+ Odgovori na temu
Stranica 3 od 4 PrviPrvi 1 2 3 4 PosljednjePosljednje
Prikaz rezultata str. 41/78

Tema: O karakteru NDH i njemačko-talijanskim interesima

  1. #41
    Citiraj Prvotno napisano od Inkvizitor Vidi poruku
    Stvorena u najvećem svjetskom sukobu i nije mogla biti država. Tko to uopće spori.
    Ona to nije mogla biti i po onima koji su joj se stavili na čelo, jer su i prije njene uspostave bili u kontroliranom i ovisničkom položaju.

  2. #42
    Citiraj Prvotno napisano od moonlight Vidi poruku
    Ona to nije mogla biti i po onima koji su joj se stavili na čelo, jer su i prije njene uspostave bili u kontroliranom i ovisničkom položaju.
    I danas je tako. Hrvatske političke elite su kontrolirane i u ovisničkom položaju a da je rat takvih razmjera u kojim je Pavelić djelovao bili bi isti kao on ako ne i gori.

    Mi u miru ne smimo prdnit a kamoli bi smjeli u ratu svjetskih razmjera.

    Što nisu proglasili gospodarski pojas na kojeg imaju pravo po svim međunarodnim konvencijama ako smo suvereni. I to u MIRU. Pazi..U MIRU.
    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

  3. #43
    Današnja Hrvatska je ostvarena na pobjedama njenih branitelja, odlukama njenih građana, plebiscitarno, demokratski...u političkom smislu, pravednije od toga ne može, danas.
    Nikakve usporedbe sa tadašnjim od nikoga izabranim ustaškim režimom nema nikakve poveznice,bez obzira na sad tvoje spominjanje ZERP-a.

  4. #44
    Citiraj Prvotno napisano od moonlight Vidi poruku
    Današnja Hrvatska je ostvarena na pobjedama njenih branitelja, odlukama njenih građana, plebiscitarno, demokratski...u političkom smislu, pravednije od toga ne može, danas.
    Nikakve usporedbe sa tadašnjim od nikoga izabranim ustaškim režimom nema nikakve poveznice,bez obzira na sad tvoje spominjanje ZERP-a.
    To u suštini ništa ne znači. I vlasti NDH da su proveli referendum dobili bi potporu i izbore. I pobijedili bi da nije bio svjetski sukob.

    Ne možeš mjeriti istim aršinom u svjetskom sukobu i lokalnom. To je neozbiljno.
    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

  5. #45
    Citiraj Prvotno napisano od Inkvizitor Vidi poruku
    To u suštini ništa ne znači. I vlasti NDH da su proveli referendum dobili bi potporu i izbore. I pobijedili bi da nije bio svjetski sukob.

    Ne možeš mjeriti istim aršinom u svjetskom sukobu i lokalnom. To je neozbiljno.
    Ma tko bi dobio?
    Ustaše?
    Pa malo prije govoriš kako ne voliš nagađati, a sad si već siguran u rezultate tog zamišljenog referenduma.
    Ne mjerim ja ništa niti stavljam u isti kontekst, nego ne želim uspoređivati neusporedivo, režim koji je na vlast došao odobrenjem agresora i uzurpatora hrvatskih prostora nije vlast, niti je hrvatska.

  6. #46
    Ti si maliciozan i to što govoriš , plitko je.
    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

  7. #47
    Citiraj Prvotno napisano od Inkvizitor Vidi poruku
    Ti si maliciozan i to što govoriš , plitko je.
    Uvijek isto, ali povijesne činjenice oko tog režima su daleko ispod malicioznosti.
    Ne možeš braniti neobranjivo.
    Jedno je ideja i želja za vlastitom slobodom i državom.

  8. #48
    zaba, a s kim je to mogo i trebao potpisati savezništvo? mislim boli me ona stvar za pavelića, ne idoliziram nikoga, ne postoje savršeni ljudi. svi imamo mane, pa tako i taj pavelić nije bio bezgrešan i napravio je niz propusta i gluposti i to je neosporno. ali opet, ne uzimat povijesne okolnosti u europi u tom momentu je neozbiljno. s kim je to mogo on koalirat, i šta bi po nekima bilo bolje da fašisti nisu slomili Jugoslaviju, šta netko stvarno misli da bi nama bilo bolje u jugoslaviji nego u NDH, pod fašističkom kontrolom? ja prvi iako nisam nikakav antifašist, i grozim se toga naziva zbog toga što su mnogi hrvati pobacani u jame i zaklani pod krinkom te borbe. ali ja prvi podržavam činjenicu da su talijani gamad, i da nam nikada nisu bili nikakvi saveznici, ali to ne mjenja činjenicu da je uspostava kakve takve NDH bila bolji izbor od ostanka u jugoslaviji. zato su uostalom i nastale ustaše, da smo mi imali svoju državu, pavelić i ustaše nikad ne bi ni došle u priliku formirat NDH pod plaštom fašista. dakle treba stvari gledat iz malo šireg konteksta, a ne uskogrudno. pavelić je imo propusta, ali nitko mu ne može uskratit pravo na to da nije pogriješio kad je proglasio NDH. može se pričati o tome dali su neki zločini bili opravdani ili ne, ali dovodit u pitanje pravo proglašenja NDH, je isto ko da mi netko dovodi u pitanje pravo na proglašenje RH. meni stvarno razlike nema, ne može se o ovakvim stvarima diskutirat kratko, jer je prekomplicirano za sve objasnit u kratko.

    što se tiče tebe bandira, i tvog da navedem jednu državu koja je činila zločine ko ndh, izgleda da ti stvarno misliš da mi živimo u idealnom svijetu i da nitko ama baš nitko ne radi zločine osim ustaša i NDH, ti se s takvim svojim razmišljanjem ne razlikuješ puno od srba, jer to je i njihova teza. koja je uvijek išla u smjeru totalnog kriminaliziranja prava hrvatskog naroda na državu, i dokazivanje urođene zločinačke prirode svih hrvata, vidiš ja se s takvim tezama nikad neću složit a pogotovo kad doalze iz usta razno raznih hrvata koji misle da su oni bogom dani da pišaju i seru po NDH i ustašama, samo zato jer misle da su njihovi moralni kapaciteti daleko veći i bolji od onih koji su posjedovale ustaše. vidiš meni su dva brata od dida poginula u ustašama, i pouzdano znam da nisu bili koljači, ljudi koji su jedino odlučili borit za svoje i svoju državu i zbog toga imaju tretman kakav je donedavno imo i naš general Gotovina. puna mi je kapa tog kriminaliziranja hrvatske povijesti, i to je zadnje što ću ja s vama ovdje polimelizirat na tu temu. jer stvarno nemam više šta ni dodat, ni oduzet, a vi ćete ionako imat svoj stav i mišljenej kakvo imate nebitno što ja rekao i kako ja razmišljao. i iskreno nije mi ni bitno to kako vi mislite, jer imate pravo mislit upravo tako kako mislite, demokracija je nismo više u diktaturama i hvala bogu na tome.

    i za kraj jedno pitanje za bandiru i zabu, koja je vaša alternativa NDH u toj 1941 godini, živo me zanima vaš odgovor. pošto je očito da vam NDH smrdi, al dajte onda ponudite neku vašu bolju alternativu od ponovnog ujedinjavanja južnih slavena u istu državu. ispada ko da su samo ustaše bili na strani fašista, pola europe je bilo na njihovoj strani. ali nitko ne nosi toliki teret ko mi hrvati, kad je taj dio prošlosti u pitanju. sere mi se od toga, i to ću vam iskreno reći, a vi i dalje mislite što vas je volja. ionako ne očekujem od nikoga da mjenja mišljenje o povijesti, zbog mene i mojih svijetonazora. svatko ima percepciju povijesti kakvu želi imati, i to mi svi jako dobro znamo. hrvatska danas nije nezavisna, ma šta vi pričali, jednako je ovisna ko i ta NDH po kojoj stalno serete, i kojoj stalno nalazite nekakve mane i propuste. vaš je problem što ne želite povijeset sagledat realno, već navijački i pristrano. ja ću uvijek za nas hrvate smatrat jugoslaviju, daleko najvećim zlom u našoj bližoj i daljoj povijesti. povezivanje sa srbima nam se uvijek odbilo od glavu, i danas nam se odbija jer imamo na vlasti one kojima je milije gledat prema beogradu, nego prema našim saveznicima na zapadu koji nas jedini mogu iščupat iz ralja balkana i ponovnog "drugovanja" s dokazanim mrziteljima svega što je hrvatsko.

    mi smo uvijek bili plijen velikih, i to ćemo opet biti i službeno 1.7.2013, a interesantno je za pratit da oni koji najviše galame po pitanju rimskih ugovora, ne pričaju ništa o vremenu kad je prva jugoslavija ustupila dio naše obale istim tim talijanima. ne pričaju o tome da nismo u stanju ni daleko nakon te ovisne i kvislinške ndh, proglasit Gospodarski Pojas na kojeg imamo jednako pravo ko i svaka druga suverena država koja ima more! ali ne, ajmo malo pričat o paveliću ndh, i vrtit stare priče kako su ustaše jedini negativci u našoj bližoj i daljoj prošlosti, dok nas bagra koja je trenutno na vlasti nemilosrdno pljačka, i dovodi u pitanje našu samostalnost iz dana u dan. ja prvi bih volio, da smo samostalni i da možemo samostalno kreirat politiku, ali kao što vidimo to ne ide tako lako, i što god neki mislili ustaše su u našoj povijesti bili samo pravilo, ne izuzetak kad je u pitanju "sluganstvo" razno raznim silama. a mi i dalje možemo sebe zavaravat, da je nas hrvata 100.000.000 i da ćemo se svima krvi napit, ali mislim da smo više manje svi duboko svijesni činjenice da su naši kapaciteti daleko manji nego što si umišljamo. to je to što se mene tiče, ja više neću sudjelovat na ovoj temi, jer sam više manje reko sve u najkraćem mogućem obliku s moje strane.

  9. #49
    Citiraj Prvotno napisano od moonlight Vidi poruku
    Ona to nije mogla biti i po onima koji su joj se stavili na čelo, jer su i prije njene uspostave bili u kontroliranom i ovisničkom položaju.
    srećom te ovi danas, tako drsko neovisni demantiraju. o čemu mi ljudi zapravo pričamo, šta mi stvarno vjerujemo da smo mi "nezavisni" bili ikada u svojoj povijesti, i da ćemo to ikada biti? mi moramo prije svega postati debelo svijesni činjenice, da smo mi narod i država za koloniziranje, a ne za dominiranje nad drugima. a jedini koji su pokušali dominirat nad drugima, su upravo te ustaše koje su neslavno okončale svoj rat i borbu za nezavisnost. ja bih isto ko i bandira, i ko i moonlight volio da je povijest drugačija, da je nas hrvata barem 40.000.000 pa da se lakše odupiremo stranom utjecaju na nas, ali nije nas toliko i neće nas ni biti toliko prema tome moramo biti svijesni svoga političkog položaja u svijetu, i ne se zavaravat "velikim idejama". a i evo jedna paralela, poljaka je 40.000.000 pa su svejedno u nedavnoj prošlosti bili na udaru rusa i nijemaca, dakle jedan dosta veliki narod nije mogo odolit tom udaru još dva veća naroda, a mi hrvati kojih je 4.000.000 si utvaramo da ćemo stati na kraj fašistima i nacistima, mislim koga mi ovdje zavaravamo pitam ja vas? isto ko da netko optužuje naše plemiće za izdaju, jer nisu svojevremeno turke porazili i protjerali do carigrada. to je ravno tome, a svi znamo zašto nisu, zato jer je turaka tada bilo 30.000.000 a nas 3! zakon velikih brojeva, zato smo popušili bosnu i dobar dio hrvatske, a ne zato jer je netko htio izdat hrvatsku, pa nisu ljudi ginuli za izdaju p mu m... ! ali ako vi mislite da jesu, ja vas neću pokušavat osporit. a sad off, ionako nemam više šta za reć na ovu temu.

  10. #50
    nemojte mi Northa ljutit..
    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

  11. #51
    uspoređuje se gospodarski pojas sa rimskim ugovorima...šta sve neću pročitat

    nort alternativa ndh bi bila...
    prepoznati pobjednika budućeg rata
    ili u najgorem slučaju ne pristati na okupaciju nego u šumu pa organizirati ustanak i pobunu,
    pa onda 1945 biti strani pobjednika ,
    pa uvesti demokraciu i višestranačje koji nisu idealni ali su do sada najbolji način uređenja države


    šta bi mi sa NDH dobili u slučaju pobjede sila osovine?
    Pola države na kojoj nismo smjeli imat vojsku,more bez mornarice i srbe pod talijanskom zaštitom,
    šta bi bilo sa bošnjacima koji su tada već tražili neki vid autonomije
    torcida,45,45

  12. #52
    uspoređuje se svjetski rat i mir..i ja sa slažem da se može svašta pročitat..
    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

  13. #53
    Citiraj Prvotno napisano od bandira Vidi poruku
    uspoređuje se gospodarski pojas sa rimskim ugovorima...šta sve neću pročitat

    nort alternativa ndh bi bila...
    prepoznati pobjednika budućeg rata
    ili u najgorem slučaju ne pristati na okupaciju nego u šumu pa organizirati ustanak i pobunu,
    pa onda 1945 biti strani pobjednika ,
    pa uvesti demokraciu i višestranačje koji nisu idealni ali su do sada najbolji način uređenja države


    šta bi mi sa NDH dobili u slučaju pobjede sila osovine?
    Pola države na kojoj nismo smjeli imat vojsku,more bez mornarice i srbe pod talijanskom zaštitom,
    šta bi bilo sa bošnjacima koji su tada već tražili neki vid autonomije


    u startu moram reći, kome se ne da čitat neka ne čita. ali ne mogu ja u kratko, pobratime bandira.

    gospodarski pojas mi je samo argument, da ni danas nismo nezavisni, i da i danas imamo veleizdajnike na vlasti. to je moje stajalište o tome, i iskreno ne vidim razliku između prepuštanja djela teritorija talijanima, ili ustupanje korištenja našeg mora i njegovih bogatstava talijanima i slovencima. to je veleizdaja, i jedno i drugo, i razlike nema!

    1- prepoznati pobjednika u tom momentu je bilo nemoguće, jer su nacisti imali najjaču vojnu silu na svijetu. amerikanci su u vojnom smislu bili patuljci, dok nisu pokrenuli ratnu industriju nakon napada na Pearl Harbour. a oni su po meni najzaslužniji za pobjedu saveznika, kad su se oni uključili u sukob sve je krenulo na stranu saveznika, čak su i rusima bili od velike pomoći jer su ih u najkritičnijem momentu opskrbljivali sirovinama i ostalim potrepštinama koje rusija tada nije imala. pardon SSSR.

    2- slažem se, samo u tom momentu to bi značilo gašenje NDH, a cijeli narod bi morao u šumi molit boga da će jednoga dana uspostavit vlastitu državu.

    3- lijepo je biti pobjednik, ali još je ljepše biti časni gubitnik. a časni gubitnik znači kad se boriš za svoju državu i za svoj narod, bez obzira na to dali ćeš biti pobjednik ili gubitnik na kraju rata. bitno je da se boriš za svoje, a ne da se boriš za pobjednike, pa dobiješ nekakvu novu jugoslaviju na poklon.

    4- slažem se, uvesti demokraciju i višestranačje odmah poslje rata je bila odlična ideja, ali poprilično neprovediva u našem okruženju u tom povijesnom trenutku, zato smo i dobili zamjenu jedne diktature s drugom još gorom po meni.

    5- s ndh ne bi bilo ništa, bila bi okrnjena ali bi ipak bila naša država što jugoslavija nikad nije mogla biti, pošto je satkana od šest naroda s totalno različitim političkim ciljevima. ja se slažem da to nije bio idealan scenarij, ma šta idelan bio je daleko od bilo kakvog normalnog scenarija po nas, al ovo što nam se nudilo za uzvrat je bilo još gore. a i vrijeme je to najbolje pokazalo, samo što smo ipak nekako izašli iz te jugoslavije, ali svi znamo na koji način. jeli se isplatilo pitam ja tebe i vas koji čitate ovo, ulazit u državu za koju se unaprijed moglo znati da od ravnopravnosti neće biti ništa. to su floskule ko ove iz EU, kako ćemo mi biti ravnopravni partneri unutar EU, a tamo francuzi englezi talijani nijemci španjolci svi sa svojim problemima, i težnjama i mi ćemo biti ravnopravni njima. jugoslavija je možda mogla biti dobar projekt, da je ostvareno ono što se i govorilo, ali sve to što se govorilo je uvijek ispalo jedno obično manipuliranje i laganje, prije svega nas hrvata a sve na uštrb srpskih interesa i njihove žeđi za dominacijom u ovom djelu europe. tako da meni stvarno nema razlike, dali će mi ovdje reda radit mile pendrek, ili tamo neki fabrizio iz palerma, isto sranje drugo pakovanje. okupator je okupator, nema veze odakle je i kako se zove.

    ne znam šta bi s bošnjacima, ali vjerujem pošto se dobar njih tada smatrao hrvatima islamske vjere, da bi to i ostali i da se ne bi bunili protiv državnog uređenja koje je njih uvrstilo u NDH. upravo stvaranje jugoslavije, stvorilo je i svijest kod muslimana da oni mogu biti zasebni narod, i imat svoju zasebnu državu BiH. da nije bilo jugoslavije, vjerojatno nikad ne bi sazrijela ta ideja kod muslimana da se nazovu Bošnjaci i da uspostave svoj vlastiti državotvorni status. daleko od toga da ja smatram NDH nekim dobitkom, ali u tom momentu jednostavno nismo imali drugih boljih solucija po meni. bili smo raslojeni na izbor, istok ili zapad europe, istok je značio komunizam zapad je značio fašizam. takva je bila tadašnja situacija u europi, i suludo je bilo za očekivat od većine hrvata da nakon prve jugoslavije bolji izbor može biti opet jugoslavija iz koje smo jedva izašli obespravljeni upravo preko snaga fašista. mislim puca mi ona stvar za njih, jer smo mi za njih bili i ostali samo plijen. ali alternative stvarno nije ni bilo, jer saveznici nisu htjeli ni čut za hrvatsku državu na ovom prostoru. a i da je postojao interes npr kod amera, u slučaju savezništva s istima ugasili bi je nacisti i fašisti, i prije nego bi se organizirala bilo kakva vlast. stoga kažem, povijesne okolnosti nam nisu bile naklonjene, isto kao što ni poljacima nisu bile naklonjene koji su daleko veći narod od nas. njih je 40 miliona, pa su ih švabe i rusi tako krvnički podjelili između sebe, ko da je riječ o nekom kolaču pa ga razrezali na dva djela, a ne o teritoriju i državi jednog naroda. tko je jači taj kreira stanje na terenu, talijani su bili i tada vojno politički daleko jači od nas, ali slažem se da se trebalo oduprijet okupaciji s njihove strane. bez obzira dal bi to značilo i slom NDH, ali ja razumjem delikatnost tog vremena i ne želim upirat u krivce prstom kako to neki srčano rade. bilo je to teško vrijeme za naš narod, i pogotovo državu, i vagalo se svaki potez tri četri puta prije nego bi ga se povuklo, prava šahovska igra u kojoj smo mi ko narod izgubili. i oni koji su pobjedili, nisu bili ni svijesni da su izgubili, jer smo dobili državu u kojoj su hrvati bili jednako podređeni srpskim interesima kao što su ustaše bile talijanskim. koja je zapravo razlika, ja to cijelo vrijeme pitam, a ne to čiji tata ima veće mišiće.

    sada smo napokon najbliži tom statusu samostalnosti, i opet ga ne koristimo, a upravo zato što smo navikli biti pod tuđim nogama. jesmo mali narod, ali treba se oduprijet toj sili koja malim narodima ne dopušta da samostalno kreiraju politiku svoje zemlje. isto tako, teritorijalne pretenzije su i dalje aktualne kod naših susjeda, tako da mi stvarno nije jasno kome trebaju bilo kakve podjele po pitanju prošlosti. partizani i ustaše su prošlost, sada da netko krene na istru ili zadar split, nema teorije da ne bi došlo do oružane pobune, i to ne samo hrvata koji bi bili zahvaćeni tom okupacijom. pa vidjeli smo i 1990ih, hrvate treba oružanom silom isprovocirat, i onda su najsložniji i onda najbolje brane svoje.

    no da ne davim više, stvarno tu će uvijek biti različitih pogleda na taj dio prošlosti, i ne znam zašto je nekom stalo promjenit prošlost, nju ne možemo promjenit ali možemo promjenit budućnost. i treba sljedit riječi našeg generala Gotovine, koji kaže gradimo bolju budućnost!

  14. #54
    nort iskreno ,stvarno nisam sve pročitao što si napisao,a onako letimično dvi mi stvari upale u oko

    SSSR je dobio rat,Nijemci ga nisu mogli pratiti ni ljudski ni materijalno,,,usporedi broj njemačkih divizija na istoku sa onima u Africi i sve ti je jasno.
    Nikakavi Amerikanci,bez njih bi trajao malo duže,ali bi zato skoro cila Europa bila komunistička.

    Muslimani se smatrali Hrvatima...do kada će se provlačit ovakve gluposti?

    Memorandum bosanskih automaša ("narodnog odbora") "njegovoj ekselenciji - Adolfu Hitleru" 1.11.1942.god
    Autori ovog memoranduma su bili Muhamed Softić (gradonačelnik Sarajeva), Uzeir-aga Hadžihasanović, banjalučki inžinjer Suljaga Salihagić, Muhamed Hafiz Pandža i njemački pukovnik grada Sarajeva Rudolf Treu.

    U memorandumu piše slijedeće:
    "Fireru naš! Mi nismo odani rajhu i njemačkom narodu zbog ličnih računa i interesa! Mi Bošnjaci kao Goti, odnosno kao germansko pleme pod imenom 'Bosi' došli smo u III stoljeću sa sjevera na Balkan u tadašnju rimsku provinciju Iliriju. (...) U VI stoljeću došli su Slaveni u našu zemlju pod imenom Srba i Hrvata. Naši preci, kao Goti, uzeli su ih za radnike na svojim posjedima, jer su tada bili upleteni u užasne borbe sa carem Istočnog rimskog carstva, Justinijanom. Razlike u duhovnim i antropološkim osobinama između nas Bošnjaka s jedne strane i slavenskih plemena, dakle Srba i Hrvata, s druge strane, održale su se sve do danas. Tako navodno 90% Bošnjaka ima tanku plavu kosu, plave oči i svijetlu boju kože, a 80% Srba i Hrvata debelu crnu kosu i tamniju put. Bošnjaci su poznati kao ljudi otvorenog karaktera, a Slaveni su ponizni. (...) Srbi su odmah po dolasku na Balkan primili istočno kršćanstvo, Hrvati rimokatoličko, dok su Bošnjaci čvrsto ostali pri svojoj gotskoj arijanskoj vjeri, po kojoj Isus nije Bog, već najsavršenije Božije stvorenje. Ovu vjeru pod narodnim imenbom 'bogimila', što znači vjere Bogu mile, zadržali su do dolaska Turaka 1463. godine. Onda su najednom svi primili islam, jer je islamska vjera identična našoj bogumilskoj (...)".
    Opisuje se dalje kako su Bošnjaci zadržali stari gotski simbol svastike, na stećcima i muslimanskim nišanima (uz Memorandum su priložene i fotografije), kao i na vezovima i tkanju. "U Srbiji i Hrvatskoj nema nigdje ni traga kukastom križu. Osim sličnosti sa bogumilskom vjerom, Bošnjaci su islam prihvatili i zbog toga što su istočna crkva (Srbi) i rimo-katolička (Hrvati i Mađari) vodili protiv "naše države" križarske ratove. Otkidali su dio po dio bosanske države, pa su Bošnjaci dočekali Osmanlije kao osloboditelje, te su se s njima borili rame uz rame protiv svojih starih neprijatelja, Hrvata i Mađara.
    Dalje se opisuje sposobnost Bošnjaka i navode se imena najznamenitijih vojskovođa, državnika i drugih visokih ličnost Bošnjaka u Osmanskom carstvu.
    Kada je Berlinskim kongresom 1878. Bosna i Hercegovina predata na upravljanje Austro-Ugarskoj, Bošnjaci su pružili otpor iz bojazni da će "apostolsko carstvo" nastaviti križarsku tradiciju, ali je Austrija "iz svega toga našla sretan izlaz i od Bosne načinila corpus separatum i za vrijeme 40-togodišnje uprave u Bosni i Hercegovini, nije nas prisiljavala na kršćanstvo, već nam je dala punu slobodu vjere, a djelomično i političku autonomiju. Iz tih razloga naše je političko držanje postalo za kratko vrijeme prijateljsko i vjerno.

    U vrijeme Prvog svjetskog rata, u koji su Njemačka, Austrija i Osmansko carstvo ušli kao saveznici, Bošnjaci su se u ratu posebno istakli i njihove su regimente smatrane najboljim. "Time nam je", nastavlja se u memorandumu, "pružila prilika da Austriji iskažemo zahvalnost za časno držanje u toku 40 godina okupacije.
    Sa Njemačkom smo bili vezani krvnim srodstvom, sa Turskom vjerom i historijom. Budućnost nam je izgledala lijepa i zavidna: da ćemo mi kao muslimani našoj braći po krvi, Nijemcima, biti most i spona od zapada ka islamskom istoku sa 300.000.000 muslimansa".
    Međutim, došlo je do poraza, stvaranja Jugoslavije, ponovo se razbuktala stara slavenska mržnja prema nama".Stvaranjem jugoslovenske države na osnovu Versajskog ugovora ponovo se raspalila stara slavenska mržnja protiv nas. Prvi akt jugoslavenske vlade bila je konfiskacija 95'% našeg zemljišnog posjeda, koji se od našeg dolaska u Iliriju pod imenom Gota u III vijeku neprekidno nalazio u našem posjedu. Vrijednost oduzetog imanja iznosila je 15 milijardi, a nama je data odšteta od pola milijarde dinara, i to u državnim papirima, koji su bili 50%> obezvrijeđeni. Naša politička borba za autonomiju Bosne i Hercegovine u Jugoslaviji imala je toliko izgleda na uspjeh, koliko su Hrvati za sebe tražili hrvatsku autonomiju.

    Neposredno pred početak II svjetskog rata (26, VIII 1939), u strahu od germanskog napredovanja,Srbi i Hrvati sklopili su Sporazum, kojim su poravnali svoje razlike podjelom naše Bosne. Za nas su ponovo nastupili crni dani. Sada nas nisu nazivali„crno-žutim", „šutskorimia", već „Petom kolonom", jer smo željeli i na tome radili da Njemačka umaršira u Jugoslaviju.

    Uvjereni da su Hitleru prikazali odnose i razvoj prilika od ulaska njemačke armije u Bosnu i dovoljno objasnili prošlost Bošnjaka-Muslimana Bosne,
    porijeklo, rasu i nacionalne težnje, autori Memoranduma formulirali su konkretne prijedloge Hitleru radi ozdravljenja teških odnosa i ostvarenja viševjekovnih ideala Bošnjaka, koji su, po njihovom uvjeđenju, u punoj suglasnosti sa interesima njemačkog naroda i u duhu velikih Hitlerovih ideja.
    Ovi prijedlozi sadržani su u sljedećih osam točaka.

    1) Autori Memoranduma traže proširenje operativnog područja muslimanske bosanske legije pod komandom majora Muhameda Hadžiefendića. Ova legija
    dobila bi novi naziv „Bosanska straža".
    2) Sve Bošnjake iz cijele države, osim dobrovoljaca koji se nalaze na Istočnom frontu, iz ustaških i vojnih jedinica sa oficirima i podoficirima trebalo bi uključiti u „Bosansku stražu" pod komandom Muhameda Hadžiefendića. Samo Bošnjak može da brani i štiti svoju Bosnu.
    3) Naoružanje, snabdijevanje, obrazovanje i direktnu kontrolu sprovodila bi njemačka armija.
    4) Troškove umirenja do definitivnog regulisanja odnosa Bosne prema Hrvatskoj treba da snosi njemačka armija putem kreditnih čekova, za čije. bi pokriće
    služili naši državni posjedi, naročito naši bogati rudnici i šume.
    5) Traži se obustava svake aktivnosti ustaškog pokreta i ustaških jedinica na području Bosne.
    6) Na ovoj teritoriji postavlja se političko-administrativna uprava pod nazivom „Župa Bosna" sa sjedištem u Sarajevu, čijeg šefa imenuje jedino i isključivo
    Hitler.
    7) Traži se da se u „Župi Bosna" omogući stvaranje Nacional-socijalističke partije.
    8) Autori Memoranduma ustupaju Italiji bosansko zaleđe Splita, jer smatraju da su italijanske aspiracije u tom pravcu opravdane. Na taj način bile bi
    zadovoljene italijanske težnje i izostale bi dalje borbe i klanja. Na jugu Bosne ustupila bi se četiri hercegovačka sreza Italiji, odnosno Crnoj Gori, jer u njima
    preovlađuje stanovništvo srpsko-pravoslavne vjere i crnogorske nacionalnosti.Bosna bi dobila izlaz na more preko Metkovića u luci Ploče. Na ovoj teritoriji
    „Župe Bosna" čisto bosansko stanovništvo činilo bi apsolutnu većinu. Muslimana bi bilo 925 hiljada, pravoslavnih Srba 500 hiljada i oko 225 hiljada katoličkih Hrvata.

    Na kraju, autori Memoranduma mole Hitlera da ovu teritoriju Bosne uključi u niz evropskih jedinica pod njegovom zaštitom i sa istom samostalnošću
    koju će imati njeni susjedi.
    Posljednje uređivanje od bandira : 03-12-2012 at 21:48
    torcida,45,45

  15. #55
    aj dobro, al nacisti su ih dobro nalupali u prve dvije godine, da su im japanci priskočili u pomoć a nisu, mislim da bi tijek rata išao drugačije. švabe je pokopalo to, što su s krivima sklopili savezništvo. japan je gledo samo kako će se proširit tamo na istoku, nije ih zanimao rat sovijeta i nacista, talijani su nikakvi vojnici, i gledaju samo kako će ušećarit nešto bez ikakve borbe. i sad je s takvima, hitler sklopio savez i očekivo da će pobjedit rat? pokopalo ga je to, što si nije našo bolje saveznike. SAD i SSSR su bili prevelik zalogaj za naciste, i dalje sam mišljenja da su nacisti mogli dobit rat, da su imali takve saveznike kakve je imo SSSR. Francuzi, Englezi, Ameri, Kinezi prevelike su to nacije da se ne bi odrazilo na ratno stanje, pogotovo kad se uzme u obzir da su švabe na cijelom teritoriju europe praktički same ratovale protiv svih njih. to ih je i koštalo poraza, ne možeš sam u kavez s toliko zmajeva.

    a što se tiče ovog djela za muslimane, ne znam šta bih ti reko, osim da ih ja nikad ne bih smatro hrvatima. za mene su bili i ostali, poseban narod koji je nastao u posebnim okolnostima. pavelić je vjerojatno htio kupiti mir, kad je njih nazivao hrvatima islamske vjere, i cvijećem hrvatskog naroda, iako se ja s takvim tvrdnjama nikad ne bih složio i glupo mi je tvrdit za nekog da je hrvat jer je prije 300-400 godina to bio, od onog momenta kad su ti ljudi prešli na islam više nisu bili hrvati i tu je po meni priči kraj.

    inače to sam reko jer sam čito negdje, da se velika većina njih izjašnjavala u to vrijeme ko hrvati islamske vjere. sad koliko je to točno, ne znam, ali ja ih nikad nisam niti ću ih ikad smatrat hrvatima. hrvati su katolici, i ako žele biti hrvati neka pređu nazad na kršćanstvo odnosno katoličanstvo.

  16. #56
    Među generalima NDH 28 Židova

    Od svih generala NDH, Židova je, prema nekim tvrdnjama, bilo 28., u postocima 21,4 posto, Popis donosimo abecednim redom po prezimenima:

    1. Hinko ALABANDA rođen je 6. studenoga 1882. u Zadru. Završio je Kadetsku školu austrougarske vojske u Srijemskoj Kamenici. Kao časnik služio je najprije u Zagrebu, a u Kraljevini Jugoslaviji u Omišu, Sarajevu, Slavonskome Brodu i Ljubljani, gdje je završio tehnički fakultet. Nakon proglašenja NDH djelovao je kao pješački satnik u domobranstvu, od rujna 1942. do siječnja 1943. bio je zapovjednik 9. novačke bojne, a poslije toga zapovjednik I. domobranskoga zbora u Sisku. Iste je godine imenovan zapovjednikom Domobranske vojne akademije u Zagrebu do 1944. kada je umirovljen. Nezadovoljan umirovljenjem, javlja se u Ustašku vojnicu 29. siječnja 1944., kada dobiva čin pukovnika, a pred sam kraj rata dobio je generalski čin. U svibnju odlazi u izbjeglištvo u Austriju, gdje je zarobljen od američke vojske. Okružni sud u Zagrebu osudio ga je g. 1946. na smrt, no nakon puštanja na slobodu odlazi u München gdje je živio do smrti, 1959. godine.

    2. Ladislav ALEMAN rođen je u Vinkovcima 7. travnja 1881., sudjelovao je u Prvome svjetskom ratu kao časnik austrougarske vojske. U vlasti NDH do rujna 1942. bio je župan Velike župe Sana i Luka sa sjedištem u Banjoj Luci. Nakon toga postao je pročelnik Odjela i glavar Ureda u ministarstvu oružanih snaga NDH, a od veljače 1945. pomoćnik je zapovjednika grada Zagreba. Nepoznato mu je mjesto i nadnevak smrti.

    3. Edgar ANGELI rođen je 11. svibnja 1892. u Karlovcu, završio je pomorsku akademiju austrougarske vojske, službovao i u vojsci Kraljevine Jugoslavije. U doba NDH do travnja 1943. zapovjednik je Hrvatske ratne mornarice te godinu dana kasnije umirovljen. Nakon sloma NDH uhićen je i suđen 1945. te, navodno, ubrzo umro u zatvoru. U knjizi 'Srednja Bosna... ' uvršten je među generale, a u knjizi 'Tko je tko u NDH' naveden je kao doadmiral, što je, čini se, bliže istini. Za njega neki autori tvrde kako nema podataka da je bio Židov.

    4. Emanuel BALLEY rođen je u Glini 30. kolovoza 1875., službovao je u austrougarskoj vojsci, a umirovljen je za Kraljevine Jugoslavije. Nakon uspostave NDH javio se u djelatnu vojnu službu i postao najprije zapovjednik Savskog divizijskog područja sa sjedištem u Zagrebu, a kasnije 1. pješačke divizije, te II. zbornog područja sa sjedištem u Slavonskome Brodu. Umirovljen je listopada 1942., nakon završetka rata osuđen je na višegodišnju robiju, no nakon dvije godine pušten je iz zatvora u Staroj Gradiški. Umro je u Zagrebu 1969. a i njegovi se podatci o vojnome činu razlikuju u spomenutim vrelima jer je prema prvome general, a drugome pukovnik.

    5. Oton ĆUŠ rođen je u Garešnici 11. veljače 1902., vojno je školovanje započeo u austrougarskoj Kadetskoj školi u Srijemskoj Kamenici, a završio na Vojnoj akademiji u Beogradu. Službovao je u više mjesta u Kraljevini Jugoslaviji, a nakon uspostave NDH imenovan je načelnikom Stožera divizijske oblasti u Sarajevu. Nakon reorganizacije bio je načelnik III. zbornog područja u Travniku, odakle je premješten u Glavni Stan Poglavnika u Zagreb, pa u zapovjedništvo Ustaške vojnice. Emigrirao je u Slovačku pa u Austriju, gdje su ga Englezi 1947. uhitili u Klagenfurtu i izručili jugoslavenskim vlastima koje su ga osudile na smrt i pogubile 1949.

    6. Julije FRITZ rođen je 4. kolovoza 1900. u Tenji, bio je najprije oficir vojske Kraljevine Jugoslavije, a potom se u NDH istaknuo kao zapovjednik 3. gorske pukovnije. Bio je i zapovjednik 4. gorske pukovnije, 3. lovačkog zdruga i 10. hrvatske divizije. No pojedini autori tvrde da je bio zapovjednik 1. mješovite divizije HOS-a u II. ustaškom zboru. Jugoslavenski Vrhovni sud u Beogradu osudio ga je na smrt te je pogubljen 1945. Neki znanstvenici smatraju da nije bio Židov nego folksdojčer.

    7. Josip GRAMBERGER, o njemu je samo dostupan podatak da je umro g. 1958. u jugoslavenskom zatvoru na Golom otoku, a u knjizi «Tko je tko u NDH» uopće se ne spominje. Prema nekim vrelima bio je potpukovnik, najprije zapovjednik II. motorizirane bojne sa sjedištem u Bosanskome Brodu, a potom zapovjednik u III. zbora.

    8. Ferdinand HALLA rođen je u Osijeku 26. siječnja 1881., službovao je austrougarskoj vojsci, a po uspostavi NDH imenovan je za državnog vođu rada te tajnika u Ministarstvu domobranstva. Povlačio se prema Austriji, no daljnja mu je sudbina nepoznata, prema nekim izvorima počinio je samoubojstvo 1945. Prema knjizi 'Tko je tko u NDH' imao je čin pukovnika.

    9. Dragutin HELBICH rođen je 31. kolovoza 1902. u Vinkovcima, završio je vojnu akademiju i generalštabne pripreme u vojsci Kraljevine Jugoslavije, a uspostavom NDH postavljen je za voditelja stožera II. domobranskog zbora. G. 1943. imenovan nje pročelnikom Operativnog odjela u Ministarstvu oružanih snaga NDH. Daljnja mu je sudbina nepoznata, neki ga izvori ubrajaju među generale NDH, a neki tvrde da je stigao samo do glavnostožernog pukovnika.

    10. Đuro ISSER rođen je u Staroj Gradiški 2. svibnja 1887., nakon završene topničke kadetske škole i glavnostožerne pripreme austrougarske vojske u Beču, službovao je i u austrougarskoj vojsci i Kraljevini Jugoslaviji, u kojoj je imao čin brigadnog generala. Od listopada 1941. zapovjednik je II. domobranskog zbora do siječnja 1944. kada je umirovljen na vlastiti zahtjev. Uhićen je u ožujku 1949. osuđen na zatvorsku kaznu i pušten 1951., a preminuo je 1963. u Slavonskome Brodu.

    11. Oskar KIRCHBAUM je rođen u Varaždinu 26. kolovoza 1895., nakon što je bio djelatni časnik u austrougarskoj vojsci i vojsci Kraljevine Jugoslavije, aktivirao se i u NDH preuzevši dužnost zapovjednika II. odsjeka u Nadzorništvu tehničkih trupa Hrvatskoga domobranstva. U svibnju 1943. imenovan je na dužnost u dobrovoljačkoj SS-diviziji 'Croatia'. Nakon dvomjesečne obuke u Njemačkoj upućen je u kolovozu iste godine u Francusku, gdje je u Villefranche-de-Rouerqueu kao zapovjednik 13. pionirskoga bataljuna 13. SS-divizije ubijen u pobuni protiv njemačkih zapovjednika. Pojedini autori i njega svrstavaju u folksdojčere.

    12. Rudolf KRAUS-TUDIĆ; o njemu nema mnogo objavljenih podataka osim da je umirovljen 15. 9. 1942. i umro prirodom smrću 1944. u Zagrebu. Uopće ga nema u knjizi 'Tko je tko u NDH'.

    13. Rikard KUBIN; osnovni životopisni podatci nepoznati, osim da je bio kapetan bojnoga broda, promaknut u čin generala 29. veljače 1944. i umirovljen već 4. listopada iste godine.

    14. Josip METZGER rođen je 17. kolovoza 1883. u Franzfeldu, današnjem Kačarevu, mjestu u južnome Banatu u Vojvodini. Završio je Kadetsku školu austrougarske vojske u Trstu, više puta osuđivan u Kraljevini SHS zbog čega emigrira u Mađarsku, u Nagykanizsu, gdje se priključio ustaškome pokretu i bio zapovjednik glasovitog logora za vojnu obuku Jankapuszta. Nakon proglašenja NDH imenovan je zapovjednikom Graničnih odreda Mostar, Livno, Glamoč, osiguranja crte Sunja – Bosanski Novi, Bihać – Banja Luka, potom Kordunskoga i 3. stajaćeg zdruga u Karlovcu, i sektora Sinj, te IV. hrvatskoga zbora. Vojni sud Komande grada Zagreba osudio ga je u ljeto 1945. na smrt.

    15. Milan MIESLER; ni o njemu nema objavljenih podataka o mjestu i nadnevku rođenja te školovanja, jedino se spominje kao prvi zapovjednik Hrvatskog oružništva, redarstvenog organa NDH, svojevrsna ruralna policija. Kao general bojnik umirovljen je već krajem 1941.

    16. Milan PRAUNSPERGER rođen je 5. studenoga u Samoboru, diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, završio školu za pričuvne časnike austrougarske vojske u Beču. Bio je djelatni časnik austrougarske vojske i vojske Kraljevine SHS do umirovljenja 1921. Od osnutka Hrvatskoga domobranstva pročelnik je Pravosudnog odjela Ministarstva oružanih snaga NDH, ravnatelj Ratnog arhiva i Muzeja NDH. Osuđen je g. 1945. na 10 godina zatvora s prisilnim radom od kojih je izdržao 6 godina u Staroj Gradiški. Umro je u Zagrebu 21. studenoga 1960.

    17. Julio RESCH, široj javnosti nisu dostupni njegovi osnovni životopisni podatci, osim da je dobio čin pješačkog generala 2. kolovoza 1944. i da je poginuo, prema nekim tvrdnjama, u borbi nepoznatoga nadnevka i na nepoznatome mjestu.

    18. Dragutin RUMLER rođen je 26. listopada 1883. u Petrinji, završio je Kadetsku školu u Mariboru, službovao je i u austrougarskoj vojsci i vojsci Kraljevine Jugoslavije. Odmah nakon osnutka NDH stupio je u njezine oružane snage i postao najprije zapovjednik Vrbaskoga divizijskog područja, a kasnije povjerenik NDH u Zapovjedništvu II. armate. Umro je prirodnom smrću u Zagrebu 16. svibnja 1944.

    19. Julio SACH rođen je 14. ožujka 1898. u Slavonskome Brodu, završio je Pomorsku vojnu akademiju u Rijeci i kao mornarički časnik Kraljevine Jugoslavije usavršavao se u Velikoj Britaniji. U NDH bio je zapovjednik škola i postrojba Narodne zaštite, a potom i pročelnik za Narodnu zaštitu Ministarstva oružanih snaga. Poginuo je u kao zapovjednik II. narodnoga zaštitnog područja u zračnome napadu 21. travnja 1944. u Slavonskome Brodu.

    20. Julio SIMONOVIĆ, malo je podataka objavljeno o njemu, jedino da je imenovan pješačkim generalom 15. travnja 1941. a umirovljen 1. veljače 1943. 'Tko je tko u HND' o njemu nema ni riječi.

    21. Nikola STEINFEL rođen je u Zlarinu 27. studenoga 1898., završio je Pomorsku vojnu akademiju u Rijeci te po nekim autorima nije bio general nego admiral, što je vjerojatnije. Neki smatraju da je izručen od Engleza i pogubljen u Zagrebu 7. lipnja 1945.

    22. Ivan ŠARNBEK rođen je 28. ožujka 1896. u Vinkovcima, završio je Kadetsku školu u Kamenici te je bio časnik u austrougarskoj vojsci i vojsci Kraljevine Jugoslavije. U NDH bio je zapovjednik bojne Hrvatske legije pa 5. pješačke pukovnije te 6. pješačke divizije i 2. posadnoga zdruga. Umirovljen je u prosincu 1944., a preminuo je u Zagrebu 19. siječnja 1970.

    23. Ivo ŠNUR rođen je u Zagrebu 21. prosinca 1900., kadetsku je školu pohađao u Pečuhu u Mađarskoj, Karlovcu i Srijemskoj Kamenici. Najprije je bio vojni djelatnik Kraljevine Jugoslavije a u NDH kao potpukovnik zapovjednik bojne i zamjenik zapovjednika 4. gorske pukovnije 4. gorskoga zdruga. Onda je promaknut u pukovnika i imenovan zapovjednikom 8. gorske pukovnije. Od posljedica teškoga ranjavanja umro je 8. veljače 1944. u Glavnoj domobranskoj bolnici u Zagrebu i posmrtno promaknut u čin generala.

    24. Josip ŠOLC rođen u Zagrebu 30. siječnja 1898. završio je vojne škole u Bečkom Novom Mjestu i Srijemskoj Kamenici nakon čega je službovao u više mjesta u Kraljevini Jugoslaviji. U oružanim snagama NDH kao general bio je zapovjednik 2. pukovnije, Domobransko-ustaške pukovnije 'Dr. Ante Pavelić', 1. gorskoga zdruga, Zagrebačkoga posadnog zdruga i pri kraju 1. hrvatske udarne divizije. Zarobljen je u svibnju 1945. i 19. rujna iste godine u Beogradu osuđen na smrt, te 24. rujna pogubljen.

    25. Kvintijan TARTAGLIA, oružnički general od 10. travnja 1941., umirovljen je 30. lipnja 1941. 'Tko je tko u NDH' ne spominje ga.

    26. Rudolf WANNER rođen je 9. kolovoza 1884. u Zadru, bio je djelatni časnik vojske Kraljevine Jugoslavije, a nakon uspostave NDH pročelnik je u Općem odjelu Ministarstva hrvatskoga domobranstva. Potom je zamjenik te zapovjednik II. domobranskoga zbornog područja pa pročelnik Izvještajnog Odjela Ministarstva oružanih snaga NDH. Umirovljen je u 1. studenoga 1944.

    27. Mirko ZGAGA rođen je u Šibeniku 23. rujna 1890., bio je časnik austrougarske vojske i vojske Kraljevine Jugoslavije. U oružanim snagama NDH bio je zapovjednik 15. pješačke pukovnije I. gorskoga zdruga a kasnije predsjednik Vrhovnog suda Oružanih snaga NDH. Poginuo je u obrani Gospića 24. listopada 1943. od topovske granate.

    28. Božidar ZORN rođen je u talijanskome mjestu Cormonsu, kod Gorice blizu slovenske granice, 9. listopada 1900. Završio je Vojnu akademiju austrougarske vojske u Bečkom Novom Mjestu i Višu školu Vojne akademije u Beogradu. Nakon proglašenja NDH pomoćnik je pa zapovjednik domobranskoga II. gorskog zdruga, zatim Skupine oružanih snaga Hum- Dubrava, pa 9. gorske divizije i 2. hrvatske divizije. Prema jednoj inačici izručen je od Engleza i ubijen kod Škofje Loke 23. svibnja 1945.

    Desetorica Srba generala NDH

    U generalskome zboru oružanih snaga NDH Srba je, prema nekim tvrdnjama, bilo 10, što je 7,63 posto od ukupnoga broja:

    1. Milan DESOVIĆ rođen je 24. travnja 1895. u Pljevlju u Crnoj Gori, bio je djelatni časnik vojske Kraljevine Jugoslavije, a nakon suprotstave NDH javlja se u Hrvatsko domobranstvo. Zapovjednik je 3. bojne 396. pukovnije na istočnome bojištu, zatim Petrinjskoga zdruga, te izaslanik pri poslanstvima NDH u Berlinu i Bratislavi. Svibnja 1945. zarobili su ga Amerikanci i predali jugoslavenskim vlastima koje su ga osudile na 15 (neki autori tvrde na 20) godina zatvora. Zbog lošeg zdravlja pušten je g. 1960. i iste je godine umro u Zagrebu.

    2. Đuro DRAGIČEVIĆ rodio se u Kalesiji kraj Žepča u BiH 7. studenoga 1890., završio je Tehničku vojnu akademiju u Mödlingu u Austriji, nakon službovanja u austrougarskoj vojsci i vojsci Kraljevine Jugoslavije, u NDH bio je zapovjednik topništva Zapovjedništva kopnene vojske Ministarstva oružanih snaga (MINORS-a). Od srpnja 1944. pročelnik je Ureda za vojne dobave u Berlinu, gdje je po ulasku ruskih snaga u travnju 1945. Dvije je godine bio po logorima u Njemačkoj, a potom sedam godina u Sovjetskome Savezu. Pušten je g 1954. i otada je živio u Austriji gdje je i umro, a nadnevak smrti nepoznat je.

    3. Fedor DRAGOJLOV rođen je 21. kolovoza 1881. u vojničkoj obitelji u Pančevu, u Beču je završio Tehničku vojnu akademiju, a zatim i Ratnu školu. Bio je u službi Glavnoga stožera austrougarske vojske do umirovljenja po stvaranju SHS. U travnju 1941. s obitelji se seli u Zagreb, a kolovoza iste godine postavljen je za pročelnika Operativnog odjela u Glavnome stožeru domobranstva. U jesen 1943. imenovan je načelnikom Glavnog stožernog ureda Oružanih snaga NDH i bio zadužen za vojni preustroj i osuvremenjivanje. Nakon povlačenja u Austriju pokušao je izvršiti samoubojstvo pa je liječen u bolnici u Wolfsbergu. Emigrira potom u Italiju pa u Argentinu gdje i umire 8. prosinca 1961. u Buenos Airesu.

    4. Đuro GRUIĆ, neki ga autori pišu kao «Grujić», rođen je u Srijemskoj Mitrovici 6. prosinca 1887. završio je kadetsku školu u Kamenici, priznata mu je i Terezijanska akademija (Bečko Novo Mjesto) iako ju nije završio zbog početka Prvoga svjetskog rata. Časnički je djelatnik u austrougarskoj vojsci i vojsci Kraljevine Jugoslavije. U Hrvatsko je domobranstvo primljen 1942. u kojemu je bio imenovan za pročelnika Ustrojbenog odjela. Do sloma NDH pročelnik je stožera kod vrhovnog zapovjednika oružanih snaga – Glavnog stana poglavnika. Skupa s generalom Dragojlovim radio je na osuvremenjivanju i preustroju hrvatskih oružanih snaga. Povlači se iz Zagreba 6. svibnja 1945. iako je bio zagovornik nastavka borbi, zarobljen je u Austriji, izručen jugoslavenskim vlastima i pogubljen 24. rujna 1945. u Beogradu.

    5. Jovan ISKRIĆ rođen je 3. ožujka 1884. u Banatskome Karlovcu, naselju u južnome Banatu u Vojvodini, nekadašnjeg njemačkog naziva – Karlsdorf i mađarskog – Károlyfalva. Bio je kao i mnogi drugi časnik austrougarske vojske i vojske Kraljevine Jugoslavije te u NDH voditelj I. odsjeka, izvjestitelj i pročelnik u Osobnom odjelu Ministarstva oružanih snaga. Umro je kao umirovljenik u Zagrebu 14. lipnja 1961.

    6. Mihajlo LUKIĆ rodio se u Virju 24. rujna 1886., završio je Višu školu za kadete u Karlovcu i Vojnu akademiju u Beču. Nakon službovanja u austrougarskoj vojsci u Kraljevini Jugoslavije predavao je na Vojnoj akademiji u Beogradu. Nakon proglašenja NDH prijavio se u Hrvatsko domobranstvo, u kojemu postaje najprije zapovjednik osječkoga divizijskog područja pa nadzornik za pješaštvo u Zapovjedništvu kopnene vojske, zapovjednik Ličkoga zdruga sa sjedištem u Gospiću, časnik za vezu Hrvatskoga domobranstva kod zapovjedništva talijanske II. armate te zapovjednik III. domobranskog zbora u Sarajevu odakle je umirovljen. Nakon rata osuđen na deset godina zatvora, od čega je odležao pet godina, a preminuo je 18. srpnja 1961. u Zagrebu.

    7. Lavoslav MILIĆ rođen je u Karlovcu 19. lipnja 1890. Završio je Terezijansku akademiju u Bečkom Novom Mjestu i bio aktivni časnik u austrougarskoj vojsci. U vojsci Kraljevine Jugoslavije dobio je generalski čin. Nakon proglašenja NDH zatražio je prijam u hrvatsku vojsku i odmah je imenovan članom Glavnog stožera Ministarstva domobranstva. Obnašao je dužnost pročelnika Gospodarskoga i upravnoga odjela, te nakon reorganizacije domobranstva glavara Upravnog ureda u Ministarstva oružanih snaga sve do kraja rata. Englezi ga sa skupinom hrvatskih ministara i generala zarobljavaju i izručuju jugoslavenskim vlastima. Vojni sud Komande grada Zagreba osudio ga je 6. lipnja 1945. na 20 godina robije. Kaznu je izdržavao u Srijemskoj Mitrovici odakle je zbog bolesti, prema jednoj inačici, nakon pet godina pušten, a prema drugoj 1964. Umro je u Zagrebu 18. kolovoza 1964.

    8. Dušan PALČIĆ rođen je 29. siječnja 1881. u Zagrebu, bio je djelatni časnik austrougarske vojske i vojske Kraljevine SHS. Aktivirao se nakon proglašenja NDH i bio dodijeljen na službu u Glavni stožer domobranstva. Obnašao je i dužnost državnog tajnika te državnim vođom rada. Umro je kao umirovljenik u Zagrebu 27. veljače 1963.

    9. Zvonimir STIMAKOVIĆ, završio je Kadetsku školu u Srijemskoj Kamenici, glavnostožerni tečaj u austrougarskoj vojsci i Višu školu Vojne akademije u Beogradu. Nakon službovanja u austrougarskoj vojsci i u časničkome kadru Kraljevine Jugoslavije, prijavio se u djelatnu službu u hrvatskoj vojsci NDH. Imenovan je zapovjednikom 4. novačke pukovnije, pročelnikom Glavnostožernog odjela 2. zbornog područja, zapovjednikom Podhvatnog zapovjedništva Sisak, nadzornikom konjaništva i zapovjednikom 2. hrvatske legije u austrijskome Stockerauu. Od siječnja 1944. bio je zapovjednik 4. lovačkog zdruga sa sjedištem u Bosanskome Novom. Nakon sloma NDH u rujnu 1945. osuđen je na 20 godina zatvora, koje je izdržao u Staroj Gradiški. Nije se smatrao krivim ni po jednoj točki optužnice, uporno je odbijao revidirati svoje stavove i pokajati se za učinjeno. Umro je 1974. godine u Zagrebu u 83. godini 18. listopada 1974.

    10. Milan UZELAC rođen je 21. kolovoza 1867. u seljačkoj obitelji podrijetlom iz Vrhovina u Lici. O mjestu njegova rođenja autori su prilično neprecizni, te se po jednima ('Tko je tko u NDH') rodio u Komornu, koje je na jugozapadu Slovačke, a po drugima u mađarskome Komoranu (mađarski: Komárom) u tadašnjoj Austrougarskoj, što je vjerojatnije. Završio je Vojnotehničku akademiju u Beču, službovao je u Puli i Zadru, g. 1912. imenovan je zapovjednika austrougarskog zrakoplovstva. Nakon prvog svjetskog rata u jugoslavenskoj je vojsci zapovjednik Zrakoplovnog odjela Ministarstva vojske i mornarice, odakle je 1923. umirovljen. Nakon uspostave NDH Poglavnik ga je promaknuo u čin generala zrakoplovstva u miru. U komunističkome je zatvoru bio oko dvije godine, pa je, navodno, pušten sa dugogodišnje robije na izravnu intervenciju iz samoga državnog vrha. Umro je 7. siječnja 1954. u Zagrebu.

    Trojica muslimana generala NDH

    Hrvata islamske vjeroispovijesti među generalima NDH (tada se kao etnička pripadnost još nisu koristili nazivi: Musliman ili Bošnjak) bila su trojica:

    1. Junuz AJANOVIĆ (prema nekim autorima 'Jusuf') rođen je 5. listopada 1890. u Žepču, BiH, završio je Školu za pričuvne časnike u Budimpešti, nakon službovanja u austrougarskoj i jugoslavenskoj vojsci priključio se Hrvatskome domobranstvu, u kojemu je najprije bio zapovjednik samovoznih bojni, zatim u SS-u kod njemačkog redarstva u Hrvatskoj, potom zapovjednik 3. gorskog zdruga i na kraju zapovjednik 12. imotske divizije HOS-a. Nakon sloma NDH zarobljen je od Engleza i izručen jugoslavenskoj vojsci te, po nekim tvrdnjama, pogubljen kod Škofje Loke u Sloveniji 23. svibnja 1945. a po drugim povijesnim vrelima osuđen na smrt 15. srpnja 1945. i istoga mjeseca pogubljen u Zagrebu.

    2. Salko ALIKADIĆ (prema nekima 'Husein') rodio se u Kladnju u BiH 8. ožujka 1896., završio je školu za pričuvne časnike u Budimpešti, a Oružanim snagama NDH pristupio je u činu potpukovnika. Organizator je ustaških postrojba u Bugojnu, Vakufu, Kupresu i Prozoru, te zapovjednik 14. pohodnog bataljuna. Poginuo je kao zapovjednik 3. bojne 2. pješačke pukovnije kod Doboja 16. studenoga 1941. (pojedini autori navode rujan), te posmrtno promaknut u čin generala.

    3. Muhamed HROMIĆ rođen je u Sarajevu 6. listopada 1893., bio je časnik u austrougarskoj vojsci i kapetan bojnoga broda u Kraljevini Jugoslaviji. U NDH postavljen je za zapovjednika Mornarskoga zbora, zatim za nadstojnika u Izvještajnom odjelu, te pomoćnik glavara Upravnog ureda Ministarstva oružanih snaga NDH. Od studenoga 1944. časnik je za vezu Hrvatske vlade kod Zapovjedništva 13. SS (Handžar) divizije. Britanske ga vojne vlasti zarobljavaju u Austriji nakon povlačenja, izručen je jugoslavenskim vlastima koje ga osuđuju na smrt 19. rujna 1945. te je pogubljen u Beogradu 24. rujna iste godine.
    torcida,45,45

  17. #57
    torcida,45,45

  18. #58
    Izbori u Njemačkoj 1933.
    http://en.wikipedia.org/wiki/File:NSDAP_Wahl_1933.png

    jasno se vidi da u katoličkim državama, Bavarskoj, državam na zapadu uz Rajnu, nacisti su dobili najmanje glasova, dok su najjači bili u protestatnskim državama
    torcida,45,45

  19. #59
    zanimljiv podatak a mislim kako su se ovde također štancale potvrde po babi i stričevima
    Sa područja Jugoslavije je bilo 1664 španjolska borca,od njih toliko u NOB je sudjelovalo samo 250.

    Čudno mi da bi netko proputova po Europe za ratovat,a ovde mu rat isprid kuće a on ga propušta.
    torcida,45,45

  20. #60
    Slučajno sam naletila na ovaj forum istraživajući obiteljsko stablo i doista sam iznenađena kako ime mog pradjeda iskače svuda u popisima (tj. pretpostavljam da je to jedan jedini popis koji se jednostavno c/p po portalima i forumima) židovskih generala u ndh. Čak ne ni kao navodno ili u raspravi, već kao činjenica. Ne da bih imala nešto protiv, ali čovjek stvarno nije bio židov xD Tako da se doista pitam na temelju čega ljudi izvlače podatke...

    Ivan Šarnbek, rođen Johann Scharnbeck je porijeklom iz Austrije, što eto objašnjava prezime. Nije bio židov.

    Ne želim biti bezobrazna niti smatram da su korisnici ovog foruma um iza tog popisa, ali od svih mjesta gdje sam naletila na popis, ovaj forum mi se učinio dovoljno pristupačnim da pokušam ispraviti netočni navod.

+ Odgovori na temu

Pravila pisanja poruke

  • Ne možeš otvoriti novu temu
  • Ne možeš ostaviti odgovor
  • Ne možeš stavljati dodatke
  • Ne možeš uređivati svoje postove