+ Odgovori na temu
Stranica 2 od 3 PrviPrvi 1 2 3 PosljednjePosljednje
Prikaz rezultata str. 21/53

Tema: Korizma

  1. #21
    Vlastelinka ZGabriel avatar
    Datum registracije
    Mar 2012
    Lokacija
    čudesni oblaci
    Poruke
    19,675
    Blog Entries
    5
    5. Korizmena nedjelja

    Velika nam djela ucini Gospodin: opet smo radosni.

    Iz 43,16-21:

    Čudesa novog Izlaska

    16Ovako govori Jahve,
    koji put po moru načini
    i stazu po vodama silnim;
    17koji izvede bojna kola i konje,
    vojsku i junake,
    i oni padoše da više ne ustanu,
    zgasnuše, kao stijenj se utrnuše.
    18Ne spominjite se onog što se zbilo,
    nit' mislite na ono što je prošlo.

    19Evo, činim nešto novo;
    već nastaje. Zar ne opažate?
    Da, put ću napraviti u pustinji,
    a staze u pustoši.
    20Slavit će me divlje zvijeri,
    čaglji i nojevi,
    jer vodu ću stvorit' u pustinji,
    rijeke u stepi,
    da napojim svoj narod,
    izabranika svoga.
    21I narod koji sam sebi sazdao
    moju će kazivati hvalu!


    Pjesma povratnika

    126 Hodočasnička pjesma.

    Kad Jahve vraćaše sužnjeve sionske,
    bilo nam je k'o da snivamo.
    2Usta nam bjehu puna smijeha,
    a jezik klicanja.
    Među poganima tad se govorilo:
    "Velika im djela Jahve učini!"
    3Velika nam djela učini Jahve:
    opet smo radosni!

    4Vrati, o Jahve, sužnjeve naše
    k'o potoke negepske!
    5Oni koji siju u suzama,
    žanju u pjesmi.
    6Išli su plačući
    noseći sjeme sjetveno:
    vraćat će se s pjesmom,
    noseći snoplje svoje.



    Fil 3,8-14:

    8Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem 9i u njemu se nađem - ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj - 10da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, 11ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. 12Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego - hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. 13Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, 14k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.
    Ti nisi ono što jesi sad, nego ono što tek možeš biti! Ti si trenutno žir, ali smisao tvog života je biti hrast! ~ T. Ivančić

    יֵשׁ מֵאַיִן

  2. #22
    Vlastelinka ZGabriel avatar
    Datum registracije
    Mar 2012
    Lokacija
    čudesni oblaci
    Poruke
    19,675
    Blog Entries
    5
    Iv 8,1-11:

    Preljubnica

    8 A Isus se uputi na Maslinsku goru. 2U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. 3Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu 4i kažu mu: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. 5U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?" 6To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.
    Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. 7A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." 8I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. 9A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini. 10Isus se uspravi i reče joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?" 11Ona reče: "Nitko, Gospodine." Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti."
    Ti nisi ono što jesi sad, nego ono što tek možeš biti! Ti si trenutno žir, ali smisao tvog života je biti hrast! ~ T. Ivančić

    יֵשׁ מֵאַיִן

  3. #23
    Vlastelinka ZGabriel avatar
    Datum registracije
    Mar 2012
    Lokacija
    čudesni oblaci
    Poruke
    19,675
    Blog Entries
    5
    Preljub
    Žena koja je bila udana ili zaručena je mogla učiniti preljub. Nije važno tko je bio drugi sudionik preljuba, jer se muškarac uvijek lako mogao „izvući“ iz toga i nije snosio tolike posljedice kao žena.
    Muškarac bi počinio preljub samo ako bi to učinio sa udanom ili zaručenom ženom, ali u smislu da je povrijedio tuđu „imovinu“ – nečiju ženu ili zaručnicu.
    Iz ovoga vidimo koji je bio status žene u ono vrijeme. Žena u svemu tome nije imala nikakva prava. Mogla je biti „otpuštena“ od svoga muža zbog bilo kojeg razloga i na taj način bi se, osramoćena, vratila u svoju rodnu kuću gdje, uglavnom, nije bila dočekana srdačno.
    Isus se zauzima za položaj žene u društvu tako što radikalno „postrožava“ odnose između muškarca i žene. Isus donosi tri važne stvari: 1. brak je nerazrješiv; 2. muškarac čini preljub ako „otpusti“ svoju ženu po Zakonu; 3. preljub se najprije čini u srcu, tj. i sama pomisao na preljub jest grijeh.

    Osuđivanje
    Rimski okupatori su zabranili Židovima da donose smrtne presude, to pravo su sebi pridržali. Ipak, židovsko Vijeće je imalo pravo donositi presude i osude koje su bile važne za narod. Svatko tko je tužio nekoga za preljub morao je dovesti dva svjedoka koji mogu posvjedočiti protiv optuženika. Žene nisu imale pravo svjedočiti, a u obzir se je uzimala vjerodostojnost svjedoka više nego njihovi dokazi.
    Dakle, ako su svjedoci bili pošteni, pravedni, vjerodostojni, uvaženi članovi zajednice, njihovo svjedočenje je bilo prihvaćeno. Ako su pak svjedoci bili nevjerodostojni, iako si njihovi dokazi bili istiniti, to svjedočenje nije bilo prihvaćeno. Glavnu i presudnu riječ u presudi su imali „starci“ (prezbiteri) koji su imali iskustva i mudrosti i bili su uvaženi članovi društva.

    Kamenovanje
    Uobičajena smrtna kazna je bila kamenovanje. Poslije je to bilo zamijenjeno „humanijom“ kaznom - gušenje do smrti.
    Psihološki gledano, kamenovanje je imalo takav utjecaj na ljude da nitko od tih koji su bacali kamenje ne osjeća grižnju savjest za smrt te osobe. Cijela zajednica kažnjava nekoga zbog grijeha i svi imaju mirnu savjest, jer niti jedan pojedinac ne može biti kriv kada se nalazi u masi ljudi. Ipak, „čast“ da baci prvi kamen uvijek je imao ključni svjedok u presudi.

    Uz evanđelje
    Zanimljivo je da ovaj odlomak u nekim starim rukopisima uopće ne postoji. Neki bibličari to tumače tako da su „prepisivači“ željeli izbjeći „emancipaciju“ žena, jer su žene tada još imali isti položaj u društvu kao i prije. Ako ćemo biti iskreni prema sebi, tek u novije vrijeme, prije kojih 100 godina, žene su dobile pravo glasa na izborima, tako da nismo ni mi baš previše „napredni“.
    Možemo reći da ti isti ljudi („prepisivači“) nisu razumjeli Isusovo neizmjerno milosrđe i tumačili su to kao Isusovu popustljivost prema grijehu preljuba. Što, naravno, nije točno, jer znamo da je Isus još „postrožio“ zakone u vezi braka i preljuba, ali u isto vrijeme time nije „dokinuo“ Božansko milosrđe.
    Ovaj odlomak, po stilu i načinu opisa, više „vuče“ na evanđelista Luku i njegove zapise i prispodobe.

    „postave je u sredinu...“
    To je bio položaj optuženoga – u sredini, da ga svi vide, kao na stupu srama. Ipak, Zakon prečesto (a i mi sami) stavlja u centar upravo grijeh, a u centru bi trebao biti Bog i njegova Ljubav. I kada nam je u centru grijeh i prijestupi, onda se cijeli život vrtimo oko toga i život nam prođe u izbjegavanju grijeha i prijestupa, a ne u slobodi djece Božje kojima bi u centru života trebao biti upravo Bog.

    „preljub...Mojsije...kamenovanje...“
    Iako je to bilo, iz naše perspektive, zaostalo razmišljanje, Mojsije je uveo reda u odnose među ljudima. On je bio „reformator“ za svoje vrijeme, ali gledano iz naše perspektive to je sve „zaostalo“. Možemo samo zamisliti kako je bilo prije „Mojsijeva zakona“...
    Ipak, misao kako preljub i grijeh bludnosti dovode do smrti nije tako niti „zaostala“. Zar nije istina da preljub u braku „ubija“ bračnu ljubav? I da bilo koji grijeh bludnosti „ubija“ onaj dar kojeg je Bog stvorio da bude nešto uzvišeno i božansko? Misao Mojsijeva zakona je i dan danas važeća: bludnost i preljub dovode do smrti ljubavi u čovjeku!
    Ali mi smo „napredni“, a Mojsije je živio prije „milijardu“ godina...naravno da smo mi u pravu!

    „da ga iskušaju...“
    Kao i kada su ga iskušavali pitajući ga za porez koji treba davati rimskom caru, Isus ovdje koristi svoj vlastiti „recept“: „Budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!“ Odmah proniče što je u njihovim srcima, a to nipošto nije revnost za svetošću ili za Zakonom Božjim.
    Po Zakonu, žena nije morala biti kamenovana, mogla je biti pomilovana od svoga muža, ali su izabrali baš najstrožu kaznu i željeli su čuti Isusovo mišljenje. Bio je u zamci. Što god da odluči, bilo bi krivo. Ako odluči da je zaslužila smrt onda bi odlučio protiv odluke Rimljana koji su zabranili smrtne kazne, ali i protiv svojega propovijedanja u kojem je isticao milosrđe i milost. Ako odluči braniti ženu ili je osloboditi onda bi odlučio protiv Mojsijeva Zakona (koji je Židovima bio svetinja), ali bi i „potaknuo“ narod na to da razmišljaju kako preljub i nije neki prijestup. Čini se kao bezizlazna situacija, „ali Bogu je sve moguće!“

    „stane prstom pisati po tlu...“
    Što li je pisao po tlu, svakoga od nas zanima. Da li je pisao grijehe onih koji su ženu optuživali? Ili je pisao osudu koju je žena zaslužila? Ili je samo „črčkao“ po podu čineći „psihološku pauzu“?
    Možda nije važno što je pisao. Možda je važnije da je pisao po podu koji je bio od kamena (a ne od pijeska ili zemlje kako nam to lijepo „serviraju“ u filmovima). U tom trenutku, kako saznajemo na početku odlomka, Isus se nalazio u Hramu gdje nije bilo moguće da bude pijesak ili prašina u tolikoj mjeri da se po njoj piše.
    Dakle, Isus piše prstom po kamenu... Zar nisu ploče Saveza upisane prstom Božjim u kamen? Zar nije Bog rekao: „izvadit ću iz tijela vašega srce kameno“? Zar nije još rekao: „riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce“?
    I kada to sve sažmemo u jednu misao, možemo zaključiti kako je Isus poručio tužiteljima: „U vaše tvrdo kameno srce neka se ovo ureže zauvijek!“ I možda nije mislio toliko na riječi koje je izrekao, već na djelo i čin koji je učinio. Djelo koje samo neizmjerno milosrđe može učiniti.

    „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.“
    Isus se poziva na savjest onih koji su ženu optuživali. Ponajprije na savjest svjedoka koji su bili najvažniji i na savjest „staraca“ koji su imali presudnu riječ u presudi. Kako je za Židove bila važna vjerodostojnost svjedoka u suđenju, tako je Isus istaknuo upravo tu činjenicu – nitko nije toliko savršen i svet da bi mogao drugoga, to samo Bog može učiniti.
    Odmah na padaju na pamet one riječi: „Što tražiš trun u oku brata svoga, a brvno u svom oku ne vidiš!“ I tu padaju sve teorije o našem međusobnom osuđivanju, jer smo pred Bogom svi nedostojni i nesavršeni!

    „stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih...“
    I dok Isus nastavlja „slati svoju poruku“ koju piše prstom u kamenu, savjest najstarijih i najodgovornijih se budi i oni odlaze svjesni vlastite grešnosti i slabosti. Savjest im ne dopušta da se uzvise nad čovjekom koji jednako tako grešan kao i oni sami.

    „osta Isus sam - i žena“
    Ostaju samo „mizerija i milosrđe“ (kako to lijepo izriče sv. Augustin). Žena grešnica i Isus milosrdni.
    Isus niti jednom riječju ne želi dokazivati da žena nije kriva, niti je pokušava obraniti pred tužiteljima. Ne traži (lažne) isprike niti objašnjenja kako bi ublažio taj njen grijeh.
    A žena se ne brani niti jednom riječju. Niti je tražila da dovedu i njenog sudionika u grijehu, već samo šuti. I ta njena šutnja označava priznanje grijeha i nemoć govora u susretu sa milosrđem. To veliko Božje milosrđe ostavlja čovjeka bez teksta.

    „Idi i odsada više nemoj griješiti...“
    Isus osuđuje grijeh, ali ne i grešnika. On želi da se čovjek spasi, a ne da umre. Ne traži objašnjenja. Traži samo pokajanje i obraćenje... i zauzvrat nudi život!




    fra Tomislav Faletar
    http://www.ofm.hr/index.php/duhovnos...mislav-faletar
    Ti nisi ono što jesi sad, nego ono što tek možeš biti! Ti si trenutno žir, ali smisao tvog života je biti hrast! ~ T. Ivančić

    יֵשׁ מֵאַיִן

  4. #24
    Vlastelinka ZGabriel avatar
    Datum registracije
    Mar 2012
    Lokacija
    čudesni oblaci
    Poruke
    19,675
    Blog Entries
    5
    Gotovo svaki dan na naslovnim stranicama novina i internetskih portala, ili na radiju i televiziji, ističu se loše vijesti. To nisu samo one vijesti koje govore o katastrofalnim potresima, poplavama ili drugim prirodnim nepogodama. Često su to vijesti o katastrofalnim krađama, ubojstvima, nepravdama, seksualnim zlostavljanjima i drugim kriminalnim djelima kojima se ili traži ili prokazuje krivca, a to je uvijek i samo – čovjek.
    Koja je svrha isticanja takvih vijesti? Sve ovisi o tome tko ih i zašto stavlja u središte pozornosti. Na svoj način o tom pitanju govori i današnje evanđelje.
    Pismoznancima i farizejima koji dovode Isusu ženu zatečenu u preljubu sve je to poznato. No, je li im cilj iskorijeniti zlo iz svoje sredine? Tekst jasno kaže da im je namjera samo iskušati Isusa da bi ga mogli optužiti.
    Možda su razmišljali ovako:
    Mojsijev Zakon naređuje da se onaj tko je počinio preljub kamenuje. Usprotivi li se Isus Zakonu eto prigode da ga optuže pred židovskim Velikim vijećem.
    A rekne li im neka ženu odmah kamenuju, eto prigode da ga optuže pred rimskom vlašću koja je Židovima zabranjivala izvršavanje smrtne kazne.
    Što je Isus učinio?
    Najprije se sagnuo i počeo pisati po tlu. Pisanje po tlu znak je namjernog ignoriranja i nezainteresiranosti za ono što ti govori sugovornik. Ali taj znak poručuje upravo suprotno od onoga što se čini. Onaj koji piše po tlu itekako je zainteresiran za slučaj koji mu je iznesen, ali svojim postupkom poručuje da ne želi o tom raspravljati onako kako bi htjeli njegovi sugovornici.
    Isus shvaća Zakon drukčije od pismoznanaca i farizeja i tu je zapravo i središte njihova sukoba.
    Pismoznanci i farizeji doživljavaju Isusa kao nekoga tko krši Zakon jer ozdravlja subotom i ne drži se svih predaja. No, Isus kaže: subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote (Mk 2,27) i primjenjuje to načelo na čitav Zakon. Nije čovjek stvoren radi Zakona nego Zakon radi čovjeka, pa čak ako je u pitanju i Zakon o preljubu.
    Preljub koji je žena počinila velik je grijeh. Toliko velik da se u Svetome Pismu upravo grijeh preljuba uzima kao najrječitija slika nevjere naroda prema Bogu. Učiniti preljub znači biti nevjeran ljubavi i biti nevjeran riječi. No, je li sve riješeno s time ako se preljubnica stavi u sredinu i kamenuje dok ne umre?
    Pismoznanci i farizeji hoće se držati slova Zakona, ali poznaju li ono dobro Sveto Pismo? Zar onaj isti Bog koji je odredio da se preljubnici kazne smrću kamenovanjem, nije toliko puta sam oprostio preljub svom narodu koji je trčao za drugim bogovima? Koliko ga je puta zvao da se vrati na pravi put i i nikad mu taj put nije zatvorio!
    Osim toga pismoznanci i farizeji ne obaziru se na činjenicu da u ovom slučaju oni sami ne vrše u potpunosti ono što propisuje Zakon. Isusu dovode samo ženu iako je rečeno da treba smaknuti i ženu i muškarca koji su počinili preljub. Hoće li pravda biti zadovoljena, ako se kazni samo jedan, i to slabiji krivac, a drugi, jači, na ovaj ili onaj način izmakne?
    Pisanjem po tlu Isus pismoznancima i farizejima daje znak da o svemu tome razmisle i na koncu im kaže: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci na nju kamen.“ Po Zakonu su prvi kamen trebali baciti svjedoci (usp. Pnz, 17,7). Međutim, svi su se razišli i Isus je umakao zamki. Umjesto da pismoznanci i farizeji iskušaju Isusa, na kraju je on iskušao njih. Uspio je istovremeno ne zanijekati grijeh, ne osuditi grešnicu i ne prekršiti Zakon.
    No, veličina Isusova odgovora nije samo u tome što je vješto nadmudrio svoje protivnike. On je spasio jedan život.
    Na koncu ostaje sam sa ženom u sredini i kaže joj: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.“
    Isus je milosrdan, ali nije moralno indiferentan. Svojim milosrđem on ženi zatočenoj u grijeh i osudu otvara vrata u novi, drukčiji život.
    Evanđelje o njoj dalje ne govori ništa.
    No, pobožna kršćanska tradicija dala je ovoj ženi mjesto među vjernim Isusovim sljedbenicama koje su ga pratile sve do križa i groba. Ponekad se ona čak izjednačuje s Marijom Magdalenom. Treba reći da to nije povijesna istina, ali to ne oduzima ništa od istinitosti poruke da se na ljubav koja sve prašta može ispravno uzvratiti jedino ljubavlju koja ostaje vjerna do kraja.

    https://www.facebook.com/svetiAntePadovanski
    Ti nisi ono što jesi sad, nego ono što tek možeš biti! Ti si trenutno žir, ali smisao tvog života je biti hrast! ~ T. Ivančić

    יֵשׁ מֵאַיִן

  5. #25

  6. #26
    Stari lisac
    Datum registracije
    Aug 2011
    Lokacija
    na semaforu livo
    Poruke
    3,029
    znakovi korizme

    korizma je vrijeme obraćenja od sebičnosti, vrijeme uranjanja u tajne čovjeka i svijeta kroz molitvu, post, pokoru i žrtvu. Ovo je vrijeme milosti za svakoga krštenika, da spasi sebe po braći, posebice onoj koja su bijedna i željna riječi i djela.

    Znakovi korizme. Vrlo je bitno imati u vidu znakove korizme, a ti su: post, pokora i obraćenje, molitva, pobožnost Križnoga puta, Gospin plač, dobra djela, trnovi vijenac, ljubičasti veo.

    Post je takva kršćanska vježba i disciplina koja se primjenjuje na korizmene petke, a pomalo i na sve dane tijekom korizme. Na pitanje o postu najbolje odgovara korizmena prefacija: “...ti tjelesnim postom suzbijaš opačine, uzdižeš dušu, daješ krepost i nagrade.“ Post zanči pobjeda nad slašću i užicima koje zemlja pruža. Ako čovjek ne drži na uzdama svoje tijelo, i ako mu ništa ne uskraćuje, postat će rob užitaka. Oblik posta na Veliki petak zove se “žežinjanje“ ili “sušenje“[3] Post nam pribavlja krepost, postajemo duhovno jači, što je nagrada na zemlji, ali izvan svega na nebesima. Isus je započeo veliko djelo spasenja ljudi četrdesetodnevnim postom u pustinji.

    Crkva preporučuje i pripušta postove dobroj volji svojih vjernika. Smatra nas punoljetnima, te potiče da sami, iz osobnih pobuda, shvatimo važnost i korist posta. Ona vjeruje da ćemo svojom slobodnom odlukom posegnuti za postom kojim ćemo se lakše čuvati grijeha i tako postići obraćenje i posvećenje. Raznolike su nakane posta. Ali bi trebala biti uvijek nakana da se čovjek vjere učvrsti u borbi protiv raznih poroka i grijeha i prihvatiti Božje djelovanje, uprisutnjujući Boga u svojoj duši. Doduše, vršenje posta ponekad ima i negativnu odrednicu upadajući u formalizam na koji se okomiše neki starozavjetni proroci.

    Za vrijeme korizme naš narod se oblačio što god je skromnije mogao, a žene uopće nisu stavljale nikakav nakit. Ženidba i udaja u korizmi je bila strogo zabranjena. Nije bilo ni djevojačkih i momačkih sijela, niti se pjevala ganaga. Pjevao se samo Gospin plač. Pjevalo se nedjeljom, na putu prema crkvi, i na svetoj misi. Napamet su gotovo svi župljani znali Gospin plač.[4] Ispovijedala bi se sva odrasla čeljad. Zato je svećenik morao odrediti redoslijed ispovijedanja.

    Pokora i obraćenje. Bog poziva svakoga čovjeka u zajedništvo sa sobom. Iako se radi o grješnim stvorenjima, Bog očekuje od ljudi pokoru, obraćenje i kajanje kroz cijeli ovozemaljski životni tijek. Obraćenje znači odvraćanje od zla i prijanjanje uz dobro, uz Boga. To je novo usmjerenje cjelokupnoga našeg ponašanja, obnova našega srca. “Obratite se i vjerujte Evanđelju“ (Mk 1,15).

    Prvo i najvažnije što treba spoznati o obraćenju jest da ono znači Božju milost. Ono je prvenstveno Božje djelo. Ono je dar, djelo Boga i njegove milosti. Središte kršćanske vjere jest Isus Krist. Zato pokoru vjernika treba uvijek shvatiti kao nasljedovanje Isusa Krista, kao život u Kristu. U krštenju je utemeljena svagdanja pokora (Rim 6,3).

    Molitva. Čovjek kao stvorenje ovisno je o svom Stvoritelju i kao takav dužan je uspostaviti veze s Bogom. To znači da mu je potrebna molitva jer je stvoren od Boga i za Boga. Bez molitve čovjek se guši poput ribe koja se nalazi izvan vode. On postaje duhovni prognanik. Čovjek koji se ne moli, premda vjeruje u Boga, stvara svoje idole, bogove. Najgore je kad čovjek izabere sebe kao vlastiti idol, svoje tijelo, svoja osjetila, svoje ideje. Zatvori se u sebe i postaje ovisnik sebičnosti.

    Najznačajniji molitveni čin pred Bogom jest poklonstveni. Klanjati se Bogu znači pjevati mu himne duha i srca. Čovjek se klanja pred veličinom koja ga neizmjerno nadvisuje. Postoji molitva koja se naziva zadovoljštinom. To je molitva koja izražava pokornički ili obraćenički pristup Bogu. Svoje pokajničke molitve ne smijemo shvatiti kao neko udovoljavanje Bogu, jer Bogu ne možemo ništa nadodati niti oduzeti. Nama je potrebna naša molitva i zadovoljština za grijehe.

    Dobra djela. “Sve što ste učinili jednom od moje braće, meni ste učinili“ (Mt 25,40). Ovim riječima Isus je najbolje pokazao kako se treba očitovati vjera kršćanina. To je put kojim se stiže do konačnoga cilja, Božjega kraljevstva. Bio bi uzaludan naš post, naša molitva, pokora, duhovne vježbe i drugi vidovi pobožnosti kad bismo gledali samo sebe, ako evanđeosku riječ ne bismo pretočili u djela. Kršćanin mora opravdati svoje ime i svoje poslanje. Dobra djela ne smiju biti zaražena egoizmom, grubošću, bezosjećajnošću, pljačkom tuđe imovine, uskogrudnošću, nego ljubavlju, dobrotom, darežljivošću, prihvaćajući svakoga čovjeka kao Božjega stvorenja bez obzira na razlike koje postoje među ljudima.

    Pobožnost Križnoga puta i Gospin plač. Prvi Križni put (Via crucis) obavio je Isus Krist. On je na križu bio razapet. Na križu je izdahnuo. Bio je potom pokopan i trećega dana, rano u zoru, uskrsnuo iz groba, te se pojavio živ među svojim učenicima. Četrdeset dana nakon uskrsnuća uzašao je na nebo, odakle je došao među nas ljude na ovaj stvoreni Božji svijet. Na Pedesetnicu ili Duhove poslao nam je Duha Božjega da lebdi nad nama i u nama sa svojom milošću i djeluje po svojih sedam darova.

    Kršćani su počeli obavljati pobožnost Križnoga puta u 15. st. iako su oni obavljali svoj životni križni put po uzoru na svoga Gospodina odmah nakon njegova uzašašća na nebo. No, zahvaljujući dominikancu Alvaru iz Cordobe mi smo dobili molitvenu formu za Križni put. On je tu praksu uveo u Europi u 15. st., a ona je postojala u Jeruzalemu i odranije. Papa je odobrio ovu praksu u 17. st., a glavni su joj nosioci franjevci, koji su stekli privilegij blagoslivljanja postaja Križnoga puta u suglasju s mjesnim biskupom.

    Broj postaja bio je najprije 7, a potom se ustalio broj 14. Neki danas dodaju i 15. postaju, a to je Kristovo uskrsnuće. Evo naslova pojedinih postaja: 1. Pilat osuđuje Isusa na smrt, 2. Isus prima na se križ, 3. Isus pada prvi put pod križem, 4. Isus susreće svoju Majku, 5. Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ, 6. Veronika pruža Isusu rubac, 7. Isus pada drugi put pod križem, 8. Isus tješi jeruzalemske žene, 9. Isus pada treći put pod križem, 10. Isusa svlače i napajuju žučju, 11. Isusa pribijaju na križ, 12. Isus umire na križu, 13. Isusa skidaju s križa i polažu Mariji u krilo, 14. Isusa polažu u grob.

    Naše razmišljanje o Kristu, njegovu životu i djelu, a posebno o samome Križnom putu u svezi je s pojedinom postajom, odnosno sa svim postajama i izvan toga. Meditaacija može biti veoma široka, molitve raznovrsne i sve to uz pjevanje Gospina plača, te naše stare pobožne lamentacije, tužaljke. Pa i krunica, koju molimo s Gospom, tako je sastavljena da se razmatra cijeli Isusov život i djelo kroz četiri otajstva: radosno, otajstvo svjetla, žalosno i slavno.

    Nije isto obavljati ovu pobožnost u kući, u crkvi i na nekom brdu. Za izlazak na brdo potrebno je uložiti veliki napor. Kod nas u župi Vinici nalazi se vanjski kameni Križni put u Šiškama (i Subašićima), a pokraj toga Križnog puta podignuta je mala kapelica u čast Gospi a ispred nje je oltar na kojem se, nakon obavljene pobožnosti slavi misa.

    Križ koji se nosi na brdo od postaje do postaje obično je ikonografijski znak, tj. ima na sebi natpis INRI (Jesus Nazarenus Rex Judeorum - Isus Nazarećanin Kralj židovski), dva koplja, čavle, čekić, kliješta, trnovu krunu, Veronikin rubac s utisnutom u nj Kristovom kravamom trnjem okrunjenom glavom, minijaturnu haljinu koja nas podjseća na onu Isusovu nešivenu haljinu za koju su vojnici bacili ždrijeb, ljestve, konopi, bič, trsku sa spužvom natopljenom octom i stilizirani pijetao. Sve su to rekviziti koji su služili za Isusovo razapinjanje na križ na brdu Golgoti.

    Najstariji hrvatski Gospin plač zabilježio je 1471. god. u svojoj pjesmarici Matija Picić. Svoje ishodište plačevi imaju u spisu sv. Anselma, biskupa u Engleskoj. Vrlo su poznati Gospini plačevi starih rukopisnih pjesmarica u Primorju i Dalmaciji. Isto tako Gospin se plač proširio u Bosnu zahvaljujući knjigama fra Matije Divkovića. Nalazimo ga u djelima fra Tome Babića i fra Petra Kneževića u Dalmaciji, zatim fra Ivana Velikanovića u Slavoniji i hrvatskom Podunavlju na štokavštini i ikavštini. U pjesmarici Zagrebačke biskupije Cithara octochorda ima Gospin plač na kajkavštini. U Humskoj Zemlji i Bosni ova lamentacija pjevala se u svakoj katoličkoj kući i u raznim prigodama, a napose među hodočasnicima i čobanima. Dakle, večeri su tijekom korizme uvijek bile obilježene ovom pjesmom koja opisuje trenutke Gospina bola za Isusom, što je vjernicima bio poticaj i pobuda na poistovjećivanje s Majkom Božjom

    Križ s trnovom krunom. U našim crkvama priređuje se drveni križ s ispletenom trnovom kruno koji se stavlja ispred oltara ili negdje drugdje u crkvi. Tu je i ljubičasto platno i ljubičasta svijeća.

    Ljubičasti veo. Običaj je da se na Gluhu nedjelje sva raspela u crkvi prekrivaju ljubičastim velom. To je zato da nas se opomene kako ne smijemo zaboraviti strašne patnje što ih Isus podnese za nas na križu i da razmišljamo kakva bi naša zemlja izgledala bez Isusova križa, njegove prisutnosti među ljudima. Kad se ljubičasto platno skida na Veliki petak s raspela, razmišljamo o neizmjernoj Isusovoj ljubavi prema čovjeku i ljudskoj bijedi koja se poigrava s Isusom i izruguje ga, a on nijemo šuti i moli: Oprosti im jer ne znaju što čine.

  7. #27
    ZALUD HEROJI POVIJEST PIŠU ,
    JER NAĐU SE ONI ŠTO ISTINU BRIŠU DA HERCEG BOSNA SINOVE JE DALA A DANAS JOJ NEMA NI RIJEČI HVALA !!!!
    HERCEG-BOSNO SUZO MOJA ZEMLJO BEZ SPOKOJA !!!

    http://www.youtube.com/watch?feature...Czx_uWqo74#t=0

    http://www.youtube.com/watch?v=leNFPy5HOxU

    http://www.youtube.com/watch?v=5veX-SqhXdA

  8. #28
    Vlastelinka ZGabriel avatar
    Datum registracije
    Mar 2012
    Lokacija
    čudesni oblaci
    Poruke
    19,675
    Blog Entries
    5
    4. korizmena nedjelja; Osjećam se kao slijepac

    Svi mi, živući ljudi, imamo iskustvo sljepoće, nitko nam ne može reći kako Bog izgleda da bi ga mogli prepoznati svojim tjelesnim očima. Pa i kod raznih viđenja Blažene Djevice, uglavnom su samo vidioci oni koji čuju i vide nešto, ostali prisutni ne vide ništa tek nešto osjećaju u svojoj nutrini.

    Autor: p. Antun Volenik, SJ


    Ponekad pogledam na svetohranište i osjećam se kao slijepac. Ponekad se tako osjećam i s hostijom u ruci, ponekad gledajući svoj život i neke događaje u njemu. Osjećam se tako jer tada ne vidim Boga tamo gdje bih ga morao vidjeti. Tjelesni vid samo mi još više smeta jer mi govori da su ispred mene pozlaćena vratašca svetohraništa, bijelo tijesto hostije i određeni događaji moga života. Moram zatvoriti oči i dopustiti molitvi da se vine negdje iz srca, srca koje nema receptore i vidne živce, ali vidi puno bolje nego tjelesno oko. Može vidjeti Boga i u sakramentu, a što je još važnije, može ga vidjeti i u povijesti moga života, pa čak i tamo gdje ga um i pogled nikada ne bi tražio.

    U Ivanovu evanđelju, iz koga je uzet i današnji odlomak o slijepcu, stoji napisano: “Boga nitko nikada ne vidje” (v. Iv 1,18). Svi mi, živući ljudi, imamo iskustvo sljepoće, nitko nam ne može reći kako Bog izgleda da bi ga mogli prepoznati svojim tjelesnim očima. Pa i kod raznih viđenja Blažene Djevice, uglavnom su samo vidioci oni koji čuju i vide nešto, ostali prisutni ne vide ništa tek nešto osjećaju u svojoj nutrini.

    Isusovi suvremenici bili su u stanju trajnog viđenja. Isus – Bog i čovjek – hodio je između njih, a oni ga uglavnom ipak nisu prepoznavali, nisu ga vidjeli. Zato je bio potreban jedan slijepac od rođenja koji će ga vidjeti i pokloniti mu se.

    Kad u svakodnevnom govoru kažemo slijepac, obično mislimo na čovjeka koji ima hendikep da ne vidi, bilo da se kao takav rodio bilo da mu je tokom godina uslijed neke nesreće ili bolesti nastradao vid. No nisu samo takvi ljudi slijepci!

    Mi često ne želimo vidjeti, slijepi smo nad činjenicom da većina ljudi tokom života prođe kroz iskustvo i gluhoće i sljepoće. Gluhi smo obično za druge, a slijepi za sebe. Gluhi smo kad treba čuti poziv drugoga, kad nam se drugi obraća s nekom molbom ili potrebom ili tek želi s nama pričati, a mi smo zabavljeni sobom i svojim problemima. Tada slušamo površno, nagluho, s pola glave i s nimalo srca. Slijepi smo za sebe, za svoje nedostatke (poneki odu u drugu krajnost pa u velikom samosaželjenju postaju slijepi za svoje kvalitete). Kroz prste gledamo, zažmirimo na jedno oko, na svoj život, a ako smo osobito samilosni, napravimo to i nad tuđim. Jednom riječju, sljepoća nam nije strana.

    Mali čovjek, beba, rađa se s otvorenim očima, iako su one u prvim tjednima izuzetno osjetljive – sjetimo se početaka inkubatora i stotina nedonoščadi koja su izgubila ili oštetila vid upravo na taj način. Iako dijete vidi, roditelji mu često moraju ponavljati: vidi, pogledaj ovo ili ono, da bi to dijete zaista vidjelo i usvojilo. Još polakše ide s očima duha i duše. Tek postepeno “ugledamo”: prijateljstvo, ljubav, mržnju i strah. Oči vjere također se otvaraju polako, jer trebaju vidjeti duboko. Najveći umjetnici koji su bili vjernici, a i mnogi sveci, često su ponovili rečenicu: Lice tvoje tražim Gospodine. Idući za Njim, umjetnici su to svoje traženje pretočili u glazbena, književna i, osobito, likovna djela, sveci u molitve i primjer vlastita života s kojim su svjedočili osobni susret s Njim. Takav susret s Gospodinom povezan je s godinama poniznosti, jednostavnog života predanog u Njegovu volju. Mi vjerujemo da se u onom malom komadu kruha i čaši, kaležu vina, stvara, rađa Bog. No možemo li ga tu zaista i vidjeti? Već rekosmo. Ponekad, jer treba proći onkraj tih prilika da bi se Boga vidjelo, a to tjelesne oči ne mogu.

    Slično se dogodilo i sa slijepcem, samo obrnutim smjerom. Čovjek koji ga je izliječio, vratio mu tjelesni vid, za njega u početku i dalje ostaje stranac, tek svjedoči farizejima – slijepim vođama kako ih je Isus jednom nazvao – taj čovjek ne može biti običan grešnik. Tek kad ponovno susretne Isusa i čuje kratku pouku od njega pada ničice pred njim. Iako su mu svi govorili protiv njega, on sada vidi da je taj čovjek više od proroka i zato mu se ničice klanja.

    Ne samo da su među nama rijetki ljudi koji na ovaj način traže lice Božje, u želji da mu se poklone, nego smo mi sa svojim vidom uvijek u opasnosti da ostanemo na onom što nazivamo: na prvi pogled. Reklamna industrija, stranice časopisa, kozmetička i tekstilna industrija uvelike se koriste tom našom fascinacijom mladim, lijepim, zdravim, sretnim i zadovoljnim – na prvi pogled. Tu nam je dobra pouka ono što čitamo u današnjem prvom čitanju. Prorok Samuel kreće izabrati i pomazati novog izraelskog kralja umjesto Šaula koga je Bog odbacio. Dolazi do Jišajeve kuće i pogled mu se odmah zaustavlja na stasitom Eliabu. Ali Bog odmah intervenira: “Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu” (1 Sam 16,7).

    I još nešto. Samuel Davida pomazuje, izabire za kralja. Kad mi danas u našim modernim demokracijama uvidimo da je narod izabrao nama protivnu političku opciju često kažemo: “Ah, kako je narod slijep, kako se njime može lako manipulirati.” Gledajući biblijski, Bog intervenira u ljudsku povijest, ovo čitanje bjelodani je dokaz tome. Ali njega ne zanimaju veliki vladari, velika carstva i velike Unije. Bog je bio uz Davida pred Golijatom i pred Šaulom sve dok je David bio malen, potreban Božje zaštite. U trenutku kad se David osilio, kad je krenuo za željama svoga srca i požude, Bog se okreće od njega. Njegovo kraljevstvo prepušta njegovoj sudbini i ono nestaje. Ni danas Davidovi sinovi nemaju baš puno bolju sudbinu.

    Bog intervenira u ljudsku povijest. Mnogi to ne mogu ili ne žele vidjeti jer su im djela zla. Ne mogu gledati prema Bogu koji je svjetlost jer su tami. I sami prolazimo kroz takve trenutke. Tada smo slijepi za Boga i u vlastitoj povijesti i u povijesti drugih. Zato ne tvrdimo da vidimo, nego trajno molimo Gospodina da otvara oči naše vjere i da nas iz tame vodi k svojoj svjetlosti.

    laudato.hr
    Ti nisi ono što jesi sad, nego ono što tek možeš biti! Ti si trenutno žir, ali smisao tvog života je biti hrast! ~ T. Ivančić

    יֵשׁ מֵאַיִן

  9. #29
    Vlastelinka ZGabriel avatar
    Datum registracije
    Mar 2012
    Lokacija
    čudesni oblaci
    Poruke
    19,675
    Blog Entries
    5
    17.TRAVNJA - VELIKI ČETVRTAK
    (Dr. Tomislav Ivančić)

    Danas je Veliki ili Sveti četvrtak. To je dan Isusove posljednje večere. Danas Crkva ulazi u sveto trodnevlje, u sjećanje, komunikaciju kroz liturgiju i molitvu Isusovih posljednjih dana i djela. Crkva i zapadni svijet od danas se spremaju na slavljenje i doživljavanje Uskrsa.Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana, te ustanovio svetu misu, po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. Danas je on ostavio Crkvi i svijetu znak svoje prisutnosti u kruhu i vinu, predao tako Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv, kao polog i garanciju pobjede nad patnjom, smrću i krivicom, te nad zlom i katastrofama. Danas je Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu, danas je čudesno molio za nas, danas je obećao svog Duha protiv duha zloće, nehumanosti i razaranja. Danas je bio izdan, uhićen i cijelu noć sudski ispitivan. Danas se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim, danas je čovjek nepovratno pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga. No, danas je nebo najbliže zemlji, danas je milosrđe jače od krivice, danas je dobrota pobijedila zloću, danas je pakost čovjeka pretvorena u pokajanje, danas je mrak ranjen zrakom nade.Danas u liturgiji prolazimo dvoranom posljednje večere u Jeruzalemu, gledamo kako Isus ustanovljuje novi i vječni savez između Boga i ljudskog roda, kako taj ugovor s nama potpisuje svojom krvlju. Izlazeći iz dvorane doživljavamo kako je Juda otišao u mrak, predao Učitelja iz Nazareta u smrt za trideset srebrnika, te se sam od očaja objesio. Ulazeći u Getsemani na Maslinskoj gori, prelazeći potok Cedron slušamo Isusove posljednje upute Crkvi i svijetu. A onda doživljavamo kako nam ga vojnici i sluge hrama istrgnuše, da ga odvedu u sramotnu sudnicu i u smrt.U dvorani posljednje večere Isus je oprao učenicima noge. Prati noge znak je gostoprimstva. Isus dakle želi reći da kroz njegovu smrt, u koju sada odlazi, i kroz skoro uskrsnuće, on otvara svoje nebeske dvorane, u koje nas poziva kao svoje uzvanike. Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Božja i baštinici neba. U svetoj misi postajemo jedno s Isusom, on postaje naš brat i učitelj. U tajnovitosti današnjih liturgijskih slavlja, šutnje zvona sve do Uskrsa, nečeg nadonosnog u zraku, spušta se otajstvo čovjekova pada i uzvišenje među nas, da naučimo biti ljudi i dobri jedni drugima.Isus iz Nazareta je djelima, riječima i životom učinio sebe vjerodostojnim, te nas uvjerio da nije samo čovjek ili veliki svetac, da nije mistik i prorok, nego Bog.Uskrisivao je mrtve, liječio bolesne, umro za čovjeka, uskrsnuo i tako preokrenuo ljudsku sudbinu.Sve što je Isus Krist donio svijetu sadržano je u savezu koji je on načinio s Crkvom i sa svijetom. Govoreći: »Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje«, »Ovo je krv koja se prolijeva za vas i za sve ljude na oproštenje grijeha«, sklopio je s nama novi savez u svojoj krvi. Tako je nekako potpisao sveobuhvatni, vječni ugovor, savez, spomen između Crkve i sebe, između čovječanstva i Boga. Pod tim savezom koji Crkva čuva u slavljenju euharistije ili svete mise, sadržano je sve blago koje je Isus donio na svijet. Tu su njegove riječi, tu je snaga njegovih sakramenata, tu je snaga njegova Duha, tu je njegova prisutnost, tu su prisutne prvine novoga uskrslog svijeta.Dan uoči svoje smrti Isus je ostvario taj savez i potpisao ga svojom krvlju. Otada Crkva čuva svetu misu kao najdragocjeniji biser. Ona taj savez svaki dan obnavlja i slavi, te tako potvrđuje naš pristanak na Isusov savez s nama. Sve što Crkva ima, nalazi se u euharistiji. Sve što čovjek treba, nalazi se tu. Sveta misa je središte Crkve, ona je izvor iz kojega sve drugo izvire. Ona je istovremeno Kalvarija i uskršnje jutro, jer su sadržaji Isusove muke, smrti i uskrsnuća u njoj prisutni. Sveta misa je riznica u kojoj se nalazi blago za spasenje svakog čovjeka i čitave ljudske povijesti.Da bi naznačila važnost saveza u euharistiji sklopljenog, Crkva slavi Veliki četvrtak. No, ona taj blagdan prenosi na još jedan dan, na Tijelovo. Ona to slavi i svaki dan, ali osobito na to slavlje poziva nedjeljom sve vjernike.
    Slaveći euharistiju Crkva posadašnjuje sve što je Isus učinio za čovječanstvo. Ona naviješta Isusovu smrt i uskrsnuće i tako ostvaruje novi svijet koji je time došao. Slaveći euharistiju Crkva se spominje da je sudionica Božjeg svijeta i da je svaki čovjek u mogućnosti biti dionik božanske naravi. Iz Isusove smrti i uskrsnuća izviru svi sakramenti. U euharistiji čovjek može svestrano upoznati Boga. Bog je umro za čovjeka. Isus nam je darovao svoje tijelo, on nam daje da pijemo njegovu krv i postajemo njegovi krvni srodnici. Čovjek je tako velik da je Bog smatrao kako se isplati za njega dati život. Ako je Bog za nas, tko će protiv nas, kliče sveti Pavao.Katolički svijet ulazi danas u duboku tišinu. Samo u miru može se čuti i dogoditi ono veliko što je donio Isus iz Nazareta. Danas Crkva postaje svjesna da je poslana svakom čovjeku, da je ona božanska i da samo u poslušnosti Ocu, Sinu i Duhu Svetome ima snage za evangelizaciju, obnovu svijeta i preporod društva. Komunicirajući u svetoj pričesti s Isusom iz Nazareta vjernik postaje raznositelj otkupiteljskih i spasiteljskih snaga Isusa Krista te tako stvara korak po korak, komadić po komadić novo nebo i novu zemlju.
    Ti nisi ono što jesi sad, nego ono što tek možeš biti! Ti si trenutno žir, ali smisao tvog života je biti hrast! ~ T. Ivančić

    יֵשׁ מֵאַיִן

  10. #30
    Vlastelinka ZGabriel avatar
    Datum registracije
    Mar 2012
    Lokacija
    čudesni oblaci
    Poruke
    19,675
    Blog Entries
    5
    VELIKA SUBOTA
    (Dr. Tomislav Ivančić)

    Danas je Velika subota. Jučer je umro Bog, danas leži u grobu.
    Zar da ne zastane dah svim stanovnicima neba i zemlje, zar da svako živo biće, životinje, biljke, pa i mrtva priroda, ne osjete da se dogodilo nešto strahovito? Zar je moguće da Bog bude ubijen? Zar je moguće da Bog ovdje među nama ima svoj grob? Zar Boga onda više nema? Ako je Bog umro, onda nemamo više Oca, nemamo više kamo ići, više ne znamo što je lijevo i desno. Više se ne isplati biti ni pravedan, ni pošten, ni čovjekoljubiv. Što se to strahovito dogodilo među nama?

    Kad je nepravda čovječanstva bila na vrhuncu, kad se činilo da su na zemlji samo oni koji su nepravedni, da samo zločinci imaju pravo i da pobjeđuju, kad je mrak bio najgušći, tad se božanska, sveta riječ utjelovljena u Isusu Kristu spustila na zemlju, tad je Sin Božji sišao među nas da učini red i da vrati pravdu potlačenima. Jučer je dospio na križ, a danas je ušao u grob da razori sve naše grobove i da od naših groblja načini obitavališta mira, uskrsnuća, života i sigurne nade. To je božanske sjeme danas zasijano u našu zemlju, da iz njega nikne novo stablo, nova biljka, nova klica čovječanstva. Što će se dogoditi sutra u rano jutro? Veličanstvena eksplozija, najjača u povijesti čovječanstva, eksplozija života, pobjede nad smrću, pobjede nevinosti i čistoće nad zločinstvom, grijehom, masakriranjem i ubijanjem drugih. Danas je najsnažnija nebeska mina ukopana u ovu zemlju da razori sve neprijatelje čovjeka, da zgazi, spali i pokopa u grob sve nečovječno i paklensko na ovoj zemlji i da grob zapečati. Sam Bog je zaželio biti čovjekom, sam Bog je htio doći među nas, kako čovjek ne bi bio prepušten zloći, Sotoni i paklu. Iako dan tuge, ovo je zapravo dan radosti. Ovo je dan duboke tišine. Danas bi trebalo poći u crkvu na Božji grob i dopustiti da ti ovaj dan govori, da te uvjeri i da ti dadne novu nadu i nove snage.

    Ako si bolestan, pođi do Božjeg groba i zagledaj se, jer je u njemu pokopana tvoja bolest. Ako se bojiš svojih grijeha, pogledaj u taj grob, tu je tvoj grijeh, tvoja krivica, tvoja muka i tjeskoba, strah od budućnosti, tu je pokopana tvoja smrt. Krist je uzeo naše ljudsko tijelo i na njemu sve naše patnje i krivice, te ih pokopao u grob, a nas uskrisio na život. Ako te muči osama, besmisao života, ako se pitaš čemu sve ovo i ako ne možeš izdržati progonstvo, ako ne možeš vjerovati u bolju budućnost, zagledaj se u Isusov grob i znaj da je unutra pokopano tvoje beznađe, a uskrsnut će nada, život i povratak kući.
    Potrebno je znati prihvatiti realno svoju ljudsku situaciju. Tek kad stvarno dodirneš smrt, doživjet ćeš radost što živiš. Kad dodirneš svoju krivicu i priznaš je, doživjet ćeš i oslobođenje od nje, otkupljenje i praštanje. Tek kad priznaš svoju muku i strah, kad prihvatiš svoje bolesti i shvatiš da je to tvoja stvarnost, tad ćeš ozdraviti, osloboditi se tjeskobe, straha i muke. Ne boj se, jer Uskrsli je s tobom. Ne boj se, jer je jači onaj koji je u tebi nego onaj koji je u svijetu. Idi s tom snagom koja je u tebi i pobijedit ćeš sva zla u svojoj budućnosti.

    Veliko očekivanje događa se u dubinama sviju nas. Svi mi u svim mukama naše povijesti očekujemo da će se dogoditi nešto izvanredno duboko, božansko. Očekuj to i danas. Oni koji očekuju, zaista i dočekaju Boga, pobjednika, pravednoga.
    Dok proživljavaš trenutke svoje Velike subote, sjeti se da je i naša domovina u trenucima Velike subote, ali da će uskoro Uskrs, već sutra. Pogledaj u taj Uskrs i lako ćeš izdržati svoj grob, svoju bolest, osakaćenost, besmisao, svaki poraz, neuspjeh, svaku muku, krivicu i strah. Pobjeda je ispred tebe, sasvim blizu, nadohvat tvoje duše. Dohvati je danas, privuci je svojom molitvom, postom i ljubavlju.
    Od sada vjeruj, ljubav je jedina koja pobjeđuje, jer Bog je ljubav.
    Ti nisi ono što jesi sad, nego ono što tek možeš biti! Ti si trenutno žir, ali smisao tvog života je biti hrast! ~ T. Ivančić

    יֵשׁ מֵאַיִן

  11. #31
    Super ugledni član interceptor avatar
    Datum registracije
    Nov 2011
    Lokacija
    Južni Split
    Poruke
    1,585
    moj grijeh,moj grijeh,moj preveliki grijeh...

    Torcida-old school 45

  12. #32
    Stari lisac
    Datum registracije
    Sep 2011
    Poruke
    5,748
    Blog Entries
    2
    Donio sam osobnu odluku što da činim i čega da se pokušam odreći, koju pokoru da preuzmem uz svoj životni križ ove korizme ...

  13. #33
    Pitanje za Zgabrijela
    Koliko postite vi Rimokatolici,sta je od hrane dozvoljeno i na koji vremenski interval se strogoca uzdrzanja od hrane odnosi?Takoder me zanima i duhovno uzdizanje uz pomoc molitve,jel ima kod vas asketizma?

  14. #34
    Vlastelinka ZGabriel avatar
    Datum registracije
    Mar 2012
    Lokacija
    čudesni oblaci
    Poruke
    19,675
    Blog Entries
    5
    Citiraj Prvotno napisano od Justice Vidi poruku
    Pitanje za Zgabrijela
    Koliko postite vi Rimokatolici,sta je od hrane dozvoljeno i na koji vremenski interval se strogoca uzdrzanja od hrane odnosi?Takoder me zanima i duhovno uzdizanje uz pomoc molitve,jel ima kod vas asketizma?
    zašto baš za mene?

    enivej, samo se dva dana obavezno posti - Čista srijeda i Veliki Petak.
    točnije, ta dva dana je propisan post i nemrs (ne jede se meso).
    ljudi obično jedu ribu (a recimo ja volim ribu pa mi onda to i nije post - jedem nešto drugo ).
    kod mene u Bosni imali smo običaj izbjegavati bilo kakvu hranu životinjskog porijekla, ne samo meso nego i jaja i mliječne proizvode.

    evo ovdje imaš lijepo objašnjenje:

    http://www.bitno.net/vjera/fra-zvjez...rebas-postiti/

    neki ljudi poste o kruhu i vodi u te dane, iako je uobičajeno da se jede dvaput - jednom se najesti do sita i jednom jesti malo.

    ali postiti se može i na druge načine, npr. uzdržavanjem od nečega što nije hrana (skrušeno priznajem broj 3 iz donjeg linka ):

    http://www.bitno.net/vjera/post-nije...sti-na-grijeh/

    što se drugog pitanja tiče - zar postoji bolji način za duhovno uzdizanje od molitve?
    za asketizam ne bih znala. nekima je život u samostanu definicija asketizma ali to je (po meni) daleko od recimo Sv. Ivana Krstitelja ili drugih pustinjaka. ima li takvih katolika danas, ne znam. nije isključeno.
    Ti nisi ono što jesi sad, nego ono što tek možeš biti! Ti si trenutno žir, ali smisao tvog života je biti hrast! ~ T. Ivančić

    יֵשׁ מֵאַיִן

  15. #35
    Hvala na odgovoru,imam i novo pitanje.
    S' obzirom da je samo dva dana obavezno postiti,sta uslovljavlja pricescivanje hostijom,osim sto je potrebno da se bude clan RMK Crkve?

  16. #36
    Vlastelinka ZGabriel avatar
    Datum registracije
    Mar 2012
    Lokacija
    čudesni oblaci
    Poruke
    19,675
    Blog Entries
    5
    Citiraj Prvotno napisano od Justice Vidi poruku
    Hvala na odgovoru,imam i novo pitanje.
    S' obzirom da je samo dva dana obavezno postiti,sta uslovljavlja pricescivanje hostijom,osim sto je potrebno da se bude clan RMK Crkve?
    ispovijed, tj. nepostojanje teškog grijeha.
    Ti nisi ono što jesi sad, nego ono što tek možeš biti! Ti si trenutno žir, ali smisao tvog života je biti hrast! ~ T. Ivančić

    יֵשׁ מֵאַיִן

  17. #37
    Super ugledni član interceptor avatar
    Datum registracije
    Nov 2011
    Lokacija
    Južni Split
    Poruke
    1,585
    Đastis,znam otprilike da se u pravoslavnoj crkvi dosta toga posvećuje postu. Čak me je iznenadilo koliko je obavezan.Možda i najjači od ove tri veće religije na ovim prostorima.Sad da znam sve to ponoviti, zaboravio sam, pa ako možeš ukratko o postu u tvojoj crkvi. Imate li i vi pričest
    tj. primanje hostije?
    Torcida-old school 45

  18. #38
    Citiraj Prvotno napisano od interceptor Vidi poruku
    Đastis,znam otprilike da se u pravoslavnoj crkvi dosta toga posvećuje postu. Čak me je iznenadilo koliko je obavezan.Možda i najjači od ove tri veće religije na ovim prostorima.Sad da znam sve to ponoviti, zaboravio sam, pa ako možeš ukratko o postu u tvojoj crkvi. Imate li i vi pričest
    tj. primanje hostije?
    Kod nas je to drugacije.Pravoslavna Crkva propisuje obavezna 4 godisnja posta(Bozicni,koji traje 6 nedelja,Vakrsnji 7 nedelja,Petrovski,koji moze trajati od 1-7 nedelja i Bogorodicni koji traje 2 nedelje) i sredu i petak.Za neofite(pocetnike) se uglavnom blagosilja post 7 dana na vodi uz obaveznu ispovest.Najstroziji je vaskrsnji post koji pocinje sa dva dana bez hrane i pica,prvih 5 dana svake nedelje -hrana na vodi,subota i nedelja na ulju,na veliki Crkveni praznik Cveti riba.Pokajanje i ispovest su bitni,bez njih nema pristupanja svetoj trpezi.Na svetoj liturgiji vernici ispovedaju svoje grehe sveteniku,i on procenjuje ,jesu li dostojni svetog putira.Nekad je po pravilima pravoslavne crkve bilo odlucenje na 20 godina bez pricesca za grehe ubistva,abortusa,mislim za greh masturbacije(sto je danas jako popularno ) odlucivalo se na mislim 7 godina,moram proveriti kanone.Danas se sve vise snishodi(popusta) vernicima,iz raznoraznih razloga.Bolesnici su oslobodjeni posta,i mogu se uz blagoslov duhovnika pricestiti bez uzdrzanja od hrane(uglavnom na samrti).Zene se tokom menstruacije ne mogu pricescivati.Na svetoj liturgiji posle osvecenja darova,verima se daje Krv i Tjelo Hristovo(Pricest) u vidu hleba i vina.

  19. #39
    Super ugledni član interceptor avatar
    Datum registracije
    Nov 2011
    Lokacija
    Južni Split
    Poruke
    1,585
    Hvala za odgovor. Znači ipak sam dobro načuo.
    Torcida-old school 45

  20. #40
    Citiraj Prvotno napisano od interceptor Vidi poruku
    Hvala za odgovor. Znači ipak sam dobro načuo.
    Nema problema,sta te god interesuje -pitaj.Tu smo da razmenimo informacije

+ Odgovori na temu

Pravila pisanja poruke

  • Ne možeš otvoriti novu temu
  • Ne možeš ostaviti odgovor
  • Ne možeš stavljati dodatke
  • Ne možeš uređivati svoje postove