+ Odgovori na temu
Stranica 8 od 10 PrviPrvi ... 6 7 8 9 10 PosljednjePosljednje
Prikaz rezultata str. 141/185

Tema: Pjesme koje volite

  1. #141
    DAN, KRAJ


    Na kraju dana kad se zvijezde muče
    da sklope noć za više vrsta snova
    ostajem sam, u žili koja tuče
    u mali doboš stapaju se slova
    u riječi što na prikladna bi htjele
    naići usta, ali samo ova
    susreću, moja, koja radije žele
    ljubiti nego biti crta rova
    na prvoj crti smisla što ga brane
    zubi i ptice koje grožđe zoblju
    i prije nego sazri, zato prazne
    ostaju čak i onda kada svane,
    i nijeme, kao žene što u razne
    sate ih možeš susresti na groblju.

    Luko Paljetak
    "Al' nisam kadar švindlati, za sobom skele paliti, da silom steknem nekog kom ću faliti"...

  2. #142
    Partibrejker Komari avatar
    Datum registracije
    Feb 2012
    Lokacija
    SkyFall
    Poruke
    3,883
    Ja živim u kruzima koji se šire,
    i njima sve više obuhvatit žudim.
    Ja možda i neću polučiti zadnji,
    konačni krug, no ja se trudim.

    Ja kružim i kružim okolo Boga,
    tog prastarog tornja, već tisuće ljeta,
    i ne znam još, jesam li sokol il vihor,
    il velika pjesma ovoga svijeta.
    _R.M.Rilke
    Prijateljima mogu kasniti, neprijateljima stižem na vrijeme
    WISLA KRAKOW HOOLIGANS.. 17, 500

  3. #143
    Partibrejker Komari avatar
    Datum registracije
    Feb 2012
    Lokacija
    SkyFall
    Poruke
    3,883
    Ova me uvik nasmije

    Vagni me draga tu je vaga

    Vagni me, draga, tu je vaga
    variram dosta malo
    u zadnje vrijeme nekako me se
    ne prima više salo

    Eto, sad smo me vagnuli
    pa kapacitet pluća
    a srce mi je blago športsko
    koža mi je vruća

    IQ mi nemoj testirati
    jer naprosto ga nemam
    ni pari nemam da te zemam
    ni snagi da te lemam

    _Ivan Slamnig
    Prijateljima mogu kasniti, neprijateljima stižem na vrijeme
    WISLA KRAKOW HOOLIGANS.. 17, 500

  4. #144
    Partibrejker Komari avatar
    Datum registracije
    Feb 2012
    Lokacija
    SkyFall
    Poruke
    3,883
    Dodirne dušu skoro svaka stvar

    Dodirne dušu skoro svaka stvar,
    odasvud bruji spominjanja glas.
    Poneki dan što prođe stran za nas
    u budućnosti stigne tek k’o dar.

    Ko mjeri naš doprinos? Da li ko
    od prošlih, starih ljeta nas raspreda?
    Šta od postanja saznasmo, sem to:
    da sve se jedno u drugom ogleda?

    Da se na nama ravnodušnost grije?
    O, dome, travo, o, večernja sjeni,
    dok se gledamo tako, obrgljeni,
    najednom sve to kroz vas k nama vije.

    Kroz sva se bića pruža prostor jedan:
    suštinski svjetski prostor. Kroz nas laste
    prolijeću tiho. Ja, rašćenja žedan,
    pogledah, i: u meni drvo raste.

    -R.M.Rilke
    Prijateljima mogu kasniti, neprijateljima stižem na vrijeme
    WISLA KRAKOW HOOLIGANS.. 17, 500

  5. #145
    Ni brda nisu,
    ni doline, ni rijeke, ni more,
    ni oblaci nisu,
    ni kiša, ni snijeg nije moja Hrvatska...
    Jer Hrvatska nije zemlja, kamen, voda,
    Hrvatska je riječ koju naučih od majke
    i ono u riječi mnogo dublje od riječi,
    i ono dublje s Hrvatskom me veže,
    s Hrvatskom Hrvata,
    s patnjama njinim,
    sa smijehom i nadom,
    s ljudima me veže,
    te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi
    i kud god idem sa mnom je
    Hrvatska.

    Drago Ivanišević

  6. #146
    Partibrejker Komari avatar
    Datum registracije
    Feb 2012
    Lokacija
    SkyFall
    Poruke
    3,883
    O KAPETANE! MOJ KAPETANE!

    O kapetane! Moj kapetane! Strašna je plovidba svršila!
    Pobijedismo! Najgora oluja nije nam broda skršila,
    Luka je blizu, zvona čujem, klicanje ljudi i trk,
    Dok oči prate čvrsti naš brod, što pristaje smion i mrk!
    Ali o srce! srce! Srce!
    Na palubi je moj kapetan,
    U svojoj rujnoj krvi leži,
    Mrtav i ledan.

    O kapetane! Moj kapetane! Ustaj! Čuj: zvona biju!
    Ustaj! Za tebe trube ječe i zastave se viju,
    Za tebe vijenci, cvijeće, i ljudi što se stiču
    Na molo hrpimice. Slušaj! To tebi željno kliču.
    O kapetane! Oče!
    Ko u snu nekom gledam
    U naručju mi ovdje ležiš
    Mrtav i ledan.

    Usne su mu blijede, mirne, kapetan samo šuti,
    Bezvoljno bilo mu stoji, ruke mi ne ćuti.
    Usidrio se brod naš, dovršen naš je put,
    S plovidbe strašne vratismo se, cilj je postignut.
    Kliknite obale! Zvonite zvona!
    A ja- sjetan i bijedan
    Palubom šetam, gdje leži kapetan,
    Mrtav i ledan.
    - W.Whitman
    Prijateljima mogu kasniti, neprijateljima stižem na vrijeme
    WISLA KRAKOW HOOLIGANS.. 17, 500

  7. #147
    Djevojka na daljinski
    * e da mi je imati
    djevojku na daljinski
    pa da njome upravljam iz najdraže fotelje
    i da mi tolerira sve mušice i želje!
    Ona ne bi čitala Milu ni Cosmopolitan
    niti se bunila što pred gostima nisam odjeven
    nebi farbala nokte na mojim sportskim novinama
    niti peglala kartice u skupim trgovinama

    ne bi stavljala smrdljivu noćnu masku
    niti prigovarala što ne spuštam wc-dasku
    ne bi joj smetalo što nisam povukao vodu
    niti bi imala išta protiv mojih čarapa na podu

    uz nju nikad ne bi bio ljut
    -jer kad ti dosadi samo stisneš "mute"
    ugasiš kad želis i vratiš je u stick
    brzo je se rješiš samo jednim "klik"
    *
    ona ne upada na muške večeri
    nikad ne govori što ona želi
    preskače reklame za cipele i torbice
    i sve jeftine trikove za skupe krpice

    ona ne prigovara zbog žvakače na sagu
    ne više na mene usred noći na kućnome pragu
    sama pokupi u umivaoniku dlake
    i uredno skuplja iz hladnjaka prazne tetrapake

    nikad ne prigovara za sendvič od prošlog tjedna
    a haljina od rigotine ništa joj nije vrijedna
    ne moram upoznati od rodbine sve živo
    -i uvijek mi sama donese pivo!!!

    Ljubica Mršić
    u prirodi nam je svima želja za komunikacijom... za snovima..
    i oduvijek su ljudi pronalazili načine da budu povezani jedni s drugima,
    a svako vrijeme nosi sa sobom i svoje konce koji povezuju....
    taj labirint je život..

  8. #148
    MOJ HRVATSKI
    zaplakao sam hrvatski
    progovorio hrvatski
    hrvatski govorim
    šapćem hrvatski
    šutim hrvatski
    sanjam hrvatski
    i na javi sanjam hrvatski
    volim na hrvatskom
    volim hrvatski
    pišem hrvatski
    kad ne pišem ne pišem hrvatski
    sve mi je na hrvatskom
    hrvatski mi je sve
    — Pajo Kanižaj
    u prirodi nam je svima želja za komunikacijom... za snovima..
    i oduvijek su ljudi pronalazili načine da budu povezani jedni s drugima,
    a svako vrijeme nosi sa sobom i svoje konce koji povezuju....
    taj labirint je život..

  9. #149
    Vlastelinka ZGabriel avatar
    Datum registracije
    Mar 2012
    Lokacija
    čudesni oblaci
    Poruke
    19,675
    Blog Entries
    5
    Citiraj Prvotno napisano od Komari Vidi poruku
    O KAPETANE! MOJ KAPETANE!

    O kapetane! Moj kapetane! Strašna je plovidba svršila!
    Pobijedismo! Najgora oluja nije nam broda skršila,
    Luka je blizu, zvona čujem, klicanje ljudi i trk,
    Dok oči prate čvrsti naš brod, što pristaje smion i mrk!
    Ali o srce! srce! Srce!
    Na palubi je moj kapetan,
    U svojoj rujnoj krvi leži,
    Mrtav i ledan.

    O kapetane! Moj kapetane! Ustaj! Čuj: zvona biju!
    Ustaj! Za tebe trube ječe i zastave se viju,
    Za tebe vijenci, cvijeće, i ljudi što se stiču
    Na molo hrpimice. Slušaj! To tebi željno kliču.
    O kapetane! Oče!
    Ko u snu nekom gledam
    U naručju mi ovdje ležiš
    Mrtav i ledan.

    Usne su mu blijede, mirne, kapetan samo šuti,
    Bezvoljno bilo mu stoji, ruke mi ne ćuti.
    Usidrio se brod naš, dovršen naš je put,
    S plovidbe strašne vratismo se, cilj je postignut.
    Kliknite obale! Zvonite zvona!
    A ja- sjetan i bijedan
    Palubom šetam, gdje leži kapetan,
    Mrtav i ledan.
    - W.Whitman


    https://www.youtube.com/watch?v=j64SctPKmqk
    Ti nisi ono što jesi sad, nego ono što tek možeš biti! Ti si trenutno žir, ali smisao tvog života je biti hrast! ~ T. Ivančić

    יֵשׁ מֵאַיִן

  10. #150
    Predjeli srca

    Svatko od nas
    Ima neke svoje
    Komadiće djetinjstva
    Koji nas prate uvijek
    Kad život pritisne
    Kad zaboli.
    Svatko od nas
    Ima neke svoje predjele
    Skrivene od pogleda drugih
    Urezane u oko
    U srce, u dušu
    Te komadiće nas
    Istrgnute iz sjećanja

    A samo naše
    Ne bismo znali
    Ni opisati drugima
    Ni nacrtati po narudžbi
    Ponekad izniknu iz sjećanja
    Onako iz dubine
    Kao rijeka ponornica
    Za koju nikad ne znaš
    Kad i gdje će se pojaviti
    To su naši komadići neba
    Na koje je naše oko naviklo
    I u mraku
    Svatko od nas ima
    Neke samo nama znane
    Predjele srca
    U koje s vremena na vrijeme
    Bježimo
    Ponekad svjesno
    Ili nesvjesno
    Svejedno.
    -Slavica Lončarić -
    u prirodi nam je svima želja za komunikacijom... za snovima..
    i oduvijek su ljudi pronalazili načine da budu povezani jedni s drugima,
    a svako vrijeme nosi sa sobom i svoje konce koji povezuju....
    taj labirint je život..

  11. #151
    Kažite nam žene Maribora,
    Gdi su naša braća iz logora

    Kažite nam mariborske žene,
    Gdi su naše braće uspomene

    Maribore tvojih ti borića
    Gdi su kosti hrvatskih mladića


    Pošten hrvatski svit

  12. #152
    Kuća za ptice

    Već sedmi dan je kišilo
    Ko sa mnom da je čitav svijet zaboravljen,
    Al' ti si se nasmiješio
    I nebo se nasmiješilo u isti tren.
    I život svoj si listao,
    I zvijezde su svjetlucale u život moj,
    A onda si me ljubio
    Ko ptice što su kucale na prozoru tvom.

    Ja slavim večeras
    Dan ljubavi tvoje,
    U kući za ptice,
    U kući za dvoje.
    Ja slavim večeras
    Dan ljubavi tvoje,
    U kući za ptice,
    U kući za dvoje...

    I dok ti pričam o nama
    Ti gledaš me i smiješiš se jer sada znaš,
    I makar dani prolaze
    Još uvijek ptice dolaze na prozor naš.

    Ja slavim večeras
    Dan ljubavi tvoje,
    U kući za ptice,
    U kući za dvoje.
    Ja slavim večeras
    Dan ljubavi tvoje,
    U kući za ptice,
    U kući za dvoje...

    Ja slavim večeras
    Dan ljubavi tvoje,
    U kući za ptice,
    U kući za dvoje.
    Ja slavim večeras
    Dan ljubavi tvoje,
    U kući za ptice,
    U kući za dvoje...

    -Arsen Dedić-
    ...oblak je moj dom, oblikujem ga po svom...dosadno je kretati se tlom...

  13. #153
    Utjeha kose


    Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
    U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
    Na visokom odru, u agoniji svijeća,
    Gotov da ti predam život kao žrtvu.

    Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
    U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
    Sumnjajući da su tamne oči jasne
    Odakle mi nekad bolji život sjao.

    Sve baš, sve je mrtvo : oči, dah i ruke,
    Sve što očajanjem htjedoh da oživim
    U slijepoj stravi i u strasti muke,

    U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
    Samo kosa tvoja još je bila živa
    Pa mi reče : Miruj! U smrti se sniva.

    -Antun Gustav Matoš-
    ...oblak je moj dom, oblikujem ga po svom...dosadno je kretati se tlom...

  14. #154
    Citiraj Prvotno napisano od ZGabriel Vidi poruku
    nemojte mi stavljat klipove, bube lijene. tek-sto-ve mi dajte!
    smrt tekstovima, sloboda glazbi.


  15. #155
    Partibrejker Komari avatar
    Datum registracije
    Feb 2012
    Lokacija
    SkyFall
    Poruke
    3,883
    PJESMA METALA

    87 dana traje opsada
    Opsada dvadeset godina
    u meni
    Žitnice se rastvaraju
    podrumi izranjaju
    Opsada
    Opsada duplji umjesto očiju
    Opsada
    Suncokreti posječeni
    u kretanju za suncem
    Opsada motorizirane brigade
    opsada neba
    opsada samljevene zemlje
    opsada vode
    i zraka
    Vojska s petokrakama
    razmještena za rat

    Svi umni ljudi
    na pozornici
    dok se iz neosvijetljenih kuća
    puca
    S krovova kuća
    ubijaju se ljudi
    a oni recitiraju
    Državnici
    političari
    mirovnjaci
    pregovarači
    svi čuvari mira
    i reda
    samo su odljev u gipsu
    Bože, kakvo ucrvano brašno
    koji gubitak vremena
    pred tenkovima
    oklopnim transporterima
    topovima
    VBR-ovima
    minobacačima
    puše se ljudska tijela
    a ne pečeni kruh

    Sve je pogrešno od početka
    nitko ne mari za prostor
    nitko ne mari za vrijeme
    Noć je
    na sunčanu satu
    Noć u kojoj vide
    samo snajperisti
    Oni ulaze u golu kost
    jezikom rata je ližu

    Žedni krvi
    žedno piju žalost
    bijesno piju bol
    tolike muke piju
    iz dubokih rana
    metaka
    s izvora krvi
    iz bunara jeze
    iz grobova
    u provalijama

    Vojnički piju
    halapljivo
    kao čistu kišnicu
    Piju bez pamćenja
    piju bez uspomena
    bez sjećanja
    bez osjećaja
    piju
    val za valom
    pretvarajući žuč
    u vino
    plave oči
    u vodu
    zgažene domovine

    Iz daleka stižu pijanci
    i iz susjedstva
    s oružjem u zubima
    s furijama
    u pratnji
    s užarenim kaležima
    krv je u zraku
    i vidi se
    i čuje

    Opijaju se u vrtovima gdje žene
    među cvijećem
    u naručju
    drže
    svoju djecu
    mrtvu
    Piju
    na posvećenim poljima
    među kukuruzima
    čije je svako zrno
    puno
    sagorjele topline
    metaka

    Piju
    u bračnim sobama
    cicajući čistoću i snagu
    za svoju prljavu povijest
    za izgubljenu vjeru
    Piju
    u odsustvu duša
    onanirajući plodnost
    čekajući
    da se živi reinkarniraju

    Kradu nam i patnju
    lupeži
    kradu nam žlice
    kradu obiteljske slike
    iz albuma
    miris košulje
    Kradu
    suhe kosti
    Vukovara
    A svaki proživljeni dan smrti
    donosi nam život
    nevidljiv kao san
    Bez počinka
    bez odgovora
    bez imena

    Broj branitelja raste
    rana grada je sve dublja
    Nad gradom se rasklopilo nebo
    rasklopilo zlo
    Golubice s peharima krvi
    At u sakristijama
    At u vojarnama
    Rat
    War
    Vukovar
    U crnom emajlu kiše pere
    Blago Zadro
    Zemlja ga poznaje
    u svakoj grudi njegove oči
    Uzrasla trava iznad nas

    Rat s ulicama
    rat s košnicama
    rat s generalima
    rat s volovima
    Konačno su zamijenili petokrake
    Srce i glava razdvojeni
    mrtva glava
    kao ugasla svijeća
    Jedanaest brigada operativne vojske
    u crnim mantijama
    odjeveni
    kao kosturi
    kao strašila
    ostala u dubokom blatu
    kojega su još ljetos
    oblikovale lubenice

    Rađamo se
    rat nas okružuje
    Mi plačemo
    rat nas okružuje
    Mi pjevamo
    rat nas okružuje
    Mi se molimo
    rat nas okružuje
    Mi spavamo
    rat nas okružuje
    Mi sanjamo
    rat nas okružuje
    Umiremo
    rat nas okružuje
    Rat nas okružuje
    i kada se branimo
    Uz nas kolone mrtvaca
    prolaze
    Naša mrtva djeca
    s cvijećem u ustima
    naša mrtva braća
    sviraju u lancima
    mašu nam
    mrtvi očevi
    s onu stranu puta
    vidjevši
    kako nam srce
    počinje kucati

    Zapališe
    Uništiše
    Ubiše

    Avioni gađaju Đergaj
    oklopnjak u Borovu Selu
    tenkovi na Bogdanovačkom putu
    Tenkovi jurišaju na Slon
    jurišaju na Dom tehnike
    Tenkovi se ukopavaju
    Od Ovčare do Vučedola
    pada Berak

    Dresden
    Pjesma metala
    zabodena u golu krv
    Zrak treperi od zla
    Vukovar

    -Tomislav Marijan Bilosnić –IZ/DIO poeme VUKOVAR
    Prijateljima mogu kasniti, neprijateljima stižem na vrijeme
    WISLA KRAKOW HOOLIGANS.. 17, 500

  16. #156
    Volim jesen
    Kosa i povjetarac


    Volim laganim koracima koračati ulicama ovoga grada
    i prisjećati se.
    Udišući svjež zrak, skupljajući ramena od zime,
    dopuštam laganom povjetarcu
    da se igra mojom kosom.
    Prolazi blago kroz nju poput muškarca
    koji istinski voli.
    Lišće se igra po putevima.
    Skakuće, viori se u zrak...
    izgleda divno.
    Mamino cvijeće u vrtu,
    predaje se.
    Savija se uz melodiju tihog
    šapata vjetra.
    Ruže mijenjaju boju.

    Nevia Jerković
    u prirodi nam je svima želja za komunikacijom... za snovima..
    i oduvijek su ljudi pronalazili načine da budu povezani jedni s drugima,
    a svako vrijeme nosi sa sobom i svoje konce koji povezuju....
    taj labirint je život..

  17. #157
    Toliko si moja


    Polude krvna zrnca
    kada glas ti čuju
    A tek miris žene
    kad tijelo osjeti
    Poteče kroz vene
    ta crvena rijeka
    Iz dubine moje
    silna strast poleti…
    U ćutnjama tvojim
    zadovoljstvo nađem

    Ne dam,
    da te uzmu
    nebeski vladari
    Toliko si moja
    da ne može više
    U meni duboko
    samo ti pokreneš,
    lavinu ljubavi
    što stihove piše…

    Kad utihnu riječi,
    nestane uzdaha
    i kada se nebo
    prestane da plavi
    Sa tobom vječno,
    drugačije neću…
    Taj ljubavni poriv
    iznova se javi…

    Kao i uvijek
    Ti me moraš spasit
    Svu bujicu strast
    usnama ugasit…

    Jer ove su moje, navikle na tvoje…

    Vladimir Živaljić, Vukovar
    u prirodi nam je svima želja za komunikacijom... za snovima..
    i oduvijek su ljudi pronalazili načine da budu povezani jedni s drugima,
    a svako vrijeme nosi sa sobom i svoje konce koji povezuju....
    taj labirint je život..

  18. #158
    Nebo

    Uvijek nosit sobom treba
    u prtljazi komad neba,
    gutljaj neba svoga sela
    i svježinu nekog vrela!

    Neki drugi, topli kutak,
    stazu bijelu, zavijutak
    gdje nekad smo nekog sreli,
    gdje rane smo trešnje jeli,
    gdje bili smo dobri, mali
    gdje srce smo drugom dali!

    Uvijek bremit sobom treba
    u kovčegu zumbul neba,
    stručak sunca, zapah rose
    i nečije noge bose,
    nepregledne njive plave,
    svoju zvijezdu iznad glave!

    Miroslav Dolenc Dravski.
    u prirodi nam je svima želja za komunikacijom... za snovima..
    i oduvijek su ljudi pronalazili načine da budu povezani jedni s drugima,
    a svako vrijeme nosi sa sobom i svoje konce koji povezuju....
    taj labirint je život..

  19. #159
    Partibrejker Komari avatar
    Datum registracije
    Feb 2012
    Lokacija
    SkyFall
    Poruke
    3,883
    MALE ŽENE

    Hoću da skratim govor i da zborim bez zloće,
    jer moja riječ je vazda pravi uzor kratkoće,
    a o malenoj ženi malo se riječi hoće.
    Kratki se govor pamti, ako je pun jasnoće.

    Tko brblja tom se smiju, a mnogo se smije bena.
    Ako je žena mala, u njoj je ljubav golema.
    Mnoge velike žene nisu maloj ni sjena
    i od velikih često bolja je mala žena.

    Ljubav me na to tjera da slavim žene male
    i evo, odmah ću za njih velike reći hvale,
    a one male žene s kojima zbijate šale:
    hladne su poput snijega a kao vatra se pale.

    Izvana su ledene, u njima gore plami,
    one su oganj, radost, u krevetu, u tami;
    u radu i veselju njima prolaze dani.
    Promatrajte ih dobro, uvjerite se sami!

    Biseru malom nitko ne može sjaj da spriječi,
    mali šećer je sladak, od sveg draži i preči,
    a mala žena ljubavlju najbolje zna da liječi.
    Tko dobro shvaća tome ne treba mnogo riječi.

    I malo zrno žita, što se u zemlju sije,
    važnije je neg orah i mnogo bolje grije,
    tako i mala žena, kad iz nje ljubav vrije,
    nijedna slast na svijetu milija od nje nije.

    Kao što mala ruža po boji sjajna biva,
    ko što u malo zlata počiva vrijednost živa,
    ko što u malo balzama veliki miris pliva,
    tako u maloj ženi velika ljubav sniva.

    Kao što mali rubin mnogo ljepote ima,
    i sjaja i kreposti, i vrijednosti pred svima,
    tako i mala žena mnoge pohvale prima
    zbog ljepote i čara, ljubav i milina.

    Mala je ptica ševa, malen slavuj što lijeta,
    ali pjevaju bolje od većeg ptičjeg svijeta.
    I žena, kad je mala, to baš ništa ne smeta,
    jer je čovjeku slađa od šećera i cvijeta.

    Mala se žena ni s čim usporediti ne da,
    ona je raj zemaljski, ona je utjeha vedra,
    ona je sjaj i radost, ljubav slađa od meda;
    bolja je kad se kuša nego kada se gleda.

    Manja neka vam uvijek bude draža neg veća,
    jer nije mudro uzet veliko zlo na pleća.
    Od dva zla biraj manje – na to nas mudrac sjeća –
    zato u maloj ženi počiva prava sreća.

    -Juan Ruiz
    Prijateljima mogu kasniti, neprijateljima stižem na vrijeme
    WISLA KRAKOW HOOLIGANS.. 17, 500

  20. #160
    Navuci šešir na čelo

    Navuci šešir na čelo
    i sakrij žalosne oči,
    u mraku crnom i hladnom
    ko sjena ukleta kroči:

    Bježi od svijeta, bježi od ljudi,
    prozeblom cestom samotan bludi!

    Zatvori srce i usne,
    vilice stegni i šuti,
    i nemoj nikoga pitat,
    zašto su smrznuti puti

    i zašto čovjek čovjeka kolje
    i zašto nikad neće bit bolje.

    I ti ćeš saznati jednom,
    što mnogi saznao nije,
    kako je hajkati teško
    i biti uspravne šije:

    Lovina uvijek pripada lovce
    na sreću, pamet, ukaz i novce.

    Ako ti pristupi netko
    komadić nudeći neba
    raspravu brzo zaključi,
    pitaj ga koliko treba.

    Ne mari nitko za tuđe jade.
    Programi lažu kao fasade.

    I zato šešir navuci
    i srce svladaj i stisni
    i samo u prokislu mraku
    otvori usta i vrisni:

    Divlje zatuli, gdje prestaju puti
    i gdje te nitko ne može čuti.

    Ilija Jakovljević

+ Odgovori na temu

Pravila pisanja poruke

  • Ne možeš otvoriti novu temu
  • Ne možeš ostaviti odgovor
  • Ne možeš stavljati dodatke
  • Ne možeš uređivati svoje postove