Neposredno prije partizanskog napada na Koprivnicu, vojna limena glazba od Bobana je dobila zapovijed da se okupi pred zgradom zapovjedništva. Tada su, međutim, počele padati granate po gradu te su se morali skloniti u podrum hotela "Stari Kalnik" (današnji Ferimport). Na popisu glazbenika bilo je 100 ljudi. Kada je postalo opasno, njih sedamdesetak pobjeglo je kućama. Glazba je išla svirati na mitnice koje su partizani najviše napadali. Svirali su koračnice i himne: Svi na vojsku, Mi smo braćo, Lička koračnica, Zrinsko-frankopanska, Živila Hrvatska, Triglav, Kroz splitsku rivu, Hrvatski mornari, Pozdrav s Jadrana, Bog i Hrvati, Splitske kale, Wagnerove koračnice...
Prema sjećanju Stjepana Horvata iz Koprivničkih Bregi , bili su to ovi glazbenici: Franjo Aušperger, Pavao Hapavel (oba iz Virja), Josip Balija, Ivan Buzina, Stjepan Petran (svi iz Kunovca), Đuro Bebek, Andrija Hobolić, Andrija Jakupić, Ivan Potroško (svi iz Koprivničkog Ivanca), Stjepan Besten, Tomo Gal, Đuro Hanžek, Ivan Vutuc (svi iz Pustakovca), Andrija Bosman, Vinko Pavlović, Jakob Posavec (svi iz Koprivnice), Franjo, Ivan i Matuša Čoklica (svi iz Đelekovca), Milan Gregurec, Stjepan i Vid Horvat, Stjepan Ružić (svi iz Koprivničkih Bregi), N. Jurić, Franjo Međimorec, Franjo Pakasin (svi iz Hlebina), Josip Korenić (iz Novigrada Podravskog), Stjepan Kovač, Mijo i Josip Satajić (oba iz Torčeca), Josip Mikulec, Franjo Smičibrada, Đuro Veriga (svi iz Sigeteca) i Ivan Krznarić.
Glazba je neumorno svirala, a Boban je gradom uzvikivao: “Sinovi, tu je Ranko Boban. Borba traje! Sinovi za mnom!”. Horvat je još kazao da su na mitnici kod pješačkog podvožnjaka svirali pod partizanskim granatama bez zaklona, jer im Boban to nije puštao. Sjeća se jedne situacije kod te mitnice kad je prestala obostrana paljba. Ustaše su dovikivali partizanima “Tito, ‘oćeš još muzike?”, a glas s druge strane odgovorio je “’oću”. “Ustaše su tada”, kaže Horvat, “oderali po partizanima iz svih deset mitraljeza s nasipa.”