+ Odgovori na temu
Prikaz rezultata str. 1/4

Tema: 25. studenoga - Krist Kralj

  1. #1
    Vlastelinka ZGabriel avatar
    Datum registracije
    Mar 2012
    Lokacija
    čudesni oblaci
    Poruke
    19,164
    Blog Entries
    4

    25. studenoga - Krist Kralj




    Svetkovina Krista Kralja pada uvijek u posljednju nedjelju liturgijske (crkvene) godine (tj. koncem studenoga, pred sam početak došašća ili advenata). Odabrano mjesto u kalendaru (završetak crkvene godine!) želi vjernika podsjetiti da je Krist i njegovo nebesko kraljevstvo cilj vjerničkog zemaljskog putovanja. I došašće vjernika podsjeća na konačni dolazak Krista Kralja, na koncu svijeta. Kristovo kraljevstvo je, naime, početak i cilj cjelokupne povijesti i svakog čovjeka; prema riječima svetopisamske knjige koja se zove Otkrivenje ii Apokalipsa: ”Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak.”

    Svetkovinu Krista Kralja je godine 1925. godine uveo u kalendar opće Crkve papa Pio XI., a vanjski povod za to bila je proslava 1600. godišnjice prvog općeg sabora održanog u Niceji, godine 325. Puno ime blagdana je “Svetkovina Gospodina našega Isusa Krista Kralja svega stvorenja”.
    Ti nisi ono što jesi sad, nego ono što tek možeš biti! Ti si trenutno žir, ali smisao tvog života je biti hrast! ~ T. Ivančić

    יֵשׁ מֵאַיִן

  2. #2
    Vlastelinka ZGabriel avatar
    Datum registracije
    Mar 2012
    Lokacija
    čudesni oblaci
    Poruke
    19,164
    Blog Entries
    4
    Krist Kralj




    U nama je pomiješano dobro i zlo. Svoje djelovanje čovjek može iskoristiti na dobro, a može i okrenuti na zlo. U patnji čovjek može biti hrabar, odvažan, dobiti nove kreposti i pobijediti smrt i trpljenje, ali može se okrenuti negativno, početi mrmljati, samosažalijevati se, vikati, sve oko sebe vrijeđati i uništavati samog sebe. Istu sudbinu u nama ima i vlast. Vlašću može netko služiti drugima, ili može druge porobljivati. Vlast netko može uzeti kao autoritet kojim čuva svoj narod, izgrađuje njegovo bogatstvo i stvara zakone koji će voditi k sve većem blagostanju i miru. Ali vlašću se može čovjek poslužiti tako da uzme oružje, vojsku i policiju u svoje ruke, te napravi strahovladu, drugima zabrani da govore što žele, zaustavi slobodu među ljudima. Majka ima vlast nad djetetom, ali ne da njime vlada, nego da nad njim bdije, da ga čuva, štiti, liječi, da ga brani od svega što ga može napasti. U majci vlast postaje ljubav. Otac može tako voljeti svoju obitelj da se brine kako bi ona sve imala, on može tako naređivati u kući da svi disciplinirano zajednički jedni drugima služe, može svojim autoritetom pomoći da djeca disciplinirano uče, da se nauče pobjeđivati lijenosti, strasti i nemarnosti, te tako njegova vlast postaje vlast ljubavi. Liječnik vlada bolnicom i pacijentima, ali ne da se pacijenti osjete podčinjenima, nego je to vlast nad njihovim bolestima, to je vlast ozdravljenja. Učitelj ima vlast nad djecom u školi, od njih može zahtijevati da pišu domaće zadaće i da budu dobri u školi. Policajac ima vlast na ulici da čuva mir i red, da stanovnici kraj njega budu sigurni, te stoga nitko njegovu vlast ne osjeća kao strahovladu. No, ako je tiranski režim u nekoj zemlji, tada policajac nije čuvar slobode i discipline, nego on čuva režimske ljude od naroda. Tada je njegova vlast negativna, on prijeti i ubija, i ljude zarobljava, umjesto da oslobađa. Dok je vladar dobar, njegova vladavina bit će sigurno na slobodu i blagostanje ljudima. Ako vladar postaje zao, onda on ima potrebu da sebe brani od drugih, tada će zloupotrijebiti vlast i ljudi će ga morati slušati, ne zato što je on kompetentan da im naredi, nego zato što on želi pokazati vlast i tiranstvo.
    Drugačija je vlast neprijateljskog vojnika prema našem narodu, a drugačija vlast našeg vojnika prema našem narodu. Naš vojnik oslobađa naš narod, neprijateljski vojnik zarobljava. Ista je moć oružja i autoritet vlasti u jednih i drugih, a ipak velika razlika u vršenju vlasti. Drugačije će policajac čuvati djecu u igri, a drugačije će čuvati lopova ili zločinca da ne naškode djeci. Djeci je on znak i vlast slobode, zločincu je on znak prijetnje i neprijateljstva.
    U povijesti su brojni kraljevi bili blagoslivljani od naroda, neki su u katoličkom svijetu bili uvršteni u kanon svetaca, drugi su bili vrlo plemeniti i stvarali mir, neki su čuvali doista slobodu narodu i stvarali kulturni napredak. No, bilo je brojnih kraljeva i careva u povijesti koji su bili tirani, koji su terorizirali svoj narod, koji su bili agresori, napadali tuđe zemlje i tuđe narode te ih zarobljavali i porobljavali. No, bilo je drugih koji su se povlačili s tuđega i stvarali pravdu, te ljubeći svoj narod njime upravljali prema blagostanju i miru.
    Katolička crkva slavi svetkovinu Krista Kralja. No, ljudi imaju različita iskustva vlasti i autoriteta. Ako su ljudi doživljavali zle kraljeve, ako su vlast svojih roditelja i bližnjih doživljavali kao ropstvo, tada im govor o Isusu kao kralju stvara strah, oni imaju prema njemu averziju, njega se boje i ne mogu vjerovati da ih voli. Ako je netko doživljavao kako ga autoritet roditelja ljubi i pomaže, ako ga nitko nije ugnjetavao niti mu oduzimao slobodu, tada će mu riječ o Kristu Kralju donijeti još veće povjerenje, sigurnost i blagostanje.
    Isus Krist može biti samo dobrohotan Kralj. Njemu pripada svaki čovjek. On je svakoga od nas stvorio i on je za sve nas dao život. On ne treba ljude za neku svoju korist, ne treba ljudsku slavu da bi postao slavan kao vladar i gospodar. On ne može izgubiti vlast, nitko ga ne može ugroziti, te stoga ne treba vojsku koja bi ga čuvala od naroda, ljudi ili bilo kojeg drugog kralja. On jedino može biti strog prema onima koji čovjeka napadaju, koji čovjeka ne vole ili ga žele zarobljavati. Jer čovjek je njegovo milje, on je njegova posebna privilegirana ljubav. Bog čovjeka neizmjerno voli i čezne da s njime druguje. Stoga govor o Kristu kao kralju može čovjeku samo pomoći da se osjeća sigurnim, da se ne boji ni grijeha, ni pakla, ni neprijatelja, da se ne plaši ni vlastitog straha, ni smrti, ni patnje, ni bolesti, jer Krist nad svima vlada. Čovjek se ne mora bojati ni svih prijetnji suvremenog zagađenja prirode, ni ratova ni masakriranja, ne mora se bojati niti sudnjega dana niti propasti svijeta, jer Bog nad svime time suvereno vlada. Lik Krista Kralja stoga želi u ljude unijeti povjerenje, sigurnost, radost i slobodu da žive i da se svestrano razvijaju u životu. Sve ljudske vlasti više ili manje zarobljavaju, samo Božja oslobađa.



    Dr. Tomislav Ivančić, "Oaze života"
    Ti nisi ono što jesi sad, nego ono što tek možeš biti! Ti si trenutno žir, ali smisao tvog života je biti hrast! ~ T. Ivančić

    יֵשׁ מֵאַיִן

  3. #3
    Vlastelinka ZGabriel avatar
    Datum registracije
    Mar 2012
    Lokacija
    čudesni oblaci
    Poruke
    19,164
    Blog Entries
    4
    25.11. slavi se i Sv. Katarina Aleksandrijska. Svim Katarinama, Katama i Katicama sretan imendan!
    Ti nisi ono što jesi sad, nego ono što tek možeš biti! Ti si trenutno žir, ali smisao tvog života je biti hrast! ~ T. Ivančić

    יֵשׁ מֵאַיִן

  4. #4
    Vlastelinka ZGabriel avatar
    Datum registracije
    Mar 2012
    Lokacija
    čudesni oblaci
    Poruke
    19,164
    Blog Entries
    4
    Kraljevati svjedočeći za istinu

    Svetkovina Krista Kralja



    Posljednja nedjelja liturgijskog ciklusa kruna je cijele godine, a liturgijska je godina slika cjelokupne ljudske povijesti. Zato je posljednja nedjelja liturgijske godine i slika konca povijesti koja će isto tako doći do svoga završetka to jest ispunjenja. Međutim, mi vjerujemo da povijest ne završava prestankom vremena, nego da je kruna cijele povijesti slavna proslava Krista Gospodina kao Kralja svega stvorenja, te ga danas i slavimo baš pod tim nazivom. Upravo zbog toga su i znakovita današnja biblijska čitanja koja nam donose razgovor Gospodina Isusa s Pilatom neposredno prije nego će Pilat osuditi Isusa na smrt. Dok će Pilat pokazivati svoju političku moć i silu, Gospodin će mu tumači da je, usprkos osudi, on ipak kralj. Isus, dosuše, nije shvaćao svoju kraljevsku službu poput zemaljskih kraljeva, nego joj daje posebno obilježje tvrdeći da za njega kraljevati znači svjedočiti za istinu. Zato će na Pilatov upit je li on doista kralj i odgovoriti: Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu.
    On koji je došao iz slave i zajedništva Očeva na svijet želi nas poučiti životu u svijetu kako bismo i mi sami znali doći u istu slavu iz koje je on došao k nama. Ni Pilat svojim sumnjanjem u postojanje istine, ni njegovi tužitelji koji se izravno poslužiše lažima kako bi ga osudili, nisu umanjili njegova kraljevskoga dostojanstva, prema su ga natjerali da prođe kroz patnju, muku i smrt. Zato su oni, a ne on, ušli i u povijest ljudskoga roda kao izdajice istine, kao lašci i spletkari koje treba sažalijevati. Jedini je on ostao pravi kralj, čije je dostojanstvo svijetlilo pred njima dok su ga nevina sudili, ali isto tako im je ostalo i kao trajno povijesno svjedočanstvo o činjenici da istina uvijek pobjeđuje, te da je ljudi ne mogu zatrti na zemlji. Krist Gospodin nam je posvjedočio da istinu nije moguće ukloniti sa zemlje, te da oni koji to pokušaju ostaju tek naličje povijesti. Takav je bio i Pilat koji je imao ispred sebe Istinu i slušao njezin glas, ali nije htio poslušati, nego je popustio pred naletom lažaca postavši dio njihove zlokobne pobune protiv Boga istine. Zato mu je pripalo nečasno mjesto i uloga u povijesti u trenutku kad su kršćani sačuvali njegov spomen u svome Vjerovanju, uslijed čega je i nastala izreka: Ući kao Pilat u Vjerovanje.
    No ovo što se dogodilo Pilatu jer nije htio svjedočiti za istinu, događa se i danas svakome onom tko je na isti način odbacuje u ime svoje moći i društvenog položaja. Jer lašci poput Pilata se otkrivaju već u povijesti, dok će na koncu svijeta biti do kraja raskrinkani pred Kristom Kraljem. Tako da ako pozorno promatramo posljednja dva ili više desetljeća naše povijesti, možemo već sada uočiti koji su to ljudski kraljevi, to jest lažne veličine, završili na marginama povijesti, te ostaju trajno naličje života našega naroda, pa i onda kad ih neće stići ljudska pravosudna kazna, nego tek naša prosudba. Već nam je sada jasno koji su ljudi posljednjih desetljeća pokazali svu bijedu i naličje ljudskosti, jer nisu prihvaćali i poštivali istinu, nego su je htjeli prekrajati i stvarati neku svoju. Ali laž je uvijek kratkoga daha, kao što su u nje i kratke noge, pa je već sada jasno da će neki pojedinci ući u udžbenike naše povijesti na krivi način, isto onako nečasno kao što je ušao Pilat u vjerovanje. Svi koji su nasiljem i lažima pokušati uzeti važno mjesto u povijesti, nisu uspjeli i povijest ih je odbacila, jer laž u njoj nema trajnog spomena.
    Zato iz svega rečenoga otkrivamo kakav treba biti stav nas kršćana pred poviješću. Gospodinov stav pred Pilatom za nas je jedini mjerodavan, jer nas poziva da živimo za istinu, da joj budemo dosljedni, te da se veselimo kad istina pobjeđuje nad laži. U povijest i u vječnost možemo ući samo slušajući glas istine, to jest ako živimo kao kraljevi poput svoga Gospodina, ne po mjerilima ovoga svijeta, niti po primjeru ljudskih veličina i kraljeva, nego ponizno služeći istini koja nas uzdiže do kraljevskoga veličanstva. Tko želi s Kristom kraljevati i ući i u povijest i u vječnost ne smije biti lažac ni krivotvoritelj povijesti, jer je pravi kralj onaj tko svjedoči za istinu, zaslužujući time primiti krunu iz ruku vječnoga Kralja.

    A kraljevati poput Krista i s Kristom može samo onaj tko je spreman vojevati za istinu. Nas kršćane Bog poziva da budemo čuvari povijesti i povijesnih sjećanja jer znamo da se naša povijest ulijeva u Božju vječnost, da naše zemaljsko kraljevstvo treba podložiti nebeskom cilju. Na taj način mi preuzimamo odgovornost za povijest, da ne dopustimo njezino lažiranje već sada na zemlji, jer budući naraštaji žive i od njezina ispravnog poimanja, kako bi se znali svjesnije i određenije upraviti prema Kristovu kraljevstvu.
    Pa i onda kad znamo da Isusovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta, to ne znači da naše zemaljsko življenje za istinu nije okrunjeno proslavom u Božjem kraljevstvu. Ta činjenica izmakla je Pilatu, te on zato nije mario za istinu, niti je znao što je istina. On nije poznavao cjelovitu istinu o zemlji i nebu, o čovjeku i Bogu, to jest o nebeskom određenju ljudskog života. Zato ga je povijest i opozvala, jer Krist nije dopustio da povijest pišu lašci, nego istinoljupci. Poput svoga Gospodina, budimo stoga svjedoci za istinu, da se ne dogodi da nam posljednju riječ u pisanju povijesti uzmu kojekakvi Pilati, skorojevići i lašci, nego neka posljednja i trajna riječ u svemu bude naše živo svjedočanstvo za istinu.


    dr. don Ivan Bodrožić/bitno.net
    Ti nisi ono što jesi sad, nego ono što tek možeš biti! Ti si trenutno žir, ali smisao tvog života je biti hrast! ~ T. Ivančić

    יֵשׁ מֵאַיִן

+ Odgovori na temu

Pravila pisanja poruke

  • Ne možeš otvoriti novu temu
  • Ne možeš ostaviti odgovor
  • Ne možeš stavljati dodatke
  • Ne možeš uređivati svoje postove