
Prvotno napisano od
sagitarius
Dok su ljudi radili u polju, moga dida, tada bebu mater ostavila u ladovini, a ona se dala za poslom uz svog muža. Mogao bih ovo ispripovijedati sočnom ikavicom kako su moji stari govorili, ali radije onako kako znam, pa evo te kratke istinite prićice...
I tako iz dana u dan, njegova mater moja prababa ostavi mu u nekoj posudici - flašici, čemu li, sad ne znam, mlijeka i dijete bi to pilo kad ogladni u toj lijepoj hladovini.
No umjesto da napreduje, moj dida je sve više mršao i mršao tako da se njegov čača zabrinuo i poćeo zapitkivati svoju ženu, kojoj naloži da vidi što se s djetetom događa preko dana dok oni rade, pije li ono mlijeko ili ga prosipa.
I prababa sjedne na stražu kad i ima što vidjeti...
Odnekud ispod kućice izvuće se velika zmijurina, priđe djetetu i popije mu svo ono mlijeko...
Žena se zblanula, kad to vidje, misleći da će joj dijete izujedati, a djete ručicama pogladi onu zmiju i ona ode.
Isprića ona sve svom čojeku, kako je bilo, a on reče da ostane i vidi i sutra što će se desiti i tako par dana; Ona zmija se dovuće ispije mlijeko popne se oko djeteta, gledaju se i ona ode nazad negdje pod kućicu...
Zabrani čača da se djete ostavlja vani pa ga ostave u kolijevci u sobi...
Da neduljim zmija se dovlačila i u sobu i sve kao i vani..., popije mu ono mlijeko, a djete se smije i miluje guju.
Ode čojek podobro uplašen nekom poznavaocu zmija u drugo selo i ispripovijeda mu sve ovo.
Onaj mu reće da žena i dijete odu na neko vrijeme van sela, a da on nekakvim upaljenim bakljama i pepelom okadi kuću te da on i sve komšije zalupaju kamenjem i motikama okolo.
Istinita prića kaže dalje da je izgmizalo na stotine zmija ispod kuće i razišlo se u polja, da ih je predvodila ona velika što je pila mlijeko, a mještani nisu smjeli ubiti ni jedne, jer im je tako savjetovao onaj zmijar.
Tako se prića i završava, ali moj dida je poslije drugovao sa zmijama, držao ih po rukama, najotrovnije i najpoganije i nikad ga ni jedna nije ujela, a za njega su govorili da ima nešto u sebi što zmije rešpektiraju...
Nadam se da nisam bio dosadan trol...