU, pridavajući posebnu važnost pokušaju "IZBORA" (jedan mjesečnik kratkog života kojeg su izdavali Hrvati u Argentini, mo), da Poglavnika i naš Pokret predstavi u lažnom svjetlu. Svima nam je poznato, da Poglavnik sa ogromnim brojem naših prvaka živi u Argentini, pa nisu imali mnogo mogućnosti, nego su morali prihvatiti tamošnju situaciju. U takovim okolnostima naši se nisu mogli dovoljno braniti od podvala "IZBORA", redi čega je ta dužnost bila pala na nas.

Poglavnik je uviek bio u najsrdačnijim odnosima sa Crkvom, pa tako i nadalje treba sve činiti, da vi svi u vašim sredinama djelujete kako smo mi to i uobičavali. (Ovdje se radi da je peronisički režim došao u sukob s crkvom te tako postao neprijatelj i crkve i katolika u svojoj zemlji Argentini. Došlo je do revolucije koju je poveo general Eduardo Lonardi. U toj argentinskoj reveoluciji perosistički režim se istakao u paljenju crkava i progonu crkvenih dostojanstvenika. Jugoslavenske tajne i javne službe i njihova promidžbena mašinerija, naravno uz podršku nekih naivnih Hrvata oko časopisa "IZBOR" su dojavljivali revolucionarnoj JUNTI Eduarda Lonardija da su Poglavnik i Ustaše sudjelovale na strani Peronista u progonu svećenstva i paljenju crkava. Kada je JUNTA došla na vlast, počela su masovni progoni i hapšenja istaknutih Hrvata. Mnogi su završili u zatvorima...Ostalo ćete razumijeti i shvatiti iz OKRUŽNOG PISMA kojeg ću poslije ovog pisma iznijeti. Mo, Otporaš) Od dana kada smo štampali letak nastale su političke promjene u Argentini, gdje je Peron izgubio vlast, pa nastojte svim sredstvima spriečiti lažno tumačenje naših političkih protivnika o tobožnjem ustaškom sudjelovanju na strani Peronista, a protiv Crkve.

Poznati su nam srbski i slovenski izvori, koji te viesti fabriciraju, a za predpostaviti je, da će biti i Hrvata, koji će ih pokušati širiti.

Javljajte se redovno i najstojte organizirati i poslati suradnju za DRINU, a posebno bi nas radovali mali ratni prikazi borbi, života i stradanja u Dalmaciji i njenim otocima.

Pišite mi na istu adresu t.j. Isabel Hernaiz, Beniganim, bez obzira kakovu mi naznaku stavili na kuvertu, ili ako bi vam se javili iz koje druge zemlje. Pošta će u svakom slučaju funkcionirati i svaka žurna stvar će biti riešena, a ako vam ne bi obširnije pisali za ovo prieme to je zato, jer smo spriečeni s poslovima na drugim sektorima.

Za Poglavnika i Dom - Spremni !
(podpis general Drinjanin.)

[Bobani]

PRINCIPI I NAČELA PRIPADNICIMA I PRIJATELJIMA HRVATSKOG ODPORA

general Drinjanin
7.XI.1965.


Nekolicina prijatelja traže od mene, da Vam za ovu prigodu reknem nekoliko riječi i dadnem NEKE direktive za rad. Mnogo toga se u svijetu dogadja što zahtijeva reviziju naših poteza. Isto tako sili nas da zauzmemo stavove, kako bi bili uvjek, na svakom mjestu i za svaki slučaj spremni izvršiti našu misiju. Pokušati ću u ovo par redaka iznijeti pred Vas, pred pripadnike i prijatelje Odpora, nekoliko točaka, koje mogu časovito služiti kao bazične direktive.

1. PRINCIPI.

Po nekada smo čuli da su veliki ljudi, tako na pr. Disraeli, (Benjamin Disraeli (1804-1881) romanopisac i engleski političar..., mo) jedan od stratega-sanjara i stvaratelja engleskog carstva, da je osnovni princip NE IMATI PRINCIPA. Znači ne imati načela, nego u svakom slučaju, svakom času napraviti ono, što nam odgovara, što nam koristi, što nam pomaže za ostvariti jedan san ili jedan plan.

Medjutim treba imati u vidi, da su ti ljudi sami po sebi imali jednu formaciju, kulturu, odgoj, - i da su imali pregled dogadjaja, smisao za odgovornost prema Bogu i Povijesti, pa su znali uskladiti svoje ciljeve i planove sa jednim višim ciljem. Ako analiziramo neke od tih ljudi i njihov rad vidjet ćemo, ipak, veličinu. Takvi ljudi sanjari - stratezi stvorili su medju inim i BRITANSKO CARSTVO I ŠPANJOLSKI IMPERIJ. U tim imperijima nije nikada sunce zalazilo. Podigla su se golema carstva, vodili se krvavi ratovi, stvarala se neizmjerna bogadstva, zatajivali se principi, ali ipak je ostalo mnogo toga pozetivnoga. Kultura, vjera, civilizacija dokaz su tome. Nastale su ipak slobodne, nezavisne i suverene države, kulturni i civilizirani narodi.

Ali pojavom bezbožnog marksizma - komunizma pojavili su se ljudi, ideologije, doktrine i političke strategije, koje su samo rušile. Tragovima britanskih i španjolskih osvojača nikle su slobode i sretni ljudi,- a iza materijalističkih, marksističkih i komunističkih osvajača ostajao je pustoš, gospodarski kaos, bijeda, robstvo i životinjski instikt. (jer se nije vjerovalo u Boga, poput životinja koje ne vjeruju niušto, mo). Rusija je mogla stići i na mjesec,- ali na zemlji nije uspjela ni jednog jedinog čovjeka učiniti sretnim.

Zašto se to dogadja ? Radi apsolutnog pomanjkanja bilo kakvih principa, tj. načela. Mjesto dizanja i niveliranja (izravnavanje, mo) prema gore, komunizam je izvršio nivelaciju prema dolje, ubijajući svaki duh, svaku spiritualnost, svaku ljubav i pojem odgovornosti pred vječnim i trajnim.

Zato je u svakom radu potrebno imati principe, načela, kojih se treba držati u radu, životu, zabavi, poslu, politici, strategiji, umjetnosti, pa i u oslobodilačkom radu. Kojih principa se treba držati i u našoj oslobodilačkoj i državotvornoj borbi.?

U prvom redu : poštivajući zakone dekaloga, tj. Deset Zapovjedi Božijih. Ako proučimo religije vidjet ćemo, da se sve one sa malim razlikama baziraju na Dekalogu. Možda će netko reći, šta eto Drinjanin pravi konkurenciju hodžama, fratrima i popovima. Ne, braćo, ne ! Ali vidili smo u prošlosti, da su ljudi bez principa bili nikakvi borci. Falila im je unutarnja snaga vjere, nisu znali umirati za budućnost svoga naroda. Nisu znali izdržati. Mnogi su nas izdali. Mnogi izvršili nečastna djela. Nisu znali ni živiti, ni umirati. Tijelo je jednoga dana zakazalo, duha nije bilo. Ostalo je - ništa. Mizerija.

Crkva je u životu hrvatskog naroda odigrala jednu značajnu ulogu. A Crkva smo svi mi, vjernici, gradjani, vojnici. Danas u Hrvatskoj oko Crkava i opet se diže nacionalni duh. Hrvati koji su imali načela - principe izdržali su, prebrojavaju se, informiraju se, dižu glave; traže istomišljenike, zgodne ideje. Ljudi bez principa, bez morala, bez vjere, ideje, odavno su u službi samo materije. Tko im daje tu materiju, njega slijede. U ovom slučaju JUGOSLAVIJU I SRBOKOMUNIZAM. (vrlo pametno rečeno, mo, Otporaš).

Ako smo se smjestili u taj okvir, onda smo u milosti i snažni, te možemo voditi naš opravdani rat. Crkva kao takova ne osudjuje pravedni rat za slobodu jednog podjarmljenog naroda. Dapače, ona ga nuka neka se bori. Mi smo i u prošlosti znali naći taj put, pa ćemo znati i u sadašnjosti. Naš je rat pravedan, i prema tome, obligatoran. (obavezan, mo). Obvezantan za sve ljude dobrih principa. Onda smo prekaljeni, snažni, principijalni na žrtve, odgojeni za izdržati, i onda je osiguran kontinuitet našega rata. On je trajan. Do slobode ili smrti.

II. NAŠA BAZIČNA POLITIČKO-STRATEŽKA MISIJA

Hrvatski se narod nalazi danas u dvojstrukom robstvu i o tome nama nije potrebno dokaza. Prema tome moramo samo povući potrebne zaključke i sve naše korake (u)skladiti sa tom činjenicom. Naš je glavni političko-stratežki cilj oboriti Jugoslaviju i stvoriti HRVATSKU DRŽAVU. (to je bio i dra. Ante Pavelića političko-stratežki cilj oboriti srpsku monarhističku Jugoslaviju, mo). Taj cilj mora biti obvezatan za sve, pa i za Odpor. Znači da je to cilj kojega mora osjećati svaki Hrvat, i svaki HRVATSKI KOLEKTIVITET, svaka zajednica. Svaki Hrvat mora u tom cilju naći ono glavno, a onda kao ljudi, kao civilizirani ljudi, uskladjivati ono sporedno medju nama. Čovjek ili zajednica koji ne osjete taj zajednički cilj nisu ni kadri uskladiti rad sa radom drugih Hrvatskih Ljudi ili Zajednica. Vidili smo u neposrednim tužnim dogadjajima rezultate. Mjesto da ostvarimo svaki svoju zajednicu i u bratskoj i ljudskoj suradnji koordiniramo sve napore u borbi za taj zajednički cilj, gube se hrvatske energije u medjusobnim borbama, blaćenjima i svadjama, a neprijatelj to izkorišćuje, baca benzina u vatru, gdje nagorijevaju naše nade za povratak (u Domovinu, mo).

Kako treba raditi ?

Pogledajte oko sebe i naći ćete muževe i žene, koji su neki i kroz pedeset godina na svakom mjestu, u svakoj situaciji, u svaka doba tražili ruku Hrvata, da bi zajednički učinili ONO ŠTO SE MOŽE. Politika je znanost i umjetnost moguća. Zato traba biti skroman prema sebi i ustanoviti da nitko od nas, ni kao čovjek, ni kao Zajednica, nije dostatan za oboriti jugoslavenski srbokomunizam (neće dugo potrajati, a doći će to vrijeme, kada će se poznata pera iz svih uglova bivše Yu pitati: Zašto je general Drinjanin sustavno govorio i pisao "SRBOKOMUNIZAM" te jedno i drugo povezao u jednu te istu kovanicu SRBOKOMUNIZAM, mo), a stvoriti Hrvatski Državu. Ne treba tražiti dokaza. Postojanje Jugoslavije je dokaz. Da su ti ljudi i Zajednice imali snage bili bi oborili Jugoslaviju. Nisu je imali i Jugoslavija je tu. Ni mi ju sami nismo imali. Inače ne bi bilo Jugoslavije. (ili inače mi danas ne bi bili emigranti i razbacani po cijelom svijetu, mo).

Eto, tu ću Vam reći nekoliko riječi o ODPORU. Ime Odpor je dato u onom času kada sam kao zapovjednik JUŽNOG HRVATSKOG FRONTA NA IVAN SEDLU dobio nalog da se povučem. Nakon što smo uspjeli stvoriti front, nakon što je pola Hercegovine bilo spremno pasti da Hrvatska može živjeti, nakon što se Sarajevo diglo, da brani na Romaniji i Ivan Sedlu, povlačenje. Nakon toliko krvi, borba, i uspjeha na vojnom polju, povlačenje. Baš u novoj OBRANI o tome pišemo. Morao sam misliti. Da je tada USTAŠKI POKRET bio dovoljan sam za sebe, da mu je politika bila snažna, ispravna i dostatna, onda nebi hrvatske nepobjedjene divizije trebale ostavljati jedan tako važan ključni i stratežki položaj kao IVAN PLANINA i napuštajući dio ljubljene i herojske zemlje, priznati da nismo dostatni. Zato organizaciji nisam dao ni neko političko ni vojničko ime, nego sveopće narodno. tj. HRVATSKI NARODNI ODPOR. Jer tu se radilo o sudbini naroda. Odkad smo napustili IVAN PLANINU samo smo doživili poraze. I stigli na Bleiburg. I u emigraciji. I do spoznaje, da smo svi potrebni. Eto tu je naša filozofska baza. Odatle i naša osnovna političko-stratežka linija.

Nama su rekli, da kakvi Odpor, i kakva sloga. Izrugivali su se iz našeg meijanskog stava, ali vrijeme je prolazilo i pregazilo one, koji su podcjenili brata i ideje.
Lako je bilo nadvikivati, obećavati, opotuživati, podcjenjivati, denuncirati, - ali prošla su dva desetljeća i naša je stvar tamo gdje je bila, kad sam dobio nalog sa Ivan Planine, tj. u defenzivi, u bježanju, a neprijatelj je konsolidirao svoju snagu, uskladio svoju politiku, stvorio organizaciju i posljedice vidimo. Vraćamo se IVAN PLANINI. Ja se nisam htio povući, pozvat sam bio u Zagreb i kako znate moj je avion doživio prisilno spuštanje, a ja bio onesposobljen za borbu. (General Luburić je tada dobio potres mozga i bio je za tri dana onesvješćen u bolinici. To je bio prvih dana svibnja 1945., i za vrijeme tog trodnevnog odsustva, mnoge su se stvari dogodile za koje general Luburić je doznao tek kada se je osvjestio, mo).

Ipak sam ja izvršio zadnju zapovjed i u borbama zalaznice osigurao mogućnost dolaska Oružanih Snaga i naroda do zapadnih saveznika. Ostalo Vam je poznato.

(Ovdje, zbilja, svaki pošteni i pravedni Hrvat treba zahvaliti generalu Drinjaninu na svim ovim njegovim mnogim i ogromnim pisanjima u emigraciji. Drugi istaknuti tvorci, stvaratelji i branitelji NDH nisu imali istu i jednaku priliku opisati i zapisati dogodovštine zbivanja, stvaranja i obrane NDH kao i povlačenja HOS prema zapadu, kao što je to imao general Drinjanin. On je bio na takovim visokim i odgovornim položajima u kojima je imao djelomični ili potpuni uvid i pregled situacije o kojoj je toliko pisao u izdanjima DRINAPRESS-a OBRANI, DRINI, OKRUŽNIM PISMIMA, LETCIMA, itd., dok drugi nisu bili iste sreće, jer su mnogi izginuli u borbama ili su bili spriječeni drugim nepogodnostima, itd. Za sigurno se iskrena, istinita, objekitivna i poštena hrvatska borbena povijest NDH ne može pisati ne uzevši u obzir zapise, opise, uspomene i pisma generala Drinjanina. Ono što su preko četrdeset i više godina pisali jugoslavenski i komunistički "povjesničari" ne može se uzeti uopće u jedan ozbiljan OBZIR, iz jednostavnog razlog: Sve što su pisali, pisali su iz ugla partijske i ideološke linije s jedna strane, dok s druge pisali su iz mržnje i omalovažavanja svakog napora NDH o borbi i o očuvanju hrvatskog imena. Mo, Otporaš)

Ostao sam u Domovini sa generalom Bobanom i šakom preživjelih. Pitanje je zašto nismo dizali ustanke, vodili aktivnu resistenciju, itd. A ja Vam kažem, da je trebalo imati svjesti i nešto pameti i smisla za odgovornost i pitati se: kako to da smo imali Poglavara, Vladu, Generalitet, 17 Divizija, Visoki Moral, Državni Aparat, - pa je bilo odredjeno povlačenje, predaja, bezuvjetna predaja u ruke srbokomunista, i nakon što je sve to palo, da sa ostatcima razbijene i poklane vojske vodimo narod u iztrebljenje.

Srbokokomunisti svih dlaka uz pomoć svojih moćnih saveznika (i hrvatskih antifašista, da ne kažem hrvatskih komunista, jer mnogi hrvatski komunisti nisu bili antifašisti, niti su se takovima smatrali kao što se danas smatra Mesić, Josipović i njihova klapa, mo) bili bi tada istrjebili naš narod. Drugo je bilo da smo na čelu sa Poglavnikom , Vladom, Generalitetom i Glavnim Stožerom, Glavnim Ustaškim Stanom vodili bitku na našem području i obnovili Krbavsku Bitku.

(Mnogo puta sam se prepirao, a i drugi su isto tako, sa prijateljima oko riječi "OBNOVITI". Ja sam osobno uvijek govorio o obnovi Hrvatske Države, koju smo stvorili poslije punih 839 godina i koju smo izgubili 1945. Dakle, Državu smo imali koju nije bilo potrebno stvarati, nego samo obnoviti, kao što je jednom u povijesti bila bitka na Krbavskom polju, koju nije trebalo više stvarati, kako general Drinjanin reče, nego obnoviti. Ići ovim snjerom se može istinito i sa punim pravom reći da je Neovisna Država Hrvatska, koju se danas zove RH, obnovljena DRŽAVA SVIH HRVATA 1991., mo)

Tada bi to moglo biti slavna bitka ustaškog plemstva za povjest, - ali sa obješenim ministrima, generalima, i poklanom vojskom i ubijenim moralom, zar smo mogli i smjeli voditi u bitku nejaku djecu i starce, s poglavarom u tudjini i u ime politike, koja je doživila strahoviti slom?

Eto zašto sam stvorio HRVATSKI NARODNI ODPOR, zašto sam stavio snage u PASIVNI ODPOR, i zašto sam konačno došao u emigraciju ranjen i izmučenm da vidim šta je i kako je.

Bilo mi je zabranjeno mješati se u novi podhvat i bile su prešućene moje opomene o snagama, kojih nije bilo i o mogućnostima, koje je srbokomunizam sugerirao. Znate završetak toga doba i te akcije koju je vodio DRŽAVNI ODBOR u IME HRVATSKOG NARODNOG ODPORA. Nakon toga (poraza akcije Božidara Kavrana, mo) mi je bilo predano po Poglavniku vodstvo ODPORA. Mnogima od Vas je sve to poznato, a ja Vam obećajem, da ću u skorim OBRANAMA osvijetliti to pitanje.

Kada sam došao na vodstvo Odpora morao sam razmišljati i tada smo vodili pobunu duhova sa pukovnikom Štirom, sa našim Rudepašom, sa mnogima, koje poznajete. Tražili smo novi smjer politike, kao i nekada na Ivan Sedlu. Znate kako se odigralo, znate i rezultat. Vidite taj rezultat u svoj svojoj bijedi. I odatle naši zaključci.

Sjećati ćete se da smo obnavljali ideje u letcima SLUGE DOMOVINE. Zato smo suradjivali s Ujedinjenim Hrvatima, i na kraju i s VIJEĆEM. I zato smo bili s mnogima ili svima, koji su bili voljni razgovarati o budućnosti. I zato ćemo biti i sjutra sa svima, tko bude htio s nama nešto skupa za skupnu ideju učiniti. To je misao vodilja, to je baza, to je naša politika i to je naša osnovna političko-stratežka linija. Ona je ujedno i jedna za svakog odgovornog, svjestnog i pametnog čovjeka.

Eto tu je i zasluga KANADSKO HRVATSKOG NARODNOG ODPORA i organizacije matice u Kanadi : ERIK LISAK. Mi smo emigranti, ali smo grana hrvatskog stabla, koje ima korjenje. Zato se nije grana osušila, nego i u plemenitoj, slobodnoj, i dragoj Kanadi cvjeta. Mi smo u malom hrvatski narod. Medju nama vladaju ideje, koje hrvatski narod ispovjeda. Zato smo legalni predstavnici naroda. Oni koji ne ispovjedaju ideje naroda i nemaju srčike, moraju umrijeti i biti zaboravljeni. Težka je to i nesretna sudbina, ali će ona zadesiti i sve one, koji ispred interesa naroda stave svoj vlastiti, svoje grupe, dinastije, klike ili osobe.

Zato neka Odpor u Kanadi razgovara sa svima, suradjuje sa svime, gajeći svoju personalnost i uskladjujući tu personalnost sa potrebama same Domovine. Neka Odpor bude jak, složan, ali neka ta sloga nebude stvorena na mitosima, kultu osoba, i neka ministri, generali i predsjednici ne nameću tajnike i odbornike, neka se nikoga ne isključuje, neka se čuje sve i ne osudi nikoga. Neka prevlada razbor, neka se demokratski i ljudski izživljava društveni život, neka se glasa, neka se mjenjaju odbornici, neka se mjenjaju taktike, programi, ali uvIjek ljudski i uvIjek u skladu sa zakonitim interesima nove Vaše domovine, Kanade.

III. NAŠA TAKTIKA

Kad smo jednom ustanovili, da u našem radu moramo imati nekih principa, i kada smo zacrtali našu bazičnu političko-stratežku liniju,- onda je mnogo lakiše i elastičnije govoriti o taktici i primjeni naših zasada, principa, načela, planova itd., (vidjeli ste skoro uvijek da general kada daje svoje ideje, daje ih u više varijanata, kako bi ih ljudi što bolje i svrsihodnije razumjeli, mo), na naše hrvatske prilike. Htio bih reći : nije sve dobro što rade veliki i moćni narodi, nije sve pametno što vele glasoviti ljudi, i nije moguće sve prenijeti na naše hrvatsko tlo. Jednu biljku iz tropske klime nije moguće ustaliti u hladnoj klimi. A kada se to na silu provede, onda to plaća nacija. To je kao onaj mali monstrum, što se rodio u nekom laboratoriju u Italiji. Rekli su da su stvorili umjetni život mimo onih zasada Božijih i naravnih, dakle umjetnički. Nu rodio se samo jedan monstrum, i sve je svršilo u neugodnoj uspomeni.

Mi Hrvati moramo naći našu varijaciju i za tu jednu univerzalnu ideju, kao što je demokracija. Možda smo ju i imali kad smo bili slobodni i imali svoje vladare. I vjerojatno bi to u slobodi i opet stvorili bez mnogo poteškoće. Zato je i život u Vašim društvima zapravo jedna škola, gdje se učite kako ćete sjutra voditi svoju Državu. General Boban (Rafajel Ranko Boban 1907-1946?) iz Bobanove Drage, selo Sovići kod Imostkog, općina Grude, mo) je bio rudar i negdje u Belgiji (Seraing-u, mo) i Francuskoj odborovao kao Vi sada. I mnogi su drugi u odborovanju, društvenom životu, u kontaktu sa demokratskim normama naučili ono što se nije moglo u školama naučiti. Zato Vaš rad nije neplodan.


Napomena:
(Neki moji prijatelji od davnina mi se javlaju ili na telefon zovu, koji prate ova PISMA MAKSA LUBURIĆA, pitaju me pitanja na koja, na svu žalost, ne mogu dati neke točne ili podpune odgovore. To je zato što se ne zna mnogo o osobnom životu generala Vjekoslava Maksa Luburića. Mnogi još uvijek ne znaju točan datum i godinu njegova rodjenja, njegovo obiteljsko stablo i mnoge druge stvari vezane uz ime i prezime, kao što mi svaki sam o sebi znade. Ja ću poslije ovog opisa PRIPADNICIMA I PRIJATELJIMA HRVATSKOG ODPORA donijeti nešto što je pok. Stipe Šego napisao još davne 1965. godine, iako je i taj opis jako štur i nepodpun. Osobno mislim da će malo popuniti prazninu. Otporaš.)

U taktiku spada, dakle, način kako radite, s kim radite, kako i na koji način odvijate Vaš društveni rad, koga izabirete za Vaše predvodnike, i izvršenje onih planova, koje smo načelno zacrtali. Taktika hoće reći u neku ruku sprovodjenja. Pravljenje planova pripada STRATEGIJI, izvršenje pripada TAKTICI. Zacrtavanje ciljeva jednog društva koje čini jednu cjelinu kao što je ERIK LISAK, čini cjelinu HRVATSKOG NARODNOG ODPORA., - je strategija. Možda politička strategija. I tako i jedna priredba kao ova Vaša je izvršenje jednog taktičkog zadatka. Takvi taktički zadatak na bojnom polju može biti zauzimanje jednog brežuljka po jednoj satniji, da bi jedna divizija mogla zauzeti jedan masiv, skolp, područje od stratežke važnosti za opći plan. I Vaše društvo u jednom ili mnogo taktičkih poteza može učiniti više nego to i izgleda. Jedan taktički potez može biti osvajanje prijatelja medju samim uglednicima Kanade. Drugi sa predstavnicima stranih naroda. Treći u dobroj harmoniji sa ljudima Crkve. Četvrti sa jednom hrvatskom državotvornom grupom. Peti privlačenje jedne istaknute ličnosti. Šesti odgoj predvodnika. I tako u bezkonačnost.

Sve su to mozaici, koji u sebe nemaju odsudne važnosti, ali koji skupa tvore jednu cjelinu. Iz mnogo taktičkih uspjeha se radja jedan stratežki ili politički cilj. Nastavite, dakle, iz dana u dan, neumorno, bez obaziranja na one, koji u nemoćnosti liju suze ili grizu bližega ili psuju udaljenoga. Oni ne pišu povjest, oni ju tek slijede. Oni klipšu kao baba za MISARIMA. Oni su tek jedna izgubljena zalaznica jedne izgubljene bitke, a mi smo predhodnica jednog novog doba.

Ako su ideje ODPORA bile ispravno postavljene na IVAN SEDLU, dvadeset godina emigracije dokazuje, da su one ispravne danas. Mi nismo i ne smijemo biti zalaznica jedne ideološki obojene organizacije, nemožemo biti podružnica neke političke ili stranačarske grupe, nego možemo i moramo biti vojnici svoje domovine. Da i o tome treba reći nekoliko riječi.

Čitalo se je o tome da svi moramo biti politički opredjeljeni, jer da inače ima opasnosti da se Odpor pretvori u jednu MILITARISTIČKU ORGANIZACIJU.
Mi nismo nikada rekli, da se ne bavimo politikom, ali naša politika nije politika jedne stranke, jedne partije, grupe interesa, nego politikom oslobodjenja u službi cijele domovine. Mi niti ne izključujemo politiku, ne branimo nikome da bude pripadnik jedne stranke.

Mi imamo pripadnika Odpora i prijatelja u svim hrvatskim strankama. Mi to smatramo pozetivnim. Nu taj pripadnik u ODPORU ne radi za stranku, nego za Hrvatsku cjelinu, pa kako najprije treba Državu stvoriti dobar će pripadnik Odpora podrediti svoj stranački stav onome zajedničkom, kako smo prije objasnili.

Ako budemo dosljedni u principu, ako budemo inteligentni u stratežkim ciljevima a elastični u našim taktičkim potezima, onda će ODPOR KAO CJELINA, a KANADSKI ODPOR KAO DIO, izvršiti naše držanstvo. U to ime kličem :

.....

(Kraj ovog pisma od šest stranica. Sve sam pregledao i mnogo vremena izgubio ne bih li našao ili pronašao sedmu stranicu ovog pisma. Nema ga. Neka se za sada ovako ovo opisivanje pisma od šest stranica završi. A svaki od nas neka si slobodno izvoli protumačiti šta je general Drinjanin htio reći ili nadodati kada je napisao: "U to ime kličem:" Ja ću slobodno reći šta ja mislim da je htio reći: ŽIVJELA HRVATSKA DRŽAVA! general Drinjanin, kako on to uobičajno završava svoja pisma, te da sedme stranice pisma nema. Mo, Otporaš)

[Domagoj]

VIDEO: HNO-Operacija sloboda

https://vimeo.com/84114824

Zašto je Bože Vukušić prešutio glavnog organizatora otmice u svom dokumentarcu?

[Bobani]

Domagoj, klikni na portal: kamenjar.com i potraži kolumnu: Iz Otporaševe Torbe. Tu ćeš naći mnogih zanimljivosti. Registriraj se. Pozdrav.

[Domagoj]

Znak vjernosti povodom 25 godišnjice Ustaškog Pokreta 1929-1954





Značka HNO

[Bobani]

Domagoj, svaka čast na priloženim hrvatskim povijestnim priložima povodom 25 godišnjice osnutka Ustaškog Pokreta 1929-1954, kao i na tome da mi se svidja tvoje korisničko ime Domagoj, koje je hrvatsko povijestno ime kao i ime prvog sina hrvatskog generala Vjekoslava Maksa Luburića, Domagoj Luburić 23 listopada 1954.

[Bobani]

PISMO IZ MADRIDA

HRVATSKI NARODNI ODPOR
"DRINA"
ured glavnog tajnika

Bratska rieč onima, koji su je voljni čuti !

Ovim otvorenim pismom molim sve one, koji osjećaju za svoju Domovinu i žele s nama, koji smo i djelom jednom pokazali, da smo iskreno sve od sebe dali za Hrvatsku, da hvala bratu bojniku Stjepanu Friškoviću na radu.

Ja sam se savjetovao sa domovinskim i vandomovinskim zapovjednicima, da se za sve zemlje srednje i Južne Amerike povjeri ... (nečitljivo, mo, Otporaš) bratu Fištroviću i u ime svih, osobno i vlastoručno pišem ove rieči. Jednom treba početi iznova. To je vrieme došlo. Nitko mjesto nas ovih nezavalnih poslova obaviti neće do nas. Pa ako tako misliš, dogovori ostalo sa br. Fištrovićem i računaj sa ostalima, a ima nas dosta !

Madrid, deseti travnja 1962 god.
general Drinjanin.


NB.

(Poslije Poglavnikove smrti 28 prosinca 1959 godine, general Drinjanin prekida svoj četverogodišnji ZIMSKI SAN, odmah u siječnju 1960 izdaje OKRUŽNICU PRVI: KORAK koju šalje svim svojim suradnicima. Zatim, malo kasnije, mislim koncem 1961., šalje OKRUŽNICU: DRUGI KORAK. Ovo priloženo pismo je po svim znakovima djelo DRUGOG KORAKA. Znam da je general izdao OKRUŽNICU: TREĆI KORAK ali ne znam kada. ja posjedujem Okružnicu Prvi i Drugi Korak. Ovo sam stavio više povijesti radi nego bilo čega drugoga. Otporaš.)

[Domagoj]

[Bobani]

"DRUGI KORAK" HRVATSKOG NARODNOG ODPORA

(Donosim ovdje "DRUGI KORAK" HRVATSKOG NADRONOG ODPORA kojeg je general Drinjanin tiskao pred Božić 1962. godine. Koliko je meni poznato general je tiskao TRI "KORAKA". Ja imam prvi i drugi. Prvi je tiskan neposredno Poglavnikove smrti, mislim 1960. Moglo bi biti i 1961 godine, ali nisam siguran. Imam ga za sigurno i nije izgubljen, nego negdje među masom kutija: novina, knjiga, pisama i ostalog papira se zagubio. Zbog povijesne važnosti kad ga pronađem, iznijeti ću gaovdje. Za "KORAK" nisam više siguran da li ga imam, jer već dugo godina nije naišao pod ruke.

Nedavno me je iz Canade nazvao jedan stari borac Hrvatskog Narodnog Odpora koji redovito prati PISMA MAKSA LUBURIĆA. Zamolio me je da svakako iznesem prvi, drugi i treći "KORAK" HNO, koji su nove smjernice poslije Poglavnikove smrti 29 prosinca 1959 godine. Moglo se je iz prošlih pisama uočiti da general često spominje: neka nam ovo bude "DRUGI KORAK". Pismo "DRUGI KORAK" je veličine 15 i pol sa 9 i pol inches-a ili 40 sa 24 i pol centimetara gusto tipkanih redaka s obje strane. Ovo detalje donosim kako bi zainteresirani imali što pregledniju sliku dotičnog dokumenta, koji, za tri mjeseca bit će upravo pedeset (50) godina da, je pisan. Prelazim sada na opis: Otporaš)

" D R U G I K O R A K "

"DRINA"
Apartado 5024
MADRID - ESPANA

HRVATSKI VOJNICI !!

Stojimo na pragu 1963. godine, vjerni našem običaju, nastojati ćemo reći ponešto o učinjenom u 1962. godini, kao i o našim namjerama za budućnost.

Rekli smo načelno, da "Drinu" nećemo upotrebljavati za riješavanje političkih i inih problema, jer je njena uloga čisto odgojna. To ne znači, da mi nemamo pravo kometirati političke dogadjaje. Zato ćemo putem letaka i okružnica nastojati razjasniti stanovita pitanja, kao i odgovoriti na mnoge upite pripadnika Odpora, na koje nam je nemoguće odgovoriti u osobnim pismima.

U našoj analizi nastojati ćemo biti stvarni do krutosti i, baš zato, biti ćemo apsolutno objektivni prema svemu i svakomu.

ŠTO SMO I ZA KOGA SMO?

Nama je već dosadilo u pismima i "Drinama" (Novina OBRANA je pokrenuta na Novu Godinu 1963. i to je dan prvog (1) broja "OBRANE", mo) uvjeravati hrvatske vojnike razasijane po svijetu, da nismo dio ni u sastavu ni jedne postojeće političke stranke ili grupe u emigraciji. Mi smo HRVATSKA VOJSKA i služimo samo i jedino Hrvatsku. Za to činiti nije nam potrebno, kao ljudima, biti pripadnici neke političke stranke, a kao institucija ne bi nam služilo na čast biti dio ili sastav bilo koje hrvatske političke stranke. Mi , kao moderni ljudi i demokrate, ne niječemo nikome pravo biti član bilo koje stranke ili organizacije, ako rad te stranke ili organizacije nije u protivbi s hrvatskim, demokratskim i moralnim zasadama.

HRVATSKA VOJSKA

je, dakle, institucija sama za sebe, kako smo to dosta puta istakli, i ta će Hrvatska Vojska izvršiti svoju dužnost kao takova. Zato molimo sve one, koji nas bombadiraju s pitanjima: da li smo prišli ovomu ili onomu političaru ili organizaciji, te, da li je s nama ovaj ili onaj..., neka ne troše svoje vrijeme na takva pisma i neka nas poštede od čitanja i dužnog odgovaranja. Mi znamo, da bezsavjestni stranačarski korteši i agenti UDB-e vitlaju našim ljudima, koji im dobronamjerno nasjedaju. Nu, mi imamo previše posla, a da bi na takove besmislice mogli odgovarati. NISMO NOVA NITI NEKA STARA STRANKA, NISMO SASTAVNI DIO NI JEDNE I NE MISLIMO TO BITI! Mi smo vojnici naše domovine Hrvatske onako, kako su i ostali vojnici svijeta svojih domovina.

NOVA "DRINA"

U isto vrijeme dok odpremamo ovo okružno pismo, razašiljemo po svijetu novu "Drinu" br. 7-9 od 1962. godine, koja ima 300 stranica i 20 klišeja, a posvećena je Njegovom Veličanstvu kralju Jordana Huseinu I. (U prošlim pismima koje sam već iznio ovdje bilo je o tome govora. Potrebno je samo potražiti ta pisma i povezati slučaj s ovim pismom, mo). Prema tome, "Drina" će do vas stići odprilike kad i ovo pismo. Iz nje ćete vidjeti mnogo toga o našim vezama s muslimanskim svijetom. Ova "Drina" je posvećena kralju Huesinu zato, jer je Njegovo Veličanstvo priznalo Državu Hrvatsku i odredilo čitavi niz mjera u načšu korist. U novoj "Drini" ima i nekoliko i stručnih članaka, na čemu bi nam mogli zaviditi mnogi slobodni i vojnički jaki narodi.

"Drinu" ćete dobiti od naših povjerenika u skoro svim hrvatskim kolonijama u svijetu, a gdje istih nema, obratite se nama te ćemo vas uputiti na najbližeg povjerenika.

Sljedeća "Drina" posvećena je fra. Dominiku Mandiću i već se sprema. Odajemo hvalu Ocu Mandiću za njegov naporni i dugogodišnji znanstveni rad, kojim je zaslužio titulu najboljeg hrvatskog povjestničara svih vremena. Njegova tri debela svezka povijesti bosansko hercegovačkih Hrvata najjača je podloga našem geslu: NAŠE JE IME NAŠ PROGRAM, A ZOVEMO SE "DRINA".

PRETVARANJE RIJEČI U DJELA

Trebalo je imati hrabrosti, 1945., 1946. godine itd. reći da si Hrvat (Čitajte dra. Branka Pešelja i druge istaknute prvake HSS koji su u mjesecu svibnju 1945. godine u povlačenju slijedili sudbinu na stotine tisuća drugi Hrvata. Oni su stalno i neumorno izjavljivali da su Jugoslaveni, kako bi što zgodnije i lakiše došli do Pariza i dalje, mo), a kamo li to, da želimo Hrvastku Državu. Čitati onu staru "Croatiu", koja je izlazila u Fermu, Italija, ili recimo "Danicu" iz Chicaga, izpunjava nas ponosom. Ali danas, na pragu 1963. godine i nakon 17 godina emigracije, izgleda nam suvišno pisati kilometarske članke o tome, kako Hrvati žele svoju državu, kako imaju na to pravo i kako moramo ostati vjerni nekim našim evoropskim i zapadnim poslanjima. Danas znamo, ne samo da su Hrvati za svoju državu, nego da je i dobar dio hrvatskih komunista za to i da se medju hrvatskim pravoslavcima i Srbima diže glas za Hrvatsku Državu.

Došlo je vrijeme, da razgovaramo o tome, kako ta naša priželjkivanja sprovesti u djelo; kako protjerati srbokomunističkog okupatora iz Hrvatske, kako srušiti Jugoslaviju i stvoriti (Obnoviti, mo) Hrvatsku Državu?

Eto, to je ono, o čemu vam želimo govoriti. Riječi bez popratnog djela ostaju puste i dosadne fraze, koje ubijaju duh. Mi se ne želimo izživljavati.

HOĆEMO LI OSLOBODJENJE HRVATSKE VEZATI ZA TREĆI SVJETSKI RAT ?

Nitko, pa ni Hrvatska Vlada ni Poglavnik, ne bi mogao iz Hrvatske izvesti 17 divizija naše vojske, da nam nije bilo rečeno, da se imaju veze s Amerikancima i Englezima te da se ide po novo oružje i da skorom počima rat izmedju Amerike i Rusije, a da ćemo mi na strani Amerike pobjedonosno doći natrag na Drinu. Računalo se, dakle, s trećim svjetskim ratom kao s gotovom činjenicom. Danas, nakon 17 godina emigracije vidimo, da je onda bilo ljudski na to računati, ali je sada sasvim druga situacija. Činjenica je, da Amerika i Rusija imaju straha od rata, u kojem mogu samo izgubiti. Posebno je pitanje tko sve ima pravo, a tko nema i da li će uopće biti trećeg svjetskog rata, a ako ga i bude, da li će to biti i atomski rat. U to nema sumnje. Rusija subverzivnim revolucionarnim i lokalnim ratovima osvaja pozicije u svijetu i priprema sprovodjenje svjetske komunističke revolucije. Posljednjim dogadjajima u Kubi i Indiji dokazuje se, da Amerika neće to dozvoliti.

Dok se u mnogobrojnim Božijim hramovima diljem svijeta moli Boga za svjetski mir, većina Hrvata moli, da dodje do rata. To je logično, iako nismo sigurni, da će ga biti.

Što onda, dakle, čekati? Čekati treći svjetski rat, koji ne dolazi, ili početi borbom i bez njega? Previše smo čekali i ništa ne dočekali.

REVOLUCIJOM I USTANKOM DO SLOBODE !

Morali smo već jednom kao vojnici doći do zaključka, da ne možemo čekati treći svjetski rat. Trebamo sprovesti našu vlastitu HRVATSKU REVOLUCIJU i povesti HRVATSKI rat, istjerati dvojstruke okupatore i uzpostaviti Hrvatsku Državu.

U tu svrhu treba koordinirati sve moguće snage. Emigracija je dužna stvoriti vanjsko - politički i diplomatski front, koji će pisati strancima na stranim jezicima o pravima Hrvata, mjesto dosadašnjeg medjusobnog uvjeravanja, da : JOŠ HRVATSKA NIJ' PROPALA, DOK MI ŽIVIMO !....Mi vam velimo, da Hrvatska propada, iako smo svi za nju. Mi vam tvrdimo i to, da imamo dovoljno snaga za sprovesti hrvatsku revoluciju, samo te snage nisu mobilizirane, nisu svrstane za bojni pohod. Do sada nitko ništa nije učinio (osim Kavranove Akcije), da se narod povede u borbu.

Hrvatski narod danas ima revolucionarnu i vojničku elitu mnogo jaču, nego 1941. godine. Snage su tu i nude se hrvatskoj revoluciji. Treba ih mobilizirati i krenuti u konačno.

112 VRHOVNIČKIH ZASTAVA vijore se na zgradi Ujedinjenih nacija u New Yorku. Preko 50 nacija postigle su svoju slobodu u posljednja vremena, nakon drugog svjetskog rata. Neke od tih zemalja su podpuno beznačajne, primitivne, mizernog gospodarskog nivoa i još mizernije kulture. Da li je netko tim narodima dao slobodu na tanjuru? Ni jedan od tih naroda nije došao do slobode bez borbe, Ni jedna od kolonijalnih zemalja nije darovala slobodu nikomu. Činjenica je, da su ti narodi svoju slobodu kombiniranim akcijama vojno - revolucionarnog smjera u zemlji i političko - diplomatskim akcijama u svijetu.

Kada su počele padati glave, izbijati štrajkovi, goriti poduzeća i kada se skoro uvjek vidila crvena ruka, koja je darežljivo djelila instruktore i diverzantska sredstva, (odnosi se na komunističke zemlje koje su svugdje u svijetu pomagale pobune i takozvane "osloboditeljske popularne frontove" iza kojih je uvijek stala, naravno USSR, tako, da su mnoge te pobunjene zemlje, pod okriljem USSR-a, dobile, s jedne strane svoju državnu nezavisnost, dok s druge strane simpatije prema USSR-u, Moskvi i svim komunističkim zemljama. Tako je i Tito postao polularan u tom, kako se je to tada tako zvalo, trećem svijetu, kojeg je on pomagao i kapom i šakom, i pod šarlatanskim vodstvom Tita stvorio se je BLOK NESTVRTANIH, koji, kako današnje vijesti kažu, ima svoj sastanak nesvrstanih, hoćeš/nećeš i bivši predsjednik RH šarlatan Stjepan Mesić je bio pozvan, ali nije išao, jer mu je mali prst bio ozlijeđen i malo otekao, mo, Otporaš), onda su progovorili "humanitarni" osjećaji te se nekima i previše brzo dala sloboda, da još i danas, kao u Kongu, moraju držati okupatorske snage (plave kacige ujedinjenih naroda u borbi protiv ljevičarskog popularnog fronta kojeg je vodio Patrique Lumumba i koji je u tim borbama protiv plavih kaciga poginuo (1925-1961., mo).

Zato je i na nama Hrvatima stvoriti ta dva fronta i povesti borbu za oslobodjenje i riješiti se jednom onog buržujskog nazdravičarstva i hrvatovanja. Narod je svjestan potrebe revolucije. Narod je zreo i ne želi samo govoriti o slobodi, nego se za nju i boriti.

HRVATSKO NARODNO VIJEĆE.

Mi smo dugi niz godina sustavno naglašavali potrebu koordinacije hrvatske emigracije. Kada smo bili primorani na šutnju (u vremenu od razlaza s Poglavnikom početkom 1956. pa do poglavnikove smrti 28 prosinca 1959 god., to bi se mogao nazvati "zimski san" generala Drinjanina, mo), u anonimnim i skromnim letcima koji su kružili Domovinom i emigracijom, zagovarali smo ideju snošljivosti, sloge i koordinacije snaga. Podpisivali smo te letke skromnim imenom "Sluge Domovine" i mnogi je od vas dobio te letke, a da nikada nije znao od koga su. Mi smo uvjek zagovarali ideju narodnog predstavnika ili vijeća.
Od onoga dana kada je fra. Silvije Grubišić (1909-1985) s Rudom Erić, Došanom i drugovima u Chicagu počeo stvarati Ujedinjene Američke Hrvate pa do sadašnjeg predsjednika Hrvatskog Narodnog Vijeća Dra. Ibrahim-bega Džinića, hrvatski vojnicu su uvjek bili prvi u požrtvovanom i nezahvalnom radu zagovaranja sloge i zajedničkog nastupa. Zato smo sve od sebe dali, da se sastanu delegati i stvori Hrvatsko Narodno Vijeće u New Yorku. Predsjednik Vijeća beg Džinić emotivnim riječima je molio, da se u njegovo ime zahvalimo hrvatskim vojnicima na nesebičnoj pomoći svake vrste, te da se ideja sprovede u djelo.
Pa ipak, mnogo smo progutali dosta gorkih pilula, a i još danas gutamo, od naših nesvjestnih političara.

ŠTO JE VIJEĆE?

Nasuprot HOP-a i HSS-a njihovih mnogobrojnih kompleksa, legaliteta i kontinuiteta itd., ogromna većina predstavnika hrvatskih živih snaga u emigraciji našli su se na okupu u New Yorku. To je već samo po sebi jedan od najznačajnijih uspjeha hrvatske emigracije. Sama činjenica, da smo u kozmopolitiskom gradu Ujedinjenih Nacija u New Yorku uspjeli održati jednu hrvatsku demokratsku političku koncentraciju, znači više, nego sve što smo napisali u 17 godina emigracije. To je bio ispit zrelosti, a on je takav, da nikada nije odličnim uspjehom položila jedna čitava škola; nisu svi učenici jednoga kvaliteta.

Vijeće, dakle, nije ono, što smo mi želili. Ni mi nismo onakovi, kakovi bi mogli i trebali biti. Ni naši političari i stranačari nisu išli u New York "s djavolskim rogovima na glavi", a da bi se vratili preporodjeni "s andjeoskim krilima" iz New Yorka. Vijeće nije onakovo, kakovo je potrebno hrvatskom narodu, ali je tu i na nama je, koji smo ga stvarali, ojačati ga, reorganizirati, poboljšati i osposobiti za akciju, koju mora sprovesti, a to je koordinacija svih hrvatskih snaga za oslobodjenje Hrvatske.

ODPOR VIJEĆE

Naši su glavni predstavnici brat Erić i brat Rover (prvi iz USA, a drugi iz Australije) na čelu elitne, stegovne i mnogobrojne delegacije Odpra sudjelovali u radu Vijeća, te je na prvoj sjednici Izvršnog Odbora zaključeno, da će brat Erić biti veza izmedju Odpora i Vijeća, kako bi se u službi Domovine izvršila kooperacija vojnorevolucionarnih snaga Odpora s političkopropagandističkom akcijom Vijeća.

Brat Srećko Rover, glavni povjerenik Odpora za Oceaniju, postao je član Vijeća i šef odsjeka za organizaciju. Zadaća je, dakle, svih pripadnika Odpora suradjivati s Vijećem preko naših glavnih povjerenika i predstavnika.

Hrvatski vojnici biti će vjerni izrečenim obećanjima i vjerni svojoj misiji te će svugdje u svijetu pomagati nastojanja Vijeća na političkom polju, dok će kao svjestni pripadnici Odpora izvršiti svoju domovinsku dužnost na vojnorevolucionarnom sektoru kada ih Zapovjedništvo Odpora pozove.

VOJSKA I POLITIKA

Reći će nam kritičari, neki i dobronamjerni, zašto mi kao vojnici pravimo medjunarodne ugovore i podpisujemo ih u ime hrvatskog naroda. Dati ćemo im vrlo jednostavan odgovor:

Prije nego što pozovemo hrvatsku emigraciju na vojnorevolucionarnu akciju i hrvatski narod na gverilu i ustanak, morali smo stvoriti jasne baze. Podpisani, kao posljednji zapovjednik hrvatske vojske od 1945. godine, vrši svoju ulogu zapovjednika, ne po pravu, nego po dužnosti. Činjenica da smo izgubili rat ne može osloboditi preživjele sa Bleiburga od služenja Domovini kao vojnici. Mi, zapravo, trebamo vladu i državnog poglavara, da nam zapovjedaju. Ne vidimo nigdje te vlade ni poglavara. Stari hrvatski političari svadjaju se upravo oko toga tko je na vlasti, a mi te vlasti nigdje ne vidimo. HSS smatra, da uopće nismo vojska, jer smo služili NDH, a to nije bila država njihove stranke. Poglavnik je umro i pokoj mu duši, a ono, što se danas zove HOP, ne liči ni vlasti, ni opoziciji, ni stranci, ni pokretu i nas samo boli, da čitave legije dobrih idealista u zbrci pojmova gube svaki smisao za stvarnost.

Iz tih jednostavnih razloga htjeli smo na vrhu hrvatske politike viditi jednu demokratsku ustanovu, koja bi u hrvatskoj hijerarhiji zauzela svoje mjesto, a da se mi vratimo našoj misiji. Naš teret se povećao.

ŠTO VIJEĆE NIJE?

Rekli smo, da smo želili viditi vrhovničke poslove u rukama Vijeća, da ono stvori vojni odsjek, odredi nam odnosnog ministra ili vijećniika, kojemu bi se mi kao vojnici pokoravali i uzpostavili ravnotežu izmedju gradjanske i vojničke vlasti, kao što je to uvjek bilo u hrvatskoj državi u prošlosti i kao što je to danas u zapadnim demokratskim državama.

Mi smo prije podpisa ugovora s organizacijom "Braća Muslimani", Sveislamskim Kongresom u Jeruzalemu i prije nego smo preko častnika HOS-a stupuli u kontakt s preko 20 nama sklonih prijateljskih zemalja, ponudili Narodnom Vijeću (Hrvatskom Narodnom Vijeću, mo) preko našeg glavnog povjerenika brata Erića i izravnim pozivom predsjednika Džinića, da on stvori odnosnu ustanovu i preuzme taj dio posla, koji na nas vojnike i ne spada, osim ako od civilnih vlasti za tu ulogu budemo pozvani.

Mi, dakle, nismo uzurpali nikakovih vlasti niti iz svog vojničkog zvanja želimo praviti cirkus. Nama se je dogodilo, da nam je jednostavno nitko ne želi zapovjedati. Ni Vijeće nije što bi trebalo biti. A Hrvatska čeka 17 godina. Ne želimo čekati još 17.

AMERIČKA I HRVATSKA KONSTITUCIJA

Prije održanja Vijeća nama su skoro svi prisutni, pa i sam predsjednik Džinić, govorili o bezuvjetnom stvaranju vojnog odsjeka i o akcijama. Mi vjerujemo i to javno ispovjedamo, da bi svaki od prisutnih na Kongresu uzeo pušku u ruku i išao u borbu za Hrvatsku. Vjerujemo, da bi to učino i Dr. Krnjević, pa i Dr. Hefer, unatoč godina starosti i fizičkih poteškoća. Pa ipak, kada se je Vijeće sastalo, prevladao je stanoviti strah i izvjestne antimilitarističke natruhe.

Zašto? O neugodnim stvarima, vele, da je najbolje ne govoriti. Dobar dio prisutnih, koji su imali glavnu riječ na zasjedanju Vijeća, američki su državljani i imaju obligacije (obveze, dužnosti, mo) prema svojoj novoj domovini. S druge strane, srbokomunisti svih boja nastojali su podsjetiti ih, da smo 1941. godine navijestili rat Americi.

Mi razumijemo situaciju. Njih osobno obvezuje američka konstitucija. Ljudi Odpora uvjek su bili, jesu i ostaju prijatelji Amerike s punim rešpektom za američku konstituciju. Ali, pored našega razumijevanja i rešpekta, mi dugujemo naše živote zarobljenoj Hrvatskoj i to predpostavljamo bilo kojem drugom osjećaju ili interesu.

Odpor veže samo i jedino HRVATSKA KONSTITUCIJA. Što ne može Vijeće, može Odpor.

NAŠA POLITIČKA I DIPLOMATSKA DJELATNOST

Danas u slobodno svijetu postoje tri ozbiljne hrvatske političke konstitucije: HSS, HOP i Hrvatsko Narodno Vijeće. Svi ostali, manje ili više, gledaju neku mogućnost u tim konstitucijama. Mi bi vojnici najsretniji bili, da se što prije sastanu Dr. Krnjević, Dr. Hefer i Dr. Džinić te da barem skupa popiju kavu, ako već ne mogu napraviti hrvatsku vladu u emigraciji ili neki drugi organ, koji bi za nas vojnike predstavljao vrhovničku vlast. Medjutim, ako oni to ne učine, mi ćemo vršiti našu ulogu kako najbolje i najpametnije budemo znali.

Predstavnici Odpora nalaze se u pregovorima s preko 20 zemalja i predstavnicima medjunarodnih antikomunističkih organizacija. Svjestni smo, da ćemo progutati mnogu gorku pilulu u tim pokušajima, ali ćemo uvjek iznova pokušati, jer znamo, da ne možemo zagaziti u ozbiljnu borbu, dok ne budemo našli bratske ruke, koje će nas pomagati, da plod naše borbe i krvi bude zaista iskorišćen. U Kavranovoj akciji palo je 100 divova, a da je odjek u svijetu bio ravan nuli u korist Hrvatske. Reklo bi se..."od sto glasa, glasa nije bilo"...Čekali smo 17 godina, ali više ne mošemo. Hrvatski su političari vojnike pretvorili u diplomate. Idemo do konačnoga ! (Koliko je ovo "DRUGO PISMO" "ODNOSNO DRUGI KORAK" pomoglo onoj devetorki iz Australije ljeta 1963., teško je reći, mo).

VOJNIK DO VOJNIKA - SATNIJA

Prema onoj narodnoj "zrno do zrna pogača, kamen do kamena palača", postavimo našu parolu : vojnik do vojnika - satnija, satnija do satnije - armija.

Ni komunisti ni kapitalisti, ni Hrvati ni Srbi ne prave nikakovih iluzija u pogledu Jugoslavije. Hrvatski komunistički prvak Hebrang bio je u našim rukama i nismo ga ubili, nego su ga srbokomunisti ubili zato, jer se borio, da hrvatski Srijem bude u sastavu "Hrv. Repubilke", a ne Beograda. Imamo sasvim jasan uvid u stanje medju bivšim hrvatskim partizanima iz Dalmacije i Istre. Mnogi od njih danas nam daje pravo (kao što je i dr. Hebrang mlađi rekao prije par godina da se je Luburić borio za hrvatske interese i Hrvatsku Državu, pa je dobio po trtici od Mesića, Josipovića i kompanije, mo) da smo se borili za Državu Hrvatsku i protiv komunizma, kao što i mi njih mnoge shvaćam, da su se borili protiv Talijana, fašista i četnika u partizanskim sastavima.

Mnogi su hrvatski sindikalisti i socijalisti svršili na Golom Otoku i beogradskim kazamatima zato, jer su uvidjeli, da je komunistička doktrinalna revolucija bila prevara i da je komunistička stranka u Hrvatskoj bila slijepo oružje u rukama srpske soldateske i beogradske čaršije. Mi sa sažaljenjem gledamo na one Hrvate u emigraciji, koji zatvaraju oči pred činjenicom, da će naši saveznici biti mnogi od dojučerašnjih dalmatinski partizana (i to se ostvarilo u Domovinskom ratu, mo) i mnogi od starih hrvatskih sindikalista i socijalističkih vodja, koji su mislili, da se na strani Tita bore za socijalna prava.

Mi ovima pružamo ruku (iz ovoga "...pružamo ruku"...je proizišla PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA koja je izišla u Istarskoj "DRINI" 1964., mo) u zajedničkoj borbi protiv komunističke podvale i srpske okupacije. Pozivamo hrvatske pravoslavce i one, koji se osjećaju Srbima, a žele živjeti kao lojalni gradjano Hrvatske, da nam se pridruže. Svi smo gradjani Hrvatske i svi smo vojnici svoje Domovine.

NAŠ PSIHOLOŠKI RAT

Uspjesi hrvatske emigracije stvaranjem Vijeća, vezama s islamskim svijetom, radom Bleiburškog Odbora (koji je izdao 1970. knjigu na engleskom jeziku OPERATION SLAUGHTERHOUSE, hrvatski KLAONICA a koja je prevedena na hrvatski HOLOKAUST II. U Zagrebu 2005., mo) i stotinu drugih uspješnih akcija u slobodnom svijetu, a mi medju uspjehe ubrajamo i putovanja Dra. Hefera, kao i izjave Dra. Krnjevića, te zahvati mladih hrvatskih snaga i borbenost nove generacije, pokrenuli su hrvatske duhove.

Čim su se snage usmjerile protiv Jugoslavije i komunizma, a došlo do zbliženja Hrvata medju sobom, poveden je hrvatski psihološki (hladni) rat. Nastalo je vrenje i u redovima HOP-a i HSS-a. Svugdje ima idealista i boraca.Medju malim ljudima zapravo i nema problema. Problem je medju vodjama. Onoga časa kada naša sigurnostna služba pronadje i odstrani agenet UDB-e, (što je bilo jako teško, iz jednostavnog razloga, da je Hrvata iz svih hrvatskih pokrajina bilo više od jednog milijuna u slobodnim zapadnim zemljama, koji su, preko pisama, telefonskih razgovora, telegrama, brzojava, posjetama i uzajmnim poznavanjima držali veze u oba smjera: iseljeništvo/domovina, domovina/iseljeništvo. Poslije Rankovićeve amnestije iz 1962. godine, prilike su bile mnogo povoljnije nego prije da bi svojta mogla posjećivati svojtu ili svoje u iseljeništvu. Kroz te posjete UDB-a je vršila svoj antihrvatski posao i slala svoje doušnike i plaćenike u emigraciju medju "svoje zemljake", kako se je to tada govorilo. Varka je bila smišljna koju je jako bilo teško otkriti, jer smo nekako svi bili nekim slučajnim poznajstvima povezani. Svak svakome vjerovao a u isto vrijeme svak u svakoga sumnjao. Kako je UDB-a preko svojih agenata ubrzala ubojstva hrvatskih političkih emigranata i djelatnika, medjusobne sumnje su se povećavale iz dana u dan. Tako su propale mnoge dobronamjerne hrvatske akcije, kako ona Božidara Kavrana iz 1947/1948., tako i ona 1963. Oblak/Tolić/Stojić, kao i najpoznatija braće Andrića Bugojanska Akcija iz 1972., mo, Otporaš), niknuti će neodoljiva hrvatska volja za slobodom. Ta je volja sada paralizirana. Tito baca "kost" medju nas i mi trošimo naše energije u medjusobnoj borbi. Onoga časa kada oslobodimo te energije i usmjerimo ih pravom cilju, Tito će izgubiti svoj psihološki rat, koji melje naše živce i naše nade. Jedinstveni i borbeni nastup emigracije dignuti će i naš narod i osigurati nam saveznike (kako lijepo rečeno "...i osigurati nam saveznike...", mo), ugled i pomoć u slobodnom svijetu. Biti ćemo snaga, s kojom se računa. Hrvatska emigracija je već stupila u fazu psihološkog rata. Podržavajmo ga !

HRVATSKI MARCHALLOV PLAN

(Riječ/dvije o ovom planu. George Catlett Marschall (1880-1959) je bio američki general u WW2. Svojim sposobnostima je postao ministar vanjskih poslova SAD 1947-1949., te kao takav svojim utjecajem je uspio uvjeriti vladu predsjednika Trumana da je neophodno potrebno pomoći gladnu i razrušenu Europu. Tako se je stvorio MARSCHALLOV PLAN. Osobno se vrlo dobro sjećam te humanitarne pomoći, najviše u hrani. Kada bi dobivali "deke", tako se je to tada zvalo, što bi značilo slijedovanje koje bi dobivali po broju člavova u obitelji, dobivali smo i jaja u prašku; na osnovu čega su momci izmislili pjesmu koju su pjevali u gangi: "Mala moja dobila na pluća, jeduć jaja Trumanova vruća", mo).
Ne znamo, da li je ta usporedba dobra. Nu, mi je upotrebljavamo, jer je poznata. U Španjolskoj je jedan film pod naslovom "Dobro došao, mister Marschall !" postigao ogromnu popularnost, jer se je izrugivao s Marschallovim planom i pustim vjerovanjem da ne treba trti glavu za budućnost, jer da dolazi mister marchall i dati će svakom gradjanu iz svoje vreće onoliko dolara, koliko mu je potrebno. Poznato je, da je zaista gen. Marschall poslije II. svjetskog rata stvorio plan i s milijune dolara spriječio socijalne potrese u nastradalim zemljama.

Na nama je Hrvatima stvoriti vlastiti "Marschallov plan" za oslobodjenje (Hrvatske, mo). Pored svih nastojanja u slobodnom svijetu kod naših starih i novih prijatelja, dužnost nam je u prvom redu mobilizirati naše vlastite snage, racionalno ih iskoristiti i povesti borbu. Kada pokažemo da smo dostojni i požrtvovani, da dajemo svoja sredstva i ginemo za stvar oslobodjenja, onda će nas pomoći i drugi i pojačati naš potencijal. Ako mi sami ne budemo žrtvovali svoju krv i svoj znoj, nemamo prava očekivati ni od Istoka ni od Zapada da za nas čine ono, što sami za sebe nismo kadri učiniti.

SEDAMNAESTI BOŽIĆ U EMIGRACIJI

Nastojati ćemo, da vam ovi redci stignu za Božić i Novu Godinu; velike blagdane kršćanskog svijeta. Naši su muslimani s poštovanjem gledali na naše božićevanje, kao i katolici na muslimansko bajramovanje.

Do sada smo uvjek čestitali Božiće i Barjame sljedećim riječima: "Dao Bog, da dogodine slavili Božić i Barjam u našoj dragoj, patničkoj, slobodnoj, nezavisnoj itd...Hrvatskoj...."

Mi kao vojnici vjerujemo i u Božija čuda, jer ih je i do sada činio. I Biblija i Kur'an govore o pobjedama, koje je Gospodar bitaka davao pravednim vojskama. Naša je stvar pravedna i molimo Boga, da nas pomogne. Vjerujemo, da će Bog biti uz nas u danima borbe. (što se je i ostvarilo u Domovinskom rati 1991-1995., mo).Medjutim, bez Velikog Petka nema ni Uskrsa i bez naše vlastite žrtve i pregnuća nemamo pravo očekivati milost. Ne smijemo računati s milošću Neba kao strateškim činbenikom. Bog nam je dao srdca junaka, milost vjernika i inteligenciju Božijih stvorenja, a na nama je ostalo.

HRVATSKI VOJNICI, HRVATSKA BRAĆO!

Ako ste uvjereni da smo na pravom putu, pomozite nas i to odmah, individualno, pa i onda, ako ste do sada uvjek pomagali. Učinite to ovim putem i izravno, u znaku plebiscita i odobrenja. Nama treba moralna i materijalna podrška. Mi znamo s kim se hvatamo u koštac i dokazali smo, da smo i u prošlosti s uspjehom pobijali neše neprijatelje. Nisu oni nepobjedljivi. Imamo mi ljude i ideja. Složni hrvatski ljudi mogu sve učiniti kada hoće.

Prilog svakog od vas za nas je znak, da nismo sami. NEKA ZA BOŽIĆ 1962. GODINE I VAŠE IME UDJE U SPOMENKNJIGU ODPORA !

ŽELIMO SVIMA SRETAN BOŽIĆ I NOVU GODINU !

Uz naš vojnički pozdrav,

general Drinjanin v.r.

TISKANICU KOJU PRILAŽEMO OVOM OKRUŽNOM PISMU ISPUNITI I NAMA NAJHITNIJE POVRATITI!

[Domagoj]

Šapirografirano izdanje prvog broja "Drine", vjesnika HOS-a iz 1951. godine



Dvobroj iz 1953. godine

[Domagoj]

[Bobani]

DVA PISMA U JEDNOME

general DRINJANIN
Stan dne, 21.XI.1955.

(Ovdje ću iznijeti dva pisma koja su bila zajedno, jedno uz drugo. Pismo je pisano Dani, Danijelu Joliću koji je tada živio u Torontu. Iz ovog pisma će se mnogo nama nepoznanice saznati oko Poglavnikova života, sigurnosti/nesigurnosti, spletaka, razlaza Poglavnik-Luburić itd. Prvo pismo je sa datumom, pisano rukom, drugo bez datuma, pisano na pisaćem stroju s inicijalima P.s., što bi se moglo podrazumijevati da je ovo drugo pismo nastavak prvog pisma pisano olovkom. Mo, Otporaš)

Dragi Dane !

Oba Tvoja pisma u redu primih. Mogao bih Ti pisati svaki dan jedan roman i opet bi ostalo isto. Razni Talaje, Markovići, Subašići i slična čeljad upropašćuju našu krvavu baštinu.

Prilažem ti ovaj okružni list sa molbom da ga pročitaš i spališ. Napisan je, ali nije razaslat iz stanovitih obzira. Tebi samo za osobnu informaciju. (Radi se o Okružnom Listu "SVIM HRVATIMA U SVIETU" od 20 listopada 1955. Danijel Jolić ga nije spalio niti uništio. Poslije ovoga pisma ću donijeti taj Okružni List kao jedan povijesni događaj spletaka oko hrvatskog državnog Poglavara Dra. Ante Pavelića. Mo)

Trullos je umro! a umirao je odavno i nije bio ni za kakav posao. Tvoj brat je lud (Radi se o Nikoli Jolić, bratu Danijela Jolića, o kojemu je bilo govora u prošlim pismima, mo) i nema ni govora da ide u Titovinu, jer ove vlasti nedaju na silu, a on nije pri svojoj. Pa šta da se radi?

Skoro ću praviti ustašku obiteljsku sliku, tj. nas svi troje i to ću ti poslati.

Drago mi je, da si me poslušao. Tvoje pismo od 10.X. dokaz je Tvoje političke pameti i stege. Pazi na sebe, jer radi fukare nije vriedno! a i nama svima bi škodilo.

Svi ovdje 100% jednako mislimo, i tako ćemo i nastaviti. Ako Vi tamo to ne možete učiniti, a izgleda, da se nemože, a Ti sa bojnikom skupa, pa "prekurac" kako kod nas kažu. Brinite se, da Vam ne otruju ustašiju, a drugo će s vremenom doći. Pokušati sve, a nekim se nemože ama baš ništa, neka ide "u p.m" i kvit.

Kako si? Šta pišu od kuće? Bojnik je gurao, da se za Božić održi zabava u korist "Drine". Znam da ćeš u tom pravcu pomoći, ali se bojim, da će oni gadovi ometati.

Pozdravi svu braću, svu askeriju, sve borce, a Tebe voli Tvoj Za Poglavnika i Dom Spremni!

general Drinjanin.

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Drugo pismo:

HRVATSKI NARODNI ODPOR
Ured Glavnog Tajnika (Bez datuma, mo)

P.s.

1. Savezno s proglasom u pogledu intervencije, treba u glavnom sve bazirati na osobi Poglavnika, jer novine i radio javljaju, da policija traži Poglavnika.
Za nas je neshvatljivo, da se jednog iztaknutog svjetskog protukomunističkog borca, prijatelja argentinskog naroda traži na ovaj način, a na osnovu intriga neprijatelja, srbokomunista i političkih neprijatellja i protivnika. Molimo stoga, da se pitanje Poglavnika pretresa s obzirom, koji zaslužuje kao protukomunistički borac i kao borac za slobodu svoga naroda i Poglavar Države Hrvatske. Čak su i neke španjolske novine doniele viesti, koje nam jako mnogo škode, jer dovode osobu hrvatskog Poglavara u vezu s stvarima, s kojima nema nikakove veze.

Apelirati na argentinsko domoljublje (ovu generalovu riječ "domoljublje" je preuzeo Dr. Franjo Tuđman od generala Drinjanina i uveliko koristio u Domovinskom ratu, mo, Otporaš) i ljubav za slobodu, za koju se je narod i ovoga puta digao s oružjem u ruci, kao i mnogo puta u prošlosti. Dakle usmjeriti u tom pravcu naše apele, koji neće škoditi, jer će dokazati novim argentinskim vlastima, da iza Poglavnika stoji ne samo kolonija u Argentini nego i ogromna većina hrvatske emigracije u slobodnom svietu, kao i čitavi naš narod. Mi ne možemo reći, dali je Poglavnik izišao iz Argentine, niti dali to misli učiniti. Treba dakle braniti njegove pozicije tamo, već i radi rehabilitacije javne i podpune, budući da je kampanja naškodila interesima oslobodilačke borbe.

2. Jedna žalostna viest: Umro je Generalni Konzul Pascual Trullos. Bio je veliki borac za Hrvatsku, radio je do zadnjeg časa za Hrvatsku i bio jedan od najpožrtvovanijih suradnika H.N.Odpora. Zadnje mu je pismo poviestnog znaćenja. General Drinjanin je u ime Poglavnika položio vienac sa imenom Dra. Ante Pavelića, što je gradjanstvo Barcelone pratilo sa živim interesom, a drugi vienac isto na počastnom mjestu, generala Drinjanina, dali su čisti hrvatski karakter tom posljednjem putu našeg velikog prijatelja, koji je čitavi život i kojemu je zadnja misao bila posvećena Hrvatskoj. Radi toga je, posebnom dozvolom obitelji i pogreb bio obavljen na hrvatski državni trošak, a mi ćemo u čitavom svietu organizirati i zadušnice na dan, kada se gdje bude to moglo učiniti. Takodjer je uglavljeno, da će se položiti posebna spomen ploča, na kojoj će H.N.Odpor dati priznanje svom vriednom suradniku, koji je u zadnje dvije godine radio u svim pravcima i učinio velike usluge, koje će još neko vrieme morati ostati tajne.

Njegov sin Jure (Jorge), koji govori hrvatski i imade imenovanje Konciljera Konzulata nastaviti će radom svoga otca i staviti svoje sposobnosti kao i svoj privilegirani položaj u službu hrvatske oslobodilačke borbe. General Drinjanin ja zato bio na sprovodu kao predstavnik Hrvatske. Hrvatski Konzul, koji je do zadnjeg časa radio za Hrvatsku smatran je našim mrtvacem. Novine će o tome donieti više, a ovo saobćujemo, da se mogu organizirati zadušnice, u slučaju, da ne dobijete pravovremeno obaviesti. Ime je: Pascual Trullos, umro je 24.X.1955. u Barceloni. Vjerojatno ćemo izdati posebnu DRINU, posvećenu njegovoj uspomeni, a ujedno donieti material o Španjolskoj, kao i hrvatsko španjolskim vezama u prošlosti, te o izgledima za budućnost. Pri tom ćemo misliti na ulogu ove zemlje, koja je izvan sumnje, i mogućnostima za nas Hrvate. Naš centar u Barceloni nastaviti će sa svojim radom, a u kratko vrieme cieli Stožer ići onamo, da se uglave i pojačaju veze, jer je mladi Turllos odlučan, pun energije, znanja i ljubavi za Hrvatsku. Ne treba niti spominjati što za nas vriedi činjenica, da možemo slobodno raditi putem jednog diplomatskog predstavničtva, koje slobodno i legalno djeluje, nalazi se na popisu diplomatskih predstavničtava i biva pozivano na sve javne i političke manifestacije kao Generalni Konzulat N.D.H. (Ovdje je potrebno reći da je Frankova Španjolska priznavala Hrvatsku Državu sve do njegove smrti 1975 god. Glavni Konzulat NDH i Hrvatski Radio "Glas Gomovine" u Madridu su nesmetano djelovali i radili svoju nacionalno hrvatsku zadaću. Mo) Tko može neka uputi sažalnicu na hrvatskom jeziku u pismu na adresu: "Sr. Jorge Trullos, Kanciljer Generalnog Konzulata N.D.H., Avenida Jose Antonio Primo de Rivera No. 464, Barcelona, Espana."

3. O svemu do sada učinjenom i poduzetom u gornjem odmah nas obaviestite.

General Drinjanina v.r.
Pukovnik Pušić v.r.



VRLO INTERESANTNO!

(Među masom pisama generala Drinjanina nađoh jedno pismo kojeg je Vjekoslav Luburić pisao svojem rukom i svojem suradniku Dnijelu Joliću u Toronto 17.XII.1955., dakle ima tome, danas, 26 prosinca 2012., 57 godina i osam (9) dana. Stavio sam "Vjekoslav Luburić", jer, on je sam, svojom voljom, prekrižio riječ general a ostevio DRINJANIN, na svojim službenim pismima, koja su uvijek u zaglavlju pošimala: general DRINJANIN, Stan, dne i datum...Ovog puta riječ general je prekrižena i sadržaj pisma će Vam svima reći zašto. Tko je do sada pratio, čitao i pamtio PISMA MAKSA LUBURIĆA, mogao je uočiti, po datumima pisama, kada su i zašto nesuglasice nastupile između Poglavnika i generala Drinjanina, Vjekoslava Maksa Luburića, i tko je tu najviše ili najmanje kriv. Osim toga, a ja sam to čuo i o tome čitao, da je Poglavnik razriješio generala Luburića svih dužnosti u Ustaškom Pokretu, itd., itd. Šujmo sada šta ovo pismo od 17 prosinca 1955 godine kaže: Mo, Otporaš)

......DRINJANIN
17.XII.1955.

DRAGI BRATE!

Evo Ti dajem na znanje, da sam postao pod starost čarkar, jer sam se zahvalio na generalstvu, ustaštvu, vratio sva odlikovanja i položaje, a u znak protesta radi postupka izdajnika oko Poglavnika, koji čine što hoće, pa su zabranili i Odpor i "Drinu". Ali su se prevarili, jer Odpor ostaje, a "Drina" izlazi na 404 stranice sa uvodnikom Džafera (Kulenovića, ministra HDV, mo) i fra Gracijana Raspudića, te 60 časnika i dočasnika i boraca Pokreta. (Radi se o "DRINI" br. 8-12, 1955. u kojoj su pisali skoro svi bivši suradnici Odpora i HDV., mo, Otporaš) U Buenos Airesu vladaju Markovići (Josip, Joso, Marković, glavni i odgovorni urednik novine, glavnog glasila HOP-a "HRVATSKA", koji je par godina kasnije poa u nemilost i bio izbačen i prozvan "izdajnikom", (kao i mnogi drugi, mo) i njemu slični pogani i kriminalci, koje ćemo jednom suditi.

Mi ćemo ostati kakvi jesmo i mi ćemo spasiti Poglavnika i Hrvatsku. Poslao sam ti kartu iz Trsta. (Interesantno da je general bio u Trstu, mo) Pozdravi braću i poruči im, da nismo sami. Ostalo će ti reći Drago.

Grli Te Tvoj Maks.

[Bobani]

SVIM PRIPADNICIMA HRVATSKE EMIGRACIJE

U posljednje vrieme dogodilo se i dogadja se, da se pojedini pripadnici hrvatske emigracije daju nagovarati od agenata stranih sila, da stupe u njihovu službu i da prema njihovim uputama idu na teritorij današnje Jugoslavije, (Dakle, tada, godine 1952. Vjekoslav Maks Luburić, general Drinjanin, hrvatski general rata NDH, u dobi od 38 godina i 8 mjeseci vizionarski je predvidio da Jugoslavija, kako ju je general Drinjanin tada, 1952. nazvao "...današnje Jugoslavije..." će nestati, dok su u to vrijeme svjetske velesile i hrvatski naivnjaci mislili i vjerovali da će Jugoslavija moći ostati za vjeke vjekova. Mo, Otporaš.) u svrhu prikupljanja potrebiti podataka, koji će navodno dobro doći i našoj oslobodilačkoj borbi.

Ti nesretni ljudi, većinom idealisti, bivaju redovno, stupivši na područje Jugoslavije uhićeni, nakon čega im se zametne svaki trag.

Tako smo obaviešteni iz najpouzdanijeg vrela, da je u posljednje vrieme prema nalogu takovih bezsavjestnih agenata iz jedne Jugoslaviji susjedne zemlje pojedinačno otišlo u Jugoslaviju 40 hrvatskih emigranata, koji su odmah kod prelaza jugoslavenske granice svi osim jednoga, kojemu je uspjelo pravodobno pobjeći, pohapšeni i poubijani.

Budući da je više nego sigurno, da se ovdje i opet radi o trgovini sa hrvatskim životima, jer ti strani agenti istovremeno, kad naše ljude šalju u Jugoslaviju, obavještavaju i jugoslavenske vlasti o njihovom dolazku, primajući zato od jugoslavenskih vlasti nagradu, to se savezno sa svojedobno izdanim zapoviedima Vrhovnog Zapovjedničtva H.O.S., kao i "Objavama" Zapovjedničtva Petog Zbora H.O.S., objevljenim u novinama "DANICA" br. 37, od 13.IX.1950. i "HRVATSKA" br. 22. od 18.XI.1950., te DNEVNOM ZAPOVIEDI ovog zapovjedničtva br. 4, od 4 siečnja 1951. izdaje sliedeća

ZAPOVIED

Ni jedan pripadnik hrvatske emigracije, a napose Hrvatskih Oružanih Snaga, ne smije u buduće nasjedati lažnim obećanjima i liepim riečima agenata stranih država, (što general Drinjanin nesumnjivo misli na jugoslavensku državu, mo.) koji će ga pokušati nagovoriti, da stupi u njihovu službu, jer se u većini slučajeva radi o bezsvjestnim ljudima, koji nemaju nikakva osjećaja za našu svetu borbu, nego imadu pred očima samo svoj osobni interes. Nas Hrvata je i odviše izginulo, a da si možemo dozvoliti, da se s nama vrše kojekakovi pokusi, da ponovno postanemo predmetom trgovine i radi toga ne smije u buduće ni jedan pripadnik hrvatske emigracije, koji voli svoju Domovinu, da se dade verbovati u stranu obavještajnu službu i da radi tudjih, u većini slučajeva, čisto osobnih interesa strada životom, koji Domovina i te kako treba.

O prednjoj zapovjedi obavjestiti sve pripadnike hrvatske emigracije, a ponovi li se i opet koji slučaj verbovanja naših ljudi po agentima stranih sila i pokušaj nagovaranja, da se ide u Jugoslaviju u svrhu tobožnjih sakupljanja podataka, imade se takav slučaj najbržim putem dojaviti ovome Zapovjedništvu.

Za Poglavnika i Dom Spremni!

General DRINJANIN v.r.

Izvor:

DRINA - God.II. Europa, Veljača 1952. br.1-2.

[Drinapress]

Iz povijesti HNOdpora

Lukas Jurićić
Rosetti 1074
Florida, Argentina

Florida, 16.10.1971.

Poštovani Gosp.Šego

(Stipe Šego, nakon Maksove smrti, vođa otpadničke grupe iz Chicaga, poznatije kao "Otpor". op.pisca)

Iako sam bio odlučio, da na Tvoja pisma neću odgovarati,ovo činim iznimno. Danas sam primio Tvoj list, te sam se začudio, da si tako daleko otišao zatraživši od španjolske policije svoje dobro. Još me više čudi, da nazivlješ naše poznate ljude imenima kao kriminalci Štefa Crničkog i Envera Mehmedagiča, doduše nisam ni ja bolje prošao, jer se je uz moje ime priljepilo koješta kao švecer i posjednik hrvatskog državnog zlata i slično.

Žalosno je, da te životno dosadašnje iskustvo nije učinilo razboritijim čovjekom, i da stvari postaviš onako kako treba; naime meni nije lako ovog časa govoriti o koje čemu ali kad me već siliš, onda Te podsjećam,da si ti u svoje vrijeme položio ustašku prisegu u mojoj prisutnosti, te s time u vezi dužnost bi bila s Tvoje strane da to uzmeš u obzir. Kada smo već pri tome, onda Te podsjećam, da nije bilo mene i pokojnog Mate Primorca (ustaški pukovnik op.pisca), da bi te Maks u svoje vrijeme bio dao streljati radi onog
Tvog velikog propusta, kada si svojim neoprezom omogućio bjeg onog komunisti, a koji ti je bio povjeren na čuvanje i sprovodjenje do nadležne vlasti.(Ovo spominjem da se sjetiš, ali o ovome ja Ti prije nisam nikada spominjao, a ne bi ni sada,da me Ti tvojim neumjesnim izjavama i činima na to ne nukaš)

Joi imade vremena da Ti ocjeniš Tvoju osobnu situaciju u odnosu na društvo u kojem se krečeš, i to bi bilo kud i kamo preče za Tebe nego li nazivati pogrdnim riječima naše društvena javne radnike. I kako Ti mene na red zoveš, da u kakvom se društvu ja nalazim, a to je sve na osnovi Tvoje predpostavke, je tebi s druge strane velim, da Ti povedeš bolje računa te da ispitaš svoju okolinu: sa svrhom, da Ti bude malo lakše, u tom smislu, evo malo ću Ti malo pomoći. Tvoj bliski suradnik u vašoj razornoj raboti Mile Markić (Ivica Hečimović) u Italiji blizu Ascolo Piceno, ubio je jednog talijanskog svećenika. Razlog će on znati. Tvoj drugi partner u rušenju Maksove i naše organizacije Srećko Rover jest drugo čeljade koje je zavijeno u stotinu i jedan misterij. Srećko Rover i Drago Jilek u svoje vrijeme u Rimu imali su jedan razgovor sa danas živućim ustaškim generalom Ivanom Herenčićem, a koji razgovor nije ništa drugo nego li jedna trajna optužnica ove dvojice. Za pobliže informacije u ovom smislu, dovoljno je se obratiti na Ivana Herenčića. U tome slučaju bit će Ti jasnije s kime se družiš.

Srećko Rover se podpuno udaljio od Maksa kroz zadnjih pet godina njegovog života, te da se pojavi upravo kada ovaj umire i to sa odmah najavljenim promjenama u Odporu. Jedan čovjek kojemu je istinski na srcu dobro naše domovine i dobar i uspješan rad naše organizacije, imade više načina, da bude koristan i bez da bude predsjednikom organizacije. Jedan član koji je radin, koristan, razborit, njega organizacija sama izbaci na površinu, ne ovako kao što Ti radiš i Tvoje društvo, hoćete silom doći na čelo Odpora bez obzira na posljedice, koje ćete nanijeti u našim redovima. Ova vaša rabota pada isključivo ne vašu savjest.

Ne ide Ti u prilog krađa tudje pismohrane, ako si je već ukrao trebao si je držati za sebe, a ne slati ju naokolo. Ovaj prepis pisma kojeg si meni poslao, ja ga šaljem Štefu Crničkom nazad po Dinku Šakiću, a sebi sam načinio kopiju.

U svim spornim slučajevima, redovito pravda imade zadnju riječ, pa ja ne sumnjam da to neće biti i ovog puta. Naša organizacija nema nema nikakvih ustrojstvenih problema, nego samo ekonomskih. U Tvome slučaju u pitanju je novac, kojeg si posudio, a koji se nalazi u Linotypu (Stipe Šego je bio vlasnik tiskarskog stroja,. op.pisca)
i koji Ti prema onom Maksovom dokumentu stoji uvjek na razpolaganju kada to hoćeš. To je najbliže realnosti. Ako već ne možeš ostati u organizaciji radi nastale situacije, koju si sam prouzrokovao sa svojim partnerima, onda je najrazbontije, da iz tiskare uzmeš ono što je Tvoje i mirna Bosna. To što je Tvoje nitko Ti ne osporava.

Sve ono što prelazi preko toga jest bezuspješan pokušaj sa Tvoje strane, koji će u konačnici porazno svršiti po Tebe i one, koji Te budu slijedili u ovom nerazboritom aktu.

S poštovanjem,
Lukas Juričić.v.r.

(Gospodin Lukas Juričić je bio Pročelnik Hrvatskog Narodnog Odpora za Južnu Ameriku. op.pisca)

[Značke1001]

Poštovanje, nova sam na ovom forumu i molila bi malu pomoć Da li netko zna kada je napravljena ova značka i gdje? Stvarno bi mi puno pomogli, hvala naprijed

[Bobani]

Poštovana "Značke 1001" veseli me da ste se javili i tražite informacije glede ove značke. Reći ću vam što ja znam, a to je da sam mnogo puta čuo o ovoj znački i vidio ju kao sliku u nekim hrvatskim iseljeničkim novinama, ali ju nikada osobno nisam imao priliku vidjeti. Značka pojeteče između godine 1973..*1974., pa čak možda iz godine 1975., kada su pušteni iz Madridskog zatvora i došli u Paragvaj. Za bolje i potpunije razumijevanje, prilažem izvor iz Wikipedije.
Poštovana želio bih znati mako ste vi došli do te lijepe značke i povijestne uspomene hrvatske iseljeničke emigracije u borbi za ponovnu Obnovu Hrvatske Države.
Iskreni poZDrav. Javite se ponovno.


Tomislav Rebrina se rodio u selu Brdima kod Kupresa 1936. godine. Za vrijeme Jugoslavije zloglasna UDBA ga je zatvarala i proganjala. Zbog toga je bio prisiljen napustiti Hrvatsku. Otišao je koncem kolovoza 1963. godine. Boravište je našao u Švedskoj.

U Švedskoj se je povezao s hrvatskim emigrant skim organizacijama, poimenice HNO.

Radi sprječavanja izručenja Jugoslaviji sedmorice hrvatskih emigranata (Miro Barešić, Anđelko Brajković, Ante Stojanov Škarpun kodnog imena "Toni Varga", Miljenko Hrkač (Miljenko Hrkač je već bio u Beogradu u zatvoru i bio osuđen na smrt, mo. Otporaš.) i Blago Mikulić, Marinko Lemo, Stanislav Miličević) koji su bili zatvoreni u Švedskoj, jer ih je u Jugoslaviji sigurno čekala smrtna kazna, odlučio se na radikalniju akciju, budući da su sve diplomatske akcije hrvatskih iseljenika prošle bezuspješno.

Radi pomoći svojim prijateljima, sve je stavio na kocku. Odlučio se na radikalnu akciju, premda je bio svjestan da čini kažneno djelo.

15. rujna 1972. godine Tomislav Rebrina zajedno s Rudolfom Prskalom i Nikolom Liscem u Göteborgu je oteo švedski zrakoplov. Pokušalo se razgovorima s visokim švedskim državnim dužnosnicima. Hrvatska su udruženja dugotrajno pregovarala s ondašnjim premijerom Olofom Palmeom, kraljem Gustavom, no bezuspješno. Kad se nije moglo na taj način, kada su isrcpili sve druge mogućnosti, odlučilo se za otmicu zrakoplova. Otmica je bila rezultat nepodnošljiva šikaniranja Hrvatske u kojoj je tad na djelu bilo nasilno gušenje baštine hrvatskog proljeća. Nakon godinu dana, 15. rujna 1972., grupa hrvatskih emigranata na čelu sa Stipom Mikulićem, Pročelnikom HNO za Skandinaviju (Tomislav Rebrina, Nikola Lisac, Rudolf Prskalo) otela je zrakoplov koji je letio u pravcu Göteborg - Stockholm. Tražili su od švedske vlade oslobađanje sedam hrvatskih zatvorenika u Švedskoj iz zatvora i da ih pošalju zrakoplovom u Španjolsku. Blefirali su prijetnjom da će eksplozivom raznijeti zrakoplov u kojem je tada bilo 86 putnika i 4 člana posade. Prijetnja je bila lažna, jer ni Rebrina ni Prskalo nisu imali nikakvi eksploziv, nego su u torbi bile smotane stare hlače koje su stavili da bi zavarali policiju da pomisli kako je u torbi zbilja eksploziv.

Akcija je uspješno izvedena. Isposlovali su željeno i stigli u Madrid.

Šestorica zatvorenika otišla su dalje u Paragvaj, a u Španjolskoj su ostali Tomislav Rebrina, Prskalo i Lisac. Ondje se skrasio gdje je živio sa svojom obitelji.

Rebrinina, Prskalova i Liščeva akcija bila je, prema Julienne Bušić inspiracija Zvonku Bušiću za otmicu koju je izveo pet godina poslije.

Kad je proglašena neovisna i samostalna Hrvatska, stvorili su se uvjeti za povratak u domovinu, Kad su velikosrpske snage napale Hrvatsku, Rebrina je među prvima dragovoljno se javio u hrvatsku vojsku. Nije se dvojio vratiti u zaraćenu domovinu, premda je tad bio u kasnim pedesetima, s uhodanim poslom u Španjolskoj.

Bio je dvaput ranjen, a nakon toga vratio se časnoj obrani hrvatske Domovine sve do umirovljenja.[3]

Zadnje je godine svog života proveo u Kaštel Gomilici.

Umro je prije nekoliko godina i pokopan je na Kupresu.

Otporaš.

VIDEO: HNO-Operacija sloboda

https://vimeo.com/84114824

[Značke1001]

Poštovani, nažalost, nemam dotičnu značku, ali sam na internetu vidjela da postoji. Ako možda znate gdje bi (u kojim novinama i časopisima) mogla saznati više o njoj. Hvala Vam za informacije.

[Bobani]

Postovana, nalazim se na putu i necu biti kuci za jedno vrijeme. Javit cu se cim prije mognem. I ovo pisem s tudjeg racunala.
Iskreni pozdravi. Javite se da nastavimo o spmenutom predmetu.

Bog!