Dogodilo se na današnji dan

[caporegime]

http://www.vecernji.hr/vijesti/ostoj...-clanak-404723

masakr u borovu selu

http://www.vecernji.hr/vijesti/na-da...-clanak-404686

srpsko raketiranje zagreba

[gorand556]

13.05.1990. Mnogi će reći da je tada počeo rat.Puno navijača je sa tribine,prešlo u prve redove obrane RH.

[gorand556]

‎14. svibnja 1922.g. u Velikom Trgovišću rođen je prvi hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuđman.

[gorand556]

BERLIN PAO, ODŽAK NIJE
U spomen na Vitezove odžačke obrane svibnja 1945.

[gorand556]

Dani ponosa i slave

[gorand556]

Na današnji dan prije 20 godina mučki su ubijeni general-bojnik HOS-a Blaž Kraljević i 8 njegovih vitezova : Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasniqi, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac i Marko Stjepanović. S nama ste zauvijek !

Mladost i emigracija

Blaž Kraljević rođen je 17. rujna 1947. u mjestu Lisice kralj Ljubuškog, kao jedan od osmero djece Mare i Nikole Kraljevića. Kada je imao 19 godina, otišao je na privremeni rad u Njemačku ali je u ljeto iste godine otišao u Australiju. Brzo se snašao i otvorio restoran te postao uspješan poduzetnik. Imao je dva sina sa prvom ženom Džemilom. Pristupio je emigrantskoj organizaciji Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB), kojoj je cilj bio rušenje Jugoslavije i obnova nezavisne hrvatske države. Kao član HRB-a, Blaž Kraljević je trebao sudjelovati u Bugojanskoj grupi 1972. ali je u tome bio spriječen od australske tajne policije ASIO.
Povratak u Hrvatsku

U proljeće 1990., nešto prije prvih višestranačkih izbora, vraća se u Hrvatsku i postaje član Hrvatske stranke prava. Nakratko se vraća u Australiju radi sređivanja poslova i ponovno se vraća u Hrvatsku 28. rujna 1990.


Početak rata

Po dolasku u Hercegovinu krajem 1991., postao je šef promidžbe Hrvatske stranke prava, odnosno ogranka HSP-a za BiH, a 15. prosinca 1991. imenovan je zapovjednikom ratnog stožera HOS-a za Hercegovinu, sa činom pukovnika HOS-a. U Ljubuškom je osnovao logor za obuku HOS-ovaca, a početkom 1992. organizira obranu Hercegovine i sredinom svibnja službeno prihvaća vrhovno zapovjedništvo Predsjedništva RBiH, iako jedinice pod njegovim zapovjedništvom i dalje djeluju neovisno.

Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovin bio je trenutak istine za Blaža Kraljevića, koji se istaknuo kao darovit i pošten vojni zapovjednik koji je postigao mnoge uspjehe u Hercegovini i ostao bez moralnih mrlja u biografiji patriote: pomogao je u oslobađanju Mostara skupa s postrojbama HVO-a, zatim osvaja Stolac i počinje zauzimati položaje oko Trebinja, najvećeg četničkog uporišta u istočnoj Hercegovini.

Ratni put Blaža Kraljevića

Politika Hrvatskih obrambenih snaga bila je usmjerena na političko i vojno savezništvo Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini protiv velikosrpske politike osvajanja Bosne i Hercegovine. Hrvatske obrambene snage dostigle su u ljeto 1992. zavidnu jačinu. Nakon oslobađanja Mostara, Hrvatske obrambene snage, u kojima se pored Hrvata borio i dobar dio Muslimana/Bošnjaka, izvršile su prodor do grada Stoca, a dana 6. kolovoza zauzele su dijelove općine Trebinje. Blaž Kraljević je izdao javni proglas u kojem poziva Hrvate i Bošnjake, tada Muslimane, da ne prihvate izdaju Bosne i Hercegovine.

Smrt u zasjedi

Nakon što je HOS oslobodio dijelove općine Trebinje, Mate Boban je pozvao Blaža Kraljevića na sastanak u Mostar, dana 9. kolovoza 1992., tobože radi dogovora o daljnjem tijeku ratnih operacija protiv srpskih paravojski. Vinko Martinović "Štela", jedan od zapovjednika mostarskog HOS-a, odveo je generala Kraljevića na mjesto sastanka. Sastanku je navodno nazočio i Bruno Stojić "ministar obrane Hrvatske zajednice Herceg-Bosne". Na tom sastanku Mate Boban je zatražio od Blaža Kraljevića da razoruža Bošnjake u HOS-u jer su oni svi "balijski izdajnici koji će Hrvatima zabiti nož u leđa" što je Kraljević odbio. Pri povratku sa sastanka zapovjednik Blaž Kraljević je s osam pobočnika Hrvatskih obrambenih snaga (Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasniqi, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac i Marko Stjepanović) upao u unaprijed postavljenu klopku Kažnjeničke bojne, specijalne postrojbe Hrvatskog vijeća obrane. Kraljevićeva pratnja zasipana je iz 20 automatskih pušaka. Vodstvo Hrvatskih obrambenih snaga bilo je likvidirano. Ubojice su pokušali tajno tijela odvesti do mora te ih baciti na pučini kako bi zataškali zločin ali je vozilo s tijelima pronašla Hrvatska policija.

Blaž Kraljević je sahranjen u rodnom mjestu Lisice 13. kolovoza 1992. Vodstvo Hrvatske stranke prava ga je posmrtno unaprijedilo u čin krilnika, najviši čin u Hrvatskim obrambenim snagama.

Nakon toga HOS u BiH se raspao a krajem 1992. je između bosanskohercegovačkih Hrvata i Bošnjaka izbio krvav sukob koji je okončan tek početkom 1994. Neki od Kraljevićevih ubojica su uhićeni ali im nikada nije suđeno zbog ubojstva Kraljevića.Na nagovor Gojka Šuška, Franjo Tuđman je 3. prosinca 1996. posmrtno odlikovao Blaža Kraljevića Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana sa pozlaćenim pleterom, odlikovanjem koje se dodjeljuje svakom borcu poginulom u obrani Hrvatske.


izvor : hsp.hr

[gorand556]

NEMETIN - Razmjena Vukovarskih branitelja 14.08.1992.

[gorand556]

25.8.1991 - 25.8.2012.

http://www.mojnet.com/video-pocetak-...8fa1484d642eb4

[caporegime]

Prije točno 21. godinu počela je Bitka za Vukovar.

[patriot]

jel to sluzbeni datum ili?..ja bi stavio 15.6. I dolazak bojne zrinski il ciscenje luzca..2 ili 4.7. ak se ne varam..

[exx]

Zrinski su došli u lipnju i rješili određene probleme,očistili dio terena,ali bliskih susreta je bilo i ranije,tak da sam početak borbi u Vukovaru nije vezan uz dolazak bojne tamo,da nije bilo frka nebi državni vrh ni poslao bojnu Zrinski,koja je ipak imala namjenu rješavati stvari koje drugi nisu mogli i koja je morala rješiti ono (kao kasnije i Zdrug) što drugi nisu mogli.
Prije toga i dio Tigrova je bio već kod Erduda i u prostoru vovovoda i bilo je sukoba,tak da načelno prepustio bih određivanje točnog datuma samim Vukovarcima i bojovnicima koji su se nalazili tamo još od svibnja 1991.

[caporegime]

13. rujna 1995. oslobođen hrvatski kraljevski grad Jajce

[caporegime]

počela bitka za šibenik

[caporegime]

[gorand556]

[bandira]

zakasnia koji dan,Split 14 rujna 1991


Zbog stalnih uznemiravanja od strane obalnih topničkih bitnica i diverzanata HRM-a, JRM je 14. studenoga u područje Splitskog kanala poslala taktičku grupu "Kaštela". Većina se brodova rasporedila u kanalu između otoka Šolte i Čiova dok je PČ-176 Mukos upućen nešto jugoistočnije kako bi nadzirao Splitska vrata.

Diverzanti HRM-a su tada u svom naoružanju imali i lakim radio vođeno torpedo koje je izrađeno u Trogiru. Cilj je bio VPBR-31 Split ili RTOP, ali se ni jedan ni drugi brod nisu približavali obali. Stoga je torpedo usmjereno na PČ-176. Torpedo je oko 17,30 sati pogodilo brod u pramčani dio i teško ga oštetilo. Preživjela posada je u panici napustila brod (spasio ih je TČ-224) ostavivši za sobom tri poginula mornara i važne brodske dokumente. Oštećeni brod, u čije je oštećene pramčane prostore prodrlo more, ostao je plutati tako da su ga mještani Šolte ribarskim brodom oteglili i nasukli u uvali Stomorska, čime je spašen od potonuća.
Kasnije je otegljen u šibensko brodogradilište gdje je obnovljen i nakon toga uvršten u sastav HRM-a pod oznakom PB-62 Šolta (od 2008. OB-02 Šolta).

Nakon toga događaja Komanda Vojnopomorske oblasti JNA stavila je sve brodove u najviši stupanj borbene pripravnosti.

TG "Kaštela" je trebala djelovati sa sjevera, a dijelovi TG "Vis" (1 VPBR Koper , 1 RTOP i 2 RČ s juga otoka Šolte. Ostali brodovi JRM-a su bili na Visu (RTOP, i nekoliko manjih brodova) i na Lastovu (VPBR Pula, 2 RČ i 2 TČ. U Neretvanskom kanalu patrolirala su 3 ML i 1 RČ. Četvrti VPBR Kotor je ostao u pričuvi i nije sudjelovao u djelovanjima.

Prosudba zapovjedništva JRM-a je bila da su Splitska vrata i Šoltanski kanal zapriječeni morskim minama i da je do gubitka Mukosa došlo zbog nailaska na minu, TG "Kaštela" i TG "Vis" se nisu smjele spojiti i zajednički djelovati.

Ratni brodovi iz sastava TG "Vis" su u 00,50 sati 15. studenoga 1991. godine otvorili topničku paljbu po otocima Braču i Šolti gađajući mjesta Milnu i Grohote te topničke položaje HRM-a. Kako im topništvo HRM-a nije odgovorilo, nastavili su paljbu do 1,20 sati po naseljenim mjestima Milna na Braču i Gornje selo na Šolti, pri čemu je nanesena znatna materijalna šteta.

Kad je brodovlje JRM-a ponovo otvorilo paljbu po naseljima, zapovjednik šoltanske bitnice Marinča rat (4 x 88 mm) je uzvraćanje paljbe po grupi protivničkih (TG "Vis"). Nakon izmjene paljbe, koja je trajala do 5,00 sati, brodovi TG "Vis" su bili prisiljeni povući se prema otoku Visu.

Istoga dana, u 6,00 sati, zapovjednik VPBR-31 Split je TG "Kaštela" dao zapovijed za djelovanje po unaprijed "odabranim ciljevima" u Splitu. Ista je zapovijed upućena i drugim snagama JNA razmještenima po vojarnama u Splitu i Divuljama.

Snage JNA iz vojarni u nisu djelovala odmah sve dok brodovi iz sastava TG "Kaštela" nisu započeli žestoki topnički udar na grad Split oko 6,30 sati iz Splitskog kanala. U tom združenom napadu snaga JNA pogađani su "odabrani ciljevi" poput Arheološkog muzeja, zgrade Općine Split, dvorane na Gripama, Higijenskog zavoda, Tehničke škole, trajekteBartol Kašić i Vladimir Nazor te mnogih drugih civilnih objekata. Na trajektu Vladimir Nazor, koji je bio privezan u gradskoj luci, smrtno su stradali Jure Kalpić, vođa stroja i Dinko Maras, upravitelj stroja, koji su se u vrijeme napada zatekli u teretnom prostoru trajekta, a kormilar Ante Vidović je bio ranjen. Osim tih žrtava u Splitu je bilo ranjeno još šest civilnih osoba.

Topničke posade sa splitskih Kašjuna, s položaja Vela Straža na Šolti i s položaja Golo brdo na Braču su odmah uzvratile paljbu. Nešto poslije 7,00 sati brodovi JRM-a su odustali od daljnjeg djelovanja po civilnim ciljevima i paljbu su preusmjerili na obalne topničke bitnice HRM-a. U međusobnoj razmjeni vatre HRM nije imala gubitaka, a pogoci obalnog topništva su bili sve precizniji i granate su padale sve bliže brodovima JRM, iako su to bili pokretni ciljevi.

U međuvremenu je i protuzračna obrana (PZO) HRM-a imala pune ruke posla. Nepovoljnim razvojem situacije za brodove TG "Kaštela" u Splitskom kanalu prisilila je JRM da im u pomoć pozove 6 zrakoplova tipa Jastreb. Djelovanjem PZO-a s otoka Brača oborena su 2 zrakoplova. Pilote je iz mora izvukao helikopter JNA. Hrvatske postrojbe nisu sprječavale akciju spašavanja.

Sve preciznijom paljbom topnici HRM-a su znatno jačeg protivnika uskoro prisilili na odustajanje od borbe i povlačenje. Naime, nakon što su se pogoci topničkih bitnica opasno približili VPBR-u i RTOP-u, zapovjednik TG "Kaštela" je oko 08,00 sati 15. studenoga zapovjedio povlačenje svih brodova iz Splitskog kanala.

S obzirom na prosudbu čelnika JRM-a da su svi prolazi iz Splitskog kanala prema Visu bili minirani, brodovi su se povlačili obilaznom rutom, odnosno Bračkim i Neretvanskim kanalom.
Značaj Boja u Splitskom kanalu [uredi]

Bojevi u Splitskom i Korčulanskom kanalu su izuzetno značajni za noviju hrvatsku povijest. Naime, to je prva samostalna borba te velika i konačna pobjeda snaga Hrvatske ratne mornarice nad znatno nadmoćnijim pomorskim snagama Jugoslavenske ratne mornarice u Domovinskom ratu. Tom je pobjedom Hrvatska ratna mornarica deblokirala sve hrvatske luke, osim Dubrovnika.

Uspješnim minskim djelovanjima, djelovanjima obalnog topništva te diverzantskim akcijama Hrvatske ratne mornarice tijekom bojeva u Splitskom i Korčulanskom kanalu, Jugoslavenska ratna mornarica je bila prisiljena na povlačenje iz unutarnjih morskih voda Republike Hrvatske u njena posljednja uporišta na otocima Visu i Lastovu odakle njeni brodovi više nisu isplovljavali radi bojnih djelovanja. Sve ostale aktivnosti koje je JRM poduzimala svodile su se na mjere borbenog osiguranja vlastitih snaga.

Iako je još neko vrijeme vladalo stanje proglašene pomorske blokade, na nju se nitko više nije osvrtao, a putnički i trgovački brodovi slobodno su plovili unutarnjim morskim vodama Republike HRvatske. Izuzetak je bila pomorska komunikacija prema Dubrovniku koju su još uvijek kontrolirali brodovi JRM-a, nadzirući sve terete koji su trajektima pristizali u Dubrovnik. Stoga je težište bojnih djelovanja HRM-a u 1992. godini bilo premješteno sa središnjeg dijela jadranskog pomorskog bojišta na njegov južni dio.

[bandira]

http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&...NzthIg&cad=rja

[gorand556]

Počivaj u miru , neka ti je laka Hrvatska zemlja...

[gorand556]

Na današnji dan....

Počivaj u miru.

[Iris]

IN MEMORIAM: Godišnjica pogibije heroja Domovinskog rata Blage Zadre

Blago Zadro je poginuo na današnji dan prije 21 godina, 16. listopada 1991. godine blizu Trpinjske ceste, koja je postala simbolom vukovarskog otpora. Kada se Vukovarom pročulo da je poginuo Blago Zadro, i dan danas prepričavaju njegovi preživjeli suborci, bio je to za njih i cijeli Vukovar do tada najteži udarac.
“Najradije smo nazivali dvojicu zapovjednika: Blagu Zadru i Ivana Šoljića – Velikog Joea.

Zadro je bio neumoran i činilo se da ništa nije moglo pokvariti njegov optimizam i dobro raspoloženje:

- Dobar dan, gospodine Zadro, Alenka je , sa Radija…
- Hej, bog! Pa kako ste vi danas?
- Ma, ja sam dobro, ali kako ste vi?
- Odlično, nikad bolje!
- Pa, ne bih ja baš rekla da ste ‘nikad bolje’, kad vam je jutro krenulo deset tenkova na Trpinjsku…
- Ta, idi, molim te… Kako smo razbucali one jučer, razbucat ćemo i ove danas.”

Ovaj je razgovor s Blagom Zadrom, legendarnim zapovjednikom s Trpinjske ceste, u svojoj knjizi “Glasom protiv topova” prenijela Alenka Mirković, novinarka radija Vukovara i kolegica Siniša Glavaševića.

Laka ti Hrvatska gruda,počivaj u MIRU BOŽIJEM.