+ Odgovori na temu
Stranica 6 od 10 PrviPrvi ... 4 5 6 7 8 ... PosljednjePosljednje
Prikaz rezultata str. 101/185

Tema: Pjesme koje volite

  1. #101
    Varlamova Stiliana avatar
    Datum registracije
    Nov 2011
    Lokacija
    gmazoidni Orion
    Poruke
    22,215

    Red face

    Jelenski svati

    Sigečki jarek vu hipu je pretrnol
    gda se spod vrbe opsekače jelen zmogel.
    Spod kukovače i neroda se obrnol
    i začel tuliti kak da je znorel.

    Rog mu je bil scifran z prelepim vencem,
    i z krunom kakvo ni jeden kral nema.
    Sigetec se tekarek budil z pevcem
    a jelen je več v Dravi lukal klena.

    Megla mu je prek lica navlekla vel
    gda je košuti na pleča glavo del.
    Norija je blago večernjih cajti.

    Coprije se vžiješ če jo znaš najti.
    Spuhni vu vrbe, one so naivni soldati,
    spod kojih tancajo jelenski svati

    M. Frčko: Kmični valcer - gruntajuče popefke


    “O divine Sun, may you never see anything greater than Rome!” - Quintus Horatius Flaccus

  2. #102
    Član u nastajanju Jager avatar
    Datum registracije
    Dec 2011
    Lokacija
    Danevirke
    Poruke
    310
    Kada su muškarci užareni od rujnoga
    vina,
    I lagodno uz vatru opušteni,
    Hvalisavo se laćaju križa,
    I pridružuju velikoj križarskoj vojsci.
    No s prvim trakom nove zore,
    Cijeli se križarski rat raspline u snove.

    Jedna pjesmica iz 12. stoljeća.

  3. #103
    Vlastelinka ZGabriel avatar
    Datum registracije
    Mar 2012
    Lokacija
    čudesni oblaci
    Poruke
    19,675
    Blog Entries
    5
    Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reći
    ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
    Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
    Olako uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.

    Čeznem da upotrebim najdragocjenije riječi sto imam za te;
    ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom.
    Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
    Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.

    Čeznem da sjedim nijemo pored tebe, ali bi mi inače srce iskočilo na usta.
    Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce riječima.
    Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.

    Čeznem da te ostavim zauvijek, ali se ne usuđujem,
    strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
    Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo u tvoje u tvoje društvo.
    Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je moj bol vječito svjež.

    Rabindranat Tagore
    Ti nisi ono što jesi sad, nego ono što tek možeš biti! Ti si trenutno žir, ali smisao tvog života je biti hrast! ~ T. Ivančić

    יֵשׁ מֵאַיִן

  4. #104
    Varlamova Stiliana avatar
    Datum registracije
    Nov 2011
    Lokacija
    gmazoidni Orion
    Poruke
    22,215
    Citiraj Prvotno napisano od Jager Vidi poruku
    Kada su muškarci užareni od rujnoga
    vina,
    I lagodno uz vatru opušteni,
    Hvalisavo se laćaju križa,
    I pridružuju velikoj križarskoj vojsci.
    No s prvim trakom nove zore,
    Cijeli se križarski rat raspline u snove.

    Jedna pjesmica iz 12. stoljeća.
    odlična


    “O divine Sun, may you never see anything greater than Rome!” - Quintus Horatius Flaccus

  5. #105
    Član u nastajanju Jager avatar
    Datum registracije
    Dec 2011
    Lokacija
    Danevirke
    Poruke
    310
    Jedino mi je žao kaj ne znam autora

  6. #106
    Varlamova Stiliana avatar
    Datum registracije
    Nov 2011
    Lokacija
    gmazoidni Orion
    Poruke
    22,215
    Citiraj Prvotno napisano od Jager Vidi poruku
    Jedino mi je žao kaj ne znam autora
    neko iz mase


    “O divine Sun, may you never see anything greater than Rome!” - Quintus Horatius Flaccus

  7. #107

  8. #108
    Član u nastajanju Jager avatar
    Datum registracije
    Dec 2011
    Lokacija
    Danevirke
    Poruke
    310
    Citiraj Prvotno napisano od Stiliana Vidi poruku
    neko iz mase
    Moguće.To je valjda bila prva kritika pomodarstva u svjetskoj povijesti .

  9. #109
    Varlamova Stiliana avatar
    Datum registracije
    Nov 2011
    Lokacija
    gmazoidni Orion
    Poruke
    22,215
    Citiraj Prvotno napisano od Jager Vidi poruku
    Moguće.To je valjda bila prva kritika pomodarstva u svjetskoj povijesti .
    Ne bih rekla pomodarstva koliko ničim utemeljene hvastavosti.

    Nebitno, obožavam te uratke iz srednjeg vijeka.


    “O divine Sun, may you never see anything greater than Rome!” - Quintus Horatius Flaccus

  10. #110
    Član u nastajanju Jager avatar
    Datum registracije
    Dec 2011
    Lokacija
    Danevirke
    Poruke
    310
    Citiraj Prvotno napisano od Stiliana Vidi poruku
    Ne bih rekla pomodarstva koliko ničim utemeljene hvastavosti.

    Nebitno, obožavam te uratke iz srednjeg vijeka.
    I to kaj veliš.

    Da, srednji vijek je zakon po tom pitanju.Ima taj neki štih, stari stil koji ga izdvaja od ostatka povijesnih razdoblja.Bar po meni .

  11. #111
    Vlastelinka ZGabriel avatar
    Datum registracije
    Mar 2012
    Lokacija
    čudesni oblaci
    Poruke
    19,675
    Blog Entries
    5
    uz rođendan Petra Preradovića

    "Ljudskom srcu uvijek nešto treba,
    zadovoljno nikad posve nije;
    čim željenog cilja se dovreba,
    iz njeg odmah sto mu želja klije.
    "

    Rodu o jeziku

    O jeziku, rode, da ti pojem,
    O jeziku milom tvom i mojem!
    O preslatkom glasu onom
    U komu te mile majke
    Usnivahu slatke bajke,
    Koga šaptom i romonom
    Duši ti se svijest probudi
    Te ti spozna i uvidje
    Da ti bolje nije nigdje
    Do na tvoje majke grudi!



    Po njemu te svijet poznaje živa,
    Na njem ti se budućnost osniva.
    Zato uvijek k njemu teži,
    U njegovo jato hrli,
    Oko njega mi se grli
    I u čvrsto kolo veži
    Pa ti neće vremeniti
    Burni trijesi da nahude;
    Po jeziku dok te bude,
    I glavom će tebe biti!



    Ljub' si, rode, jezik iznad svega,
    U njem živi, umiri za njega!
    Po njemu si sve što jesi:
    Svoje tijelo, udo svijeta,
    Bus posebnog svoga cvijeta
    U naroda silnoj smjesi.
    Bez njega si bez imena,
    Bez djedova, bez unuka.
    U prošasti sjena puka,
    Ubuduće niti sjena!
    Ti nisi ono što jesi sad, nego ono što tek možeš biti! Ti si trenutno žir, ali smisao tvog života je biti hrast! ~ T. Ivančić

    יֵשׁ מֵאַיִן

  12. #112
    Varlamova Stiliana avatar
    Datum registracije
    Nov 2011
    Lokacija
    gmazoidni Orion
    Poruke
    22,215

    Red face

    Gorim kao što žari, kad Sirius diže se nebom,
    Gorim kao što gvožđe u brdu etnejskom pršti,
    Gorim i sav se već eto u oganj pretvaram živi
    Kada bi uzdasi moji do kavkaskih doprli brda,
    skitski bi gorio snijeg, gora bi plamtjela sva.
    Iz Paskalićevih elegija


    “O divine Sun, may you never see anything greater than Rome!” - Quintus Horatius Flaccus

  13. #113

    Suzi

    Već te davno na mom oku nema,
    A i što bi? — svijet ti ne zna cijene,
    Sveđ si ista, tihana i nijema,
    A on željan bučne slasti, mijene.
    Jedan dragulj, jedan biser sami
    ljepše sjaje u očima ljudi,
    nego bezbroj suza, što ih mami
    ljubav, radost, tuga iz dna grudi.
    Ostaj, suzo, sakrivena svijetu,
    Ja sam takav, — plakat mi se neće,
    sve da teško snosim sudbu kletu,
    što mi truje slatkih nada cvijeće.
    Ostaj, suzo! — doživim li danak
    da moj narod ogrli sloboda,
    da moj davni ispuni se sanak
    nakon tol'kih jada i nezgoda,
    tad zasini, suzo, s oka moga,
    sjaj' o zori, što Hrvatu rudi,
    budi himna slavlja hrvatskoga,
    svjedok silne moje sreće budi.

    Dinko Sirovica

  14. #114
    Vlastelinka ZGabriel avatar
    Datum registracije
    Mar 2012
    Lokacija
    čudesni oblaci
    Poruke
    19,675
    Blog Entries
    5
    Tihi je dan, Veliki petak,
    dobro znam što se danas sa Kristom zbiva.
    Možda se baš zato upitati trebam,
    da li mi je vjera još uvijek živa.

    Koliko sam spreman biti s Kristom
    Baš sad kad me On najviše treba,
    il mislim da križ ipak nije mjesto
    preko kojeg treba tražit put do neba.

    Ja za sebe kažem da sam Kristov.
    Često sam ga za se i molio nešto,
    a danas kad moj Spasitelj visi na križu
    podijelit boli s njime izbjegavam vješto.

    Sa svjetinom zajedno vičem ''Raspni ga!'',
    na Cvjetnicu sam s njima klicao ''Hosana!''
    Da li sam danas na pravom mjestu
    I pitam se koja je moja strana.

    Nisam li, nažalost, poput Jude
    i kako mi duša može biti čista?
    Kada sam spreman za bogatsvo svijeta
    izdati svog prijatelja - Spasitelja Krista.

    Ili imam vlast poput Pilata
    koji Isusa osuđuje na muke,
    ali da se ja oslobodim krivnje
    dovoljno je samo - oprati ruke.

    Da li sam negdje u drušvu apostola
    koji su s njime jeli i pili,
    a sad dok Isus umire na križu,
    svi su se oni nekuda skrili.

    Nisam li možda poput Petra
    ''spreman sam i u smrt u Tvoje ime'',
    a kad me optuže ''I ti si od njih!'',
    tri puta se zakleh ''Nisam bio s Njime''.

    Želim li poput raskajanog razbojnika,
    ''Oprosti mi, Isuse'' reći mu na kraju
    i čuti one spasonosne riječi
    ''Još danas ćeš biti sa mnom u raju''.

    Želio bih Kriste i ja jednom stići
    k Tebi i Tvom Ocu u nebeske visine
    ja se još tražim i ne mogu se naći
    i danas Te molim - Oprosti, Božji Sine.


    (Zvonko Klemenčić Mito)


    http://servantsoflight.blogspot.com/
    Ti nisi ono što jesi sad, nego ono što tek možeš biti! Ti si trenutno žir, ali smisao tvog života je biti hrast! ~ T. Ivančić

    יֵשׁ מֵאַיִן

  15. #115

    U z k r s



    Sašao je s nebeske vedrine
    Da odkupi sviet od teške tmine
    I vas život, što na zemlji vio
    Spasu ljudskog roda namienio.
    Uzorom je svakog dobra bio,
    A sviet ga je — ipak umorio.
    Kad na križu bijaše u muka
    Za sreću se svog moljaše puka.
    Trećeg dana smrtni sanak minu,
    Iz grobne se tmine on uzvinu —
    I uzkrsnu iz mračnoga groba
    Da odkupi nevoljnoga roba...

    O moj rode, i ti si mi bio
    Svakom dobar, al' nikome mio,
    Od robstva si svijet izbavio,
    Sreću si mu i last pripravio,
    Sve mu dao što god si mogao,
    A on te je negvam okovao...
    Ko razpeta Isusa haljinu
    Razdieliše našu domovinu,
    Hrvat jadan još u tami cvili,
    A ne ima nitko da se smili
    Da mu pruži ruku pomoćnicu
    Il' prosbori riječ utješnicu...
    Radi rode, pa ako i stradaš
    U Boga se viek treba da nadaš,
    Budi složan na rodjenoj grudi,
    Za nju radi, za nju mi se trudi...
    Ko što mnoge prodjoše nevolje
    I ova će,Bog će dati proći...
    I nama će jednom biti bolje,
    Mom će rodu skoro Uzkrs doći;
    Izčeznut će i ova oluja —
    Što ga kruži i srdce mu kuži,
    I vesel će klicat: "Alleluja!"

  16. #116
    Varlamova Stiliana avatar
    Datum registracije
    Nov 2011
    Lokacija
    gmazoidni Orion
    Poruke
    22,215

    Red face

    Budale

    Dosta smo pričali o ljubavi,
    Ajmo sad malo o budalama.
    Evo, ja sam budala.
    Tko je još budala?
    Ima li ovdje još budala? Ima li ih?

    Evo ima.
    Nema?
    Hvala lijepo na vašoj iskrenosti.
    Zar nema ni jedna budala?
    Lijepo je biti iskren.
    Zar sam ja ovdje jedina budala?
    Makar malo nezahvalno,
    U redu.
    Sad svi znaju da ste budala,
    A mogu prihvatiti tu ulogu.
    Ali ne mora vam biti neugodno,
    Zato i stojim ovdje.
    Evo i ja sam budala,
    A dosta će biti i jedna budala
    Pa ćemo zajedno podijeliti sram.
    Da stignem do cilja.

    Vidite, uvijek ima budala.
    To je u redu,
    To nam ne treba smetati.
    Svijet se vrti u tom smjeru.
    Ništa mi tu ne možemo.
    Budale ko budale.
    Ali ono što je stvarno bitno
    Jest da ih prepoznate na vrijeme
    Prije nego im počnete vjerovati.
    Jer ako zakasnite
    I vi ćete biti budale.

    Eto,
    Dosta smo pričali o budalama.
    Sad možemo opet malo o ljubavi.

    Želimir Periš


    “O divine Sun, may you never see anything greater than Rome!” - Quintus Horatius Flaccus

  17. #117
    Vlastelinka ZGabriel avatar
    Datum registracije
    Mar 2012
    Lokacija
    čudesni oblaci
    Poruke
    19,675
    Blog Entries
    5
    Stjepan Lice

    ~ODVALJEN JE KAMEN~

    Odvaljen je kamen s tvojih očiju.
    Do tebe je da ugledaš svijet tebi darovan:
    svijet prepun ljepote i sreće, svijet koje tvoje oči
    mogu i okrasti i oplemeniti.
    Ali nad tobom uvijek bdije pogled prepun ljubavi.

    Odvaljen je kamen s tvojih ruku.
    Do tebe je da se zauzmeš za svoje dane:
    da se ne kloniš znoja, umora i iscrpljenosti,
    i da ne pitaš koliko ih trudi uz tebe, jer
    nikada nisi sam.
    Uz tebe netko povazdan rađa ovaj svijet.

    Odvaljen je kamen s tvojega srca.
    Do tebe je da mu dopustiš da bude otvoreno:
    da se ljubav prelijeva preko njega,
    da ne pristane ni na kakve zapreke.
    Jer sav je ovaj svijet srce koje te želi sačuvati.

    Odvaljen je kamen s tvoje nade.
    Do tebe je da skrbiš o njezinoj svježini:
    da onima koji dolaze, djeci svojoj,
    ovaj svijet sačuvaš i predaš s povjerenjem
    da bezazlenost može biti jedra i nakon mnogih rana.
    Jer svemu što postoji ljubav postojano dariva dah.

    Odvaljen je kamen s tvoga hoda.
    Do tebe je da ideš neumorno:
    da ne dopustiš da tvoj korak ista smete
    i da ti svaki korak bude čovječan,
    da uvijek ideš u susret.
    Na svim tvojim putovima
    netko raskriljenih ruku hiti k tebi.

    Odvaljen je kamen s tvojih blizina.
    Do tebe je da pristaneš živjeti zagrljen:
    da se ne opireš nježnosti koja te proniče i krijepi
    i da s nježnošću pristupaš svakom biću.
    Jer netko tko ne može bez tebe, nadohvat ti je ruku,
    nadohvat duše.

    Odvaljen je kamen s tvoga vremena.
    Do tebe je da se odlučiš za neizrecivo:
    da vječnost ulijevaš u posudu svakoga dana,
    sućut u posudu svakoga susreta.
    Jer postoji netko u kome živiš novim životom
    i sve što jesi prebiva u njegovu
    uskrsnuću.
    Ti nisi ono što jesi sad, nego ono što tek možeš biti! Ti si trenutno žir, ali smisao tvog života je biti hrast! ~ T. Ivančić

    יֵשׁ מֵאַיִן

  18. #118
    Vlastelinka ZGabriel avatar
    Datum registracije
    Mar 2012
    Lokacija
    čudesni oblaci
    Poruke
    19,675
    Blog Entries
    5
    ~PISMO MAJCI~

    Jesi l' živa, staričice moja?
    Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
    Nek uvečer nad kolibom tvojom
    Ona čudna svjetlost sja i dalje.

    Pišu mi da viđaju te često
    zbog mene veoma zabrinutu
    i da ideš svaki čas na cestu
    u svom trošnom starinskom kaputu.

    U sutonu plavom da te često
    uvijek isto priviđenje muči:
    kako su u krčmi finski nož
    u srce mi zaboli u tuči.

    Nemaj straha! Umiri se, draga!
    Od utvare to ti srce zebe.
    Tako ipak propio se nisam
    da bih umro ne vidjevši tebe.

    Kao nekad, i sada sam nježan,
    i srce mi živi samo snom,
    da što prije pobjegnem od jada
    i vratim se u naš niski dom.

    Vratit ću se kad u našem vrtu
    rašire se grane pune cvijeta.
    Samo nemoj da u ranu zoru
    budiš me ko prije osam ljeta.

    Nemoj budit odsanjane snove,
    nek miruje ono čega ne bi:
    odveć rano zamoren životom,
    samo čemer osjećam u sebi.

    I ne uči da se molim. Pusti!
    Nema više vraćanja ka starom.
    Ti jedina utjeha si moja,
    svjetlo što mi sija istim žarom.

    Umiri se! Nemoj da te često
    viđaju onako zabrinutu,
    i ne idi svaki čas na cestu
    u svom trošnom starinskom kaputu.

    Sergej Jesenjin
    Ti nisi ono što jesi sad, nego ono što tek možeš biti! Ti si trenutno žir, ali smisao tvog života je biti hrast! ~ T. Ivančić

    יֵשׁ מֵאַיִן

  19. #119
    Zašto kiša mora znati

    Oblaci se gomilaju
    u plesu
    uz muziku grmljavine
    svaki oblak gubi
    svoj oblik i ime
    postajući jedno
    i naglo potekoše
    potoci svjetla
    dok kapi u njima
    zriju i frcaju
    poput zrna žita
    kiša je isprala
    kamenu stazu
    i masline kraj nje
    oprala prašinu
    na susjedovoj škodi
    izbrisala djecu
    na igralištu
    kiša je učinila
    sve ono mutno
    vidljivim i bliskim
    dok grlim okom jasne obrise
    mislim kiša je napravila
    mnogo i ništa
    trenutak prepoznavanja
    nekih stvari
    bio je bolan i težak
    zato kiša naših misli
    mora znati
    što će ostaviti
    netaknuto u prašini
    i paučini

    -Srećko Marjanović_
    u prirodi nam je svima želja za komunikacijom... za snovima..
    i oduvijek su ljudi pronalazili načine da budu povezani jedni s drugima,
    a svako vrijeme nosi sa sobom i svoje konce koji povezuju....
    taj labirint je život..

  20. #120
    Tebi koja dolaziš

    Gazi po cvijeću
    dok prolaziš kroz vrt
    umiven i blistav
    lomi vratove tužnim
    visibabama koje ljubomorno
    uzdišu dok se smiješ
    svojim golim nogama
    uznemiri roj leptira
    i prekini njihovo urotničko
    šaputanje
    malo se sagni ispod trešnje
    prekasno bjelina cvijeta zamirisa u kosi
    volim te takvu
    i uhom i okom te želim
    dok bokovima izbjegavaš
    trne divlje ruže
    ti koja bočice svojih sokova
    čuvaš ljupko i pažljivo
    čudim se kako su smiješni
    strahovi i strepnje
    dok stopalima krčiš put kroz travu
    a ja koji ležim
    prostore tvoga vrata bilježim
    tankim kistom usana
    i drhtim dok otvaram te bočice
    polako
    pažljivo pijući sunce
    i vjetar i kosu tvoju
    što kaplje po meni..

    -Srećko Marijanović-
    u prirodi nam je svima želja za komunikacijom... za snovima..
    i oduvijek su ljudi pronalazili načine da budu povezani jedni s drugima,
    a svako vrijeme nosi sa sobom i svoje konce koji povezuju....
    taj labirint je život..

+ Odgovori na temu

Pravila pisanja poruke

  • Ne možeš otvoriti novu temu
  • Ne možeš ostaviti odgovor
  • Ne možeš stavljati dodatke
  • Ne možeš uređivati svoje postove