Hafiz Amar ima 18 godina i zna cijeli Kur'an naizust Muslimanska obitelj Mujkanović zadovoljna je životom u Zagrebu, nikada zbog svoje vjere nisu imali problema ni sa susjedima ni na poslu Fahrudin (lijevo) se iz bosanske Posavine u Zagreb doselio prije 30 godina, kad ga je otac zaposlen u građevinskoj tvrtki „V. Gortan‟ pozvao vidjevši natječaj za posao s gumom u Elki. I danas Fahrudin radi u toj tvrtki. Ponosi se svojom obitelji, podupire darovitog sina Amara.
Petak je za Fahrudina Mujkanovića i njegovu obitelj poseban dan u svakom tjednu. Petak je za zagrebačke muslimane, baš kao i svu njihovu subraću diljem islamskoga svijeta, dan posebne molitve - džuma-namaza - koji se klanja samo toga dana i, premda najveći broj muslimana ne propušta ni jedan od pet namaza (molitvi i klanjanja) tijekom svakoga dana, petak je upravo zbog džume s hutbom (nagovorom, propovijedi imama) nekako najvažniji. - Ponekad zbog naravi posla koji radim nisam u mogućnosti svaki petak biti u džamiji, ali svakako gledam da ne propustim dvije ili tri hutbe - kaže nam Fahrudin Mujkanović, poslije središnje tjedne molitve ovoga petka, prve nakon Kurban-bajrama koji se tradicionalno slavi četiri dana. No ove je godine na taj blagdan bio navučen tamni oblak nemilog incidenta u Sarajevu koji je izazvao vehabija Mevlid Jašarević kada je kalašnjikovom napao američko veleposlanstvo u Sarajevu. Zagreb nema pojma što su to vehabije. Zagreb ima svoje muslimane, a muslimani i Zagreb vole se javno. - Sjajno je ovdje. Kao čovjek osjećam se odlično u Zagrebu. I kao musliman. Sretan sam i kao građanin - kaže Fahrudin Mujkanović kada ga pitamo kako je biti musliman u Zagrebu. Njegova obitelj prvo je živjela na Trešnjevci, a sada stanuju u zagrebačkoj Dubravi. Nikada, kažu, nisu imali problema ni s kim. Ni sa susjedima ni na poslu. Mladencima je bilo 27 godina - Mi kao muslimani, pripadnici islama, možemo reći da živimo ponosno, sretno i zadovoljno - kažu Mujkanovići koji su, kao i većina zagrebačkih muslimana, podrijetlom iz Bosne.
Fahrudin se u Zagreb doselio prije točno 30 godina. Rodom je iz bosanske Posavine, iz Gradačca, a otac mu je radio u zagrebačkoj građevinskoj tvrtki Vladimir Gortan pa, kad je vidio da je raspisan natječaj za posao koji bi mogao biti za njegova sina, pozvao ga je da se javi. - Srednju školu završio sam u Gradačcu, a zagrebačka Elka tražila je baš nekoga moga profila za rad s gumom pa sam se javio na natječaj i odmah dobio posao. I danas sam u Elki, ali na drugom radnom mjestu - kaže Fahrudin. U Zagrebu se i oženio. Za muslimanku, naravno. I Bosanku, dakako. - U Zagrebu sam živjela prije Fahrudina. Završila sam srednju trgovačku školu i radila u ondašnjem Unikonzumu, današnjem Konzumu - kazuje Aziada Mujkanović, a Fahrudin je prekida: - Prijatelji su mi je preporučili, rekli da je lijepa, pametna, poštena i - vjenčali smo se. Oboje su tada imali 27 godina, a gospođa Mujkanović samo je desetak dana starija od svoga supruga. Muslimani su poznati po tome da pažljivo biraju imena svojoj djeci. Ime je čovjek, a čovjek je ime. Uglavnom su to arapska ili turska imena, čije se značenje često poklapa s osobnošću onoga koji ga nosi. Tako se Mujkanovićima 1991. rodila kći kojoj su dali ime Beisa, što na perzijskom znači izaslanica (poslanica), a 1993. sin Amar, čije se ime prevodi kao cvijet, sjaj ili zelenilo. Beisa danas studira arapski i engleski jezik u Sarajevu, a glas obitelji Mujkanović diljem svijeta pronio je Amar jer je postao najmlađim zagrebačkim hafizom. Hafiz je musliman koji cijeli Kur‟an zna naizust i njegov je ugled među vjernicima nemjerljiv. - Kada je Amaru bilo pet godina, odveo sam ga u džamiju na vjeronauk. Nije to još bio "pravi" vjeronauk, nego onaj za predškolce. Svaki sam ga vikend vozio na mekteb u džamiju, a moja Aziada mi je u jednom razgovoru natuknula da razgovaram s vjeroučiteljem Mevludinom Arslanijem ne bi li Amar počeo učiti Kur‟an napamet. Rekao sam da će biti kako Bog hoće i baš je tako bilo! Nakon sedam dana nazvao me efendija Arslani i rekao da dovedem Amara da uči s njim - prisjeća se Fahrudin. - Dragi je Bog tako odlučio - dodaje njegova supruga Aziada, a mali Amar je prvo, da bi uopće počeo učiti Kur‟an, morao naučiti arapsko pismo I naučio ga je s pet godina! Za samo 20 školskih sati. - Imao je nafaku, dar - klima glavom Fahrudin. Amar je sa šest godina počeo učiti Kur‟an, i to svakodnevno. Svaki je dan u sljedećih pet godina izdvajao po pet-šest sati za učenje kur‟anskih sura. - Svi smo mu pomagali - prisjećaju se Mujkanovići, a Amar je sa 11 godina položio ispit u Sarajevu, nakon čega su počela natjecanja diljem svijeta, od Dubaija do Tripolija, a najdraža su mu prva mjesta s tradicionalnih zagrebačkih natjecanja učača Kur`ana.
Mujkanovići su istinski religiozna muslimanska obitelj. Islam je temelj njihova života. Svakoga dana mole i žive po vjerskim pravilima. - Kako se ono kaže, prakticiramo vjeru. Slavimo sve blagdane, postimo, idemo na teravije (ramazanske molitve) svake večeri u džamiju, na obiteljske iftare (večere nakon cjelodnevna posta) - s osmijehom kaže Fahrudin, koji volontira i kao član medžlisa (nešto poput crkvene općine). Prošloga je tjedna to "prakticiranje" bilo na vrhuncu. Kurban-bajram i Ramazanski bajram dva su najveća blagdana u godini za muslimane. Kurban je posvećen hadžu, žrtvi i milosrđu. I Fahrudin je bio na hodočašću u Mekki (hadžu) 2005. jer je obveza svakog zdravog i situiranog muslimana barem jedanput hodočastiti na izvore vjere. - Bajram je kruna u životu svakog vjernika, svečanost u obitelj i s rodbinom - kažu Mujkanovići, koji ne kolju tradicionalnog "kurbana" (u pravilo ovna ili govedo), nego uplate s ostalim vjernicima određenu svotu u Islamsku zajednicu pa to meso ide za prehranu djece u gimnaziji i dijeli se siromašnima. U trgovinu s naočalama - Podijelimo i susjedima po zgradi u kojoj živimo jer međusobno jedni drugima čestitamo Bajram i Božić - kaže nam Fahrudin, a na pitanje kako se snalaze u nabavi hrane i kako izbjegavaju razne aditive koji sadrže i svinjetinu, kaže da dobro čitaju deklaracije. - Uzmemo naočale i idemo u dućan! I supruga i ja. I čitamo što piše u deklaraciji. S voćem i povrćem nema problema, kao ni s ribom, a znamo meso nabavljati i preko restorana u džamiji - kaže Fahrudin, koji svoj zagrebački islam živi punim plućima, zajedno sa svojom obitelji, susjedima katolicima i svima ostalima koji u različitostima među ljudima ne vide prepreke, nego traže samo ono što je zajedničko i što će ih dovijeka spajati.
Odgovori s citatom
Prvotno napisano od Ilirk@
A nama definitivno treba temeljita obnova, a mi spavamo pola godine, i ljenčarimo na sve strane i onda se čudimo kako nam pada BDP, i kako imamo niske plaće, ljudi moji treba radit, naravno da treba i vjerovat, ali ipak po meni prioritet treba bit posao i rad za bolje sutra. Prema tome nema odmora, dok god ga ne zaslužimo to želim reć.
Jednostavno ne trpim to podcijenjivanjem, možda jesam šljaker, al trudim se dat svoj maksimum i ako vidim da se to ne cijeni dižem sidro. Ne toleriram podcijenjivanje radnika, ako radnik dobro radi, mora bit i dobro nagrađen, tako ja na to gledam. Isto tako ako loše radi, onda jasno ne može bit nagrađen, milo za drago.
