Dogodilo se na današnji dan

[gorand556]

ZA HRVATSKU KAO TIGAR!

Prva gardijska brigada iz sastava OS RH , čuveni " Tigrovi " utemeljena je 05. studenog 1990. godine u povijesnoj bazi Rakitje nadomak Zagreba.
U dramatičnom procesu stvaranja Hrvatske vojske, 1. gardijska brigada Tigrovi odigrala je ključnu ulogu , dajući iznimni doprinos velikoj pobjedi u Domovinskom ratu. Izvršavajući ratne zadaće diljem Domovine gdje god su to okolnosti zahtjevale Tigrovi su iznjedrili niz čuvenih ratnika i uspješnih zapovjednika koji se danas nalaze na ključnim mjestima u OS RH.

[gorand556]

SLAVA IM

[Inkvizitor]

Koje epsko samožrtvovanje. Za ovo dosad nisam ni znao. Pokoj im duši junačkoj.

[ljuta trava]

Pokoj im duši ...
Sramota je ako ovakvi junaci padnu u zaborav .

[NorthStand]

Ne postoji uzalud naziv, "častan ko Hrvat". Počivali u miru, braćo hrvatska.

[gorand556]

[milky way]

[ZGabriel]

[ZGabriel]

www.youtube.com/watch?v=JgF77XenwhA

[gorand556]

Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, kao politička, kulturna, gospodarstvena i područna cjelina hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini utemeljena je 18. studenoga 1991. godine.[1] Osnovana je od strane političkog vrha Hrvata u Bosni i Hercegovini (HDZ BiH), kao odgovor srpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu i Hrvate u toj zemlji. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna 28. kolovoza 1993. prerasta u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu,[2] kao hrvatsku upravnu jedinicu u sklopu Bosne i Hercegovine. Hrvatska Republika Herceg-Bosna kao politička i teritorijalna cjelina je ukinuta potpisivanjem Washingtonskog sporazuma, 18. ožujka 1994. Hrvatska zajednica, a poslije Hrvatska Republika Herceg-Bosna nikada nije donijela ustav o raskidu odnosa s Bosnom i Hercegovinom. Nije donijela čak ni svoj statut, a u svim je aspektima poštivala suverenitet BiH.[3]






Knjiga Ferde Šišića sa imenom Herceg-Bosna
Pojam Herceg-Bosna je složenica koja je nastala početkom XX. stoljeća u određenim hrvatskim intelektualnim krugovima koja je zamjenjivala sam pojam Bosna i Hercegovina. Neki hrvatski povjesničari poput Ferde Šišića za područje Bosne i Hercegovine koristili su isključivo naziv Herceg-Bosna[4], a taj su naziv još koristili Hamdija Kreševljaković, Vladko Maček i Aleksandar Karađorđević.[4] Mladen Lorković i Dominik Mandić su koristili oba naziva (Herceg-Bosna, Bosna i Hercegovina) kao istoznačnice.[4]

Naziv Herceg-Bosna prihvatila je početkom '90-ih godina XX. stoljeća politika Hrvatske demokratske zajednice u Bosni i Hercegovini koja je također pod tim pojmom smatrala kompletno ovozemlje Bosne i Hercegovine.[4] Poslije 18. studenog 1991. godine, taj se pojam vezao za Hrvatsku zajednicu poslije Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu sa sjedištem u Grudama.

[gorand556]

Za sve ubijene na današnji dan prije 21 godinu ,neka se nikad ne zaboravi ....

[gorand556]

SJECANJE NA HEROJE

Bitka na Rosinjači, jedna je od manje poznatih, ali i najherojskijih i najtragičnijih epizoda Domovinskog rata. Kada su 5. prosinca 1991. snage JNA i četnici, nakon strahovite topničke pripreme, krenuli u konačno osvajanja grada Osijeka općim oklopno-pješačkim napadom, najjači prodor usmjerili su kroz šumu Rosinjača na južnom prilazu gradu. Zbog toga što na tom pravcu nije očekivan veći prodor srpskog agresora, položaje u šumi Rosinjača držale su samo snage ojačane desetine 106. osječke brigade HV (svega 16 hrvatskih vojnika). U neravnopravnoj borbi, pokušavajući zaustaviti prodor daleko jačeg i brojnijeg neprijatelja (u snazi oklopno-mehaniziranog bataljona), toga dana izginuli su svi hrvatski branitelji u šumi Rosinjača. Međutim, njihova žrtva nije bila uzaludna jer su svojim otporom na kratko zaustavili neprijatelja, omogučivši konsolidaciju obrane na drugim prilazima Osijeku. Ponajviše zahvaljujući njihovom otporu grad je toga najkritičnijega dana ipak obranjen. Tog 5. prosinca 1991. godine sveukupno je u obrani Osijeka na njegovim prilazima poginulo 26 pripadnika 106. osječke brigade HV.

U Rosinjači su poginuli: Salko Ahmić, Ivica Babaja, Pavao Begonja, Stjepan Ezer, Damir Farago, Berislav Genčić, Zoran Gnjatović, Ivan Hap, Zoran Kišasondi, Siniša Knežević, Mladen Milanković, Davor Milas, Matija Olujić, Ivan Sekanić, Goran Stjepanović i Mihajlo Pelegrin, čije tijelo nije nađeno.

Dragi nasi branitelji, svojom hrabsroscu ste obranili sve nas, nas grad, nasu domovinu.
Neka vam je laka Hrvatska gruda za koju ste poginuli! Pocivali u miru Božjem.

[Marta]

Vjecna im hvala i slava!

[Stiliana]

Unatoč međunarodnim reakcijama, granatiranje Dubrovnika i pješački napadi na najisturenija mjesta obrane nastavljeni su istim intezitetom, a na blagdan svetoga Nikole 6. prosinca 1991. godine izvršen je napad koji će ostati upamćen kao najžešće razaranje stare gradske jezgre Dubrovnika koja je pod zaštitom UNESCO-a, u povijesti. Napad na sve crte obrane, koji je započeo u 05:40 sati, trajao je cijeli dan, a najžešći napadi i granatiranja bili su usmjereni na utvrdu Imperial, naselja Sustjepan i Nuncijatu i na hotel Belvedere. Iako brojčano oko 20 puta slabiji, branitelji utvrde, kojih je toga dana na položaju bilo tridesetak nasuprot daleko bolje naoružanih pripadnika JNA i četnika dragovoljaca te potpore od oko 700 neprijateljskih vojnika tenkovskih, topničkih i raznih drugih postrojbi, u bliskim su borbama tijekom bitke za Srđ uspjeli odbiti sve napade.[23] [24] Nakon cjelodnevne borbe za utvrdu, po kojoj je u jednom trenutku zapucalo i topništvo obrane, jer su se četnici uspjeli popeti na utvrdu u kojoj su bili branitelji, negdje u poslijepodnevnim satima napad neprijatelja je uz njihove velike gubitke odbijen. Samo na Stari Grad palo je preko 2.000 granata, iako su gradske zidine i ostali spomenici nulte kategorije bili propisno obilježeni bijelim barjacima UNESCO-a.[25] Prilikom gašenja požara u hotelu Libertas, koji je bio pretrpan izbjeglicama, poginula su trojica vatrogasaca. Poginulo je četrnaest civila, a 52 ih je bilo ranjeno.[26] Poginulo je i pet branitelja, od čega četvorica u Sustjepanu koji je cijeli dan bio pod udarom topništva i pješaštva JNA. Taj je dan označio prekretnicu u ratu oko Dubrovnika. Moral branitelja je značajno porastao, a neprijatelj je shvatio da osvajanje Dubrovnika neće ići onako lako kako je zamislio.

Tog najtežeg dana 6. prosinca 1991. godine Dubrovnik su na prvim crtama obrane branila i obranila točno 163 branitelja, po čemu će dubrovačka 163. brigada HV kasnije dobiti svoju oznaku 163.

[Inkvizitor]

163 branitelja samo. pa gdje su ostali muškarci bili?

[Stiliana]

dobro pitanje... znaš da je dosta muških otišlo brodom ća iz DBK s obiteljima...

[Tomahawk]

Na danasnji dan je umro Franjo Tudman

[ljuta trava]

Na danasnji dan je umro Franjo Tudman

Na naslovnici još uvijek ni slova !!!!!!!!!!!!

[NorthStand]

počivao u miru, dragi i veličanstveni prvi predsjedničke suverene Republike Hrvatske!

[ljuta trava]

počivao u miru, dragi i veličanstveni prvi predsjedničke suverene Republike Hrvatske!

Počivao u miru , i laka mu Hrvatska zemlja , koju je toliko volio .