Turska vojska bila je godinama stup suvremene države i čuvar sekularizma, no od prije nekoliko dana ta je vojska na koljenima, a njezin je donedavni zapovjednik, general Ilker Basbug od prije nekoliko dana u pritvoru.
– Pod optužbom da su dosadašnji generali pripremali vojni udar, Erdogan je vojni vrh popunio svojim ljudima i vojska mu sada ne predstavlja opasnost. Stabilna vlada u Ankari i apsolutna lojalnost vojnog vrha neophodna je i zbog sve veće uloge Turske u NATO savezu i zbivanja u Siriji i Iranu, gdje će Ankara igrati vrlo važne uloge - kaže analitičar Zoran Grgić.
Basbugovo uhićenje samo je nastavak procesa u kojemu je prošle godine pod optužbom kovanja zavjere za svrgavanje s vlasti posječen dio vojnog vrha koji su činili pukovnici, majori i ostali srednje visoki časnici, ali i prvi slučaj kada je prekršeno nepisano pravilo koje vrijedi još iz Atatürkovih vremena, da se generale ne uhićuje što god učinili.
Optužba tvrdi da je Basbug u vrijeme dok je bio na čelu turskog Glavnog stožera dopustio nekim internetskim portalima, kojima su potajno administrirali vojni časnici, iznošenje protudržavne propagande, što ga, tvrde suci istrage, povezuje s Ergenekonom, tajnom ilegalnom i dobro naoružanom organizacijom koju čine vojni časnici, odvjetnici i poslovni ljudi, koja još od 2007. radi na pripremi vojnog puča protiv Erdoganove vlade.
– Turska vojska jedna je od najsnažnijih i najcjenjenijih vojski na svijetu, i tragikomično je kada se nekoga tko zapovijeda takvom silom optužuje za vodstvo terorističke organizacije - komentirao je general Basbug svoje uhićenje.
Još od vremena Atatürka koji je svojim reformama Tursku izveo iz srednjeg vijeka i gotovo preko noći uveo je u 20. stoljeće, vojska je jamac sekularizma i nemiješanja islama u upravljanje državom. Duboke Atatürkove reforme uključivale su zabranu nošenja burki, uvođenje latinice umjesto arapskog pisma i niz drugih promjena. Atatürk je i u vrijeme svojega predsjednikovanja imao veliku potporu vojske koja je Tursku branila od povratka na staro i od svakog utjecaja islamskog radikalizma u unutrašnjoj politici, a taj se stav turskog stožera zadržao i nakon Atatürkove smrti 1938.
Preduhitrio generale
Vojska je u posljednjih pola stoljeća četiri puta svrgavala civilnu vlast, a posljednji vojni udar izveden je 1997. kada je srušena koalicijska vlada Necmettin Erbakana koja je koketirala s islamom. Takva pozicija turske vojske u društvu nije odgovarala aktualnom premijeru Reçepu Erdoganu, osnivaču i vođi proislamističke stranke AKP koja redovito dobiva više od 35 posto zastupnika u turskome parlamentu. Znajući da Erdogan predstavlja religiozne konzervativce, bilo je pitanje vremena kada će se vojska pobuniti protiv aktualne vlade, pa je premijer uhićenjem časnika, ali i niza svojih kritičara te slobodnih novinara, preduhitrio stvar. Analitičari smatraju da vojska sada nema snage za vojne udare te da je u unutrašnjoj politici ostala slomljene kičme, čime ne raste samo utjecaj Erdogana već i Gulena, islamističke organizacije koja upravlja većinom medija u Turskoj.
Kronologija Erdoganova rušenja turske vojne sile
2003. Godinu dana nakon dolaska na vlast, parlament je pod Erdoganovim APK usvojio zakon kojim se Nacionalnom vijeću sigurnosti, vrhovnom vojnom tijelu u Turskoj, smanjuju ovlasti te imenuje civilni upravitelj, te smanjuje broj godišnjih sjednica.
2006. Amandmanom na Vojni kazneni zakonik vojni su sudovi izgubili pravo suđenja civilima, osim u slučaju kada određene kaznene prekršaje zajedno počine i vojnici i civili. To je bio veliki udarac vojnoj vlasti koja je stari zakon koristila za vojne udare i svrgavanje vlasti
2009. Civilni su sudovi dobili pravo suđenja vojnicima i časnicima za njihove postupke, prekršaje i zločine počinjene u mirnodopsko vrijeme, što do tada nije bilo moguće. Ovo pravo odobreno je bez suglasnosti zapovjednika Glavnog stožera turske vojske
2010. Ustavnim amandmanom vojnicima je dodijeljeno pravo žalbe na odluke Vrhovnog vojnog vijeća koje se tiču njihova boravka u postrojbama. Istodobno, počinju prva uhićenja časnika optuženih za pripremanje vojnog udara protiv Erdoganove vlade
Kičma se lomi i piscima, ne samo vojnicima
Orhan Pamuk, književnik i nobelovac
Protiv najpoznatijeg turskog autora sud je 2005. pokrenuo proces zbog spominjanja armenskog genocida u Turskoj. Tužiteljstvo je, vjeruje se, radilo po nalogu ultranacionalista i Erdogana
Ahmed Sik, novinar
i književnik
Kao autor knjige “Imamova vojska” u kojoj se Erdogana povezuje s Gulenom, snažnom i tajnom islamističkom turskom organizacijom, Ahmed Sik je osuđen na jedanaest mjeseci zatvora
Elif Shafak, književnica
i feministkinja
Zbog romana “Istanbulsko kopile” u kojemu jedan armenski lik optužuje Turke za genocid nad svojim narodom, Shafak je optužena u Turskoj po članku koji brani vrijeđanje turske države
Odgovori s citatom
Prvotno napisano od Inkvizitor
