+ Odgovori na temu
Stranica 59 od 64 PrviPrvi ... 9 49 57 58 59 60 61 ... PosljednjePosljednje
Prikaz rezultata str. 1,161/1276

Tema: Presuda Hrvatima Hercegbosne u Haagu-smrt generala Praljka

  1. #1161
    Pa je, junacka Istra i njene junacke brigade u DR.

    I lopovi Hercegovci, i Bosanci... a koji god dokumentarac o DR snime, "slucajno" je netko od glavnih likova ili iz Rame, ili iz Konjica, Dervente, Sirokog, Viteza, Posusja, rodom ili porijeklom.

    Ja jos ne vidjeh nijednog istarskog junaka DR.

    Cak je i Varazdin imao svoje, itekakve junake. Ok, vise Zagorje i Prigorje nego sami Varazdin, ali to je manje vise isto.

  2. #1162
    Citiraj Prvotno napisano od crni bombarder Vidi poruku
    Pa je, junacka Istra i njene junacke brigade u DR.

    I lopovi Hercegovci, i Bosanci... a koji god dokumentarac o DR snime, "slucajno" je netko od glavnih likova ili iz Rame, ili iz Konjica, Dervente, Sirokog, Viteza, Posusja, rodom ili porijeklom.

    Ja jos ne vidjeh nijednog istarskog junaka DR.

    Cak je i Varazdin imao svoje, itekakve junake. Ok, vise Zagorje i Prigorje nego sami Varazdin, ali to je manje vise isto.
    Čuj, čak je i Varaždin imao...Pa mi smo imali svoju brigadu, oslobodili Knin, jug Hrvatske, zapadnu Bosnu, branili Vukovar, Vinkovce, Pakrac, Lipik kad je gorilo.

  3. #1163
    Kazem cak jer Varazdin vazi za lijevo orjentiran grad.

    Rijeka eto nema ni to.

  4. #1164
    i s obzirom na broj stanovnika prvenstveno kao bitan činitelj.
    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

  5. #1165
    Citiraj Prvotno napisano od Inkvizitor Vidi poruku
    To sam se i ja pitao uvijek kad bi pričali o masovnom odazovu Istrana..pa sam pitao dajte mi neku istarsku brigadu, da je poznata..dajte mi jbt nešto konkretno..koje su to brigade..koji su na kraju krajeva junaci iz Istre.

    od svih za koje sam čuo su mornarički pješaci Vange iz Pule..

    I ja sam se pitao kako Rijeka kao treći grad po veličini u Hrvatskoj nije imao gardijsku brigadu a spominju je isto kao grad sa najviše dragovoljaca..pa ako je tako .gdje joj je gardijska brigada...gdje je cijeloj Istri od 200 000 ljudi gardijska brigada..??

    A Hercegovina sa istim brojem stanovnika ako računamo od Livna do Stoca uzevši i Mostar to je li-la po stanovništvu sa Istrom treba dati masu ljudi u HV i još raditi brigade za ratište u BiH. Ne branim ni naše ni svoje i kod nas je bilo svašta i dezerterstva, nema se tu šta kriti ali kakvi su to kriteriji?

    Istini za volju bez dalmatinske zagore, Imotskog i Hercegovine pitanje je bi li i Split ima gardijsku brigadu. Sam si rekao da bi kad bi se vraćali s terena 90% ljudi izišlo do Prime3 . Tko poznaje Split zna koja je to i kakva razdjelnica. Rijeka nema gardijsku brigadu a Vinkovci 4 puta manji je imaju. Ili Varaždin.

    Na kraju krajeva i Zagreb je dao samo jednu gardijsku brigadu a o porijeklu njezinog sastava isto bi se dalo pričat..
    osim 4. gardijske split je izmeđuostalih ima interventnu bojnu pri 6.pukovniji koja se između ostalog minjala sa gardijskim na dinari prije Oluje,gardijske bi uzele pa bi ova čuvala,
    nakon srpskog protuudara posli Oluje na Deralama kad je 141 imala problema,interventna bojna iz 6.pukovnije je također išla u ispomoć
    torcida,45,45

  6. #1166
    http://www.politikaplus.com/novost/1...esica-i-bajica

    SPREMAJU PRIJAVU I PROTIV JOSIPOVIĆA: Koordinacija braniteljskih udruga kazneno prijavila Mesića i Bajića

  7. #1167
    ....kad bi sad netko postavio spomen ploču generalu Slobodan Praljku s natpisom „S prijezirom odbacujem vašu presudu!“ vlast bi je zajedno s oporbom proglasila protudržavnom. Plenković kaže da Hrvatska poštuje presudu, premda mu je prije četiri dana bila neprihvatljiva. Navodno nije zadovoljan samo nekim dijelovima presude. S kojim je dijelovima zadovoljan?

    Drugo, je li optuženik u objedinjenom procesu koji premine tijekom izricanja presude preminuo kao presuđeni „ratni zločinac“ ili je preminuo kao nevin čovjek. Čini se da je u ovome trenutku baš ovo pitanje najbolnije za haaški kupleraj i njegovu klijentelu „na ovim prostorima“. Da nije bilo Praljkove bočice, sve bi bilo svršeno u tišini. Zato je izuzetno važno utvrditi točno vrijeme preminuća. Po svemu sudeći General je preminuo u sudnici prije izricanja cjelovite presude, a svakako prije negoli je primio pisani otpravak presude. U tom slučaju preminuo je kao nevin čovjek. Što je bio i jest sve i da je umro poslije izricanja presude u bolnici.

    Treba, međutim, i glede prijezira i glede odbacivanja napraviti korak više. I napraviti katalog o tome što sve i koga sve treba vjerodostojno prezreti i vjerodostojno odbaciti. Na temelju toga strateški važnoga kataloga za sadašnjost i budućnost države i nacije, istine i pravde, stvoriti nacionalni konsenzus. A potom razraditi taktiku provedbe s pripadajućim akcijskim planovima. Ako su se mogli smišljati i provoditi akcijski planovi koji su mic po mic, godinicu po godinicu, doveli do presude, onda se valjda pila može okrenuti.

    No, prije svega – uhititi izdajice. Tenzije se mogu vjerodostojno smiriti jedino pravednim i brzim suđenjem pred domaćim sudom izdajicama za zajednički zločinački pothvat. Uz ovaj pravni pristup smirivanju tenzija postoji i onaj drugi – demokratski. Prijevremeni izbori. Ako pravni pristup zakaže. Na Hrvatsku je 29. studenoga izvršena međunarodnopravna agresija uz pomoć pete kolone. Ako se na to ne odgovori, onda to znači da je hrvatska država kapitulirala, tj. da je okupirana.


    https://narod.hr/hrvatska/nenad-pisk...etene-izdajice

  8. #1168
    Citiraj Prvotno napisano od Nervozni listonoša Vidi poruku
    http://www.politikaplus.com/novost/1...esica-i-bajica

    SPREMAJU PRIJAVU I PROTIV JOSIPOVIĆA: Koordinacija braniteljskih udruga kazneno prijavila Mesića i Bajića
    Nekad imam osjećaj da je to samo trošenje vremena u prazno. Svaka čast ljudima što nešto poduzimaju, ali dok god je sudstvo premrezeno svim i svačim nema tu neke sreće.
    ...oblak je moj dom, oblikujem ga po svom...dosadno je kretati se tlom...

  9. #1169
    Ima li kakvih novih vijesti u vezi pogreba?

  10. #1170
    Citiraj Prvotno napisano od Picaferaj Vidi poruku
    ....kad bi sad netko postavio spomen ploču generalu Slobodan Praljku s natpisom „S prijezirom odbacujem vašu presudu!“ vlast bi je zajedno s oporbom proglasila protudržavnom. Plenković kaže da Hrvatska poštuje presudu, premda mu je prije četiri dana bila neprihvatljiva. Navodno nije zadovoljan samo nekim dijelovima presude. S kojim je dijelovima zadovoljan?

    Drugo, je li optuženik u objedinjenom procesu koji premine tijekom izricanja presude preminuo kao presuđeni „ratni zločinac“ ili je preminuo kao nevin čovjek. Čini se da je u ovome trenutku baš ovo pitanje najbolnije za haaški kupleraj i njegovu klijentelu „na ovim prostorima“. Da nije bilo Praljkove bočice, sve bi bilo svršeno u tišini. Zato je izuzetno važno utvrditi točno vrijeme preminuća. Po svemu sudeći General je preminuo u sudnici prije izricanja cjelovite presude, a svakako prije negoli je primio pisani otpravak presude. U tom slučaju preminuo je kao nevin čovjek. Što je bio i jest sve i da je umro poslije izricanja presude u bolnici.

    Treba, međutim, i glede prijezira i glede odbacivanja napraviti korak više. I napraviti katalog o tome što sve i koga sve treba vjerodostojno prezreti i vjerodostojno odbaciti. Na temelju toga strateški važnoga kataloga za sadašnjost i budućnost države i nacije, istine i pravde, stvoriti nacionalni konsenzus. A potom razraditi taktiku provedbe s pripadajućim akcijskim planovima. Ako su se mogli smišljati i provoditi akcijski planovi koji su mic po mic, godinicu po godinicu, doveli do presude, onda se valjda pila može okrenuti.

    No, prije svega – uhititi izdajice. Tenzije se mogu vjerodostojno smiriti jedino pravednim i brzim suđenjem pred domaćim sudom izdajicama za zajednički zločinački pothvat. Uz ovaj pravni pristup smirivanju tenzija postoji i onaj drugi – demokratski. Prijevremeni izbori. Ako pravni pristup zakaže. Na Hrvatsku je 29. studenoga izvršena međunarodnopravna agresija uz pomoć pete kolone. Ako se na to ne odgovori, onda to znači da je hrvatska država kapitulirala, tj. da je okupirana.


    https://narod.hr/hrvatska/nenad-pisk...etene-izdajice
    Primjećeno je da je,vjerojatno iz tajništva suda,netko mijenjao transkript o događajima u sudnici.Nije odgovarao tekst izrečenomu,što se čuje na snimci.Upozorili smo veleposlanicu RH,jučer smo primil poziv od otpravnika poslova da smo u pravu i da je zakazan sastanak s predsjednikom suda u ponedjeljak.

  11. #1171




    Dopustite mi da prvo iskoristim ovu priliku i poželim dobrodošlicu gospođi Grabar Kitarović, predsjednici Republike Srbije…” započeo je svoje obraćanje na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a glavni istražitelj Haškoga suda Serge Brammertz. Brzo se ispravio rekavši “Hrvatske!” i nasmijao se svom lapsusu. Bio je to najzanimljiviji trenutak te otužne sjednice održane povodom završetka rada suda. Radi se o krasnom primjeru frojdovske omaške, koja otkriva podsvjesnu motivaciju glavnog haškog istražitelja. Kroz Brammertzov lapsus progovorila je dublja istina, pokazalo se kako su mu dvije zemlje potpuno iste.

    Samo sedam dana nakon izricanja zadnje presude Haškog suda i live-samoubojstva generala Praljka, u hrvatskoj javnosti je cijela ta priča u bitnome već okončana i “pokopana”. Stupce novina, rubrike dnevnika i svijest većeg dijela javnosti preuzele su skupine nogometnog svjetskog prvenstva u Rusiji, rasprave oko gremknedla i street sarme na zagrebačkom Adventu (manifestaciji u kojoj ima svega i svačega osim Krista i križa), saborska prepucavanja oko marginalnija i porodiljna svakodnevice Elle Dvornik.


    Premijer Plenković je obavio apaurinski posjet Mostaru, Predsjednica održala govor u Vijeću sigurnosti kakav se i očekivao, narod je zapalio svijeće, navijači podigli transparente i Hrvati su se mogli mirne savjesti vratiti u atmosferu sekularnog adventa i vječne tranzicije.
Nakon zatišja koje je trajalo samo dva-tri dana, u medije su ponovno izmiljeli menadžeri tuđe patnje, profesionalni etnomazohisti i samoustoličeni nabijači naciji na nos vlastitih grijeha.

    Aktivirane su i stare metode plašenja HDZ-ovih ćatolika, poput navođenja “uglednog Guardiana”.
HDZ-ovci su čudan i plah svijet, koji još uvijek premire od toga što će napisati Jelena Lovrić, a kamoli “ugledni Guardian”.


    Nakon neuobičajeno čvrste Plenkovićeve prve izjave o Haškoj presudi i generalu Praljku, u svrhu vraćanja naših državnika tamo gdje im je mjesto, izvučeno je kako je britanski Guardian, list kojeg u hrvatskoj javnosti iz nekog razloga prati stalni epitet “ugledni”, kao u narodnoj epici “bijelo lice” ili “mila majka”, napisao da je Plenkovićeva izjava o “dubokoj moralnoj nepravdi” haške presude prvi iskaz nekog čelnika vlade unutar EU u potporu presuđenog ratnog zločinca. Zanimljivo je da “ugledni Guardian” izlazi u zemlji čiji su se građani na referendumu odlučili za izlazak iz EU, te moralne vertikale, unutar koje, eto, Plenković čini presedan.


    “Ugledni Guardian” se u svom pisanju o događajima na jugoistoku Europe više puta pokazao kao neugledan, štoviše diletantski, kao, primjerice, u vrijeme “bošnjačkog proljeća” 2014. Taj list je lagao svoje čitatelje kako se događa socijalna pobuna u kojoj sudjeluju jednako i Bošnjaci i Hrvati i Srbi, konačno ujedinjeni protiv zlih nacionalističkih elita. Nakon što se pokazalo da su prosvjedovali samo Bošnjaci i to u organizaciji nevladinih udruga navezanih na američku ambasadu u Sarajevu pred koju je zadnja šačica prosvjednika došla doslovno pitati što dalje, “ugledni Guardian” se, kao ni mnogi drugi svjetski mediji, nisu ispričali svojim čitateljima zbog lažnog izvještavanja.
No neki kod nas i dalje više vjeruju “uglednom Guardianu” nego svojim očima.


    Ugledni novinar “uglednog Guardiana”, Chris Stephen, koji potpisuje zadnji “ugledni članak”, ne zna hrvatski jezik, ne boravi u Hrvatskoj i ne može iz prve ruke izvijestiti ni o čemu, već ovisi o lokalnim konfidentima, koje ili nazove i upita što se događa, a onda to napiše pa teza Stephenovog dojavnika iz Hrvatske, pod aurom “uglednog Guardiana” postaje neupitna istina, ili mu pak sami docinkaju kad imaju kakav materijal.
Uglavnom, komad blata iz Hrvatske se dobaci u London, gdje prenesen u “uglednom Guardianu” postaje dijamant – čista, čvrsta, ugledna istina koja se onda povratno koristi u Hrvatskoj kao medijska i politička toljaga.
Strani neznalica ne mora nužno biti zlonamjeran.


    Analizirajući svojevremeno za doktorat pisanje Talijana o istočnoj obali Jadrana, prostudirao sam i knjigu Egzil Enza Bettize. Taj veliki talijanski novinar i pisac, inače po svemu dobronamjeran čovjek, nesvjesno je zapao u tipičnu zapadnjačku spoznajnu oholost kada se govori o Istoku. Za razliku od autora iz “uglednog Guardiana”, Betizza ne samo da je znao hrvatski, već je do osamnaeste godine živio u Dalmaciji. U svom Egzilu nažalost ne zadržava se samo na Splitu svoje mladosti, već mudruje i o “Bosni”, tamošnjem, “umjerenom islamu”, Ivi Andriću i sličnim, zapadnjacima tako dragim temama. Razglaba o svemu tome nadugo i naširoko kao da je najbolji poznavatelj te tematike, a onda napiše “Ivo Andrić, rođen u Travniku na Drini”. I što sada s tim? Rođen i odrastao na stotinjak kilometara zračne udaljenosti, Betizza ne zna da je Travnik u središnjoj Bosni, a Drina na njenoj istočnoj granici, dakle, da je Travnik na Drini kao što je Split na Savi ili Karlovac na Neretvi. No problem nije u tome što ne zna, već u pretenziji da piše i donosi sudove i o Travniku, i o Bosni i o Drini i o Andriću, a da o svemu tome uglavnom nema pojma.


    Da je neki hrvatski novinar i pisac, rođen i odrastao u Italiji, napisao kako je Milano na Arnu s pravom bi ga ismijali. No zahvaljujući našem kolonijalnom mentalitetu, Betizza se, osim kao dobar pisac i dobronamjeran čovjek, kod nas navodio i kao relevantan znalac “naših tema”, bolji od nas samih.
Uz staro oružje, “ugledni Guardian”, naši mazo-mediji tuku javnost i švedskim dnevnim listom koji se, zbog sućuti iskazane generalu Praljku, čudi kako je Hrvatska ovakva kakva jeste uopće primljena u EU. Ni sami ne znamo kako je to moguće i čime smo zaslužili takav dar, jer su nam tijekom zadnje četiri godine stvarno procvjetale ruže. Očekujemo još i mišljenja estonskih portala i kakvog portugalskog lokalnog radija.
Lako se sa strane zabavljati takvim stvarima, ali netko odgojen, bolje rečeno, dresiran, u kolonijalnom duhu, naviknut drhtati pred svakim trećerazrednim stranim činovnikom, na takve stvari instinktivno podvije repe i bude kuš. A takvi nas uglavnom vode. Je li i to dijelom bio uzrok Plenkovićevog reteriranja u odnosu na izjave prvog dana ili se jednostavno radi o tome da se, epifanijom Praljkovog čina naglo probuđena svijest i savjest, već nakon dan-dva spontano utrnula, nije do kraja jasno.
Uglavnom, prilika za bilo kakvu promjenu već je prošla. Nakon komemoracija za generala Praljka sve će se definitivno slegnuti i ide se dalje kao i do sada. Bošnjaci zatočeni od HVO-a najavljuju tužbe i traže odštetu od Hrvatske. Nije poznato hoće li im se pridružiti i odštetu od Hrvatske tražiti i Hrvati iz BiH kojih je 14.444 prošlo kroz logore i zatvore Armije BiH, za koju vlasti RH ovih dana važno ističu kako su je podupirali, obučavali i naoružavali. Nakon okončanja rada Haškog suda, BiH je 2017. podijeljena više nego ikad. Tri strane ostaju zacementirane u svoje pozicije, što u konačnici vodi u raspad zemlje kada prestane međunarodni interes za njenim daljnjim umjetnim održavanjem. Bošnjačka unitaristička politika je zadnjom haškom presudom dobila poticaj za novi pokušaj političkog eliminiranja Hrvata u Federaciji BiH, Srbi potvrdu da su bili u pravu beskompromisno braneći Republiku Srpsku i ne pristajući ni na kakav dodatni integracijski korak, a Hrvati u BiH konačni poučak da su prepušteni samima sebi i da ubuduće trebaju gledati isključivo vlastiti interes, ili barem do tada dok Zagreb ne dočeka neku vlast kojoj će imati više sluha za vlastiti narod nego za pisanje “uglednog Guardiana”.


    Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/premium/tko-...na-jos-1212646 - www.vecernji.hr
    Posljednje uređivanje od Inkvizitor : 08-12-2017 at 10:05
    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

  12. #1172
    Dobar tekst. Kad se već spominje Betizza i njegov roman Egzil, na HKV-u ima dobra analiza o njemu:

    Knjigu započetu sentimentalnim raspredanjem o usisanom "pravoslavnom mlijeku", autor će završiti također u znaku pravoslavlja i dalmatinstva. Posluživši se obiteljskim slučajem svog splitskog prijatelja iz djetinstva, raspreda o "srpskim kromosomima" koji da su jači od onih hrvatskih. Današnji mu je Zadar "ružan i sintetičan". Split je uništen "silaskom vlaja". Splićane dijeli na Dalmatince i Hrvate... "Dalmatinci, drugim riječima, žele biti i ostati Dalmatinci". Ne vole da ih "zagrebački birokrati" drže drugorazrednim Hrvatima. Tvrdi da je Split postao antiteza Zagrebu. Da je vidio grafite: ZAGREB = HRVATSKA. A MI?
    Srpske granate nikada nisu direktno pogodile taj kićeni trgovački grad, glavno mjesto i pomorska pluća Dalmacije i drugi industrijski i kulturni grad nezavisne Hrvatske. Pogodile su ga, naprotiv, i nagrizle podzemne gerile organizirana i povojničena kriminala svojim supraničkim svađama oko trgovine oružjem i drogom." (str.402)
    http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-pril...e-bettize.html

  13. #1173
    Pa čovjek je porijeklom Hrvat to nisam ni znao..izvorno Betica preimenovoa se u Betizza.

    Ja sam mislio da je on orginalni Talijan. jer njih je stvarno i bilo Dalmaciji, pogotovo po gradovima.

    A on Vlaj Vlaj s dna kace

    To je bilo "popularno" u vrijeme borbe autonomaša (talijanaša) i narodnjaka da etnički Hrvati, Dalmatinci svoja prezimena potalijančuju. Koji su to kompleksi jebateled.
    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

  14. #1174
    zašto ne dati cijeli tekst je da je oftopic ali tako je dobar da ga se vrijedi pročitat

    F. Baras: Split u dalmatinsko-srpskoj retorti E. Bettize

    Proteklih tjedana u povodu smrti talijanskog novinara i književnika Enza Bettize (1927.) u hrvatskom tisku (Jutarnji list, Slobodna Dalmacija) nekritički se pisalo o njegovim književnim ostvarenjima, posebice o memoarističkoj prozi Egzil posvećenoj rodnom mu Splitu. Primjerice:

    "Enzo Bettiza je, dakle, kroz duga desetljeća svoga spisateljskog rada bio izraziti ambasador kulture Splita, tradicije otvorene suvremenosti i budućnosti, sentimenta obuzdanoga razborom, kulta znanja i upoznavanja činjenica. Dvije njegove knjige su dvije izrazite ljubavne pjesme Splitu: Egzil (Esilio), za koju je dobio uglednu talijansku književnu nagradu Campiello (jednu od dvije relevantne, uz Stregu), pa Izgubljena knjiga (Il Libro perduto)..."

    Međutim, postoje i druga mišljenja... Podsjetit ćemo što je prije dvadeset godina o Betičinom toliko hvaljenom Egzilu – toj "ljubavnoj pjesmi Splitu" pisao u zagrebačkom Vjesniku Frano Baras neposredno nakon prvog objavljivanja u Italiji.

    Nehotična autobiografija – hotimični pamflet

    Početkom ove godine (1996.) pojavila se u Italiji opsežna knjiga Enza Bettize Esilio (Prognanstvo) koja je nedavno dobila i uglednu književnu nagradu Campiello. Autor (na ovitku) napominje da je želio napisati sažetu knjigu koja bi se "pomalo agresivno polemički temeljila na postjugoslavenskim ratnim Bettizadogađajima i drami". Međutim, prevagnula su osobna sjećanja pak je nastala "nehotična autobiografija koja će možda poslužiti čitatelju kao vodič za shvaćanje beskrajne balkanske tragedije".

    Autor previše uobražava, jer može li intimistički fabulizirana tvorevina, krcata naivnih mistifikacija i činjeničnih netočnosti, postati vodičem za shvaćanje prošlosti i sadašnjosti balkanskih naroda? Bettiza se svojom knjigom pridružio plejadi preživjelih apeninskih fantasta - odreda porijeklom s naše obale Jadrana - koji uporno tvrde da su Dalmatinci poseban narod: ni Slaveni ni Talijani, a naročito ne Hrvati! Dakle, mjesto polemične knjige o barbarskoj srpskoj agresiji ili pak sentimentalnih autobiografskih zapisa, nastao je hibrid (ne roman, kako se pogrešno u tisku predstavlja!) koji u posljednjem poglavlju pomalo prerasta u pamflet uperen protivu današnje Hrvatske Države.

    Već na prvoj stranici autor ironično podvaljuje da je Dalmacija "bivša jugoslavenska, austrijska, napoleonska, Egzilmletačka, ugarska, bizantinska, romanska, ilirska - (a tek) danas hrvatska". Na osobnom primjeru traži opravdanje atavističkom srpskom ludilu. Kao dijete više je godina sisao mlijeko pravoslavne dojilje iz Kričke. Odrastao u obitelji autonomaško-taljanaškog pedigrea koja je poslije propasti Austro-Ugarske Monarhije optirala za talijansko državljanstvo bio je "izvrgnut snažnoj kulturnoj srpskoj kolonizaciji", pa su njegovi "jezični, alfabetski i vjerski počeci bili više srpski nego hrvatski, naročito više srpski nego talijanski"!

    Naime pripadnici splitske "talijanske kolonije" (manjine) vidjeli su u "Srbima uglavnom indirektne i daleke antagoniste" , ali su im Hrvati još od Bajamontijevih vremena, bili neposredni protivnici. Hrvati su im "bliži, sličniji, zato i opasniji"! Čak su se obiteljske članice ljepšeg spola više oduševljavale olinjalim oficirskim gedžama ("Bolje udati se za četerdesetogodišnjeg Srbina, nego za dvadesetogodišnjeg Hrvata!" (str. 38)

    Tako je mladi Enzo hraneći se pravoslavnim mlijekom i Kosovskim mitom, zalazeći u pravoslavnu bogomolju i igrajući se s protinim nećakinjama stekao uvjerenje da su "Srbi bili predziđe kršćanstva"! Priznaje kako je do te mjere bio impregnira srpstvom da mu se umalo "dogodilo kao i današnjim odraslim Srbima da se izgubi između granica fantastične mitske nadstvarnosti i političke stvarnosti"! Ipak, spasili su ga "drugi kulturni utjecaji".

    Osim "srpskim mitom" Bettiza je opsjednut i "autohtonim dalmatinstvom" (Što je to!?) Raspjevanu sagu o svojim pređima elaborira u poglavlju Obitelj (La Famiglia). Neozbiljno je kad ugledni novinar i političar (bio je poslanik u Europskom parlamentu!) etimologiju obiteljskog prezimena tumači na slijedeći način: "Bettiza = dei bezzi". Prezime Betica zapravo je samo jedno u nizu sličnih prezimena iz Dalmatinske zagore (Bakica, Bedrica, Botica, Burica, Desnica, Ikica, Jukica, Jurica, Kapulica, Krvavica, Poturica itd.) Svakom od njih moglo bi se dodati taljanizirajući dvostruki suglasnici i "z" umjesto “c”! Dakle, njegovo prezime nije nastalo od bezzi = talj. novac, već od skraćenice Beta = Elisabeta.

    Betičinoj samohvali i fabuliranju nema kraja. Za svog pra-pra-pradjeda Jerolima Smacchia (Smakića) rečenog Bettiza, tvrdi da je bio rizničar i inžinjerac (!) Napoleonove armije u Dalmaciji. Da je njegovom zaslugom Marmont stekao naslov Vojvode od Dubrovnika i čin maršala Francuskog carstva! Djed mu je navodno intimus bečkog gradonačelnika Luegera kojeg će poslije obožavati Hitler! Stric mu Marin godine 1893. poziva u Split Engelsa da bi mu na primjeru njihove "čuvene tvornice cementa" ukazao na neke zablude Komunističkog manifesta! Stric Nane "darovao je" don Frani Buliću, ništa manje nego splitski Arheološki muzej! Rođak Tullio nastupao je s Eleonorom Duse, zatim snimao filmove s Billy Wilderom i Gretom Garbo. Rođak Piero, (a ne Rade Končar!) organizirao je atentat i bacio bombe na talijansku vojnu glazbu u Splitu...

    S majčine pak strane (Vuškovići) on je Bračanin, Crnogorac, čak Turčin i potomak gruzijskih prinčeva! Možda će u jednom novom izdanju ustvrditi da je neposredni potomak cara Dioklecijana ili sv. Jerolima? Svoje tartarinske izmišljotine ničim ne dokumentira, već ih vješto podmeće, pak će ih prosječni, neinformirani čitatelj, lako uzeti zdravo za gotovo. Po vještini uveličavanja doista se približio Daudetovom Tarasconcu.

    Od slavne industrijske 'epopeje' Betičina roda stari su Splićani zapamtili jedino obrise nakazne zgradurine s dimjacima (Gilardi & Bettiza) koja je nagrđivala zapadnu obalu splitske luke na mjestu gdje se danas nalazi hotel "Marjan" i još uvijek vidljive kavernozne tupinolome na marjanskim padinama. Također i šaljivu priču o "Betičinim tovaru"... Oni što su proučavali prošlostoljetnu borbu splitskih narodnjaka s autonomašima-talijanašima, sjetit će se da je Enzov djed bio zapovjednik Bajamontijevih beršaljera, zapravo batinaša koji su nasrtali na splitske Hrvate narodnjake.

    Spalato

    Iznenađuje da osoba s tolikim novinarskim iskustvom kad piše o stvarnim događajima - naročito u vrijeme Drugog svjetskog rata - brka ne samo nadnevke, već i činjenice. Griješi li slučajno ili namjerno? Čini mi se da Bettiza griješi samo onda kad želi opravdati ili potvrditi neku svoju tezu ili izmišljotinu. Prostor mi ne dozvoljava navesti primjere, ima ih previše.

    Knjigu započetu sentimentalnim raspredanjem o usisanom "pravoslavnom mlijeku", autor će završiti također u znaku pravoslavlja i dalmatinstva. Posluživši se obiteljskim slučajem svog splitskog prijatelja iz djetinstva, raspreda o "srpskim kromosomima" koji da su jači od onih hrvatskih. Današnji mu je Zadar "ružan i sintetičan". Split je uništen "silaskom vlaja". Splićane dijeli na Dalmatince i Hrvate... "Dalmatinci, drugim riječima, žele biti i ostati Dalmatinci". Ne vole da ih "zagrebački birokrati" drže drugorazrednim Hrvatima. Tvrdi da je Split postao antiteza Zagrebu. Da je vidio grafite: ZAGREB = HRVATSKA. A MI?

    U istom poglavlju Il Ritorno (Povratak) Bettiza zbog tobožnjih "svakodnevnih ubojstva, pljački, otmica, dinamitiranja" proglašava Split "hrvatskim Čikagom"! Zatim doslovno kaže (i laže!):

    "Srpske granate nikada nisu direktno pogodile taj kićeni trgovački grad, glavno mjesto i pomorska pluća Dalmacije i BettizaKako gospodinu Bettizi nije poznato (ili namjerno prešućuje?) da je srboarmija po Splitu sasula više stotina granata i na tisuće mitraljeskih i pušćanih zrna. Naročito po starim gradskim četvrtima i brodogradilišnim postrojenjima. Da je oštećeno više javnih i privatnih zgrada, spomenika sakralne i pučke arhitekture, sportskih objekata. Da je bilo mrtvih i ranjenih... Split nije doživio sudbinu Dubrovnika, samo zahvaljujući hrvatskim topnicima na susjednim otocima koji su preciznim pogocima oštetili i otjerali jugosrpske ratne brodove. Zašto prešućuje da su deseci tisuća golorukih Splićana već u svibnju 1991. nasrnuli na srboarmijske oklopnjake?drugi industrijski i kulturni grad nezavisne Hrvatske. Pogodile su ga, naprotiv, i nagrizle podzemne gerile organizirana i povojničena kriminala svojim supraničkim svađama oko trgovine oružjem i drogom." (str.402)

    Kako gospodinu Bettizi nije poznato (ili namjerno prešućuje?) da je srboarmija po Splitu sasula više stotina granata i na tisuće mitraljeskih i pušćanih zrna. Naročito po starim gradskim četvrtima i brodogradilišnim postrojenjima. Da je oštećeno više javnih i privatnih zgrada, spomenika sakralne i pučke arhitekture, sportskih objekata. Da je bilo mrtvih i ranjenih... Split nije doživio sudbinu Dubrovnika, samo zahvaljujući hrvatskim topnicima na susjednim otocima koji su preciznim pogocima oštetili i otjerali jugosrpske ratne brodove. Zašto prešućuje da su deseci tisuća golorukih Splićana već u svibnju 1991. nasrnuli na srboarmijske oklopnjake?

    Bettiza ponavlja otrcanu tezu-iluziju šačice kriptoiredentista s druge strane Jadrana da današnji "Dalmatinci žele biti i ostati samo Dalmatinci"! Navodno je do tog zaključka došao na temelju razgovora s trojicom "autohtonih", a to su: prijatelj iz djetinstva Frano Lentić, novinar-humorista Miljenko Smoje i profesor ruskog podrijetla Anatolij Kudrjavcev. Svakome od njih posvetio je desetke stranica.

    Ipak, teško je povjerovati da su sva trojica izgovorili toliko optužbi na račun današnjeg Splita. Zašto bi, primjerice, sveučilišnom profesoru i dugogodišnjem dramskom kritiku smetalo doseljevanje hrvatskog življa u grad pod Marjanom - ako mu već nije smetala sedamdesetogodišnja infiltracija onkrajdrinskih 'celih porodica', pa i ruskih izbjeglica od kojih je jedan bio i njegov otac? Zašto bi baš on jedini spas Splita vidio u nekakvoj "municipalnoj diktaturi"?! Čovjek njegove naobrazbe morao bi znati da se sličan proces naseljavanja odvija već tisuću godina. Današnji "Splićani s kolinom" odreda su potomci doseljenika iz Bosne i Hercegovine, Kneževine Poljica, Kaštela, Cetinske Krajine ili srednjodalmatinskih otoka. Jer, poslije kužnih pošasti, pomora od gladi i ratova, opustjeli je Dioklecijanov grad stalno obnavljala svježa krv hrvatskih pridošlica.

    Betizza kao stari prijatelj i pouzdanik Slobodne Dalmacije u pojedinostima opisuje "stradanja" tog dalmatinskog dnevnika koji je pao žrtvom "zagrebačkih Kerbera" koji su ga poslije dugotrajne borbe uspjeli "prisilno pohrvatiti". Žali što više nije "ona nekadašnja", jer ju je "željezna ruka zagrebačkih uzurpatora pripitomila". Ipak, tješi ga i raduje pojava novog tjednika Feral Tribune, "kojeg mrze Zagrepčani, a pohlepno čitaju Beograđani" (str. 428-430). Na kraju zaključuje:

    "To što sam upravo ispričao samo je mali uzorak beskrajnih više ili manje podzemnih neprijateljstava, kojima se objestni Splićani suprostavlju zagrebačkim čuvarima domovinskog integriteta i ratiničkog junaštva. Svakodnevni prkosi i protuudari između dalmatinskog juga i hrvatskog sjevera, opasno stežu uzao oko vrata tek rođenom, ali zbog dubokih suprotnosti već napuklom tijelu (...) Hrvatska je stvorena. Međutim, suživot između Hrvata, toliko različitih od Splita do Zagreba, od Osijeka do Mostara, tek predstoji izgraditi." (str. 431)

    Čujem da se Betičina knjiga već prevodi na hrvatski. Oduvijek smo bili širokogrudni! Ipak, možda bi je autor radije vidio u ćirilićnom izdanju...


    Frano Baras
    Vjesnik, Zagreb, 17. X. 1996, str. 16.
    Posljednje uređivanje od Inkvizitor : 08-12-2017 at 11:42
    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

  15. #1175
    Ko ima živaca nek pogleda. Ja nemam. I ne znam ko mi od dvojice gostiju ide više na kurac


  16. #1176
    Neprijateljska emigracija Puntar2.0 avatar
    Datum registracije
    Sep 2016
    Poruke
    2,993
    Ovaj Enzo je ipak fascinantan, u jednoj osobi obuhvaca sve sto se ikad sjatilo na Hrvate u Dalmaciji, autonomas, Srbin, Talijan i jos je turski princ.

  17. #1177
    nije on Srbin nego Hrvat, dojila ga neka srpkinja jer mu je mater imala neku bolest pa priča o srpskom mlijeku.

    čovjek je samo jedan u nizu Hrvata koji su se potalijanizirali..

    Picaferaj ..što si stavio.. Kovača??...nemoj molim te...
    Posljednje uređivanje od Inkvizitor : 08-12-2017 at 13:26
    .....kad bi mladost znala...kad bi starost mogla.....

  18. #1178
    Neprijateljska emigracija Puntar2.0 avatar
    Datum registracije
    Sep 2016
    Poruke
    2,993
    Naravno da nije doslovno, nego.....metafizicki..... sve to, jer mu je sve to draze nego hrvatstvo.

  19. #1179
    Mozemo mi ovde pisat romane o ovome i onome ali kad ti 55% biraca glasa za HDZ i SDP onda imas osjecaj da pisas u vitar.
    Torcida old school. 53 g, 200-300

  20. #1180
    Neprijateljska emigracija Puntar2.0 avatar
    Datum registracije
    Sep 2016
    Poruke
    2,993


    Pita me, privatno porukom, jedan nepoznati pobožni katolik, svet i skrušen kakvi i inače jesmo, profinjene savjesti: kako je moguće da ja podržavam mise za – zar ne – osuđenog ratnog zločinca, a da pri tome, prije toga, nismo odslužili mise za one koje je on pobio.

    Da pojasnimo: očito nismo odslužili takve mise, jer da jesmo, on bi valjda znao. te, drugo: očito da je Praljak neke ljude pobio. Ta, Haaški sud je – zar ne – tako presudio. Ima tu još materijala za sablažnjavanje i čuđenje.

    No, dobri sveti katolik je, pribran kakav je, ostao samo na ovome. I umiljato me zove, nekoliko puta u duge rečenice ubacujući preklinjući vapaj – kako to sveci inače milosrdno čine – „dragi pater Ike“, itd… – ne bi li moju zadrtost malko prizvao pameti i pokajanju.

    Naravno, rugam se. Volim ruganje, jer i Isus se znao tako narugati lažljivosti, ludosti, sljepoći, nevjeri… svakom ljudskom sebeljubnom kukavičluku.

    Odgovorio sam mu, daštaću – i lako je to kad ima milijun argumenata. Ako ima još nekih kojima to nije jasno…
    ———–
    Zvršava čovjek ovako: “Možete li mi to odgovoriti, dragi pater Ike? Božji blagoslov.”
    uvijek ljubazan kakav jesam, ja odgovorim:
    Mogu.
    Sud koji oslobađa krvnike nad Vukovarom i Ovčarom, gubi svaki kredibilitet. Sud koji ne procesuira puno veće zločine koji su se dogodili nad Hrvatima, više ne može biti pravedan sud.

    Laž je da je Praljak naložio, a još manje izvršio ijedan zločin. Poznam čovjeka – još dok sam bio u HVO-u.
    Ti si naivan čovjek. Ili se praviš blesav.

    Praljak je jedan od najčasnijih i najhumanijih, ako ne i najhumaniji časnik Domovinskog rata. Sramota je da tako malo znaš, a tako rado i brzo sudiš.
    I ti katolik i kršćanin???
    ————–
    No, ne mislim ja da je on loš. Sigurno dobar čovjek. Ali netko mu savjest unakazio, i stvarno mi žao. A takvih ima dosta.

    Brine me to, i pitam se. kako ovi moji poneki Katolici mogu biti tako zatucani i slijepi? Tako ustrašeni i ludasti? Tko ih to zavede, i kad to? Kako je moguće da ne vide i ne shvaćaju da je svaki zemaljski sud nesavršen – te se može prevariti i kad to ne bi htio – kako se zna i može prevariti svaka ljudska misao. Te, još više, kako jedan katolik s citatom iz Evanđelja na profilu, može zaboraviti da, osim što se svaki ljudski sud zna varati – isti taj svaki ljudski sud i svaki centar moći, vrlo lako zna postati zarobljen u rukama sotone i zloga.

    Onako kako to što bijaše Pilatov sud, a s njim i brojni rimski sudovi što sudiše, ne samo nevine, nego i svete, i to baš radi dobrote i svetosti? Kako jedan moj katolik, može biti tako slijep i da ne shvaća kako sotona Hrvatsku mrzi – stoga što je katolička i Rimu tako vjerna?

    Recite mi, kako se to dogodilo, kad se to dogodilo? Zar lekcija sa Stepince, koja bijaše skoro nedavno – ta mnogi se toga sjećaju – nije bila dovoljna? – i svi sudovi onog vremena?

    Kako je moguće da jedan katolik nije naučio lekciju dugu 2000 godina, i da je, nakon svega, pomislio da je to vrijeme prošlo, i kako svijetom više ne caruje knez ovoga svijeta?

    Pravda i istina? O, Bože mili! Zar jednom zrelom muškarcu treba otvarati oči i u pogledu toga kako, svijet nikad neće voljeti katoličko i Rimu vjerno; kako svijet nikad neće voljeti neprodanost, samosvojnost, slobodarstvo, istinu?

    Ako se još netko sablažnjavao oko ovoga, neka mi se samo javi. Ja sam u ovoj kateheti majstor. U Inbox, ili kako god hoće. Sve ću mu rastumačiti. Ta, to je moj posao, zar ne?

    Katolik, a klanja se, kao mjerodavnom, nekom sudu tamo Haaškom. Dođe mi da hraknem na njega. Kao i na sve, nevjerno, licemjerno, izdajničko, kurvanjsko.

    Tko se gubi oko klanjanja idolima ovoga svijeta – i tko se nije drznuo kristovski zamrziti ga, neće znati ni biti vjeran istini i Kristu. Izgubit će se. To je ono što me žalosti, ljuti, i čudi. Ta pitam se, ako je tako s mojim izvrsnim katolicima, gdje smo mi bili?

    Fuj Haagu i svim svjetskim izdajnicima, ma kako bili ušminkani i uljudbeni. Meni se gadite, gadite mi se, i po svijetu, i po Hrvatskoj, gdje god da ste!

    ......


+ Odgovori na temu

Pravila pisanja poruke

  • Ne možeš otvoriti novu temu
  • Ne možeš ostaviti odgovor
  • Ne možeš stavljati dodatke
  • Ne možeš uređivati svoje postove