U sklopu obilježavanja 20. godišnjice vukovarske tragedije i osnivanja Herceg Bosne, u Gradskoj vijećnici u Ljubuškom prof. dr. Ivo Lučić održao je predavanje o temi “Okolnosti i razlozi osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne”.

Slučaj Posavine

Prof. Lučić istaknuo je da njegovo izlaganje nije nikakva predizborna kampanja, nego da će hladno i znanstveno iznijeti činjenice o odnosima u ranim devedesetim u Jugoslaviji i BiH.

“Moje je osobno uvjerenje: da nije bilo Hrvatskoga vijeća obrane i Hrvatske zajednice Herceg Bosne, Hrvati s ovog područja doživjeli bi sudbinu Srebrenice ili bi završili kao Hrvati u Republici Srpskoj, odnosno Posavini”, istaknuo je Lučić.

Prema Lučićevim riječima, posve je bilo logično i jedino ispravo uspostaviti instituciju koja bi odgovorila srpskoj agresiji i nepostojanju odgovora službenog Sarajeva na najave nove agresije na Bosnu i Hercegovinu i Hrvate u njoj. Unatoč pokušajima brojnih sotoniziranja, osnivanje Herceg Bosne ostalo je jedan od najvrjednijih poteza općenito hrvatske politike u Bosni i Hercegovini.

Program sjećanja na Vukovar nastavljen je jučer kada je na Trgu domovinske zahvalnosti održano cjelodnevno paljenje svijeća te služena sveta misa u 18 sati u crkvi sv. Kate za sve žrtve Domovinskog rata i svih proteklih ratova.

Počast žrtvama

Program je završio mimohodom nakon mise do trga, zajedničkom molitvom te čitanjem pjesama pokojnog vukovarskog izvjestitelja Siniše Glavaševića, Veljke Mandića i Antuna Mladena Vranješa, koje su recitirali učenici Gimnazije Ljubuški.
kaže ovako ivo lučić.
i doista, tko se ne bi složio s izjavljenim.
iz ovoga se iščitavaju dvije stvari.
prva je da je hrvatski narod u bih bio izložen srpskoj agresiji.
druga je ta da je hercegbosna kao teritorijalno ustrojstveni okvir hrvata u bih bio jedini odgovor na tadašnjatrenutna politička zbivanja.
hr hwercegbosna ne bi mogla izdržati bez jake hrvatske vojne i logističke pomoći.
dakle rh, koja je pomagala i osnivanje i održavanje hercegbosne bila je tih godina jedini oslonac i sigurnost.

od 2000 godine naovamo međutim, afirmativnu i solidarnu politiku zamnijenila je izdajnička i kukavičkap olitika rh prema hrvatima iz bih.


kako dakle onda, oni kojima su puna usta hrvata i hercegbosne imaju obraza izjaviti kako je rat u bih nametnut od strane hrvatske koja je gurnuvši bih hrvate u sukob sa srbima željela olakšati svoj vojni položaj te izjavljivati da je motiv pomaganja hrvatske hrvatima hercegbosne bio kolonijalizam?

takve izjave i takvo djelovanje predstavljaju ono što se u normalnim državama naziva veleizdaja.
u nekim krugovima novostvporenih hrvata hercegbosne takvo djelovanje se naziva djelovanje u korist hercegbosanskih hrvata.

jesu li bih hrvati, kad uopće poklanjaju ikakvu pažnju takvim elementima, zapravo pretplaćeni na naivnost i vječitu ulogu gubitnika iako su u praksi pobijedili?