Ovu temu zamislila sam kao presjek ili pregled povijesti papinske službe, a neposredan povod je jučerašnji izbor novog Pape.
O papama iz prvih stoljeća Crkve zna se malo ili ništa, neki su ostavili dubok trag, neki su naši suvremenici i tek će se možda u budućnosti potpuno spoznati njihov značaj za život Crkve...
Dakle, slobodni ste kopati i stavljati vama zanimljive podatke o Franjinim prethodnicima.


Papa (lat. otac, tata) naziv je za poglavara Katoličke Crkve i Svete Stolice, subjekt crkvene jurisdikcije i poglavar suverene Države Vatikan, najmanje države na svijetu.
Vrijeme koje papa provede na čelu Crkve naziva se pontifikatom, a njegovo prijestolje Apostolska Stolica (lat. Cathedra Petri). Od 1871. godine, papinska Apostolska palača nalazi se na Trgu Sv. Petra uz Vatikansku baziliku, dok je papinska katedrala Bazilika Sv. Ivana Lateranskog. Papinska palača do 1870. bila je današnja palača predsjednika Italije – Kvirinal. Okupacijom Papinske Države od strane Italije, Papa je izgubio navedenu palaču.

Povijest naziva

Sam naziv papa je počasni naziv rimskog biskupa. Prema katoličkoj tradiciji papa je nasljednik apostola Petra, koji je bio prvi rimski biskup i najvjerojatnije 64. ili 67. godine umro mučeničkom smrću u Rimu.
http://bogoslovija-ri.hr/katolicka-c...pa-i-papinstvo



Prvi rimski biskup, apostol Petar:

Sveti Petar jedan je od dvanaest apostola i prvi papa. Bio je židov, zvao se Šimun i bavio se ribolovom, a živio je u blizini Kafarnauma. Jednog dana dok je s bratom Andrijom lovio ribu, prišao im je Isus i rekao: „Pođite za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi!“. Isus mu je dao i novo ime – Petar – što znači stijena, kako bi označio njegovu vodeću ulogu u Crkvi.
Kad je Isus u Cezareji upitao svoje učenike: „A vi, što vi kažete, tko sam Ja?“, Petar je odgovorio: „Ti si Krist - Pomazanik, Sin Boga živoga!“ Tad mu je Isus odgovorio: „Ti si Petar – Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i Vrata pakla neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima, a što god razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima“.

Evanđelja govore i o poznatom Petrovom nijekanju Isusa, ali i o njegovom iskrenom kajanju. O njegovom kasnijem djelovanju saznajemo iz Djela apostolskih koja kažu da je Petar nakon prvih Duhova, kad je Duh Sveti sišao nad apostole, počeo propovijedati, obraćati tisuće ljudi i pomagati bolesnima. Taj se dan, pedeset dana poslije Uskrsa, i danas slavi kao rođendan Crkve. Zbog propovijedanja ga je Herod dao baciti u tamnicu i htio ga je pogubiti, ali je svetog Petra anđeo proveo kraj četvorice stražara i tako ga spasio. Nakon toga je svetac boravio u Antiohiji, a kasnije u Rimu, gdje je postao prvim biskupom.
Bio je optužen da je bacio uroke na jednu od carevih ljubavnica. Na nagovor svojih kršćanskih pristaša odlučio je pobjeći iz grada, no na putu mu se ukazao Isus. Petar ga je upitao: „Quo vadis, Domine?“ („Kamo ćeš, Gospodine?“) Isus mu je odvratio: „U Rim, da me opet razapnu!“ Petar je to shvatio kao znak Božje volje, vratio se u Rim i bio uhićen, bičevan i bačen u tamnicu. Smatrao je da nije dostojan umrijeti na križu kao Isus Krist, pa je tražio od svojih mučitelja da križ okrenu naopako, a oni su mu želju i ispunili. Umro je mučeničkom smrću oko 64. godine.