+ Odgovori na temu
Stranica 1 od 10 1 2 3 ... PosljednjePosljednje
Prikaz rezultata str. 1/185

Tema: Pjesme koje volite

  1. #1
    Vlastelinka ZGabriel avatar
    Datum registracije
    Mar 2012
    Lokacija
    čudesni oblaci
    Poruke
    19,115
    Blog Entries
    4

    Pjesme koje volite

    ovom podforumu kronično nedostaju tekstovi.

    evo teme gdje možete stavljati vama omiljene stihove i možda prokomentirati izbor drugih forumaša.
    izbor je vaš - školska lektira, nepoznati autori, uglazbljeni stihovi...

    molim vas da ne stavljate više od dvije pjesme odjednom, da i drugi dođu do izražaja.
    Ti nisi ono što jesi sad, nego ono što tek možeš biti! Ti si trenutno žir, ali smisao tvog života je biti hrast! ~ T. Ivančić

    יֵשׁ מֵאַיִן

  2. #2
    Vlastelinka ZGabriel avatar
    Datum registracije
    Mar 2012
    Lokacija
    čudesni oblaci
    Poruke
    19,115
    Blog Entries
    4
    evo mog izbora za početak, tekstovi pjesama koji i "na papiru" dobro izgledaju (što ne mogu reći za sve pjesme koje rado slušam)


    Ti si moja kiša blaga (Novi fosili, tekstopisac M. Popadić)

    Ti si moja kiša blaga
    u proljeće što me budi
    ti si moja kiša draga
    što me ima, što me gubi

    Ti si moja kiša ljetna
    što mi blaži nesanice
    moja kiša nježna sjetna
    što mi ljubi vrat i lice

    Ti si moja kiša bujna
    gusta kao zrela jesen
    moja draga, teška, rujna
    kad sam sjetan i zanesen

    Ti si moja kiša hladna
    što u zimske dane sipi
    ljubavi i vatre gladna
    kada led u srcu škripi

    Padaj kišo, dugo, dugo,
    padaj danju, padaj noću
    ja ne želim ništa drugo
    tebe želim, tebe hoću

    Padaj kišo dugo, dugo,
    kišo nježna, kišo blaga,
    ja ne želim ništa drugo
    kišo moja, kišo draga






    Plavi golub (Azra, B. Štulić)

    ponekad je vidim ležeći u snu
    kao igru sjena na mom ramenu
    bijelo svjetlo iznad površine tupih koraka
    koliko još ima do očaja

    darovat ću ti plavog goluba
    imaj srca kad zakuca na tvoja vrata
    ne gledaj u njemu prolaznika bez alibija
    ne gledaj u njemu plavog goluba

    dvojica na ulici
    sami protiv svih
    dvojica na ulici
    sami

    zagrlio sam prvu djevojku
    uživala je u milovanju
    oblaci su vukli kišu sve do prozora
    ne gledaj u meni svoga goluba
    Ti nisi ono što jesi sad, nego ono što tek možeš biti! Ti si trenutno žir, ali smisao tvog života je biti hrast! ~ T. Ivančić

    יֵשׁ מֵאַיִן

  3. #3
    Zanimljiva tema...



    Uz Tina najveći...svevremenski

    A.G.Matoš


    STARA PJESMA

    O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,
    O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
    O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
    Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!


    Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
    Čemu polet duše i srce koje sniva,
    Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
    Usred kukavica čemu krepost diva?

    Među narodima mi Hrvati sada
    Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
    Osuđeni pasti i propasti bez časti.

    Domovino moja, tvoje sunce pada,
    Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
    Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.


    Tin Ujević...

    Tin Ujević: Svjetlo na rukama
    Možda su bili u starini, iz čađe, na časnoj slici,
    apostoli ljubavi ruku ogrebenih od trnja,
    bljedoliki i bijeli kao kreda isposnici,
    mučenici mesa ispod gnjusnih prnja;

    ne od rana bičem što su ih sebi zadali,
    no od kušnja i rana što ih strašan život zadao:
    tako čisti i ubogi, svi blagi što su stradali,
    kad je kao kamen na grudi bol opstanka padao.

    I patnje su stvorile nimbus i aureolu
    i zlatni par ruku oko napaćenih lica -
    ali su postali emblem siromašnih i, nalik simbolu,
    nosili su na rukama jarki plamen usred tmica.

    Takvo je bilo čudesno svjetlo velikih bolesnika,
    otvaralo je vidike bistre u zore na gori;
    i bilo je svijetlo živo poput plamenog krika,
    vatra same ranjene duše što u požaru gori.

    Ja sam patnjama odavno uzgojio u sebi sveca
    i na ludnicama raskršća hranio u sebi zdravlje;
    no sve, što u meni plače, sve, što u duši jeca,
    preobrazio u orgulje i trublje, u gizdu i slavlje.

    Pa ipak su žarki plamičci gorke histerije
    došli u oči, na čelo, na prepukli dlan i na vrške prsta.
    Zadivile su me odjednom vlastite misterije
    vatra iz srca, krijes na brdu, zvijezda patnje vrh vrsta.

    Bio sam upisan u korove koje ni sam ne slijedim,
    jer ja volim vodu na česmi, prostu zemlju i kamen -
    samo sam u snu zasjao među arkanđelima blijedim,
    do svakog nokta planuo visok je posvećen plamen.

    Ne poznam sebe, i čudim se transfiguraciji bića,
    ne razumijem kako sam gnjevan dospio u groznice svete.
    Samo sam putem tunela i rovova došao do otkrića:
    tako sam sitan i malen, u jezgru i srži tek - dijete.

    I s kruništa misli i s ruku uznesenih varnice lete.
    Hrvatska revija, 1940.

  4. #4
    I ova svevremenska Cesarićeva posvećena Matošu...a zapravo svima nama i danas.


  5. #5
    Vlastelinka ZGabriel avatar
    Datum registracije
    Mar 2012
    Lokacija
    čudesni oblaci
    Poruke
    19,115
    Blog Entries
    4
    znala sam ja tko će prvi doći.

    još malo Štulića...

    pjesma za posebne trenutke, u malim dozama...Flash...

    ništa se ne događa kad si dolje i kad si sam
    i kad noći vuku u podsvijest sve do sjećanja
    lavina kotrljajućih tegova na nogama pritiska
    i znoj tek kasnije počinje da smeta
    tek kasnije budi se grad

    neke poderane ulice
    bljesak mokrih tračnica
    prvi tramvaj preko trešnjevke
    raste u mojim očima

    jutro obilazi scenu rutinski
    s dužnim poštovanjem ja se uklanjam s puta
    dvostruka krinka na njegovom licu
    čini suvišnom svaku providnost
    kako da se kontroliram kad me ubija osjećaj
    tako drukčiji od svega što razumijem
    od svega što želim da vidim
    nešto kao flash

    kako da se kontroliram

    gledao sam opet film o beznađu
    ili je to možda bila kronika nepoznatog
    jer tako se zvao čovjek ni živ ni mrtav
    ni pomorac
    ako ikad ispunim želju
    i ti mi daš za pravo misleći
    to je jedini način da ga zadržim
    ako ikad dospijem tamo gdje prestaje strah
    bit ću spreman da zaboravim

    bit ću spreman da zaboravim

    neke poderane ulice
    bljesak mokrih tračnica
    prvi tramvaj preko trešnjevke
    sjaj u tvojim očima


    Kao i jučer

    ruke su mi bile slani pijesak
    sanjao sam te
    ruke su mi bile na oltaru mnogo godina
    zarobljene stijene plaču
    svjetlost počinje tihim mijenjanjem mojih pobuda
    kao i jučer
    iza zavjese
    možda na mom licu nađeš tragove sjećanja
    možda ne razumiješ
    ali
    volim te

    krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom
    da materijaliziram nemoguće snagom poruke
    razuzdanost histriona blisko odzvanja
    neka drugi broje križeve
    kao i jučer
    iza zavjese
    ono sto me stalno plaši zvuči poznato
    možda ne razumiješ
    ali
    volim te

    otkud osjećaj da gubiš pouzdano zaleđe
    umjetnost te čini jačom nego što pretpostavljaš
    možda tvoja slutnja vara
    možda umišljam
    htio bih da budeš sretnija
    kao i jučer
    iza zavjese
    igrat ću pred tobom opet ulogu pjesnika
    možda ne razumiješ
    ali volim te


    gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest
    ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suviše
    stajao sam na peronu ljeta gospodnjeg
    moglo je biti prošlo stoljeće
    kao i jučer
    iza zavjese
    zamisli da brdo slika putuje svemirom
    možda ne razumiješ
    ali
    volim te
    Posljednje uređivanje od ZGabriel : 21-01-2013 at 00:23
    Ti nisi ono što jesi sad, nego ono što tek možeš biti! Ti si trenutno žir, ali smisao tvog života je biti hrast! ~ T. Ivančić

    יֵשׁ מֵאַיִן

  6. #6
    Moj dom - Kranjčević Uvijek ju je dobro ponovo pročitati.

    Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
    I brda joj i dol;
    Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,
    I... gutam svoju bol!

    I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše,
    Njen rug je i moj rug;
    Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše,
    I ne vraćaju dug.

    Ja nosim boštvo ovo - ko zapis čudotvorni,
    Ko žića zadnji dah;
    I da mi ono pane pod nokat sverazorni,
    Ja past ću utoma.

    Ah, ništa više nemam; to sve je što sam spaso,
    A spasoh u tom sve,
    U čemu vijek mi negda vas srećan sve je glaso
    Kroz čarne, mlade sne!

    Kroz požar, koji suklja da oprži mi krila,
    Ja obraz pronijeh njen;
    Na svojem srcu grijem već klonula joj bila
    I ljubim njenu sjen.

    I kralje iznijeh njene i velike joj bane,
    Svih pradjedova prah,
    Nepogažene gore i šaren-đulistane
    I morske vile dah.

    ... Ja domovinu imam; tek u grud sam je skrio
    I bježat moram svijet;
    U vijencu mojih sanja već sve je pogazio,
    Al' ovaj nije cvijet.

    On vreba, vreba, vreba... a ja je grlim műkom
    Na javi i u snu,
    I preplašen se trzam i skrbno pipam rukom:
    O, je li jošte tu?!

    Slobode koji nema taj o slobodi sanja,
    Ah, ponajljepši san;
    I moja žedna duša tim sankom joj se klanja
    I pozdravlja joj dan.

    U osamničkom kutu ja slušam trubu njenu
    I krunidbeni pir,
    I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu
    U pola mora šir!

  7. #7

  8. #8
    Vlastelinka ZGabriel avatar
    Datum registracije
    Mar 2012
    Lokacija
    čudesni oblaci
    Poruke
    19,115
    Blog Entries
    4
    nemojte mi stavljat klipove, bube lijene. tek-sto-ve mi dajte!
    Ti nisi ono što jesi sad, nego ono što tek možeš biti! Ti si trenutno žir, ali smisao tvog života je biti hrast! ~ T. Ivančić

    יֵשׁ מֵאַיִן

  9. #9
    Štulić?


    BEZ MENE


    cesto ljubav tako
    prelazi
    neosjetna preko veceri
    u svijetloplavom bojom usana
    hladan pogled iznad ramena
    i opreznost do novog susreta
    ne trudi se da budes jedina2x
    mrtva lica vladaju jezikom rijetkim i
    razumljivim
    i tu nema mjesta za tebe
    a kad suze igraju
    razlozi se povlace pred iskusenjem
    da se zaboravi
    i da borba nikada ne ugasi proljece
    u tvome srcu
    i da uspijes bez mene

  10. #10
    JANE


    pitao sam jane za bizant
    nije znala
    samo je gledala kao da sluti
    teski pokrov kamenih vjekova
    zid placa krv

    i stoicku crtu na
    licima andjela
    i plamen i radjanje
    i smrt

    znam da je to osjetila
    vidio sam odsjaj iza
    njenih ledja
    rekla je mozda sve
    pocinje bez valjanog razloga

    mozda sve pocinje iz plavog
    zvuk sjeciva dok vibrira
    ili pjesma s one
    strane dozivljenog

    mozda celik i to samo
    za trenutak pod svjetlom
    kad zablista mozda ti
    se svidja da budes tinta

    mozda ti se svidja
    da budes slavan
    to nikad neces saznati
    honey

    pustio sam da me uzme sebi
    jer sam stvarno cuo
    pjesmu oklopnika

    i udarce od kojih pucaju kosti
    i krikova i metez i sjecu
    roblja bez imena

    i koliko god izgleda glupo
    znao sam da se omca
    steze oko carskog vrata
    i da novi kalif vec
    sasjeda na mokrim jastucima
    iznad prijestola

    rekla je sto bi se
    dogodilo da su zaorali rim
    kao sto su slali stoku
    da pase nad kartagom
    ili da otrgnes jednu
    vlas za spas vrste

    da li bi to uradio honey
    ili da si ohol
    pa da te bogovi provedu
    kroz devet svjetova

    a onda te vrate ugasenog
    kao mrtvu haringu
    zar bi to zelio honey

  11. #11
    Ja ovaj put stavljam samo Srbe.

    Emina

    Sinoć kad se vraćah iz topla hamama,
    prođoh pokraj bašče staroga imama.
    Kad tamo u bašči, u hladu jasmina
    s ibrikom u ruci stajaše Emina.


    Ja kakva je pusta! Tako mi imana,
    stid je ne bi bilo da je kod sultana.
    Pa još kada šeće i plećima kreće,
    ni hodžin mi zapis više pomoć' neće!


    Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
    ne šće ni da čuje lijepa Emina,
    već u srebrn ibrik zahvatila vode,
    pa niz bašču đule zaljevati ode.


    S grana vjetar puhnu, pa niz pleći puste
    rasplete joj njene pletenice guste.
    Zamirisa kosa, k'o zumbuli plavi,
    a meni se krenu bururet u glavi!


    Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
    al' meni ne dođe lijepa Emina.
    Samo me je jednom pogledala mrko,
    niti haje, alčak, što za njome crko'!


    Umro stari pjesnik
    umrla Emina
    ostala je pusta
    bašča od jasmina.
    Salomljen je ibrik
    uvelo je cvijeće
    pjesma o Emini
    nikad umrijet neće.


  12. #12
    Tek sad sam vidio da ne idu klipovi, valjda neće biti strašno.

  13. #13
    Vlastelinka ZGabriel avatar
    Datum registracije
    Mar 2012
    Lokacija
    čudesni oblaci
    Poruke
    19,115
    Blog Entries
    4
    Citiraj Prvotno napisano od Vepar Vidi poruku
    Ja ovaj put stavljam samo Srbe.

    Himzo, Srbineeeee.







    Mak Dizdar - Modra rijeka
    Nitko ne zna gdje je ona
    Malo znamo al je znano
    Iza gore iza dola
    Iza sedam iza osam
    I još huđe i još luđe
    Preko mornih preko gorkih
    Preko gloga preko drače
    Preko žege preko stege
    Preko slutnje preko sumnje
    Iza devet iza deset
    I još dublje i još jače
    Iza šutnje iza tmače
    Gdje pijetlovi ne pjevaju
    Gdje se ne zna za glas roga
    I jos huđe i jos luđe
    Iza uma iza boga
    Ima jedna modra rijeka
    Široka je duboka je
    Sto godina široka je
    Tisuć ljeta duboka je
    O duljini i ne sanjaj
    Tma i tmuša neprebolna
    Ima jedna modra rijeka
    Ima jedna modra rijeka
    Valja nama preko rijeke
    Ti nisi ono što jesi sad, nego ono što tek možeš biti! Ti si trenutno žir, ali smisao tvog života je biti hrast! ~ T. Ivančić

    יֵשׁ מֵאַיִן

  14. #14
    Vlastelinka ZGabriel avatar
    Datum registracije
    Mar 2012
    Lokacija
    čudesni oblaci
    Poruke
    19,115
    Blog Entries
    4
    Ti koja imaš nevinije ruke


    Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
    i koja si mudra kao bezbrižnost.
    Ti koja umiješ s njegova čela čitati
    bolje od mene njegovu samoću,
    i koja otklanjaš spore sjenke
    kolebanja s njegova lica
    kao što proljetni vjetar otklanja
    sjene oblaka koje plove nad brijegom.

    Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
    i tvoja bedra zaustavljaju bol,
    ako je tvoje ime počinak
    njegovim mislima, i tvoje grlo
    hladovina njegovu ležaju,
    i noć tvojega glasa voćnjak
    još nedodirnut olujama.

    Onda ostani pokraj njega
    i budi pobožnija od sviju
    koje su ga ljubile prije tebe.
    Boj se jeka što se približuju
    nedužnim posteljama ljubavi.
    I blaga budi njegovu snu,
    pod nevidljivom planinom
    na rubu mora koje huči.

    Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
    ožalošćene pliskavice.
    Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
    neće ti učiniti zla.
    I žedne zmije koje ja ukrotih
    pred tobom će biti ponizna.

    Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
    u noćima oštrih mrazova.
    Neka te miluje dječak kojega zaštitih
    od uhoda na pustom drumu.
    Neka ti miriše cvijeće koje ja zalijevah
    svojim suzama.

    Ja ne dočekah najljepše doba
    njegove muškosti. Njegovu plodnost
    ne primih u svoja njedra
    koja su pustošili pogledi
    goniča stoke na sajmovima
    i pohlepnih razbojnika.

    Ja neću nikad voditi za ruku
    njegovu djecu. I priče
    koje za njih davno pripremih
    možda ću ispričati plačući
    malim ubogim medvjedima
    ostavljenim u crnoj šumi.

    Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
    budi blaga njegovu snu
    koji je ostao bezazlen.
    Ali mi dopusti da vidim
    njegovo lice, dok na njega budu
    silazile nepoznate godine.
    I reci mi katkad nešto o njemu,
    da ne moram pitati strance
    koji mi se čude, i susjede
    koji žale moju strpljivost.

    Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
    ostani kraj njegova uzglavlja
    i budi blaga njegovu sinu!

    Vesna Parun
    Ti nisi ono što jesi sad, nego ono što tek možeš biti! Ti si trenutno žir, ali smisao tvog života je biti hrast! ~ T. Ivančić

    יֵשׁ מֵאַיִן

  15. #15
    DJEVOJKA IZ MOGA KRAJA

    Provela je noc na putu
    kojim krecu od davnina
    nasi snovi prema svijetu
    s' Perkovica preko Knina

    U ocima njenim more
    svjetluca joj sol u kosi
    ona ne da da je slome
    otima se i prkosi

    Ref.
    Djevojka iz moga kraja
    na usnama njenim kusam
    okus prvih poljubaca
    okus prvih oskorusa

    Ona pamti davne rijeci
    slatke boje zavicaja
    ima zelju da me lijeci
    djevojka iz moga kraja

    Provela je noc na putu
    na kojem se nade gase
    ostala je svu noc budna
    u vagonu druge klase

    U ocima njenim more
    svjetluca joj sol u kosi
    ona ne da da je slome
    otima se i prkosi

    Arsen Dedić

  16. #16
    Jos i danas zamirise tresnja
    U proljece kao davno prije
    Jedna tresnja danima daleka
    Tamo gdje me vec odavno nije

    Rekao sam kad poci sam morao
    Spalite mi i kucu i njivu
    Samo tresnju ostavite staru
    Kad navratim da je vidim zivu


    Sto to ima u ljudima tuzno
    Da ulaze u tude zivote
    Tko to zivi u proslosti mojoj
    A jos nije umro od sramote


    Rekao sam u vjetar sam pricao
    Nikog nije bilo da me cuje
    Lijepu pjesmu ne voli bas svako
    Neko baca kamen na slavuje

  17. #17
    MATA

    Mata je rodjen jedne nedilje
    cetrdeset neke godine
    otac nije za njega ni znao
    s kriznog puta kad se vratio

    Zivili tako skromno al' ponosno
    u selu malom pitomom slavonskom
    seoske babe nisu ga volile
    kad krene sorom navuku firange

    Ref.
    A ja, k'o da ga vidim jos i sad
    u kas vraca konje s pojila
    selo prica, Matu ne briga
    samo konje brze potjera

    Onda je dosla devedeseta
    otac rece sad il' nikada
    i Mata krenu k'o iz nekog sna
    bez igdje ista al' srca velika

    Te su mu zime brata ubili
    spalili selo, konje odveli
    oca su nasli nakon mjesec, dva
    slomila ga tuga velika

    Ref.

    Bio sam s Matom prosle nedilje
    kod crkve poslije mise jutarnje
    uz njega sin mu i djeca bratova
    pa gdje si Mata, kako je, pitam ga

    Veli mi, sve ce biti k'o ranije
    opet ce selo okitit' kapije
    sve cemo vratit', al' jedno nikad ne
    uspomene sto su nam nestale

    A ja, k'o da ga vidim jos i sad
    u kas vraca konje s pojila
    selo prica, Matu ne briga
    samo konje jos brze potjera

    Selo prica, Matu ne briga
    samo konje, 'ajde

  18. #18
    Vlastelinka ZGabriel avatar
    Datum registracije
    Mar 2012
    Lokacija
    čudesni oblaci
    Poruke
    19,115
    Blog Entries
    4
    Ključ života (M. Labić)

    U dugom bijelom holu
    Tek koraci su moji i sjena što me prati
    Al duge su minute
    U svakoj od njih može po jedna vječnost stati.

    Znam, ti se boriš
    Vidim ti lice u sretnom bolu
    Ljepotom žari
    I sobom nosi sad radost novu.

    Novi život se rađa i sretne pjesme mi naviru zvuci
    Novi život se rađa, a ključ života u tvojoj je ruci
    Što je, ljubavi moja, sva moja ljubav koju ja poklanjam tebi
    Što je, ljubavi moja, prema toj sreći što pružaš je meni.

    U mislima ću svojim
    Od praznih, nježnih riječi pretvorit ovo veče
    I bit ću pored tebe
    U trenu kada život sa izvora poteče.

    Svu ljubav svoju
    Tebi sam dao dok srce diše
    A ti me učiš
    Da ljubav znači još mnogo više.
    Ti nisi ono što jesi sad, nego ono što tek možeš biti! Ti si trenutno žir, ali smisao tvog života je biti hrast! ~ T. Ivančić

    יֵשׁ מֵאַיִן

  19. #19
    Stari lisac
    Datum registracije
    Aug 2011
    Lokacija
    na semaforu livo
    Poruke
    3,029
    Zelenu granu s tugom žuta voća
    u kakvom starom splitskom perivoju
    sanjarim s mirom dok se duša noća
    i vlaga snova hvata dušu moju;

    al' čežnja dršće kao ptiče golo,
    k'o plava pjesma naglo prekinuta,
    k'o nebo blijedo i beznadno kolo,
    k'o bosi prosjak na po' pusta puta.

    Sva ljubav moja usred ceste kisne,
    moje je srce od sedam komada;
    pod svakim mačem jedan plam da vrisne;
    nad mojim dahom mramorna gromada.

    Tmurne se misli reska svjetla boje;
    krv u moždane, mozak van da skoči;
    nad mojim mrakom sijevaju tek tvoje,
    tuđinska ženo, samilosne oči.



    Tin Ujević

  20. #20
    Stari lisac
    Datum registracije
    Aug 2011
    Lokacija
    na semaforu livo
    Poruke
    3,029
    Ne traži Boga mišlju;u praznini
    u kojoj se miso,tamna sjenka,gubi
    Uza te Bog je,uvjek u blizini
    U stvarima oko tebe,u zvuku i muku

    Bog ti je uvijek najbliži od svega
    Diraš ga rukom,gledaš ga u boji neba
    Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica
    i plaši te iz svakem stvari:nema tajne

    Ne pružaj miso u praznu daljinu
    Uza te Bog je.Otvori sva čula
    na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti

    Bog oko tebe sja treperi miriše i šušti

    A.B.ŠIMIĆ

    meni jedna od najdražih

+ Odgovori na temu

Pravila pisanja poruke

  • Ne možeš otvoriti novu temu
  • Ne možeš ostaviti odgovor
  • Ne možeš stavljati dodatke
  • Ne možeš uređivati svoje postove