+ Odgovori na temu
Prikaz rezultata str. 1/5

Tema: Kraj krvavih tradicija nad ženama

Hybrid View

  1. #1
    begovica SarajkaDjevojka avatar
    Datum registracije
    Apr 2012
    Lokacija
    u svili i kadifi
    Poruke
    6,387

    Kraj krvavih tradicija nad ženama

    Godišnje se u svijetu uz bolan ritual obreže dva miliona žena. Protivnici ove tradicije sada slave veliki uspjeh. 29. novembra je u državi Togo zvanično okončano tradicionalno obrezivanje žena i djevojčica.

    Prema rezultatima studije, urađene devedesetih godina, kod pojedinih etničkih grupa je stopa obrezivanja žena bila 90 posto. Proces je veoma bolan jer se nožem odsjecaju dijelovi polnih organa. Upale i krvarenja su veoma česte pojave. Obrezane žene kroz cijeli život prati bol i trauma.

    "Veliki uspjeh je da smo u projekat uključili glavne aktere obrezivanja. To su žene koje su vršile obrezivanje, ali i čuvari tradicije", kaže Detmer Hönle, zamjenik predsjednika nevladine organizacije Intact.

    Kada se govori o čuvarima tradicije, misli se na najstarije osobe u selu, osobe koje imaju najveći uticaj na stanovnike. Fati Gnon, koja u Togu koordinira rad Intactove partnerske organizacije kaže da pristup tim osobama nije bio nimalo lak.

    "Kontakte smo uspostavili tako što smo išli od kuće do kuće. Na taj način smo dobili povjerenje ljudi i senzibilizirali temu obrezivanja žena. Nakon toga smo organizovali zajedničke susrete na kojim smo govorili o obrezivanju i načinima kako doći do šire populacije. Oni su nam pomogli da uvjerimo stanovništvo o štetnosti obrezivanja".

    Tradicija starija od zakona
    Togo je prije 14 godina usvojio zakon prema kojem je obrezivanje žena i djevojčica kažnjivo djelo. Međutim, samo u jednom slučaju je izrečena kazna.

    Detmer Hönle objašnjava zašto: "Jedan od razloga je što su porodice potplaćivale državne službenike i policajce, a drugi je što je tradicija u Africi nepisani zakon. On je strariji od zakona koji je usvojila vlada".

    Bez obzira na uspjeh u Togu, borba protiv obrezivanja žena i djevojčica u svijetu još dugo neće biti završena. Jawahir Cumar je u Somaliji obrezana kada joj je bilo pet godina. Ona danas u Düsseldorfu savjetuje žene koje je zadesila ista sudbina: "Te žene često imaju bolove prilikom seksualnog odnosa, mokrenja, čak i kada imaju menstruaciju".

    Jawahir Cumar je prošle godine za svoj rad dobila najveće njemačko priznanje – Orden za zasluge. Sve dok u svijetu godišnje dva miliona žena postaju žrtva brutalne tradicije, posao nevladinih organizacija, kao što su Intact i Zaustavimo sakaćenje je neophodan.

  2. #2
    begovica SarajkaDjevojka avatar
    Datum registracije
    Apr 2012
    Lokacija
    u svili i kadifi
    Poruke
    6,387
    Nije novina kako su žene u Kini godinama živjele podređeno, bile su poslušne mužu, trpjele diskriminaciju, siromaštvo, spolno zlostavljanje...

    Jedna od hrabrijih, novinarka i književnica, Xinran Xne, rođena 1958. prekršila je tadašnja stroga pravila za žene. Najprije je javnosti podastrijela mnoge prešućene detalje svog vlastitog života. U svojoj knjizi Dobre kineske žene otkriva čitavu paletu običaja ali i emocija. Od onih koje muževi odbacuju u ime viših ciljeva, onih kojima se oduzimaju tek rođena djeca... Danas su sve one emocionalno osakaćene osobe koje imaju problema s vlastitom seksualnošću.
    " Stranice te knjige na nekim su poglavljima slijepljene suzama i ne daju se otvoriti" izjavila je sama autorica.

    Jeste li znali da je jedan od starih kineskih običaja, između perioda 10-og i 20-og stoljeća, vezivanje stopala djevojčicama radi sprječavanja rasta stopala? Taj običaj rezultirao je estetski preferiranim no teško deformiranim stopalom. Takvo mala stopala odgovarala su idealu ljepote koja je bila važnija od ljepote lica. Djevojčice posebno skladnih stopala imale bi privilegiju udati se za bogata i ugledna muškarca. Lisa See, američka spisateljica, dijelom kineskog porijekla objavila je 2005. potresni roman Vezanje stopala. Roman govori o poznatim običajima iz kineske prošlosti i neravnopravnom položaju žena.

    "Pripreme za vezanje mojih stopala trajale su duže nego što se itko nadao. U gradu djevojčicama iz vlastelinskih obitelji povezuju stopala već u trećoj godini. U nekim dalekim pokrajinama djevojčicama povezuju stopala samo privremeno tek toliko da budu privlačnije budućem mužu. Njima je možda trinaestak godina. Ne lome im kosti, povezi su im uvijek labavi, a kad se udaju, stopala su im ponovno slobodna da mogu raditi uz muža na polju.

    Najsiromašnijim djevojčicama uopće ne povezuju stopala. Znamo kako završe. Ili ih prodaju kao sluškinje ili postaju »male snahe« djevojčice velikih stopala iz siromašnih obitelji koje daju u drugu obitelj da ih odgaja sve dok ne odrastu dovoljno da mogu rađati. Ali našem po svemu prosječnom okrugu djevojčicama iz obitelji poput moje stopala počinju povezivati u šestoj godini, a proces se smatra završenim dvije godine poslije.

    Dok sam ja još trčala vani s bratom, majka je već počela pripremati dugačke plave trake kojima će mi povezati stopala. Vlastitim je rukama napravila moje prve cipele, ali je još brižljivije izvezla majušne cipelice koje će položiti na oltar božici Guanyin – onoj koja čuje sve ženske suze. Te izvezene cipelice bile su dugačke samo tri i pol centimetra. (ulomak iz romana Vezanje stopala)

  3. #3
    Vlastelinka ZGabriel avatar
    Datum registracije
    Mar 2012
    Lokacija
    čudesni oblaci
    Poruke
    19,153
    Blog Entries
    4
    ako nekoga pobliže zanima ova tema, preporučam knjigu Waris Dirie, "Pustinjski cvijet". i ona je kao dijete bila obrezana i danas se bori za ukidanje tog običaja. u knjizi je opisala svoje djetinjstvo, te kako je pobjegla iz Afrike i stigla u Europu.

    upozorenje: opisi su strašni.
    Ti nisi ono što jesi sad, nego ono što tek možeš biti! Ti si trenutno žir, ali smisao tvog života je biti hrast! ~ T. Ivančić

    יֵשׁ מֵאַיִן

  4. #4
    begovica SarajkaDjevojka avatar
    Datum registracije
    Apr 2012
    Lokacija
    u svili i kadifi
    Poruke
    6,387
    Obrezivanje žena je postupak kojim ženi, najčešće još djevojčici, odrežu neke vitalne dijelove spolovila. Svjetska zdravstvena organizacija taj postupak naziva "žensko genitalno sakaćenje" (engleski: FGM - Female Genital Mutilation) i ubraja ga među kršenja osnovnih ljudskih prava, te tu pojavu nastoji što više ograničiti odnosno u potpunosti iskorijeniti. Sam postupak obrezivanja djevojčica daleko je od malog zahvata, kao što bismo mogli zaključivati na temelju obrezivanja dječaka. Naime, ovdje se radi o vrlo bolnom trajnom sakaćenju, a koje nad djevojčicama izvode neuke žene, naravno bez upotrebe anestetika! Taj zahvat, uz brojne psihološke posljedice, često završava brojnim zdravstvenim teškoćama, a često i vrlo bolnom i mučnom smrću.
    Vrste obrezivanja žena
    Pojam FGM obuhvaća četiri glavna načina sakaćenja ženskih genitalija:

    1) Sunna obrezivanje znači odstranjivanje kožice klitorisa (prepucij) ili/i vrha klitorisa. Riječ sunna na arapskom jeziku znači: tradicija.
    2) Klitoridektomija odnosno izrezivanje i uklanjanje cijelog klitorisa (prepucija i glansa) te odstranjivanje malih stidnih usnica.
    3) Infibulacija odnosno faraonsko obrezivanje, koje je najekstremniji oblik obrezivanja, a kod kojeg izrežu klitoris, velike i male stidne usne, oštećene strane vulve zašiju trnjem, usukanim crijevima ili koncem. Na taj način spolovilo zaraste tako da od njega ostane samo malen otvor za odticanje mokraće i menstrualne krvi. U prvoj bračnoj noći muškarac je, kako bi s njome mogao imati spolni odnos, razreže nožem.
    4) U četvrti tip spadaju svi još teži oblici sakaćenja ženskog spolovila, poput spaljivanja klitorisa, jetkanjem određenim ekstrahiranim biljnim sokovima, turpijanjem vagine i slično.
    Približno 85% postupaka obrezivanja vagina spada u prve dvije skupine, dok su slučajevi iz treće i četvrte skupine znatno rjeđi.
    Obrezivanje često završi smrću
    Za razliku od obrezivanja muškaraca obrezivanje žena neusporedivo je bolnije i povezano s brojnim komplikacijama, kako tijekom samog zahvata tako i kasnije kroz cijeli život. Zbog nestručno obavljenog zahvata, te nedostatka higijene, česte su infekcije koje mogu završiti smrću. Obrezivanje žena obični izvodi "babica - nadriliječnica" pomoću nedezinficiranih oštrih predmeta poput žileta, škara, kuhinjskog noža, komadića stakla i sličnog. Obično isti alat upotrebljavaju na više djevojčica, bez ikakvog čišćenja, na koji se način često prenose virusne zaraze, pa i one HIV-om. Često dolazi do teških infekcija spolovila i drugih organa tetanusom, teških krvarenja, bolova ali i smrti. Čak i kada dođe do normalnog zacjeljivanja rane, ostaje problem mokrenja i spolnog općenja, koji su vrlo bolni. Događaju se i zaostajanja menstrualne krvi, a kao posljedica javlja se otrovanje krvi. Osim strašnih bolova obrezivanje žena uzrokuje dugotrajne komplikacije, koje se manifestiraju kao genitalne deformacije, zakašnjele menstruacije, kronične teškoće zdjelice, zadržavanje urina u tijelu, infekcija i cijeli niz problema tijekom trudnoće - od infekcije fetusa do porođajnih problema zbog suženja vagine. U takvom slučaju ženu koja rađa, kako bi mogla roditi, moraju dodatno "otvoriti". U kulturama koje izvode infibulaciju, nakon poroda ženu ponovno obrežu i zašiju.

  5. #5
    begovica SarajkaDjevojka avatar
    Datum registracije
    Apr 2012
    Lokacija
    u svili i kadifi
    Poruke
    6,387
    Priča o nomadskoj djevojčici koja postaje supermodel činila se bajkovitom novinarki časopisa Marie Clarie, koja je potrazi za dirljivom pričom o Pepeljugi odlučila intervjuirati Waris Dirie, te joj je postavila pitanje ''Ispričajte mi o danu koji vam je promijenio život!''



    Međutim, strašna priča koja se krila iza lijepog lica mlade Somalijke bila je sve, samo ne bajka- Waris je prvi put javno progovorila o strašnom iskustvu koje je doživjela sa samo pet godina. Tada je prošla mučenički obred inicijacije u svijet odraslih.


    Odrastanje u pustinji

    Waris Dirie rođena je somalijskoj pustinji, u nomadskoj obitelji. Od malih nogu bila je prisiljena svakodnevno hodati kilometrima u potrazi za hranom i vodom, čuvala je stoku, branila ih od napada divljih životinja, radila teške fizičke poslove, brinula se o mlađoj braći i sestrama. Njena obitelj je po somalijskim standardima bila bogata, zbog velikog stada koje je posjedovala, no ipak je borba za život bila njihova svakodnevica.


    ''Ako ponekad nije bilo ničega za večeru, nismo se uznemiravali zbog toga, niti dizali paniku. To nije bio razlog za plač ili gunđanje. Bodrili smo sami sebe da ostanemo vedri,mirni i tihi, a sutra, ako Bog da, već će se nešto naći. Naša je filozofija bila In'šallah, što znači ''Bit će, ako Bog da''. Znali smo da nam život ovisi o prirodnim silama, a njima je upravljao Bog, ne mi.'' *


    U svakoj obitelji, članovi nose određene uloge, a Waris je pripala uloga odlučne buntovnice. Kako je postajala starija, tako je njen karakter isplivavao na površinu i njen otac je postao svjestan da neće biti lako pronaći muža svojeglavoj djevojčici poput nje. Udaja u Somaliji odvija se na drugačiji način nego u zapadnom svijetu. Djevojčice se udaju mlade, rijetko kad imaju priliku sami odabrati muža, a uglavnom to čine njihovi očevi. Kada im pronađu muža, cjenkaju se, pokušavajući zauzvrat dobiti ovce, koze ili u najboljem slučaju deve, najcjenjenije životinje u pustinji. Da bi afrički očevi mogli dobro prodati svoje kćeri, moraju osigurati da njihove djevojčice budu sređene. Naime, u Somaliji postoji drevno vjerovanje da se djevojčice rađaju sa ''zlim dijelovima tijela'' koje je potrebno odstraniti. Način na koji teče obrezivanje djevojčicama je nepoznat, nitko im ne objašnjava što se će se dogoditi, a opisuje se kao proces odrastanja koji svaka djevojčica mora proći da bi postala žena. Izvorno se to događalo kad bi djevojčica ušla u pubertet, ali s vremenom se obrezivanje počelo provoditi na sve mlađim djevojčicama, a često i na njihovo inzistiranje, ''budući da ovdje ženska djeca svoj osobiti trenutak očekuju isto onako željno kao što djeca na Zapadu iščekuju rođendan ili dolazak djeda Mraza.'"



    Izvor( http://warisdirie.wordpress.com): Waris Dirie

    Kada je napunila 13 godina, Waris je otac pronašao muža, starijeg muškarca kojemu bi služila ostatak života. Waris se nije htjela pomiriti sa sudbinom, te je pobjegla od kuće. Nevjerojatnim spletom okolnosti, uspjela je doći do Londona, gdje je isprva služila u veleposlaničkoj obitelji, a nakon toga radila u McDonaldsu. Tamo ju je otkrio slavni britanski fotograf Terence Donovan, koji ju je fotografirao za Pirellijev kalendar (1987.g.), nakon čega je dobila i malu ulogu u serijalu o Jamesu Bondu, te postala svjetski poznata manekenka. Radila je u kampanjama za Chanel, Levi’s, L’Oréal, pojavljivala se na naslovnicama Ellea, Glamoura i Voguea, a nosila je revije na modnim pistama u Londonu, Milanu, Parizu i New Yorku.

    Problem zvan FGM

    Unatoč glamuroznom, drugačijem životu koji je počela živjeti kao supermodel, Waris nije zaboravila traumu koju je doživjela kao djevojčica. Obred koji je morala proći nije rijedak slučaj, a prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), obred obrezivanja naziva se Female genital mutilation (FGM), u prijevodu genitalno sakaćenje žena. Odnosi se na sve procedure koje uključuju djelomično ili potpuno odstranjivanje ženskih genitalija ili drugo ozljeđivanje ženskih spolnih organa iz nemedicinskih razloga.** Operaciju najčešće izvode profesionalne obrezivačice, seoske žene koje uživaju veliki ugled u narodu ili ''babice'', plemenske nadriliječnice. U posljednje vrijeme djevojčice operiraju i medicinske sestre ili doktori koji su se obrazovali na Zapadu.

    Odvija se u veoma lošim higijenskim uvjetima i ne koriste se anestetici. Djevojčice se režu bilo čime što se nađe pri ruci: britvicama, noževima, škarama, krhotinama stakla, oštrim kamenjem, a u nekim područjima i zubima. WHO je proglasila sakaćenje povredom ljudskih prava, koje reflektira duboko ukorijenjenu nejednakost između spolova, te ekstremni oblik diskriminacije žena. Kako se najčešće provodi na maloljetnim djevojčicama, smatra se i povredom prava djece. Također, obrezivanje krši pravo na zdravlje, sigurnost i pravo na fizički integritet, pravo na slobodu od mučenja, okrutnog, nehumanog i ponižavajućeg tretmana.

    Promjene na pomolu?

    Kada je Waris 1997. prvi put javno progovorila o svom iskustvu, privukla je veliku pozornost javnosti i potaknula mnoge rasprave. Priča je zainteresirala i UN, koji ju je ubrzo primio u svoje redove, te je postala veleposlanica UN-a za borbu protiv obrezivanja žena. 1998. godine Waris objavljuje svoju prvu autobiografsku knjigu, ''Pustinjski cvijet'', koja je postala bestseler. Prema knjizi je 2008. godine snimljen istoimeni film, kojega je producirao oskarovac Peter Herrmann . Objavila je ukupno četiri autobiografske knjige, a 2002. godine osnovala je fondaciju za borbu protiv FGM-a, pod imenom Waris Dirie, koja je 2010. preimenovana u Pustinjski cvijet. Dobitnica je mnogih priznanja, među kojima je i priznanje francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozya Chevalier de la Legion d’Honneur, a postala je i prva žena koja je osvojila Prix de la Generation, nagradu Svjetske demografske organizacije.

    Desetak godina prije Warisinog izlaska u javnost, u Velikoj Britaniji je donesen zakon The Prohibition od Female Circumcision Act, čije se kršenje sankcionira zatvorskom kaznom od 5 godina, a od 1989. na snazi je i akt koji zabranjuje bilo kakav oblik nanošenja boli ili patnje djeci. Prve borbe UN-a protiv FGM-a počele su još 1994. godine, no tek nakon Warisina svjedočanstva započela su opsežna istraživanja u suradnji s WHO i Amnesty Internationalom, nakon čega su prvi put prikupljeni precizniji statistički podaci. Iako se veliki napori ulažu u suzbijanje

    ove tradicije, napredak je relativno slab,a razlog je snažan utjecaj starijih članova zajednice, koji teško prihvaćaju norme zapadnoga svijeta. Da bi se FGM iskorijenio, potrebno je obrazovati što veći broj stanovništva, ali i promijeniti duboko ukorijenjene društvene norme koje vladaju u tim zemljama.
    "Ni Kuran ni Biblija nigdje ne spominju obrezivanje žena, čime bi se tobože ugodilo Bogu. Ovaj postupak ne potiče i ne zahtijeva nitko drugi nego muškarci-neuki, sebični muškarci- koji žele potpuno dominirati seksualnim uslugama svojih žena. Oni traže da im supruge budu obrezane. Majke se pokoravaju i daju obrezati svoje kćeri, u strahu da inače neće naći muža. Neobrezana žena smatra se prljavom, opsjednutom seksom i nemoguće ju je udati. ''






    Unatoč svim preprekama, postoji razlog za optimizam. U 14 sela na sjeveroistoku Somalije (regija Puntland) , gdje se procjenjuje da 98% stanovništva prakticira genitalno sakaćenje žena, 2009. godine donesena je deklaracija o prestanku provođenja FGM-a.
    Ove zajednice sudjelovale su u trogodišnjem obrazovnom programu za osnaživanje koje je provela udruga Tostan u suradnji s UNICEF-om i vladom Puntlanda. Udruga je problemu pristupila s poštovanjem prema kulturološkim razlikama, te u kampanju uključila ugledne državnike, lokalne i vjerske vođe, a upravo je njihovo sudjelovanje bilo presudno za uspjeh programa.

    "Molim se samo da dođe dan kad više nijedna žena neće morati proći kroz takvu bol. Dan kada će to postati stvar prošlosti. Ljudi će govoriti: ''Jeste li čuli, u Somaliji je zabranjeno sakaćenje ženskih spolovila?''. A zatim će se to proširiti na drugu zemlju, pa na još jednu, i tako dalje, sve dok svijet ne postane sigurno mjesto za sve žene. Bit će to sretan dan i upravo je to ono prema čemu je usmjeren moj rad. In'šallah, ako Bog da, to će se i dogoditi."

    Dim lights Embed
    Posljednje uređivanje od SarajkaDjevojka : 03-12-2012 at 10:24

+ Odgovori na temu

Pravila pisanja poruke

  • Ne možeš otvoriti novu temu
  • Ne možeš ostaviti odgovor
  • Ne možeš stavljati dodatke
  • Ne možeš uređivati svoje postove