z Slovačke je u srijedu stigla dobra vijest za Hrvatsku – tamošnji je parlament prvi ratificirao pristupni ugovor Hrvatske s EU. Dok je Hrvatska još zahvaljivala Slovacima, europski diplomati hvatali su se za glavu: Slovačka je, kažu, napravila veliku pogrešku, u proceduri su zanemarili dogovor europskih čelnika u Vijeću EU. Presedan je to koji prijeti ne samo stabilnosti EU i Lisabonskom ugovoru nego posredno i ratifikaciji hrvatskog ugovora u ostalih 26 država članica.
Jako protivljenje
Naime, Slovačka je istodobno s ratifikacijom hrvatskog pristupnog ugovora morala prihvatiti i protokol o češkom izuzeću iz Europske povelje o temeljnim pravima, koja je sastavni dio Lisabonskog ugovora, te protokol o irskom izuzeću u pitanjima poreza, prava na život, obrazovanje i obitelj, što su Slovaci propustili učiniti. Da bi stvari postale jasnije, vratimo se u vrijeme pregovora o Lisabonskom ugovoru. Češka je zatražila – i dobila – izuzeće iz Povelje o temeljnim pravima, ponajprije zato da bi se spriječio povrat imovine sudetskim Nijemcima zaplijenjene poslije Drugog svjetskog rata. Suglasnost za češko izuzeće nije bilo jednoglasno – brojne su države izrazile nezadovoljstvo. No u zaključcima bruxelleskog summita održanog 29. i 30. listopada 2009. jasno je navedeno kako su se čelnici država i vlada svih zemalja članica suglasili da će za sljedećeg ratificiranja bilo kojeg pristupnog sporazuma – a to je, pokazalo se, Hrvatska – pridružiti Protokol o češkom izuzeću Lisabonskom ugovoru kao i Ugovor o funkcioniranju Europske unije. Irskoj su dali isto jamstvo. Ratifikacijom irskog, odnosno češkog dodatka ili protokola uz pristupni ugovor Hrvatske željelo se izbjeći ponovno odlučivanje o Lisabonskom ugovoru. Štoviše, bez irskog izuzeća šansa da Lisabonski ugovor prihvate Irci bila je mala.
Mogao bi nastati kaos
Slovački presedan, kaže naš sugovornik, mogao bi potaknuti brojne probleme u EU i stvoriti – kaos. Primjerice, pita se, tko sada sprečava bilo koju državu da učini isto? Mađarska se, primjerice, žustro protivila češkom izuzeću jer ono također onemogućuje povratak konfiscirane imovine Mađarima. Jedan od mogućih scenarija jest i taj da i Češka odugovlači s ratifikacijom hrvatskog ugovora, dok njezin problem – da ono što je dogovoreno bude provedeno u djelo – ne bude riješen. Usto, sama je Češka podijeljena oko izuzeća iz Povelje. Socijaldemokratska oporba, naime, tvrdi da izuzeće iz Lisabonskog ugovora onemogućava Čehe u ostvarenju socijalnih, radničkih i drugih ljudskih prava, odbacuju ga te su najavili da ga neće podržati u parlamentu. Mogao bi uslijediti domino efekt – izuzeće bi moglo postati element ucjene između raznih država koje brane svoje interese – a kolateralna žrtva mogla bi biti i ratifikacija hrvatskog ugovora u svim članicama. Iz slovačkog veleposlanstva u Zagrebu jučer su, pak, objasnili da nisu ratificirali irski i češki protokol jer oni u Slovačkoj "još nisu potpisani". Kad će ih potpisati, ne znaju točno. U prvoj polovici ove godine, kratko su objasnili.
Iz Sudeta protjerano oko tri milijuna ljudi
Češka je izuzećem iz Povelje o temeljnim pravima dobila jamstvo da Lisabonski ugovor neće dovesti do ukidanja Benešovih dekreta. Njih je 1945./'46. potpisao tadašnji čehoslovački predsjednik Edvard Beneš, tada u izbjeglištvu, i to kao prosvjed zbog Hitlerove aneksije Sudeta. Oni su poslužili kao pravna osnova za zapljenu imovine i protjerivanje između 2,5 i 3 milijuna sudetskih Nijemaca i nekoliko desetaka tisuća Mađara iz Čehoslovačke, pod kolektivnom optužbom da su surađivali s nacističkim režimom. Češka je vlada nakon oslobođenja inzistirala na Benešovim dekretima, a saveznici su ih na konferenciji u Potsdamu potvrdili.
Odgovori s citatom
Prvotno napisano od NorthStand
ali kao što sam reko, investiranje mora dirigirat država koja je vlasnik, a ne sve prepustit u ruke rusima amerikancima europljanima itd. ovo je naša država, i mi moramo postavljat pravila ponašanja i načine na koje će se investirat u našu zemlju. ako od toga nemamo konkretne koristi, onda ne treba ni na šta ni pristat. jer vidimo iz slučaja sanader-mol, da se zbog osobnih interesa naštetilo jednoj od naših najjačih gospodarskih kompanija. a to dali će cijene nekretnina porast ili ne, to će vrijeme najbolje pokazat. ali svakako da u našoj zemlji, ima puno važnijih gospodarskih tema od te dali će nekretnine porast. porast cijene nekretnina će bit poželjne, za sve one koji te nekretnine žele i prodat, pošto ja osobno ne namjeravam prodat niti jednu svoju nekretninu, taj porast vrijednosti me ni ne zanima previše.
