Druga bitka za Koprivnicu 1944.

[Jager]

Pozdrav!

Prije nekih par mjeseci sam odlučio napisati članak o drugoj bitci za Koprivnicu, jednoj od žestokih i velikih bitaka koje nisu, nažalost, toliko razvikane poput one na Neretvi ili Sutjesci.Mislio sam prodati članak u časopis Vojna Povijest i unovčiti trud, ali eto, nije mi uspjelo.Stoga, ako nekoga zanima, evo članka.Trudio sam se bitku čim sažetije opisati, ali malo je zbrzano, pa mi nemojte zamjeriti.Vjerojatno postoje i neke sitne pravopisne greške jer, koliko god puta provjerio, uvijek će nešto izmaći "radaru."
Članak je malen, veličine 85 kilobajta.

http://www.4shared.com/office/oum9hV...nicu_1944.html

Evo, mogli bi razglabati o toj bitci, ako vas zanima.Radilo se o definitivno najžešćoj bitci čitavog rata vođenoj na području Podravine.Ako ste pročitali moje škrabanje, slobodno kritizirajte, ako ste naišli na povijesne greške

[ZGabriel]

evo ga! minimalno sam preuredila tekst, i to samo format, tekst je netaknut.


Bitka za Koprivnicu 1944. godine

Početkom listopada 1944. godine partizani su na području sjeverozapadne Hrvatske krenuli u veliku ofenzivu, koja je, zajedno s istodobnim napadom partizana na Banja Luku i Knin, imala za cilj uništenje svih osovinskih snaga istočno od crte Koprivnica-Knin.U svom naletu, partizani su uspjeli osvojiti Podravsku Slatinu, Viroviticu, Pitomaču, Kloštar, Đurđevac, Virje i Novigrad Podravski, čime su praktički zagospodarili gotovo čitavom Podravinom.Nakon pada Đurđevca, Virja i Novigrada Podravskog, ostaci njihovih garnizona su se povukli u Koprivnicu, tada još jedino veće mjesto koje je bilo u rukama snaga NDH.Prema partizanskim izvještajima, u Đurđevcu se, prije pada, nalazila XX. i dio XXXVII. stajaće djelatne bojne V.ustaškog stajaćeg djelatnog zdruga (dalje XXXVIII/V USDZ), otprilike oko 1000 ljudi, u Virju jedna neidentificirana bojna V.USDZ (najvjerojatnije I. bojna), u Novigradu ostali dijelovi XXXVII/ V USDZ, u Koprivnici Oklopni i Brzi sklop Poglavnikovog Tjelesnog Sklopa (dalje PTS), a u Bregima 1. bojna 1. pješačke pukovnije PTS-a (dalje I/1 PTS).Brzi sklop PTS-a je bio raspršen prilikom pokušaja proboja iz Novigrada prema Hlebinama, a I/1 PTS, I/V USDZ i XX/V USDZ su se nakon velikih gubitaka povukle u Golu (16 km sjeverno od Đurđevca), odakle su vlakom 12. listopada prebačeni u Koprivnicu.
Zbog takvih velikih uspjeha, koji su izneseni uglavnom protiv dijelova elitnog PTS-a i V. USDZ, moral je uvelike porastao među partizanima.Ostaci neprijateljskih jedinica su se povukli u Koprivnicu, koja se nalazila na raskršću cesta za Zagreb, Varaždin, Bjelovar, Osijek i Gyékényes .Padom tog mjesta bi se otvorila svojevrsna „vrata“ prema Zagrebu i Varaždinu.Također, partizani su se zanosili idejom da bi napokon uspjeli uništiti V. USDZ, pod zapovijedništvom pukovnika Rafaela Bobana, koji je nastao iz legendarne Crne legije.Nesumnjivo bi uništenje tog zdruga, koji je i dalje nosio ime svojeg prethodnika, Crna legija, nanio velik udarac moralu OS NDH.Zbog svih tih razloga, umjesto napada na Bjelovar, za koji su već vršene pripreme, Glavni štab NOV i PO Hrvatske je odlučio napasti Koprivnicu, prihvativši tako prijedlog zapovijednika X. zagrebačkog korpusa Vladka Matetića.

Suprotstavljene snage

Za napad na Koprivnicu partizani su odredili 12. (jačine dvije brigade) i 40. (dvije brigade) diviziju (dalje 12.D i 40.D) VI. slavonskog korpusa, 32. (dvije brigade) i 33. (tri brigade) diviziju (dalje 32.D i 33.D) te Zagorsku brigadu X. zagrebačkog korpusa, 7. banijsku diviziju (dalje 7.D) NOVJ (dvije brigade),Podravski i Bjelovarski partizanski odred, Haubičku bateriju (4 haubice), Autobataljun te Tenkovsku četu (5 tenkova).Ukratko, korištene su sve raspoložive snage, koje su brojile preko 20 000 boraca (Jovan Kokot, zapovijednik 12. brigade, smanjuje taj broj na 17-18 000 ljudi).Za korpusnu rezervu je određena jedna brigada 12. D, koja se nalazila u selu Bregi.Također, određeno je da će se Tenkovska četa isto nalaziti kod korpusne rezerve.33.D je svoju brdsku bateriju od 4 topa stavila na raspolaganje 32.D, a 40.D svoju brdsku bateriju (topovi kalibra 75mm) na raspolaganje 7.D.Tenkovska četa se sastojala od tenkova Hotchkiss (tipa 35 ili 39, naoružanje: top kalibra 37mm) i tri tankete L3 (naoružanje: dvije strojnice kalibra 8mm), koji su zarobljeni 5. listopada 1944. u Pitomači i Kloštru Podravskom.
Koprivnicu su branili, prema prvotnom partizanskom izvještaju, svega jedna bojna (!) i ostaci snaga iz Novigrada i Virja.Spominje se i da osovinske snage raspolažu s 15 topova različitog kalibra, ali „su većim dijelom bez potrebne posluge.“Sveukupno garnizon s manje od 1000 ljudi.Međutim, prema kasnijim i vjerodostojnijim podacima, Koprivnicu su branili preostali dijelovi I/V, XX/V i XXXVII/V USDZ i I/1 PTS, koji su izbjegli uništenje od partizana u prethodnim borbama.Otprilike oko 1500-2000 ljudi.Jovan Kokot u svojoj knjizi „Dvanaesta slavonska proleterska brigada“ piše kako je Koprivnicu branilo 9000 ustaša, što je svakako pretjerani i izmišljen broj.Iako se spominje samo jedan tenk, postoje indicije da su branitelji raspolagali i s više tenkova.Povjesničar Tomislav Aralica raspolaže fotografijom tenka L6/40 i još jednog lakog tenka nepoznatog tipa, navodno snimljenih za vrijeme borbi u Koprivnici. Braniteljima je osobno zapovijedao pukovnik Rafael Boban.

[ZGabriel]

Plan napada i obrane

Napad na Koprivnicu, koji je trebao početi 13. listopada u 22 sata, je trebalo otvoriti partizansko topništvo jačine 20 topova.Nakon uvodnog granatiranja, 32.D je trebala napasti grad sa zapadne i južne strane, pri čemu je cilj napada bio prodiranje do središta grada i spajanje s jedinicama 7.D koja je napadala sa sjevera.Zona napada je bila; desno: potok Koprivnica (na kojoj je trebalo hvatati vezu sa 7.D), lijevo: željeznička pruga Koprivnica-Gyékényes.Brigada „Matija Gubec“ (u sastavu 32.D) je za prvi napadni cilj imala osvojiti željezničke stanice Koprivnica i Uljarice, te iste zadržati pod svaku cijenu.Ako bi se situacija povoljno odvijala, brigada je trebala napredovati dalje do hotela „Car.“7.D je trebala napasti Koprivnicu sa sjeverne i sjeverozapadne strane.Zona napada je bila desno do linije pruga Koprivnice-Gyékényes, a lijevo potok Koprivnica.U zonu napada je spadala i tvornica „Danica“ s aerodromom.33.D je trebala zauzeti položaje prema Ludbregu s dvije brigade, a s jednom brigadom prema Križevcima, te na taj način spriječiti moguću pomoć braniteljima.Njezina izviđačka četa je trebala biti upućena u selo Križevački Ivanac kako bi promatrala Križevce i pokrete neprijateljskih snaga u pravcu Križevci-Koprivnica.40.D je imala zadatak da s jednom brigadom zatvori pravce na liniji Crnje-Torčec-Ungerov mlin-Pustakovec, dok je druga brigada trebala biti u rezervi u selu Ivanec, kako bi po potrebi djelovala zajedno s 33.D.Haubičku bateriju je trebalo postaviti na prostoru Glogovac-Bakovčica-potok Draganovac-željez. pruga do željez. stanice Bregi-Glogovnica.Kao glavni ciljevi granatiranja su određeni željez. stanica Koprivnica, Uljarica i središte grada.Kad bi doprle do željez. stanice Koprivnica, postrojbe 32.D bi trebale ispaliti dvije zelene i jednu crvenu raketu kao znak za prestanak topničkog napada na taj dio, a nakon zauzimanja Uljarice jednu zelenu i dvije crvene rakete.Baterija je trebala pola sata gađati Željezničku stanicu, nakon čega vatru prenijeti na Uljaricu, te nakon 15-minutnog granatiranja, vatru usmjeriti na središte grada.Korpusna improvizirana bolnica se nalazila u s. Plavšinac.Mjesta stožera su bila: 32.D na Starom Gradu, 33.D u s. Vrhovac, 7.D u s. Herešin, 40.D u s. Torčec.Sve jedinice su trebale poduzeti potrebne mjere za zaštitu od napada aviona u niskom letu, te mjere za sprječavanje prolaza motoriziranih protivničkih postrojbi (postavljanje barikada i sl.).
Koprivnica je grad kružnog oblika, ispresijecana mnogim ulicama i teren oko nje je potpuno ravan, bez ikakvog raslinja ili prirodnog zaklona koji bi napadaču omogućio prikriven prilaz.U središtu grada se nalazio širok prostor s parkom, što je omogućavalo manevar u svim pravcima u protunapadu.Branitelji su bez problema mogli lako braniti grad, pri čemu bi oslonac obrane bio na željez. prugama, potoku Koprivnici i pojedinim čvrstim zgradama (mlin, uljara).Oni su to i napravili; stvorena je kružna obrana sa sustavom otpornih točaka na ulazima u grad, organizirana u dva pojasa, vanjski i unutarnji.Bunkeri su sagrađeni na pravcima ulaza u grad iz smjera Križevaca, Ludbrega, Novigrada Podravskog i Peteranca. Na tim su pravcima, uz bunkere i rovove, bile postavljene i bodljikave žice, dok je na zapadnoj strani grada, na pravcu podvoznjaka za Ludbreg i kod Uljare, provedena čak i električna struja.Navodno je glavni organizator obrane bio ustaški poručnik August Pogačnik.Pored ulaza u Koprivnicu, rovovi i bunkeri su bili sagrađeni uz ceste kod oba groblja.Također, na mogućim ulazima u grad, uz žičane prepreke postavljena su minska polja.Za vanjski pojas obrane iskorišten je na zapadnoj strani nasip želj. pruge Koprivnica-Križevci, a na južnoj potok Koprivnica.Vanjski pojas se vrlo lako mogao povezati u čitavi sustav obrane grada.Svuda uz cestu, prugu i potok su bili postavljeni bunkeri.Kao što je spomenuto, osim grada, dobro je utvrđeno i groblje uz cestu Koprivnica-Varaždin i Koprivnica-Križevci, koje tokom dana nije bilo zaposjednuto od strane branitelja.Tako su se glavne točke obrane nalazile u groblju na zapadnoj strani, u dvije ciglane na južnoj strani, u tvornici „Danica“, na potoku Koprivnica i na visokom nasipu na pruzi Koprivnica- Križevci.Zauzimanjem otpornih točaka na groblju i dviju ciglana bila bi ugrožena krila i bokovi za obranu grada.Tako je težište obrane bilo kanalizirano od juga prema sjeveru ovako: željez. stanica, potok Koprivnica, tvornica „Danica“, središte grada (u kojem se nalazila rezerva koja je trebala poslužiti za protunapad prema bilokojem pravcu u kojem se napadač uspio probiti).

[ZGabriel]

Bitka za Koprivnicu

Ustaše su svoje položaje zauzeli ujutro 12. listopada, u četvrtak, kada je većina vojnika stigla vlakom iz Gole.Partizani su svoje jedinice pokrenuli ujutro 13. listopada, koje su čitav dan izviđale buduće bojište.Napad je počeo u 22 sata, i to topničkom i minobacačkom vatrom na grad.Branitelji su uzvratili vatrom iz svojih topova i minobacača.Međutim, treba napomenuti kako Kokot spominje da je napad kasnio oko jedan sat i tek započeo oko 23 sata (najvjerojatnije je pritom mislio na samu 7.D).Nakon topničkog napada, brigade 32.D, „Braća Radić“ i „Matija Gubec“ su krenule u napad.Brigada „Braća Radić“ (dalje brig.BR)je napadala cestu Koprivnica-Križevci, s južne strane grada, dok je brigada „Matija Gubec“ (dalje brig.MB) napadala glavnim pravcem duž ceste Koprivnica- Ludbreg, sa zapadne strane grada.Brig.MB se na svom lijevom krilu oslanjala na 7.D na pruzi Koprivnica- Gyékényes.Branitelji su partizane dočekali „uraganskom vatrom“ iz automatskog oružja i minobacača.Iako su utvrđenja, bunkeri i jak otpor iznenadili partizane 32.D, oni su nastavili jurišati.Bataljun brig.MB, koji je napadao želj. stanicu je bio zasut jakom vatrom u bok, od strane branitelja koji su bili prikriveni na groblju.Zanimljivo je da je tijekom dana taj dio izviđao 4. bataljun brig.MB i nije naišao na neprijatelje.On je nastupao uz potok s južne strane i čak se uspio probiti u unutrašnjost mjesta, ali je jednu njegovu četu iznenada napao, dotada, skriveni tenk koji ju je i u potpunosti razbio, pa se bataljun morao povući.Treći bat. brig.MB je zakasnio se pripremiti za napad, pa je nabrzinu krenuo u napad u pravcu uljare.Bat. je ustuknuo čim je naišao na mine i žičane prepreke.Ustaše su odmah krenule u protunapad i odbacile napadače na njihove početne položaje.7.D, koja je trebala dobiti tenkove za napad, ali nije zbog nedostatka benzina, neopaženo je razvila kolonu za napad i gotovo bez smetnji stigla do ciljeva za napad.Međutim, zbog pomrčine i nepoznavanja terena, divizija je kasnila jedan sat.Njezina 3. i 4. brig. su došle u blizinu neprijateljskih položaja, i kad su krenule u prodor do prvih kuća, branitelji su otvorili „paklenu vatru iz svega raspoloživog oružja.“Unatoč tome, brig. su uspjele doći do prvih kuća, nakon čega su ustaše krenule u protunapad i odbacile partizane 7.D na početne položaje.Nakon tog sveopćeg napada, tokom noći su pokrenuta još dva napada, koji su bili prethođeni „uspješnom“ vatrom iz haubica, protuoklopnih topova i minobacača.Nijedan od tih napada nije uspio.Ustaše su se ogorčeno branile iz svake kuće i bunkera, a partizani su bili redovito zadržavani na žičanim preprekama.Također su pokrenuli i tri neuspješna protunapada prema Miklinovcu, ali su ih partizani 4. brig. odbili. Zanimljivo je spomenuti kako je puk. Boban angažirao vojni orkestar, koji je cijelo vrijeme neumorno svirao himne i koračnice u blizini napadnutih položaja.Navodno je čak i uzvikivao: "Sinovi, tu je Ranko Boban. Borba traje! Sinovi, za mnom!"Ne treba ni spomenuti kako je glazba utjecala na moral branitelja, a kako na moral napadača.
14. listopada, u 11:30 sati, pokrenut je novi, sveopći napad, tada već četvrti po redu.4.brig.7.D je napadala od pravca Miklinovec prema Koprivnici, a 3. brig. od želj. pruge Koprivnica-Gyékényes i duž ceste Koprivnica-Peteranec.Snažan napad, potpomognut svim naoružanjem divizije, od puškostrojnica do brdskih topova, trajao je dva sata.Iako su uspjeli istjerati neprijatelja iz prvih rovova, dalje nisu mogli napredovati.Pošto su napadali iz ravničarskog prostora, zapravo brisanog prostora, braniteljska vatra je nanosila teške gubitke partizanima.O tome su obavijestili stožer X. korpusa, ali su dobili odgovor da pojačaju pritisak i nastave s napadom.Haubička baterija, koja im je pružala potporu, je gađala sam grad jer im nije mogla neposredno pomagati slamjući braniteljska strojnička gnijezda.Sa svoje strane su pak napadale Osječka i 4. brig. 12.D, te 18. NOU brig. iz 40.D., te 32.D sa svojeg položaja.Iako je topnički napad istjerao branitelje iz bunkera, partizani nisu na vrijeme iskoristili priliku, te su branitelji, pojačani rezervama, ponovo zaposjeli bunkere, nakon što bi topništvo utihnulo.Ustaše su uz pomoć topova i minobacača napale partizane 32.D u pravcu ceste Koprivnica-Križevci i u smjeru Starogradske ceste, s namjerom da ih od njih odbace.No partizani su uspjeli zadržati svoje položaje.Oko 15 sati je šest aviona Hrvatskog bojnog zrakoplovstva napalo položaje 7.D (prije toga su zrakoplovi bacali sanitetski materijal braniteljima).Usporedo s tim branitelji su pojačali svoj pritisak prema cesti Koprivnica-Herešin, i čini se da je partizane uhvatila panika: jedan bataljun 4. brig. se počeo povlačiti, a za njim je krenuo i jedan bat. 3. brig.Oba bataljuna su bila zadržana ispred sela Herešin.Manji dijelovi tih bat. koji su se razbježali su kasnije vraćeni na položaje.7.D, koja je bila gotovo uništena, smijenile su jedinice 12.D i 40.D. s prvim mrakom (prema zapovijedi koja je stigla oko 17 sati), s tim da je 3. brig. bila određena kao korpusna rezerva i prebačena u selo Ivanac, a 4. brig. je ostala u s. Miklinovec, u slučaju da 12.D prodre u grad, potpomogne njezin napad.U noći 14./15. listopada brig.BR ponovo je poduzela napad na svojem sektoru, pritom se uglavnom usmjerivši na likvidiranje groblja kraj ceste Koprivnica-Križevci, dok je brig. MG ostala na mjestu, ne poduzimajući nikakve napade zbog teških gubitaka u prethodnim borbama.U borbi na groblju, koja se opisuje kao „teška i krvava“, ustaše su uspjele obraniti svoje položaje, odbijajući partizanski juriš za jurišom.Partizani su također odbijeni i sa ciglane, te su se morali povući na početne položaje.

[ZGabriel]

Slijedeći dan, uz prethodnu minobacačku pripremu, brig. BR je u 9 sati zauzela ciglanu.Spominje se upotreba i tenkova na partizanskoj strani.Prvi bat. je zaposjeo samu zgradu, dok je 4. bat., koji je napadao na desnom krilu, zajedno s postrojbama 12.D likvidirao otpor branitelja u jednoj kući.Bat. je ubrzo izbio do potoka Koprivnice, odnosno do vanjskog pojasa obrane.Na mostu na potoku je stajao jedan bunker koji je branio prilaz i prijelaz preko mosta.Uz podršku „Johna Bulla“ (englesko protuoklopno oružje PIAT) jedna je četa, pod vodstvom zamjenika zapovijednika brig. Dukom Milosavljevićom, istjerala branitelje iz svih bunkera kraj potoka i doprla do crkve.Bat. Osječke brig. 12.D, koji je nastupao odmah iza te čete i zauzeo kuće pokraj bunkera, trebao je biti zaštita četi u daljem prodiranju.No, ustaše su se brzo sredile i ubacile rezervu u borbu te, nakon borbe žestoke prsa o prsa, odbacile istu četu na početni položaj.Bat. 12.D, koji nije bio dovoljno utvrđen, nije uspio odbiti protunapad branitelja.Partizani Osječke brig. i 4. bat. zaustavili su se tek kod potoka, dok su bunkere ponovo zaposjeli branitelji.Težište napada je zatim prebačeno na desno krilo brig.BR, kako bi se preko potoka prodrlo u uporište, i tako došlo braniteljima iza leđa.Time bi bile ugrožene otporne točke na želj. stanici.Međutim, nisu uspjeli u svojem naumu.Oko 16 sati u borbu je uvedena i 12. slavonska NOU brig. 12.D, koja se dotada nalazila u korpusnoj rezervi.Trebala je napredovati pravcem želj. stanica - tvornica „Danica“ - Koprivnički potok - središte grada.Kada je izbila na polazni položaj za napad, tri su hrvatska zrakoplova izbacila padobrane s municijom, namijenjene braniteljima, na polazni položaj 1. bat.U napadu koji je uslijedio, 3. bat. i Jurišna četa brig. su uspjele prodrijeti na 200-300 metara od središta grada, ali su ih ustaše u protunapadu potisnule natrag.
Koliko je dramatični tijek borbe bio, najbolje svjedoči sam Kokot: „Ustaše su izvršile protivnapad, nastupajući u velikoj grupi sa nožem na pušci i ručnim bombama, ali bez otvaranja mitraljeske i puščane vatre. Pozadi ustaških jedinica koje su učestvovale u protivnapadu, vojna glazba svirala je marš. Ustaše su u protivnapadu odbacile 3. bataljon i Jurišnu četu na polazne položaje, jer je borbeni poredak bio u liniji i vrlo plitak. Da je borbeni poredak bio dublji u 2 ešelona, ustaški protivnapad, vjerovatno, ne bi bio toliko uspješan. Borci su prvi put bili u situaciji da slušaju i gledaju vojnu glazbu u borbi, kao i veliku gomilu ustaša koja je pjevala ustašku himnu i jurišala s nožem na pušci, bez otvaranja puščane vatre. To je na borce psihološki djelovalo i nisu mogli da se suprotstave ustaškom protivnapadu.“Oko 19 sati pokrenut je i posljednji napad 12. brig.; partizani su prešli potok i napredovali 200-250 metara, nakon čega su ih ustaše ponovo odbili, napredujući uz glazbu kao i prošli put.
U noći 15/16. listopada, u 00:30 sati organiziran je još jedan napad, uz topničku pripremu.No, došlo je do neslaganja između pješaštva i topništva; jedinice 12.D, koje su trebale prodirati prema središtu grada, nisu uopće krenule u napad!Stožer X. korpusa je u 5:00 sati, 16. listopada 1944. god., dao zapovijed za prestanak napada. Istog dana se uspjela, sa sjevera, u grad probiti i jedna hrvatska borbena skupina, koja je u Koprivnicu donijela prijeko potrebne materijale (streljivo i sl.).Također, hrv. je zrakoplovstvo bombardiralo prikupljanje partizana na širem području Koprivnice s „izvjesnim uspjehom“. Bitka za Koprivnicu, nakon 4 dana i 5 noći žestokih borbi, je bila gotova.

[ZGabriel]

Ljudski i materijalni gubici

Prema Radi Bulatu:
7.D: 54 mrtva (među njima jedan zapovijednik bat., poručnik, 3 zapovijednika čete, 4 komesara čete, 1 vodnik i politički delegat).Ranjenih 111 boraca i časnika.Izgubljen je 1 „šmajser“, 15 okvira za puškostrojnicu, a oštećeno je 5 puškostrojnica, 1 strojnica, 1 „šarac“ (njemačka strojnica MG 34/42), 1 PIAT. Utrošeno je 151 granata za protuoklopne topove, 642 mine za teške minobacače, 36 PIAT mina, 62 598 puščanih i strojnih metaka, 22 metka za protutenkovske puške, 60 ručnih bombi.
32.D: 38 mrtvih (među kojima operativni časnik bat. Milan Šinik, komesar čete Ivan Jurman, zastavnik Asim Hazić, zapovijednik čete Dragutin Vrućina, komesar čete Eshim Pavličić).Ranjenih 208 i nestalih 62, među kojima i komesar čete Vlado Marčić (nestali su mahom bili dezerteri).Izgubljeno je 58 pušaka, 1 puškostrojnica i 3 „šmajsera.“Oštećeno je 2 puškostrojnice, 1 „šarac“, 1 PIAT i 1 protutenkovska puška.Utrošeno je „ mauzer metaka 54.304 kom., engleskih 28.065 kom., talijanskih 28.412, šmajserskih 6.530, 134 mine za laki bacač i 108 ručnih bombi.“Mauzer metci se odnose na one za puške njemačkog porijekla (jugoslavenska M.24 ili njem. Kar.98), engleski na one za engleske puške koje su stigle u sklopu saveznički pošiljki (najvjerojatnije Enfield No.4 Mk.I.) i talijanski na one zarobljene puške nakon kapitulacije Italije (najvjerojatnije Carcano M38).
40.D: 16 mrtvih i 55 nestalih i ranjenih.Izgubljeno je 17 pušaka, 1 „šmajser“ i 1 puškostrojnica. Sveukupno: 108 mrtvih, 474 ranjena i 62 nestalih. Ustaški gubici su procijenjeni na više od 300 mrtvih i ranjenih.
Ivan Šibl spominje 200 mrtvih i 800 ranjenih partizana, dok se broja mrtvih protivnika ne dotiče, osim kad spominje da je Boban dao strijeljati 150 vlastitih vojnika radi uspostave discipline, što je očito izmišljotina (sam Šibl priznaje da mu je taj podatak dospio iz „druge“ ruke, a osim njegovog djela, nema nijednog izvora koji bi dao i pomisliti na to da je Boban dao svoje vojnike pred streljački vod).Stožer X. korpusa u svom izvještaju spominje 110 mrtvih (među njima i 50 časnika) i 3000 ranjenih branitelja (sam Bulat odbacuje te podatke kao preuveličane).
U „Dnevnom izvješću“ 17.10.1944. stoji da su partizani 14.10. imali oko 600 mrtvih i ranjenih, a slijedeći dan 124 mrtva, s procjenom da ih je sveukupno poginulo 350.Vlastiti gubici su procijenjeni na 42 vojnika i 1 časnik kao poginuli, te 83 ranjenih vojnika.U „Dnevnom izvješću“ PTS-a iz 16.10.1944. spominje se 865 nabrojana mrtva, ali su im gubici procijenjeni na mnogo više mrtvih jer su partizani pri povlačenju odvukli mnogo mrtvih, a i naneseni su im i gubici s bacačkom i topničkom vatrom, te bombardiranjem iz zraka.Također, od zarobljenog plijena je do tada prebrojano 12 strojnica, 40 automata, 20 pušaka te nekoliko bacača i drugog ratnog tvoriva (Kokot dodaje i 40 pištolja).
Iako se podaci obiju strana ne podudaraju, zbog žestini samih borbi, slobodno se može zaključiti da su izvješća s hrvatske strane su bliža pravom broju mrtvih i ranjenih.

Zaključak

Bitka za Koprivnicu 1944. god. svakako spada među najžešće bitke ovih prostora.Samouvjerenost partizana u sigurnu pobjedu dovela ih je do strašnog poraza.Iako stožer X. korpusa slavodobitno zaključuje kako „ofanzivni duh Crne legije slomljen je“, to je bilo daleko od istine.Pripadnici V. USDZ, popularno zvani bobanovcima, su ovom pobjedom stekli gotovo mitski status, a Koprivnica je, prema nekim pričama, dobila epitet „ustaškog Sigeta.“Njihova fanatična hrabrost omogućila im je veliku pobjedu, a partizani su ih se bojali, izbjegavajući daljnje borbe s njima.Boban je, očito, računao uvelike na moral svojih vojnika (pošto je bio brojčano nadjačan), koji je pojačavao s limenom glazbom koja je cijelo vrijeme svirala.Prizor u kojem ustaše s bajunetama jurišaju na partizane, dok u pozadini grme topovi i sviraju ustaške koračnice, svakako nije pozitivno utjecao na partizane.Stožer X. korpusa krivnju za poraz prebacuje na nedovoljnu informiranost o brojnosti i položaju branitelja, kao i na nedovoljnu suradnju pješaštva i topništva (međutim, stožer 7.D spominje kako je suradnja topništva i pješaštva bila na razini).Val dezertiranja je zahvatio 32.D, koja je, kako Tomislav Aralica piše, izašla gotovo prepolovljena iz bitke.Iako je lako biti general poslije bitke, činjenica stoji da su se partizani za napad na Koprivnicu pripremili najbolje što su mogli, ali zbog zanemarivanja morala i borbenosti protivnika, stvari su od samog početka krenule krivim tokom.Kad na sve to nadoda i vrlo dobra organizacija same obrane Koprivnice, za rezultat imamo najveću pobjedu V. USDZ u čitavom ratu.
Autor: Matija Horvat

[bandira]

hvala i tebi i jageru

[Jager]

Gabriele, hvala ti jako puno !

Pošto je caporegime rekao da malo to sredim, mislio sam dodati još neke stvari koje sam otkrio (imena glazbenika koji su svirali ustašama tokom borbe, pjesme koje su svirali, situacije s taocima, i slično), pa se nadam da ću kroz tjedan to srediti.

[ZGabriel]

GabrielA.

[Jager]

GabrielA.

O, moje isprike, nije bilo namjerno

[Jager]

O glazbenicima, njihovim imenima i o koračnicama koje su svirali, iz Despotove knjige:

Neposredno prije partizanskog napada na Koprivnicu, vojna limena glazba od Bobana je dobila zapovijed da se okupi pred zgradom zapovjedništva. Tada su, međutim, počele padati granate po gradu te su se morali skloniti u podrum hotela "Stari Kalnik" (današnji Ferimport). Na popisu glazbenika bilo je 100 ljudi. Kada je postalo opasno, njih sedamdesetak pobjeglo je kućama. Glazba je išla svirati na mitnice koje su partizani najviše napadali. Svirali su koračnice i himne: Svi na vojsku, Mi smo braćo, Lička koračnica, Zrinsko-frankopanska, Živila Hrvatska, Triglav, Kroz splitsku rivu, Hrvatski mornari, Pozdrav s Jadrana, Bog i Hrvati, Splitske kale, Wagnerove koračnice...
Prema sjećanju Stjepana Horvata iz Koprivničkih Bregi , bili su to ovi glazbenici: Franjo Aušperger, Pavao Hapavel (oba iz Virja), Josip Balija, Ivan Buzina, Stjepan Petran (svi iz Kunovca), Đuro Bebek, Andrija Hobolić, Andrija Jakupić, Ivan Potroško (svi iz Koprivničkog Ivanca), Stjepan Besten, Tomo Gal, Đuro Hanžek, Ivan Vutuc (svi iz Pustakovca), Andrija Bosman, Vinko Pavlović, Jakob Posavec (svi iz Koprivnice), Franjo, Ivan i Matuša Čoklica (svi iz Đelekovca), Milan Gregurec, Stjepan i Vid Horvat, Stjepan Ružić (svi iz Koprivničkih Bregi), N. Jurić, Franjo Međimorec, Franjo Pakasin (svi iz Hlebina), Josip Korenić (iz Novigrada Podravskog), Stjepan Kovač, Mijo i Josip Satajić (oba iz Torčeca), Josip Mikulec, Franjo Smičibrada, Đuro Veriga (svi iz Sigeteca) i Ivan Krznarić.
Glazba je neumorno svirala, a Boban je gradom uzvikivao: “Sinovi, tu je Ranko Boban. Borba traje! Sinovi za mnom!”. Horvat je još kazao da su na mitnici kod pješačkog podvožnjaka svirali pod partizanskim granatama bez zaklona, jer im Boban to nije puštao. Sjeća se jedne situacije kod te mitnice kad je prestala obostrana paljba. Ustaše su dovikivali partizanima “Tito, ‘oćeš još muzike?”, a glas s druge strane odgovorio je “’oću”. “Ustaše su tada”, kaže Horvat, “oderali po partizanima iz svih deset mitraljeza s nasipa.”

[Jager]

Dnevno izvješće PTS-a o samoj bitci:

13. X. 1944. oko 23.00 sati započeo je napad na Koprivnicu uz jaku topničku vatru koji je trajao sve do 02.00 sata. U jutro 14. X. 1944. nastavljene su nesmanjenom žestinom topničke vatre i poduzet je drugi velenapad koji će se vjerojatno produžiti tijekom čitavog dana i noći. Vlastiti gubici povećani su za tri poginula.
Tokom čitavog dana 14. X. 1944. nastavio je neprijatelj velenavalom na Koprivnicu. Tokom noći 14./15. X. 1944. borba je dosegla vrhunac. Partizanski gubici su strahoviti, dok su vlastiti umjereni. Partizani po svaku cijenu hoće osvojiti grad. Partizani su 14. X. 1944. nastavili napad na Koprivnicu bez uspjeha. Preko 600 partizana je onesposobljeno za borbu. Vlastiti gubici: jedan časnik Petog stajaćeg djelatnog zdruga je poginuo.
15. X. 1944. brigade Braće Radić, Matija Gubec, Prva i Druga Moslavačka, te neki odredi nastavili su napad na Koprivnicu uz potporu bornih kola, ali su bili odbačeni uz velike gubitke. Pronađeno je 124 mrtva partizana, ali se ukupni partizanski gubitci cijene oko 350. Vlastiti gubitci u dvije noći 42 poginula i 76 ranjenih. Zaplijenjeno je mnogo tvoriva.
15. X. 1944. poslije podne neprijatelj je uspio prodrieti u grad, gdje su se razvile ulične borbe. Protunapadima je izbačen iz grada.
16. X. 1944. hrvatsko zrakoplovstvo bombardiralo je okupljanje partizana na širem području Koprivnice sa izvrsnim uspjehom.
Za vrijeme napadaja na Koprivnicu neprijatelj je ostavio na postavima u Koprivnici 865 nabrojanih mrtvih. Stvarni gubici su mu mnogo veći, jer je pri povlačenju odvukao dosta mrtvih, a osim toga naneseni su mu veliki gubitci sa bacačkom i topničkom vatrom, te bombardiranjem iz zraka. Zarobljeno je, što je dosada prebrojano: dvanaest strojnica, četrdeset strojopušaka, četrdeset strojosamokresa, dvadeset pušaka, nekoliko bacača i drugog ratnog tvoriva. U borbama kod Koprivnice vlastiti gubitci bili su oko 40 mrtvih i 136 ranjenih. Gubici u oružju i tvorivu do sada nepoznati.

Bobanova zahvala svima koji su pripomogli u obrani Koprivnice, objavljena u Podravskoj straži, 21. listopada 1944.:

Povodom težkih i krvavih borba za obranu grada Koprivnice i bliže okolice, u kojima su mi podređene jedinice izdržale junački, primjetio sam, da je velika većina građanstva grada Koprivnice sviju stališa na najdjelatniji način sudjelovala u toj poviestnoj obrani srdca Podravine. Primjetio sam, da je i za vrieme najteže paljbe neprijatelja našim borcima sa strane građanstva pružana svaka pomoć, a napose našim ranjenicima.

Borbu smo izdržali. Nadmoćnog smo neprijatelja odbili.

Velik udio imalo je sviestno građanstvo grada Koprivnice, na čelu s vršiteljem dužnosti logornika, tabornikom te svim ostalim dužnostnicima Logora i Tabora. Isto tako izkazale su se naše hrvatske žene, ustaškinje grada Koprivnice, kao i pripadnici Ustaške mladeži, na čelu sa svojim logornikom i logornicom, koji su napose putem vrlo dobro organiziranih i spremnih jurišnika mnogo doprinieli uspješnoj obrani grada i uništenju velikog diela navalnih neprijateljskih snaga.
U ime podređenih mi podhvatnih jedinica ustaške vojske najsrdačnija hvala svima.

[Jager]

Prizori iz bitke za Koprivnicu (iz knjige Hrvatski ratnici kroz stoljeća 3):

http://i54.tinypic.com/16k0zv6.jpg
http://i54.tinypic.com/10yhuu9.jpg
http://i52.tinypic.com/3583wba.jpg

Tenkovi na slici su talijanski laki L6/40, a ovaj iza njega je nepoznatog tipa - ne može biti L3, jer ima okomito postavljenu čeonu ploču (ovaj ima kosu), a bome ni poljski TK, jer ima na suprotnoj strani otvor za strojnicu kao i drugačiji prozor.Ako netko prepoznaje tenk, neka slobodno veli.