Željezare, škverovi....

[caporegime]

Kako pomoći teškoj industriji. zapravo lako.
napraviti pelješki most od čelika.
dobiješ most , za kojeg će se čelik raditi u hrvatskim željezarama u splitu i sisku a obrađivati u brodosplitu.
na taj način nekoliko snažnih subjekata može doboto vjetar u leđa i olakšati polsovanje idućih nekoliko godina.
a time bi se zapravo mogao ikoristiti za gradnju mosta, novac namijenjen pomoći željezarama i brodogradnji

samo da se hoće.

[Graničar Jozo]

pitanje željezara je pitanje lokaliteta.

ako se malo osvrneš nigdje oko splita nema rudnika bogatih željeznom rudom. Tako da je to bio izbor iz čisto političkih razloga. OK tu su luke, preko kojih se može dopremati jeftinije i u većim količinama, kako sirovina, tako i energetskih izvora.

ne znam kako je konkretno u sisiku, ali je to svakako primarno pitanje vlasničkih odnosa.

Eto zašto ja kažem da ne valja stranac. NE VALJA!

što se tiče naprednih tehnologija i znanja, tome primarno treba služiti dijaspora. i novu ako žele uložiti.

kad kažem dijaspora mislim na one ljude iz prve ili druge generacije, a ne one kojima prabaka imala neke veze sa hrvatskom

evo jedan mali primjer. vlasnik koncerna agram Dubravko Grgić za Eroherc kaže da mu e to ljubav, a ostalo je sve biznis. (nije baš primjer, ali se može povući paralela).


a kako je u ovoj kvazidržavi nakardno i naopka tako je i ovo.

a naopako je i to što se pored neuma mora graditi pelješki most.

[caporegime]

time se izbija adut iz ruku bosni i hercegovini.
granična služba je pod kontrolom države a ne lokalne uprave.
i uvijek mogu ucjenjivati i praviti pritisak.
mogao si primijetiti kako su se zajapurili kad su čuli najavu.
ne zato jer misle od neuma raditi luku, to je idiotizam.
nego zato jer gube velika adut kojim mogu zajebavati rh i držati je na distanci ako slučajno pomisli malo snažnije se uključiti u podršci hrvatima

[Graničar Jozo]

znam, sve mi je jasno. zato kad kažem da je gradnja pelješkog mosta naopaka shvato to i na taj način.

da je država OK, ne bi bh hrvati bili na političkim marginama.

[Dr. Vito Dugonoga]

Sace Cacic poslusat Jozu..

[Graničar Jozo]

Sace Cacic poslusat Jozu..

pa problem je što neće. al ne mene, i ja sam to pročitao od pametnijih ljudi od sebe...

[caporegime]

možda da netko čačiću pokloni koji udio u željezarsko-brodograđevnoj industriji....svaka čačićeva firma završi na kraju na državnoj sisi

[zlatna ribica]

Novi posao za škverove:

Ministarstvo prometa jug Hrvatske planira povezati – morskim putem

Krajnji jug Hrvatske s ostalim dijelom domovine trebali bi povezivati trajekti. I to novi trajekti koje bi za Jadroliniju sagradila domaća brodogradilišta, a za koje bi onda trebalo na Pelješcu i na kopnu sagraditi pristaništa. To je najnovije rješenje o povezivanju dvaju dijelova Hrvatske i zaobilaženja Neuma o kojem se razgovara u Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture.

Stara ideja

Ideja da trajekti zamijene most stara je nekoliko godina, a potekla je od prometnog stručnjaka Ivana Dadića. On kaže da je to jedino logično rješenje povezivanja dubrovačkog područja s ostalim dijelom Hrvatske, ali i najjeftinije. Prema njegovu mišljenju, potrebna su dva do tri trajekta koja bi na razdaljini od oko 2,5 kilometara u sat vremena mogla ukupno prevesti 600 vozila, budu li imala kapacitet od stotinu vozila. Dadić ističe da na tom području prosječni dnevni promet nije veći od 7000 vozila, no neki od njih će i dalje ići preko Neuma. Prema njegovoj procjeni, za gradnju svih pristupnih cesta i pristaništa neće biti potrebno više od 50 milijuna eura.

Procjene pak o cijeni gradnje novih trajekata, i to dva komada, koji bi imali kapacitet od 150 vozila i 200 putnika, kreću se od sedam do osam milijuna eura.

Tako bi samo početno ulaganje u trajektno povezivanje dvaju dijelova Hrvatske iznosilo najmanje 64 milijuna eura, odnosno oko 480 milijuna kuna. Ugovorena cijena za most kopno – Pelješac, koji je Kukuriku vlada raskinula, bila je 1,95 milijardi kuna.

Prijevoznici s kojima smo razgovarali, i kojima je trajektni prijevoz između kopna i Pelješca ponajprije namijenjen jer se računa i na gradnju koridora kroz Neum (koji će moći koristiti samo osobna vozila zbog schengenskog režima kad Hrvatska uđe u Europsku uniju), s nevjericom su primili vijest da bi se ideja o trajektima mogla ostvariti.

Upozoravaju da će trajekti prije svega usporiti prijevoz robe i time im donijeti gubitke, uz visoke cijene koje će morati plaćati za prijevoz. Računaju da će za jedan kamion cijena prijevoza u jednom smjeru biti viša od 1000 kuna. Usto, napominju da je problematičan i vozni red trajekata jer na tom području nema dovoljno teretnih vozila da napune trajekt dva ili tri puta u satu. Stoga će ili morati čekati da se trajekt napuni ili će trajekti morati ploviti sa samo dva-tri kamiona. Prema računici naših sugovornika, u cijenu projekta trajektnog prijevoza treba uračunati i troškove posada koje će na njima biti zaposlene i vjerojatnost da će ti trajekti uglavnom voziti prazni.

Plaže na pristaništima

A kad se svemu tome doda i koncesija koju će Hrvatska plaćati za neumski koridor, onda sve to nadmašuje cijenu pelješkoga mosta. Uza sve to, budu li pristaništa u Komarnoj i Brijestima u jednom smjeru, upozoravaju naši sugovornici, trajekti bi vozili čak 40 do 50 minuta u jednom smjeru, a problem je i gradnja samih pristaništa na tim lokacijama jer su ondje sada plaže. Stoga su skeptični da se sve to može realizirati do 1. srpnja 2013. godine, kada Hrvatska ulazi u EU, zbog duge procedure dobivanja dozvola, provođenja javnih natječaja, izvođenja radova....

Hajdašev plan

Spajanje dubrovačkog područja s ostalim dijelom države ni koridorom kroz BiH iza Neuma ni pelješkim mostom

Razlika u cijeni triju projekata

1,9 milijardi kuna bila je ugovorena cijena za most Pelješac

480 milijuna kuna potrebno je uložiti za početak u projekt “trajekti”

7-8 milijuna eura cijena je jednog trajekta koji bi plovio na toj liniji

25 milijuna eura najmanje stajat će gradnja koridora kroz Neum

150 vozila bio bi kapacitet novih trajekata za Pelješac

2000 putnika mogao bi primiti trajekt koji bi vozio od kopna do Pelješca

http://www.vecernji.hr/biznis/trajek...-clanak-416964

[zlatna ribica]

Talijanski ABS kupio sisačku Željezaru za 30 milijuna dolara

Talijanska kompanija Acciaierie Bertoli Safau (ABS), divizija velikog industrijskog holdinga Danieli, novi je vlasnik sisačke željezare. Ugovor je potpisan u Zagrebu, a američki Commercial Metals Company (CMC) je informaciju objavio u ponedjeljak popodne na svojim internetskim stranicama. CMC je objavio kako je postignuta kupoprodajna cijena 30,4 milijuna dolara, no da nije prodana kompletna Željezara već su određeni pogoni izdvojeni iz prodaje te CMC i dalje traži kupca za njih. CMC je ocijenio da su uvjeti koje je ponudio ABS bolji od konkurentskih ponuda slovačke Podbrezove i CIOS-a hrvatskog poduzetnika Petra Pripuza. Neslužbeno, ABS je kupio cjelokupno zemljište, čeličanu, valjaonicu, ali ne i postrojenje za hladnu obradu čelika. Radi se o dijelu željezare u kojem je radilo oko 150 radnika, no u sindikatu se nadaju kako bi i ta radna mjesta mogla biti spašena.

Proizvodnja - što prije

Iako još nismo službeno obaviješteni o dolasku novog vlasnika, pozdravljamo takve najave. Voljeli bismo da je željezara prodana u cjelini, no ako je točno da novi vlasnik ne želi hladnu preradu, vjerujem kako bi se moglo naći odvojenog kupca za to postrojenje. Navodno je zainteresiranih već bilo. Preuzme li novi vlasnik kontrolu nad željezarom i pokrene proizvodnju što je prije moguće, vjerujem kako bi 700-tinjak radnika moglo biti ponovo zaposleno – kaže glavni povjerenik Sindikata metalaca Predrag Abramović. Sudeći prema neslužbenim najavama, moglo bi se dogoditi upravo to – namjera je talijanske kompanije da proizvodnju pokrene što prije. Olakotna je okolnost za Talijane, a vjerojatno i jedan od razloga zašto su se odlučili za ulaganje u Sisak, što je upravo holding Danieli – matična tvrtka ABS-a – isporučio ključne dijelove opreme za novu čeličanu koju je u Sisku CMC otvorio 2010. godine. Jasno je da novi vlasnici iznimno dobro poznaju tehnologiju i proizvodni ciklus u sisačkom postrojenju. To bi moglo biti i dobra osnova za dalje ulaganje, a iako investicijski planovi ABS-a još nisu objavljeni, znakovita je bila nedavna izjava prvog potpredsjednika Vlade Radimira Čačića o tome da novi vlasnik neće samo pokrenuti proizvodnju već i ulagati u valjaonicu.

Upravo to postrojenje, gdje se od čelika proizvode bešavne cijevi – zbog tehnološke zastarjelosti bilo je glavni razlog slabe konkurentnosti proizvoda Željezare Sisak na svjetskom tržištu. Ipak, i u takvim okolnostima cijevi iz Siska godinama su uspješno izvožene u SAD, dok je tržište EU bilo zatvoreno zbog visoke antidampinške carine. Kako je Hrvatska vlada lobiranjem pri Europskoj komisiji posljednjih mjeseci uspjela osigurati ukidanje te carine za sisačke cijevi, logična je spekulacija kako bi uz ulaganja u modernizaciju pogona taj dio proizvodnje mogao postati iznimno tržišno atraktivan. Prednost je ABS-a, odnosno Danielija, što sam raspolaže potrebnom tehnologijom, ali i novcem. Holding Danieli jedna je od najvećih talijanskih industrijskih grupacija, s godišnjim prihodom većim od 3 milijarde eura, što je otprilike petina hrvatskog državnog proračuna.

Među tri najveća

Kompaniji je osnovni biznis proizvodnja metalurških postrojenja, u čemu je među tri najveće tvrtke na svijetu. Danieli proteklih godina intenzivno ulaže u metaluršku proizvodnju upravo kroz ABS, a u proizvodnji je koncentriran na posebne čelične legure. ABS je prije dvije godine najavio gradnju novog pogona u svojoj željezari u Udinama. Čini se kako je na kraju odabran Sisak, čime započinje novo razdoblje u povijesti jednog od najvećih industrijskih poduzeća u Hrvatskoj.

Posao i za više ljudi nego prije?

Tražeći alternativnu lokaciju za gradnju novog pogona specijalne legure čelika, nakon što je bila propala ideja o Udinama, talijanski ABS najdalje je otišao u Srbiji gdje su sa državnim i lokalnim vlastima potpisali memorandum o razumijevanju za gradnju nove čeličane u Šapcu.

Predviđeno ulaganje iznosilo je oko 500 milijuna eura, a trebalo je biti otvoreno oko 800 radnih mjesta. Preuzimanjem sisačke željezare otvara se mogućnost da ta investicija bude realizirana u Hrvatskoj naročito s obzirom na najave potpredsjednika Vlade Čačića da će novi vlasnik željezare uložiti i u modernizaciju valjaonice. Bude li tako, u sisačkoj željezari bi moglo raditi i više ljudi nego prije.

Radnika 90 posto manje, proizvodnja 7 puta manja

Devedeset posto manje radnika i sedam puta manja proizvodnja – to je rezultat tranzicije sisačke željezare od 1989. godine do danas. U tom razdoblju tvornica je razlomljena na 15-ak manjih pogona i tvrtki, prošla je nekoliko stečajeva i tri privatizacije, od kojih je napredak samo ova zadnja jer je iza američkih vlasnika ostalo bolje stanje u tvrtki nego što su ga zatekli. Iza ruskih vlasnika - tajanstvenog Turbo Impexa i poznatijeg Mechela - ostali su zapostavljeni pogoni, dugovi i antidampinške carine Europske unije. Svaki vlasnik smanjivao je broj radnika pri preuzimanju pogona od države, a od prijeratnih 14.000 iznenadni odlazak Amerikanaca na radnim mjestima dočekalo je samo njih 1190. Gotovo svi su proteklih mjeseci završili na zavodu za zapošljavanje. (dp/VLM)

KLJUČNE GODINE

Uspon, pad i tri privatizacije razmrvljenog diva

1899. GODINA

Zaposlenih: 14.000

Proizvodnja: 360.000 tona

Vrhunac je proizvodnje sisačke željezare, osnovane 1938. godine, potkraj 90-ih godina prošlog stoljeća, a tvornica zapošljava brojne radnike iz šire sisačke regije. Pogone ima diljem sadašnje Sisačko-moslavačke županije

1995. GODINA

Zaposlenih: 4900

Proizvodnja: 74.000 tona

HDZ odlučuje podijeliti željezaru na desetak tvrtki kćeri od kojih mnoge odlaze u stečaj prije 2000. godine. Brojni radnici u tim tvrtkama ostaju bez posla, a plaće se u željezari često pokrivaju isplatama iz državnog proračuna

2002. GODINA

Zaposlenih: 2000

Proizvodnja: 50.000 tona

SDP-ova Vlada odlučuje prodati željezaru, jer opterećuje proračun. Provodi se prva privatizacija - tvrtku kupuje ruski Turbo Impex. Zadržava se manje od godinu dana i ostavlja dugove, radi čega se radnici sukobljavaju s policijom

2003. GODINA

Zaposlenih: 1607

Proizvodnja: 60.000 tona

Druga privatizacija - stiže ruski Mechel Steel, koji je podržavao bivši predsjednik Stjepan Mesić. Zadržava se do rujna 2004. godine. Vlada zadržava njegovo jamstvo dano pri kupnji i nakon odlaska isplaćuje šest plaća radnicima

2007. GODINA

Zaposlenih: 1416

Proizvodnja: 60.000 tona

Treća privatizacija uspijeva tek iz trećeg pokušaja. Bilo je nekoliko kandidata, no najbolju ponudu dao je američki CMC, koji u iduće četiri godine ulaže 200 milijuna eura u obnovu pogona

2011. GODINA

Zaposlenih: 1190

Proizvodnja: 50.000 tona

CMC iznenada napušta željezaru, ispunjava sve obveze prema državi, radnicima isplaćuje sva potraživanja i otpremnine.

Gotovo svi radnici završavaju na burzi, do danas u neizvjesnosti.

http://www.vecernji.hr/biznis/talija...-clanak-416939

[Anabella]

Pozz društvo... ovako, pitala bih (posto sam zena i ne razumijem se bas u to) , ali znate li mozda gdje ima kupiti bešavnih cijevi, ali da su cijene okej? Svugdje na netu ima stranica gdje kupiti, ali cijene ne pisu, pa neznam baš ni kako se kreću? HVala puno !

[Grunf]

Pozdrav Anabella, najbolje ti je otići u Vis trgovinu, tamo ima bešavnih cijevi pristupačnih cijena.