+ Odgovori na temu
Prikaz rezultata str. 1/4

Tema: Oraško ratište 1992-1995

  1. #1
    caporegime caporegime avatar
    Datum registracije
    Nov 2010
    Lokacija
    south zg
    Poruke
    13,443
    Blog Entries
    4

    Oraško ratište 1992-1995

    OŠTRA LUKA – U Oštroj se Luci u ponedjeljak, 19. srpnja obilježio jedan od najvećih datuma iz posljednjeg rata. Toga se dana odigrala velika bitka za opstojnost žitelja oraške općine poznata kao Boj na Galićima. Služena je sveta misa za poginule, položeni su vijenci i zapaljene svijeće za poginule branitelje i civile. Igran je malonogometni turnir. Dana 19. srpnja 1992. godine, agresor je po cijeloj crti bojišnice, uz jaku topničku potporu, izveo žestok pješačko-tenkovski napad s namjerom zauzimanja oraškog teritorija. Najveća žestina napada bila je oko sela Oštra Luka, zaselak Galići. Desetine tenkova i nekoliko tisuća neprijateljskih vojnika, naišli su na žestok otpor branitelja, borbe su bile toliko snažne, da je isti dan crta obrane nekoliko puta probijana i vraćana. U konačnici, borbom prsa u prsa, neprijatelj je doživio katastrofalan poraz, kako u ljudstvu, tako i u tehnici.

    Operacija Vidovice

    Zločin koji je priznao, četrdesetogodišnji radnik iz Lončara kod Brčkog, Jovo S., dogodio se 1. svibnja 1992. godine, kad je pred naletom srpskih tenkova i oklpnih vozila, probijena obrana branitelja Vidovica, sela u oraškoj Općini. Dvanaest civila nije se uspjelo izvući. Srpska vojaska, među kojima je bio i Jovo ubili su sedama civila. Dvije starice u molitvi zatečene izrešetali rafalima. Trećoj su osjeki ruku u kojoj je držala krunicu i molitvenik. Četvrtoj su rasoplovili glavu.Muškarce su zaklali a u jednog je u vratu ostao polomljen nož.

    Imena tih nesretnika su: Florijan Vincetić, Mijo Pave Janjić, Anđa (žena Martina) Janjić, Ruška Ivkić, Manda Martina Janjić, Luca Knežević i Luka Marijana Bijelić.

    U silovitom kontraudaru branitelji 2. svibnja oslobađaju Vidovice. (tada su napravili fotografije a koje Vremeplov zbog brutalnosti ne objavljuje).
    narednog dana slijedi kontraudar srpske vojske i 4. svibnja uspijevaju probiti liniju branitelja. Srbi su imali više od 50 mrtvih, među kojima i ratni zločinac Aleksandar Vuković-Vuk. Branitelji su imali 30 mrtvih i nestalih.

    Šest mjeseci nakon toga od 21. do 23. listopada 1992. godine, Združene snage posavskih branitelja oslobodile su Vidovice, selo koje je u međunarodnim okvirima, poznato po svojih više od 20 svećenika i više od 40 časnih sestara, po ljudima odanih svojoj vjeri i tradicijama svog naroda.
    BOJ NA LIJESKOVCU (19.08.1992.)

    Grebnice, 19.08.92.

    Na posavskom ratištu najžešće borbe vode se danas u Grebnicama. Heroji 104. brigade HVO, nanijeli su agresoru jedan od najtežih poraza u četri mjeseca rata. Iz stroja je izbačeno najmanje pedeset četnika, među kojima je najmanje trideset mrtvih. Linije obrane pomaknute su unaprijed. U općoj panici i bijegu četnici su ostavljali sve, pa i svoje poginule. U tijeku borbe Srbi su koristili sve raspoloživo naoružanje, pa čak i bojne otrove. Grebnice su ponovo srpske grobnice!

    20.08.92.

    Iz zapovjedništva 104. brigade HVO dobili smo informacije o jučerašnjim borbama u Grebnicama. Potvrđeni su podaci o teškim srpskim gubicima. Da se radi o jednom od najtežih srpskih poraza svjedoči i njihovo priznanje od 32 mrtva i više od šezdeset nestalih, izrečeno u pregovorima za razmjenu, putem vruće linije, kojima je prosustvovao i reporter Radio Orašja. nažalost i na strani branirelja bilo je stradalih. Poginula su tri branitelja, a deset ih je ranjeno.
    Ovuda nema prolaza
    21.08.92.

    Neprijatelj dovođenjem svježih snaga pokušava stabilizirati linije. Njegovo topništvo neprestano tuče crte obrane i civilne ciljeve. naša komisija za razmjenu i dalje nudi mrtva tijela četnika. Agresorska strana oteže, mada su poginuli Srbi iz Crkvine i susjednih sela.

    22.08.92.

    Pod pritiskom obitelji poginulih srpskih vojnika, agresorska strana pristala je na razmjenu mrtvih četnika, za hrvatske mladiće zatočene u logoru u Bosanskom Šamcu.
    U Lijeskovcu, zaseoku Grebnica, na poprištu najžešćih borbi, bez ikakvih posrednika (!) razmijenjena su tijela četnika za naše mladiće.
    Pretučeni, izmučeni i napaćeni, ali ipak živi, među svoje došli su: Anto Ilije Vučković i Anto Ilije Bjelobrk iz Gornjrg Hasića. Srećko Brandić iz Donjeg Hasića, Marko Đure Pavić, Ivo Marka Župarić, Mato Nike Jelečević, Mato Đure Cvitkušić, Mato Šime Bartulović, Ilija Petra Blatanović i Vlado Marka Pavić svi iz Tišine, te Mato Ilije Pandurević iz Zasavice.

    23.08.92.

    U neviđenoj četničkoj bježaniji prije tri dana u Grebnicama, bilo je tragikomičnih situacija. Najzanimljivije je svakako slučaj Sime Nikolića iz Obudovca zvanog Pekmez. On je među prvima pobjegao s bojišnice, a suludo vozeći kampanjolu, naletio je na tenk. potvrđeno je da je u međusobnom obračunu poginuo Miloš Bogdanović, jedan od organizatora okupacije Posavine, ali nije potvrđeno ima li to ikakve veze s velikim četničkim porazom u Grebnicama.
    Iz ratnog dnevnika 106. brigade HVO
    Danas je u 18 sati trebalo nastupiti primirje o prekidu vatre potpisano u Londonu (potpisali M. Boban, H Silajdžić i R. Karadžić). Mirno jutro i cijelo prijepodne ukazivali su na mogućnost poštivanja primirja. Nažalost tijek zbivanja u popodnevnim satima pokazat će da je to bilo samo zatišje pred buru i još jedna varka srbočetnika kojom su se poslužili za kovanje svog krvavog plana osvajanja našeg teritorija. Bit će to dan, u kome ćemo, nažalost, imati najveće gubitke u ljudstvu, ali i dan naše velike pobjede nad srbočetničkom soldateskom...


    Sinovi Posavine u Posavskom Vijetnamu
    Izjava jednog krajišnika iz Čelinca: - U Posavini ti je ko u lavirintu. Svud okolo samo trava, vrbe i šiblje... Nigdje nikakve orjentacije i zaklona... Nikada nisi dovoljno iza ili dole. Meci dolijeću sa svih strana, pa ti ostani živ!? Ustaše se tamo snalaze kao pčele u saću, a šta mi da radimo?

    ... U 14 sati započinje najsnažniji napad na općinu Orašje, i to ma pravcu Vidovice ka Orašju i iz Batkuše prema Oštroj Luci. Prema radijo vijestima neprijatelj nastupa s dvije divizije. Po običaju napad počinje topničkom pripremom. Neprijatelj koristi minobacače 82 i 120 mm, topve i haubice, VBR-ove, da bi na kraju krenuo sa tenkovima. Po liniji u selu, u bukvalnom smislu riječi, sipa kiša projektila - negdje između 400 i 500 na sat. Imamo prve ranjene i mrtve branitelje. Ne uzmičemo. Naprotiv, žestoko vraćamo. Neprijatelj ima početnu inicijativu. Potpomognuti tenkovima i ogromnim ljudstvom osvajaju jedan naš istureni bunker i dolaze do prvih kuća. Tu je kraj njihovog proboja, kraj početka jedne nove priče. Naše priče...

    ... U 15 sati stižu tenkovi naše Oklopne satnije. Dio naših snaga dolazi neprijatelju s boka. Otvaramo najžešću paljbu. Jakom vatrom i neviđenom hrabrošću bukvalno uništavamo neprijatelja. U rovovskoj borbi prsa u prsa oni trpe velike gubitke u ljudstvu. Ginu od naših, ali i od metaka svojih suboraca, jer sami ubijaju svoje koji se povlače...

    ... Po grubim procjenama neprijatelj je izgubio više od 100 vojnika. Ovaj napad će im ostati u gorkoj uspomeni. Oko 21 sat crta bojišnice je povraćena, konsolidirana i u našoj kontroli...

    ... Napad ka Orašju iz Vidovica odvija se po istom scenariju i u isto vrijeme. Prvo topnička paljba, pa tenkovski napadi. Dolazi do žestokog sukoba. Jakom vatrom iz cjelokupnog raspoloživog naoružanja i ovdje ih zaustavljamo. Opet trpe velike gubitke, u ljudstvu i tehnici...
    http://www.posavski-vremeplov.com/su...ova-i-grobova/
    BBB ZG 38, 50+

  2. #2
    caporegime caporegime avatar
    Datum registracije
    Nov 2010
    Lokacija
    south zg
    Poruke
    13,443
    Blog Entries
    4
    Operacija "Osveta" se vrlo malo spominje. Riječ je o operaciji uglavnom 1.ko VRS kojim su Srbi pokušali vratiti borbeni moral nakon poraza u "Bljesku", a oni su tu operaciju koja je počela već 5.5.95. nazavali "Plamen". Cilj je bio uništenje Oraškog mostobrana koji je bio u rukama 4.gbr HVO "Sinovi Posavine" i ostalih HVO brigada. Osim što bi to zauzimanje Orašja vratilo moral poljuljan nakon Bljeska, Srbi bi proširili koridor na njegovom najjužem dijelu, a otvorile bi se i uvijek poželjne špekulacije o "razmjeni teritorija" i dogovorima Tuđman-Milošević. Operacija je trajala oko mjesec dana, pokušaji prodora su pokušavani u više navrata i završili su bezuspješno za Mladićeve postrojbe - nisu zauzeli ni metra terena, izgubili su mjesec dana i tko zna koliko vojnika i priličan broj tenkova. Nakon ovog neuspjeha okrenuli su se uništenju slabo ili nikako branjenih enklava u istočnoj bosni (koje su bile pod zaštitom UN-a), a nakon njihovog slamanja okrenuli su se Bihaću. "Oluja" ih je u tom naumu spriječila...
    Mene zanima sve o ovoj operaciji, a kao prilog postavit ću tekst kojeg sam pronašao na engleskom jeziku, a i jedan zanimljiv video o zarobljenom t-55 1. ko VRS...

    Operation "Plamen-95"; The VRS attempts To Capture the Orasje Pocket, May-June 1995

    "In the aftermath of Operation "Bljesak", and probably in retaliation for it, the VRS shifted its focus to the HVO-held Orasje pocket, which began some 10 kilometers northwest of Brcko. Not only would the capture of Orasje punish the Croats for their seizure of Western Slavonia but it would also help free up the northern side of the Posavina corridor. It is also possible that the VRS Main Staff had planned to eliminate the enclave as part of its plans to clean up the map in 1995 in preparation for accepting a peace settlement.

    To carry out Operation "Plamen-95" (Flame-95) - which the Croats referred to as Operation "Osveta" (Revenge) - and seize the Orasje pocket, Liutenant General Momir Talic's 1st Krajina Corps planned to employ Colonel Dragoslav Djurkic's Tactical Group 5, which normally held the front opposite the HVO's Orasje Corps District with about 6,000 troops drawn from four infantry or light infantry brigades. To spearhead the attack, Djurkic received another 2,000 troops from elite assault formations in the 1st Krajina Corps and other VRS corps, major elements drawn from the 1st Armored Brigade, and corps artillery units. General Mladic and General Talic would together directly supervise Djurkic's operation.

    HVO Staff Brigadier Djuro Matuzovic, whose Orasje Corps District would receive the VRS attack, controlled one Guards Brigade and three Home Defense regiments - some 6,000 troops. Because Matuzovic's enclave was extremely shallow, only 10 kilometers deep, the HVO had prepared a strong forward defense based on well-prepared bunkers and trenches, because a VRS breakthrough anywhere couuld quickly wipe out the entire enclave. The fortifications were stiffened by the firm morale of the HVO defenders, all of whom either lived in the Orasje area or had homes further west in the Posavina that had been lost to the Serbs in 1992. HV artillery and multiple rocket launcher batteries across the Sava in Croatia provided the HVO with strong fire support.

    The VRS operation began on 5 May with a strong artillery preparation. The initial ground assault, however, was quickly beaten back, and the 1st Krajina Corps paused for five days. On 10 May a salvo of LUNA-M (FROG-7) surface-to-surface missiles signalled a resumption of the offensive. The VRS renewed the offensive in three prongs spread across the enclave's frontline but concentrated on the central and southern sectors along the direct routes to the towns of Orasje and Vidovice. The Serb thrusts made some headway, particularly in the secondary attack in the north at Grebnice, but the HVO defenses held, and the Croat troops drove the attackers back. The VRS was to repeat this performance for the next month, hurling at least seven ground assaults at the defenses spaced between two and seven days apart (Attacks on consecutive days are counted as a single attack). Most of the attacks were supported by strong mortar and artillery fire, with tanks in direct support. UN monitors counted 2,000 to 5,000 detonations during most of the assaults. One of the most successful attacks came on 14-15 May when VRS troops almost broke through to Vidovice (just as they had in 1992), before elements of the 4th Guards Brigade and 106th Home Defense Regiment pushed them back to their start line. By 10 June the VRS had to give up and call a halt to the operation. The HVO, with no ground support from the Croatian Army, had decisively defeated a major Serb offensive.

    The VRS failure at Orasje and Vidovice marked the effects of the decline in relative capabilities the VRS suffered in three years of war. The Serbs conducted their operation competently, in keeping wih VRS offensive doctrine, using armor and elite infantry assault units to spearhead attacks with strong fire support. In contrast to 1992 and 1993, however, the VRS faced a well-organized foe manning well-fortified bunkers and trenches and supported by relatively large numbers of artillery, mortars and multiple rocket launchers integrated into defensive fire plans. The VRS did not have enough firepower to break up these defenses and was unwilling to commit its weakened infantry to a do-or-die attack against the grimly motivated Croat defenders. VRS offensive operations against Croat and Muslim troops manning these types of defenses repeatedly failed during 1994 and 1995."

    link - http://www.youtube.com/watch?v=ojKPN_mHR_U
    ovo su manje više stvari koje se nalaze na netu a služe tek kao smjernice i pokazatelji nekih zbivanja.
    bilo bi dobro kad bi netko više upoznat dao neke osnovne podatke o najbitnijim događajima na oraškom ratištu.
    BBB ZG 38, 50+

  3. #3
    Stari lisac gorand556 avatar
    Datum registracije
    Feb 2012
    Poruke
    4,547
    I nebi bilo loše da se napiše koje su sve snage sudjelovale sa naše strane ,koje postrojbe s čim se raspolagalo itd.

  4. #4
    caporegime caporegime avatar
    Datum registracije
    Nov 2010
    Lokacija
    south zg
    Poruke
    13,443
    Blog Entries
    4
    2.5 AGRESIJA NA OPCINU ORASJE

    Opcina je Orasje u sjeveroistocnom dijelu Bosanske Posavine (28 367 stanovnika). Na zapadu i jugozapadu granici s opcinom Bosanski Samac, na juznom dijelu s opcinom Gradacac i na istocnom s opcinom Brcko. U sastavu ove opcine su naseljena mjesta:

    Tablica I: ORASJE - narodnosni sastav po popisu iz 1991.godine

    Ocito je da su Hrvati vecinsko pucanstvo na podrucju ove opcine. Na visestranackim izborima, apsolutnu vecinu glasova osvojila je Hrvatska demokratska zajednica. Ostvarenje planova velikosrpske politike na podrucju opcine Orasje srpski nalogodavci povjerili su Stevi Josipovicu, predsjedniku Srpske demokratske stranke opcine Orasje (nakon visestranackih izbora bio je tajnik Skupstine opcine Orasje), Cvijetinu Josipovicu, dopredsjedniku Skupstine opcine Orasje, Aci Risticu, direktoru poduzeca "Peradarstvo" u Orasju te Davoru Ganilovicu, predsjedniku gradskog odbora SDS-a u Orasju. Za glavnog koordinatora velikosrpskih aktivnosti odreden je Srbin od posebnog povjerenja, Lazar Mirkic, inace osobni prijatelj Radovana Karadzica. Zivio je u selu Covic Polje, a bio je direktor Zemljoradnicke zadruge u Donjem Zabaru. Jedan od glavnih velikosrpskih ideologa u ovoj opcini bio je i Mirko Stevanovic, odvjetnik. Za ostvarenje vojnog dijela plana, posebno zaduzenje imao je Niko Peric iz Loncara, bivsi policajac, dok je za prikupljanje obavjestajnih podataka bio zaduzen Jovo Arsenic, zvan Cackalica, inspektor kriminalisticke policije u Orasju.

    Velikosrbi su, podudarno predvidenom planu okupacije Bosanske Posavine, i opcinu Orasje ubrojili u svoj teritorij te su preko narucenih kolovoda i drugih, prema naredbama svojih nalogodavaca, vrlo rano otpoceli pripreme za oruzanu okupaciju ove opcine. Njihova djelatnost tijekom 1991. godine odvijala se postupno. Srediste djelatnosti za opcinu Orasje Srbi su postavili u selo Donji Zabar, a prvi dio plana bio je politicki, a potom vojni ustroj Srba u ovom selu te u okolnim selima Covic Polje, Loncari i Lepnice.

    U narednoj etapi njihova djelatnost je ukljucila organiziranje Srba u gradu Orasju, te na krilnim podrucjima opcine, na zapadnom dijelu u selu Bukova Greda, a na istocnom u selu Kopanice. Pocetno su Srbi vojno ustrojeni i naoruzavani za kasniju okupaciju ove opcine. Glavno vojno srediste JNA bilo je u Pelagicevu, a pomocna djelatnost usuglasavana je iz sela Obudovac, u opcini Bosanski Samac.

    Buduci da se opcina Orasje nalazila, tijekom 1991. godine, u nepodrednoj blizini bojista u Republici Hrvatskoj (Vinkovci, Vukovar, Osijek) srpski teroristi upravo nju medu prvima u Bosanskoj Posavini odreduju za svoja djelovanja. Kao i u drugim opcinama i u ovoj uznemiruju ljude, onemogucuju rad vlasti, predstavljajuci njezine legalno izabrane djelatnike nesposobnim, a i uzrocnicima nespokoja gradana.

    Da bi u svemu tome bili uvjerljiviji, diverzanti JNA, 22. rujna 1991. godine, na vrlo podmukao nacin ruse most na rijeci Savi kod Orasja, koji njima strateski nije bio znacajan. Tim cinom JNA je ovu opcinu vojno okruzila jedinicama aktivnog i pricuvnog sastava. Celnistvo hrvatskog naroda pravodobno je prepoznalo velikosrpske namjere te je organiziralo obranu onako kako je to u postojecim okolnostima bilo izvedivo. Osnovani opcinski krizni stab ustrojio je obrambene strukture, opremio ih, te nabavio odredene kolicine pjesadijskog oruzja.

    U namjeri da onemoguci organiziranje obrane hrvatskog i muslimanskog naroda u ovoj opcini, JNA je u jednom trenutku usla u grad, s ciljem da prisvoji vojne evidencije iz Ureda za narodnu obranu. Organizirani hrvatski narod je, suprotstavljajuci se, onemogucio vojnike JNA u toj namjeri, tako da su neobavljena posla napustili grad. Bio je to prvi poraz JNA u ovoj opcini da bi kasnije, tijekom rata, upravo u napadima na opcinu Orasje, dozivjela potpun poraz u borbama s braniteljima Hrvatskog vijeca obrane.

    Nastavljajuci svoje djelovanje, JNA nastavlja i subverzivnu i diverzantsku djelatnost. Primjenjujuci metode iz susjedne opcine Bosanski Samac, teroristi JNA eksplozivom ruse dalekovode i druge objekte od posebne vaznosti.

    Potkraj 1991. godine JNA zavrsno ustrojava svoje vojne jedinice. Djelatnost vojnog ustroja u samom Orasju, JNA ostvaruje u juznom dijelu grada, u Novom Naselju. Imajuci u vidu da je u predratnim godinama tu doseljen veci broj Srba i da je polozajno najblize srpskom selu Covic Polje, srpsko rukovodstvo ovdje dovozi naoruzanje i vojnu opremu. Dijeli sve to mjesnim Srbima koji su vec bili ustrojeni u Cetu teritorijalne obrane Orasje. Preostalo naoruzanje, vojnu opremu, streljivo i eksploziv, Srbi su pred sam pocetak rata smjestili u novosagradenu pravoslavnu crkvu u ovom dijelu grada.

    Osnovana ceta rezervnog sastava JNA Orasje, imala je cetiri voda. U prvom i drugom bili su Srbi iz Orasja, u trecem iz prigradskih zaselaka Gajevi i Draganovci, a u cetvrtom iz sela Lepnica. Ovaj posljednji bio je spona sa srpskim vojnim jedinicama u selima Covic Polje, Loncari i Donji Zabar.

    Iako se ljudstvo i zapovjednistvo ove cete cetnicke vojske mijenjalo u odredenim vremenskim razdobljima, njenu osnovu cinio je sastav iz prilozena originalnog dokumenta.

    Koliko su velikosrpske zelje okupirati opcinu Orasje bile ozbiljne, najrjecitije govore pronadeni dijelovi vojne opreme i ratnog materijala, nakon bjegstva pripadnika ove postrojbe iz grada, u pocetku rata. Naime, u kucama u kojima su stanovali pripadnici ove postrojbe JNA i njihovi kolovode u Orasju, pronadeni su golemi dokazi o vojnim namjerama JNA da okupira ovu opcinu.

    Iz predocene dokumentacije vidi se da su se velikosrpski kolovode sveobuhvatno pripremali da i ovdje uspostave srpsku drzavu. Vidljivo je, naime, da je, pored naoruzavanja, stanovnistvo srpske nacionalnosti istodobno pripremano i ideoloski (o tome svjedoci pronadena literatura s opisanim velikosrpskim konceptima, kao npr. knjiga Slobodana Milosevica "Godine raspleta", srpski novac bivse Kraljevine Jugoslavije itd.).

    Radi osiguranja desnog, istocnog krila zamisljenog napada, JNA u selu Kopanice osniva cetu svog rezervnog sastava. Na lijevom, zapadnom, zamisljenom pravcu napada na opcinu Orasje, JNA je u selo Bukova Greda postavila pojacani vod, koji je prvenstveno svega imao zadacu povezivanja s glavninom napadnih cetnickih snaga iz sela Obudovac i Batkusa, a bio bi izveden razbijanjem hrvatske obrane u selima Bok i Ostra Luka. Na takav nacin bi okupatorske snage u podrucju rijeke Tolisa izisle na rijeku Savu. Ovim zamisljenim vojnim pothvatom JNA je namjeravala Orasje odsjeci od slobodnog teritorija opcine Bosanski Samac, odnosno opcine Brcko, cime bi ova opcina cijela bila u okruzenju te bi bili ostvareni svi uvjeti za njezinu potpunu okupaciju.

    Kako je JNA naoruzavala Srbe u Bukovoj Gredi i kako je osnivala vojne postrojbe u tome selu, kazuju zarobljeni pripadnici ove postrojbe:

    - Todor Bozic, sin Markov, roden 1938. godine, Srbin iz sela Bukova Greda:

    “...U vremenu od 5. do 10. travnja 1992. godine u moje dvoriste dosao je Andrija Gavric. Tom prilikom on je pod kaputom donio i predao meni pusku tipa M-48 i sedam kutija metaka. Rekao mi je da uzmem pusku, a da cu kasnije biti obavijesten sto cu dalje raditi. Poslije sam cuo da je on i drugim Srbima u selu podijelio oruzje te da je u nasem selu formirana srpska vojna jedinica ...”.

    - Pero Bozic, zvan Postar, sin Petkov, roden 1954. godine, Srbin iz Bukove Grede:

    "... Prvi sastanak Srba u Bukovoj Gredi organizirao je Andelko Gavric, a odrzan je u kuci Joce Bozica. Sastanak su vodili Andelko Gavric i Niko Bozic. Andelko je tada rekao da cemo dobiti oruzje od JNA. Dogovoreno je da nabavu i dovozenje oruzja organiziraju Andelko Gavric, Vukasin Bozic i Niko Bozic. Takoder je dogovoreno da se u nasem selu organizira vojna formacija razine voda, a za komandira tog voda postavljen je Andelko Gavric. Vod je imao cetiri odjeljenja, a komandiri odjeljenja su bili: Goran Savic, Zarko Maksimovic, Lazo Vasiljevic i Vukasin Bozic. Ja sam zaduzio automat tipa "spagin". Poznato mi je da je rucni bacac zaduzio Vukasin Bozic. Jednom prilikom ja sam bio s jednom grupom Srba iz naseg sela u Pelagicevu, u komandi JNA, kod potpukovnika Stevana Nikolica. Koliko ja znam, oruzje je u nase selo dovezeno u tri navrata. Prva kolicina oruzja dobivena je od kapetana JNA Subotina koji se s komandom nalazio u selu Obudovac. Organizaciju oko dolaska paravojne formacije "Beli orlovi" vodio je Mirko Jovanovic, zajedno s jednim covjekom iz Slatine i jednim iz Bosanskog Samca...”.

    U svojim planovima srpski kolovode temeljito su obavili vojne pripreme. Isplanirali su sve inacice za okupaciju ove opcine. Jedna je podrazumijevala i povlacenje cetnicke vojne postrojbe i drugih gradana srpske nacionalnosti iz samoga grada. Kako je to bilo zamisljeno, najzornije govori pronadena shema borbenog djelovanja cetnicke vojske u Orasju, a bila je isplanirana pocetkom 1992. godine, s rokom razrade do 4. ozujka te godine.

    Podudarno planu osvajanja hrvatskih prostora u Bosanskoj Posavini te vec ostvarenim aktivnostima u drugim opcinama, potkraj travnja 1992. godine cetnicki agresor obavlja zavrsne pripreme za okupaciju opcine Orasje.

    Nakon agresije na Bosanski Samac, cetnicki kolovode 18. travnja 1992. godine pozvali su na pregovore predstavnike legitimne vlasti opcine Orasje u selo Donji Zabar. Radi odrzavanja mira, delegacija opcine je prihvatila poziv i sljedeci dan pregovarala sa srpskom stranom. Srbe je predstavljala pregovaracka ekipa u kombiniranom sastavu orasko-bosanskosamacke velikosrpske klike u kojoj su bili Lazo Mirkic i Aco Ristic, oba s podrucja opcine Orasje, Blagoje Simic predsjednik "srpske opstine Samac", Mirko Jovanovic, predsjednik vlade te ”opstine", Milos Bogdanovic, sekretar za narodnu obranu u toj “Srpskoj opstini " i Dragan Dordevic, zvan Crni, komandir paravojne Seseljeve postrojbe koja je dosla iz Srbije. Vecina njih bila je u vojnim odorama JNA, naoruzana automatskim oruzjem. Predstavnicima opcine Orasje priopcili su da su osnovali "Srpsku opstinu Orasje" te da traze dio grada Orasja koji, prema njima, treba uci u sastav te njihove "opstine".

    Bio je to zapravo trik, podvala srpske strane, kako bi legalizirali boravak svoje novoosnovane vojne postaje u gradu. Time bi stvorili temeljne uvjete za njegovu okupaciju. Nakon nekoliko dana, predstavnici opcine Orasje ponovno su pozvani na pregovore sa Srbima. Pozvao ih je potpukovnik Stevan Nikolic, a razgovor su vodili u komandi JNA u Pelagicevu. Izaslanstvo opcine Orasje i treci put je pozvano na razgovor, sada u vojarnu JNA u Brcko 28. travnja 1992. godine. Receno im je tada da JNA nece napadati opcinu Orasje. Njezin glasnogovornik bio je potpukovnik Pavle Milenkovic, komandant vojarne.

    Sto znaci zadana "srpska rec", pokazali su u praksi srpski agresori vec sutra. Naime, 29. travnja 1992. godine otpoceo je napad JNA na opcinu Orasje. Neposredno prije toga, dok su jos vodeni pregovori, srpski kolovode su iz grada postupno evakuirali srpske zene i djecu, kako ne bi bili izlozeni granatama koje ce ubrzo uputiti na Orasje i okolna hrvatska sela. Osnovana ceta tzv. "Srpske teritorijalne obrane Orasje" stavljena je u stupanj bojevog djelovanja, zajedno s artiljerijskim orudima JNA postavljenim na odgovarajucem odstojanju. Poduzete mjere i namjere cetnickog agresora najslikovitije predstavlja raspored vojne postrojbe cetnicke vojske na prilazima Orasju, iskazan u “Dnevni zapovijesti komandira cete” za 19. i 20. travnja 1992. godine, ciji je izvornik prilozen u ovoj knjizi.

    Za napad na opcinu Orasje, koji je dakle poceo 29. travnja 1992. godine, cetnici su odabrali istocni pravac. Ne slucajno. Na ovakav nacin zeljelo se postici dva cilja. Okupacijom sela Lepnica, Jenjic, Vidovice i Kopanice odsijeca se cijeli istocni dio opcine Orasje, jer je zbog svog prostornog polozaja najlaksi za napad, a najtezi za obranu. Okupacijom ovog teritorija, otvoren je napadni pristup Orasju i s istocne strane. Drugi znacajan cilj koji je neprijatelj zelio postici je vec videno teritorijalno presijecanje Bosanske Posavine i odvajanje teritorija opcine Brcko od njezine cjeline. Ovim bi se zapravo obavilo posljednje vertikalno presijecanje Bosanske Posavine od sjevera prema jugu. Tako bi cetnicki agresor bio na rijeci Savi u predjelu sela Lijesce (Bosanski Brod), grada Bosanskog Samca i sela Vidovice - Kopanice u opcini Orasje. Prvi stupanj okupacije Bosanske Posavine JNA bi tako uspjesno zavrsila.

    Napadna djelovanja na ovaj dio opcine Orasje agresor je otpoceo rano ujutro jakom topnickom vatrom po naseljenim mjestima i civilnom stanovnistvu. Napad JNA i paravojnih postrojbi krenuo je s polaznih polozaja iz sela Donji Zabar, Loncari i Covic Polje. Pored postrojbi JNA koje su vec ranije bile u selima Loncari, Donji Zabar, Covic Polje, Lepnica, Obudovac i drugdje, u napadu je sudjelovala i paravojna formacija Seseljevaca iz Srbije, ista ona koja je vec sudjelovala u okupaciji Bosanskog Samca. Svim ovim cetnickim postrojbama, prilikom agresije i okupacije sela Jenjic, Vidovice i Kopanice, zapovijedao je Ljubomir Zivanovic, major JNA. Pored pjesadije cetnicke vojske, u napadu je sudjelovala i oklopno-mehanizirana postrojba s cetiri tenka i cetiri prage. Izmedu ostalih, tenkovske posade cetnicke vojske predvodili su: Milan Vujic, Slavko Zigic, Slobodan Vujic, Makso Gajic i Dragan Kuslakovic. Jedan od zapazenijih lokalnih cetnickih komandira u ovom napadu bio je Niko Peric iz sela Loncari. Nedovoljno naoruzani za borbu s nadmocnijim agresorom, branitelji ovih hrvatskih sela, nakon krace borbe, morali su se povuci.

    Pravodobno je evakuiran veci broj stanovnistva. Ipak, u selima su ostali uglavnom stariji ljudi, koji nisu zeljeli napustati svoje domove. Cetnicka vojska je u sela Vidovice i Kopanice usla 1. svibnja 1992. godine. Sve Hrvate koje su zatekli u svojim kucama pripadnici okupatorske vojske su pobili, cineci pritom stravicne zlocine. Jedan broj osoba je izmasakriran sjekirama i nozevima, dok je najveci broj strijeljan, na mjestima gdje je zatecen.

    Iz sela Vidovice u zarobljenistvo su odvedene dvije osobe, a jedna od njih, Joso Knezevic, prosvjetni djelatnik iz ovoga sela, razapet je na kriz i utovaren u kamion JNA kojeg su vozili Seseljevci te je mucen dok nije izdahnuo.

    Prilikom okupacije cetnici su ubili sljedece osobe:

    SELO VIDOVICE
    1. Florijan Vincetic, sin Jakobov, roden 1945., iz sela Vidovice, ubijen 1.5.1992.;
    2. Mijo Janjic, sin Pavin, roden 1936., iz sela Vidovice, ubijen 1.5.l992.;
    3. Anda Janjic, kci Martinova, rodena 1913., iz sela Vidovice, ubijena 1.5. l992.;
    4. Manda Janjic, kci Martinova, rodena 1942., iz sela Vidovice, ubijena 1.5.1992.;
    5. Ruska Ivkic, kci Pavina, rodena 1915., iz sela Vidovice, ubijena 1.5.1992.;
    6. Luca Knezevic, kci Vidanova, rodena 1920., iz sela Vidovice, ubijena 1.5.1992.;
    7. Ruza Doknjas, kci Vidanova, rodena 1929., iz sela Vidovice, ubijena 1.5.l992.;
    8. Ivo Zuparic, sin Marijanov, roden 1935., iz sela Vidovice, ubijen 1.5.1992.;
    9. Luka Bjelic, sin Marijanov, roden 1919., iz sela Vidovice, ubijen 1.5.1992.;
    10. Anto Mikic, sin Mandin, roden 1917., iz sela Vidovice, ubijen 1.5.1992..

    SELO KOPANICE
    1. Ivo Zuparic, sin Vidanov, roden 1945.,iz sela Kopanice, ubijen 1.5.1992.;
    2.Pavo Zuparic, roden 1939., iz sela Kopanice, ubijen 1.5.l992.;
    3. Joso Zuparic, sin Ilijin, roden 1963., iz sela Kopanice, ubijen 1.5.1992.;
    4. Duro Ivkic, sin Antin, roden l940., iz sela Kopanice, ubijen 1.5.1992.;
    5.Ivan Markovic, sin Tunjin, roden 1924., iz sela Kopanice, ubijen 1.5.1992.;
    6. Ilija Zuparic, sin Tunjin, roden 1936., iz sela Kopanice, ubijen 1.5.l992.;
    7. Mato Lukacevic, sin Markov, roden 1938., iz sela Kopanice, ubijen 1.5.1992.;
    8. Marija Lukacevic, kci Matina, rodena 1935., iz sela Kopanice, ubijena 1.5.1992.;

    SELO JENJIC
    1. Andrija Miskovic, sin Terezijin, roden 1942., iz sela Jenjic, ubijen 1.5.1992.;
    2. Drago Janjic, sin Martinov, roden 1933., iz sela Jenjic, ubijen 1.5.1992..

    Pored stravicnih zlocina nad ljudima u ovim selima, pripadnici cetnicke vojske potpuno su opljackali svu pokretnu imovinu, a sve gospodarske i obiteljske objekte su unistili. Od sest stotina i sezdeset obiteljskih kuca u Vidovicama, sest stotina kuca je zapaljeno i sruseno. U ovom selu su do temelja eksplozivom srusene dvije katolicke crkve. Ukupna materijalna steta u selu Vidovice procjenjuje se na oko milijardu i pol njemackih maraka. Nesto manja steta evidentirana je u selima Kopanice i Jenjic.

    - Zarobljeni pripadnik formacije JNA koja je sudjelovala u okupaciji hrvatskog sela Vidovice, Jovo Stevanovic, Srbin, roden 1952.godine, iz Loncara, kaze:

    "... Negdje potkraj ozujka 1992. godine ja sam, zajedno s vecim brojem ljudi iz sela Loncari, pozvan na sastanak koji je odrzan u Omladinskom domu u nasemu selu. Taj sastanak su vodili Niko Peric iz Loncara i major Ljubomir Zivanovic, koji je inace bio na sluzbi u vojarni JNA u Brckom, a - prema mom saznanju - rodom je iz Srbije. Rekli su da ce Srbima u nasemu selu, kao i u drugim srpskim selima, biti podijeljeno oruzje i da se moramo vojno ustrojiti. Ja sam 6. travnja 1992. godine dobio pismeni poziv koji su mi urucili pripadnici Vojne policije. U pozivu je stajalo da sam duzan javiti se na mobilizaciju istoga dana u selo Donji Zabar, kod osnovne skole. Po dolasku, vidio sam da su tu okupljeni vojni obveznici iz sela Loncari, Covic Polje i Donji Zabar. Svi smo zaduzili vojnicke SMB uniforme. Tada je stotinu i petnaest ljudi iz Loncara zaduzilo uniforme. Zapazio sam i spomenutoga majora Zivanovica. Takoder sam zapazio da je u skoli u Donjem Zabaru smjesteno oko stotinu cetnika iz Srbije, ali mi nije poznato kojoj formaciji su pripadali. Nakon desetak dana, svi smo ponovno pozvani u selo Loncare, kod Doma. Tada smo zaduzili oruzje; ja sam zaduzio automatsku pusku M-70A, streljivo za nju i odgovarajuci pribor. Nasa vojna formacija bila je razine cete, a zapovjednik je bio Niko Peric. Imao je cin kapetana. Komandiri vodova bili su Ranko Simic, sin Blagojev, a u njegovom vodu sam se i ja nalazio, Slobodan Vujic, sin Stankov i Milorad Gajic, sin Milosev. Tada smo bili rasporedivani na vojnicke duznosti i to tako da smo osiguravali prilazne putove selu i vitalne objekte. Desetak do petnaest vojnika iz Loncara 29. travnja rano ujutro, upuceno je u selo Lepnice. Tamo se okupilo dosta vojnika iz drugih sela: Covic Polja, Donjeg Zabara, Obudovca i Pelagiceva. Bio je prisutan i major JNA Ljubomir Zivanovic, a takoder je bio i nas komandir Niko Peric. Bila je tu i kompletna jedinica cetnika koji su dosli iz Srbije, a koji su, kako sam vec rekao, boravili u Donjem Zabaru. Tada je major Ljubomir Zivanovic svima prisutnima objasnio koncepciju napada na hrvatsko selo Vidovice i naredio napad. Osim pjesadije, u ovom napadu sudjelovala su i cetiri tenka i cetiri prage. Posadu prvog tenka cinili su: Zdravko Zigic, sin Simov, Ljubisa Adamovic, sin Perin, Milan Vujic, sin Stankov, Dragan Vujic, sin Ilijin, svi iz Loncara. Posadu drugoga tenka cinili su: Makso Gajic, sin Boskov, Slavko Zigic, sin Simin, Milan Curcic, sin Dusanov, svi iz Loncara, a nije mi poznato tko je bio cetvrti clan. Posada treceg tenka bila je iz Donjeg Zabara, a znam da su u njoj bili Dragan Kuslakovic i Zoran Zarkic, dok za cetvrti tenk ne znam tko je bio u posadi. Jednu je pragu vozio momak nadimkom Plecko, iz Obudovca. Major Ljubomir Zivanovic je prije pocetka napada rekao svim vojnicima, a posebno cetnicima iz Srbije, da - ukoliko zauzmu selo Vidovice - mogu sebi prisvojiti svu imovinu koju nadu u ovom hrvatskom selu. Sam napad poceo je negdje oko devet sati.

    Zelim takoder izjaviti da su, pored osoba koje sam vec naveo, u napadu na Vidovice, koliko se sjecam, sudjelovali i: Zoran Markovic, Ranko Simic, Slobodan Jovic, sin Vasin, Brano Cvitkovic, sin Nikin, Ljubisa Trubajic, sin Ostojin, Slobodan Vujic, Milorad Gajic, Slobodan Gajic, sin Cvjetinov, Milan Semberovic, zvan Miki, sin Nikolin.

    Mi smo napad na selo Vidovice izveli djelujuci iz vise pravaca, a ja sam bio u formaciji koja je napad izvela iz pravca magistralnog puta Orasje - Loncari. Iz nasih tenkova je otvarana jaka vatra po samom selu, tako da je dosta kuca u selu poruseno. Nas napad je trajao negdje do 13,30 sati te smo mi tada usli i zauzeli selo Vidovice.

    Po ulasku u selo ja sam u dvoristu jedne kuce pronasao sjekiru srednje velicine, duzine drske oko cetrdeset centimetara, koju sam ponio sa sobom. Krecuci se kroz selo, u zaselku zvanom Albanija, na putu sam susreo jednu zenu, Hrvaticu, iz sela Vidovice, staru oko sezdeset i pet godina. Bila je obucena u seljacku nosnju crne boje. Prilikom tog susreta, iako mi ta zena nije nista rekla, ja sam zamahnuo sjekirom koju sam drzao objema rukama, te sam udario ovu zenu ostricom sjekire u predjelu vrata. U tom momentu ta zena je jauknula i rekla mi je, koliko se mogu sjetiti: "Zasto me udari?" Ja sam ponovno zamahnuo sjekirom i jos jednom je udario na isti nacin, nakon cega je ova zena pala na put. Ja sam nakon toga nastavio kretanje, dok je ta zena ostala da lezi na putu. Posto je ovo vidio, moj desetar, Zoran Markovic, rekao mi je: "Zasto ubi zenu"? Da sam to ucinio, i na kakav nacin, poslije sam pricao Simic Ranku, svom vodniku.

    Posto smo okupirali ovo selo, pripadnici nase vojske su iz kuca kupili skupocjenije stvari, tehnicke aparate, osobna vozila i slicno. Poslije povratka u Loncare cuo sam u pricama da je u selu Vidovicama ubijeno oko deset civila, ali mi nije poznato pojedinacno, tko je ostale ubijao. Dana 2.5.1992. godine ja sam zajedno s Gajic Maksom, njegovim autom, posao u Vidovice, kako bismo pljackali hrvatsku imovinu. Tom prilikom nas su zarobili pripadnici HVO-a".

    U selu Vidovicama razoreno je i unisteno hrvatsko kulturno nasljede: crkveni arhiv, crkveni inventar, mjesni arhiv, narodne rukotvorine, niz objekata starije arhitekture, veliki broj predmeta etnografskog obiljezja itd. Prema svojoj vec ustaljenoj metodologiji, Srbi su, zaokruzujuci svoje genocidne postupke u ovim selima, promijenili ime sela Vidovice, te su ga bili nazvali "Vukovo" (prema poginulom “Seseljevcu” iz Pljevalja, cetniku Aleksandru Vukovicu, zvanom Vuk).

    Valja napomenuti da je ovaj prostor, odnosno sela Vidovice, Kopanice i susjedno selo Vucilovac, osloboden 23. listopada 1992. ucinkovitim akcijama Hrvatskog vijeca obrane. Srpski genocid potvrduje cinjenica da za vrijeme srpske okupacije ovih sela, u razdoblju od 1. svibnja do 23. listopada 1992., ni jedna osoba hrvatske nacionalnosti koja je tu ostala - nije prezivjela, sve su ubijene. Na koji nacin su pripadnici srpskih postrojbi motivirani za ratne zlocine u Bosanskoj Posavini koje je planirala, poticala i koordinirala komandna struktura general-staba JNA i Saveznog sekretarijata na narodnu obranu SFRJ, sa sjedistem u Beogradu, najrjecitije govori istup njihova visokog oficira, pukovnika Mihajla Durdevica. (Roden je u Srpskoj Tisini, opcina Bosanski Samac, a u tijeku 1992. godine nalazio se na duznosti inspektora glavne inspekcije SSNO, zaduzenog u ime JNA za koordinaciju odredenih aktivnosti u okviru okupacije Bosanske Posavine). Na sastanku s komandirima jedinica JNA, koje su sudjelovale u agresiji na opcinu Orasje, 21. svibnja 1992., naznacio je glavni cilj njihove borbe "... opstanak srpstva i ujedinjenje Srba, te opstanak na svojoj zemlji”, misleci pritom na prostor Bosanske Posavine. 7)

    Pripadnike cetnickih vojnih formacija njihovi zapovjednici i politicki vode su i materijalno motivirali za agresiju. Nakon okupacije sela Vidovice i Kopanice jednom broju pripadnika srpskih jedinica koje su sudjelovale u okupaciji ovih hrvatskih sela, podijeljen je dio opljackane hrvatske pokretne imovine, o cemu svjedoci zarobljeni originalni popis, koji se ovdje prilaze.

    U daljnjem tijeku rata, neprijatelj je nastavio izvodenje bojevih djelovanja po slobodnom teritoriju opcine Orasje. Posebice je granatiran sam grad, odnosno civilno pucanstvo koje je citavo vrijeme rata zivjelo u njemu. Da bi slomio otpor branitelja, neprijatelj je vrlo cesto bombardirao i avio-raketirao, sam grad Orasje. Zrakoplovi tipa "MIG" posebice su bombardirali vitalne objekte u gradu, a narocito skelski prelaz, gdje se nalazio najveci broj civila. Krateri aviobombi nastali su u neposrednoj blizini hotela, robne kuce, vatrogasnog drustva, skele itd. Cilj agresora bio je sto vise porusiti, pobiti sto vise civila, okupirati grad kao opcinsko sjediste, te na taj nacin slomiti otpor branitelja. I pored svega toga, branitelji opcine Orasje odolijevali su svim napadima neprijatelja, sto je odmah u pocetku napada bio predznak da ce iz nametnutog rata izaci kao pobjednici. Nakon okupacije dijela ove opcine, kako je to vec naznaceno, obrambene snage opcine Orasje ucvrstile su svoje redove te spremno docekale napade neprijatelja.

    Okosnicu i udarnu snagu obrane Orasja, cinili su hrvatski domoljubi iz ove opcine koji su sudjelovali, tijekom 1991., u obrani hrvatske domovine, a koji su se pocetkom cetnicke agresije na opcinu Orasje vratili, kako bi branili vlastitu obitelj i rodnu grudu. Sa stecenim ratnim iskustvom, u odorama hrvatske vojske, koju su zadrzali kao uspomenu, unosili su pomutnju u redove neprijatelja i jednostavno mu u samom pocetku rata dali do znanja da na hrvatsko tlo ove opcine nece krociti.

    U selu Bukova Greda branitelji su otkrili, 8. svibnja 1992., ranije formiranu jedinicu JNA. Jedan broj pripadnika ove postrojbe je zarobljen, zajedno s vecom kolicinom oruzja i streljiva, pa je sprijecen planirani napad JNA na zapadni dio opcine, a zarobljena kolicina oruzja i streljiva znatno je ojacala obrambenu moc. Na osnovi pronadene dokumentacije, vidljivo je da je ova postrojba JNA imala sljedeci sastav:

    Tablica II: SASTAV JNA U ORASJE

    Zarobljeni pripadnici ove vojne postrojbe, njihovi pomagaci i suradnici, prijavljeni su Medunarodnom crvenom krizu, ciji su ih predstavnici citavo vrijeme njihova boravka u zatvoru obilazili. Razoruzavanje ove vojne postrojbe JNA u Bukovoj Gredi samo je za odredeno vrijeme odlozilo planirani napad neprijatelja na zapadni dio opcine Orasje. Da bi ostvario zacrtani cilj, 19. srpnja 1992., agresor je silovito napao podrucje citave opcine, s glavnim pravcem udara na selo Ostra Luka, posebice na zaselak Galici. Napad je neprijatelj izveo sa svojih uporista u selima Batkusa i Obudovac, dakle s prostora opcine Bosanski Samac. Neprijatelj je odbijen, a njegove postrojbe su porazene. U nastavku rata, u pokusaju da svakako okupira opcinu Orasje, srpski agresor je upotrebljavao razlicite sastave svojih postrojbi, koristeci pritom svu raspolozivu vojnu tehniku. Najveci ratni zlocinci pojavljivali su se tijekom rata kao organizatori napada srpske vojske na ovom ratistu u ulozi zapovjednika. Valja spomenuti one najodgovornije, jer su iza njihovih zapovijedi ostali teski ratni zlocini, prije svega nad civilnim stanovnistvom. To su general Ratko Mladic, general Manojlo Milovanovic, general Momir Talic, general Novica Simic, general Slavko Lisica, potpukovnik Stevan Nikolic, potpukovnik Mile Beronja, major Ljubomir Zivanovic, pukovnik Mihajlo Durdevic, i mnogi drugi. Stotine civilnih osoba na podrucju opcine Orasje poginulo je ili ranjeno od ispaljenih raketa, granata, avio-bombi i drugih ubojitih sredstava ispaljenih prema zapovijestima ovih srpskih komandanata. Tisuce obiteljskih kuca je poruseno ili osteceno. Deseci katolickih vjerskih objekata poruseni su ili osteceni. Neprijatelj je na teritorij opcine Orasje, na naseljena mjesta i civilno pucanstvo, za vrijeme rata ispalio na tisuce granata i vise od trideset raketa tipa luna, na desetine raketa tipa volkov itd. Posebnu brutalnost cetnicki je agresor iskazao za vrijeme svibanjske ofenzive 1995.g., u napadima na opcinu Orasje. Nakon poraza u zapadnoj Slavoniji, u Republici Hrvatskoj, srpski agresor je ofanzivom "Osveta", napao slobodne prostore opcina Orasje i Bosanski Samac, zeleci ih okupirati. Agresor je upotrijebio svoje najelitnije postrojbe. Zapovijedao je general Momir Talic. Hrvatski su branitelji i u ovim borbama porazili neprijatelja, sto je znacilo pobjedu ne samo u ovim borbama, nego u ovom cijelom ratu. Koliku je zlocinacku brutalnost neprijatelj iskazao u ovoj ofanzivi, prema civilnom stanovnistvu opcine Orasje, govori cinjenica da je samo 7. kolovoza 1995.g. od cetnicke granate u selu Matici poginulo osam petnaestogodisnjaka i sesnaestogodisnjaka.

    Srpski agresor je u Bosanskoj Posavini slomljen i porazen, upravo na orasko - samackom ratistu, ne uspjevsi okupirati i ovaj prostor na kojemu, kao i u cijeloj Bosanskoj Posavini, Hrvati zive stoljecima. Od agresora se obranio naoruzani hrvatski narod u borbi za svoju opstojnost.
    ..................
    BBB ZG 38, 50+

+ Odgovori na temu

Pravila pisanja poruke

  • Ne možeš otvoriti novu temu
  • Ne možeš ostaviti odgovor
  • Ne možeš stavljati dodatke
  • Ne možeš uređivati svoje postove